ANTUN GUSTAV MATOŠ: CAMAO

O KNJIZI:
UREDNIK: Nasko Frndić
LEKTOR: Zdenka Golubović
KOREKTOR: Maja Kotur
IZDAVAČ: ZORA, Zagreb, 1968.
ZA IZDAVAČA: Ivan Dončević

ŽIVOTOPIS:
Antun Gustav Matoš rođen je 1873.g. u Tovarniku, a umro 1914.g. u Zagrebu.
Bio je pjesnik, novelist, prevoditelj, polemičar, putopisac, feljtonist i još mnogo više od svega toga. Premda nesklon svećenstvu, pred skoru je smrt ipak primio svećenika, zamolivši prije toga sestru da se od pripomoći skupljene preko ''Zagrebačkih novosti'', koju je isprva srdito odbijao, plati za skrb nad siromasima koji ležahu u bolnici.
Djela: ''Iverje'', ''Vidici i putovi'', ''Umorne priče''...

KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: simbolistička pripovijetka

MJESTO RADNJE: Ženeva, Beč, Pariz...

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
ALFRED KAMENSKI:
''Alfred bijaše tako rđav te ga privatni učitelji držahu izmeđ sebe idiotom.''
''Pjevaše tako nevino, tako srdačno, tako divno, da se biskupu priviđaše čuti malog Mozarta.''

KRATAK SADRŽAJ:
Alfred Kamenski kao dječak ne bijaše baš previše pametan, ali zato izvrsno sviraše klavir.
Proputovao je dosta zemalja i gradova u Europi i na kraju se nastanio u Ženevi, gdje je našao mecenu i mjesto gdje će svirati. Svirao je u svratištu Metropoli. Tako je jednu večer navratio u Metropolu gdje je zatekao mecenu koji mu je rekao da počne svirati. Za to vrijeme ga je, skrivena, slušala jedna žena imenom Fanny. Ubrzo je izašla iz skrovišta i sjela pored njega. Odmah su se zaljubili jedno u drugo, iako je ona bila udana.

Ja sam te uvijek, uvijek poznavala i uvijek čeznula za tobom. I ja sam te našla. Niko te meni ne može oteti, pa ni smrt!

Zatim ga je Fanny odvela svojoj kući, ali nije znala da će joj se muž vratiti ranije kući. Muž joj počne prigovarati da je čuo da ima ljubavnika, što je ona poricala, no odala ju je njezina papiga Camao koja je ponavljala sve što je Fanny rekla Alfredu.
Tada je njezin muž poludio i uzeo pištolj te počeo tući Fanny i vući ju za kosu, na što je Alfred skočio da ju obrani, ali muž ga je zaustavio i kleknuo na njega, potom je ubio Fanny, Alfredu slomio obje ruke i bacio ga preko balkona, te ubio i slugu i dva psa.

O DJELU:
U djelu su sukobljena dva estetska registra: estetika lijepoga i estetika ružnoga. Estetika se lijepoga i uzvišenoga vidi u fizičkom opisu likova (referiranje na mitologiju: Fanny = Venera) te u opisu prostora koji ih okružuje, dok se estetika ružnoće vidi u djelu Fannynog muža Foresta (ubio je Fanny, slugu, dva psa i Alfreda).
Intertekstualna je relacija (referiranje na tuđe djelo) u "Camau" gavran. Taj je motiv (simbol) preuzet od E. A. Poea.
Camao je zapravo papiga koja umire kada žena prevari muža, no ironija je u "Camau" ta što papiga jedina ostaje živa na kraju, a upravo je ona odala Fannynu nevjeru. Papiga je, dakle, uzurpator ljubavi između Kamenskog i Fanny i simbol je nevjere, prevare.
Camao je zapravo golub, ali budući da ima sposobnost govorenja, pridaje mu se ime papiga.
Fanny predstavlja Poljake, a Kamenski Hrvate.