August Šenoa - Prosjak Luka

Bilješke o piscu:

August Šenoa (1838. – 1881. god.) književnik. Po ocu češkog, po majci
slovačkog podrijetla. Pravne studije je započeo u Zagrebu, a dovršio u
Pragu. Gradski senator. U književnosti se javio mladenačkim stihovima
iako nije bio pretežno lirska priroda. Baveći se poezijom, on i u stihovima
pokazuje pravu stranu svog specifičnog talenta. Više narativna i kritička
priroda nego emotivan lirik, Šenoa je s najviše uspjeha obrađivao
povijesne motive, budeći interes širokih čitalačkih krugova za događaje iz
hrvatske prošlosti. Šenoa je bio veoma vješt pisac feljtona, u kojima je
davao žive slike iz suvremenog zagrebačkog života („Zagrebulje“, „Vječni
žid“, itd). Velik dio svoje djelatnosti posvetio je kazalištu.
Njegova komedija „Ljubica“ govori o piščevu daru zapažanja.
Šenoa se istakao i prevodilačkim radom, objavivši mnogo uspjelih
prijevoda (Sheakespeare, Racine, itd).

Pravo područje Šenoina djelovanja bila je pripovjedačka proza s motivima
iz suvremenog života i događajima iz hrvatske prošlosti. Volio je
historijske sukobe, tragične događaje i obrate iz hrvatske prošlosti.

Šenoa je prije svega pjesnik novog hrvatskog društva koje se rađa,
slikajući one događaje u kojima građanstvo igra odlučnu ulogu („Zlatarevo
zlato“).

Šenoine pripovijesti („Barun Ivica“, „Ilijina oporuka“, „Vladimir“, „Prosjak
Luka“) daju obilat pregled o razvitku hrvatskih socijalnih relacija u prvoj
polovini prošloga stoljeća.

„Zlatarevo zlato“, „Seljačka buna“, „Diogenes“, „Kletva“ i „Čuvaj se
senjske ruke“ romani su u kojima je Šenoa dao maha svim svojim glavnim
karakteristikama: fantaziji i živoj narativnosti protkanoj postojanom
vjerom u budućnost svoga naroda.

Šenoa je stvorio hrvatsku čitalačku publiku.

Socijalni elementi:

Siromaštvo

Zapuštenost sela

Glad

Nezaposlenost

Neukost običnih seljaka

Privilegirani položaj gradske gospode u odnosu na seljake

Analiza glavnog lika:

Luka

Vanjski izgled:

Ni velik ni malen

Žutih grižljivih obraza

Riđe brade

Čupave kose

Odjeven u stare, prljave krpe

„Luka bijaše suh čovjek, ni velik, ni malen. Obraz mu je zahiren, kukavan,
grižljiv, žut, gospode, kao list na mali Božić, a po njem posijana rijetka,
riđa brada. Gleda ispod oka, kuči svoj vrat među ramena, pokazuje zube,
prođe kadšto preko lijevog uha ili preko čupave kratke kose. Požutjela
bijela čoha sa sto zakrpa počela se raspadati, kožna torbica bijaše masna,
klapasti šešir probušen, a košulja davno nije vidjela sapuna.

Bogalj, da mu pokloniš krajcer.“

Moralna karakterizacija:

Luku je teško okarakterizirati kao lošeg ili dobrog čovjeka. Da bi preživio u
društvu u kojem je živio morao je biti prevarant, lažljivac i veliki lukavac.
Videći da novac znači puno i da ima glavnu ulogu, mislio je da će novcem
kupiti ljubav, steći dom i obitelj.

Životni san prosjaka Luke:

Luka je želio postati čovjek kao i svaki drugi. Želio je imati svoj dom,
sjediti kod tople peći, piti vino, jesti bijeli kruh, imati pored sebe ženu i
nositi bijelu košulju kao i drugi ljudi, kao pošteni ljudi kako ih je on sam
nazivao. U sebi je osjećao i nosio potrebu da stvori svoj dom i svoju
obitelj, ali nažalost to nije uspio.

Osobno viđenje životnih prilika koje su odredile životni put Luke:

Luka je bio žrtva društva u kojem je živio. Kao siroče, koje je pripalo zloj
babi koja ga je čuvala za novac, tukla i mučila glađu, kao dijete koje je
kasnije završilo u gradskoj kući kao sluga i trčkaralo, a na kojega je
društvo potpuno zaboravilo, Luka nije ni mogao postati drugo do običan
prosjak. Toliko su gradska gospoda bila pokvarena da su svojim
mahinacijama i lažnim svjedočenjima radili sve kako bi upropastili život
neukog i neobaviještenog seljaka. Društvo je u njemu ubilo svaku klicu
ljudskoga.

Doživljaj djela:

Dijelo mi se svidjelo.

 

Tema djela:

Život prosjaka Luke i njegova upornost da postane običan seljački covijek.

 

Ideja djela:

Ideja ovog djela je da nije vazan novac vec covijekov karakter, volja za životom.

 

Kratak sadržaj:

Uz obalu Save nalazilo se malo, prljavo selo Jelenje. Stanovnici su bili lijeni, nepošteni, voljeli se ići u krčmu, osim rijetkih ljudi koji su pošteno radili. Kroz to selo često je prolazio Luka. On je bio prosjak, a da bi stekao novac varao je i bavio se nutnim poslovima. Luka se zaljubio u bogatu i poštenu Maru. Poželo je biti pošten. Mara je voljela drugoga, svog susjeda Andru, ali su njihovi očevi bili u svađi. Luka je obećao pisaru Mikici 100 forinti ako Mara bude njegova. Stoga je Mikica nagovarao Andrinog oca da ne dozvoli da se Andro oženi Marom. Te je godine Marinog oca zadesila nesreća. Netko mu je ubio krave i spalio spremište za sijeno. Postali su veoma siromašni. Vidjevši njihovu nevolju Andrin otac je shvatio kako je bio nepošten prema Martinu, Marinom ocu, i prvom susjedu. Oni su se pomirili te su se Mara i Andro zaručili. Luka je skupio mnogo novca i želio je dati Martinu u zamijenu za Maru. Želio je živjeti kao običan čovjek. Saznavši da je Mara zaručena veoma se razočarao. Znao je da bi ga jedino ona vratila na pravi put, da bi jedino ona od njega učinila čovjeka.

Kad su se Mara i Andro vjenčali i dobili dijete, Luka je bio zavidan. Htio se osvetiti, ali ga je pekla savijest. Kod njega je prevladao razum i otišao se ispovijedati. U krčmi je sreo Mikicu. On mu je nudio prijateljstvo, ali ga je Luka odbio. Znao je da je Mikica varalica i da želi samo novac, jer je takav i on bio.

Luka je shvatio da je važnije biti siromašan i sretan čovjek, nego nečovječna varalica. Luka je otišao do rijeke Save i skočio u vodu gdje je umro. Oni koji se ga poznavali brzo su ga zaboravili. Nakon godinu dana Mara i njen otac morali su na sud. Luka im je ostavio 800 forinti i svečeniku je ostavio poruku za njih. Želio je da prime novac i da se svake godine pomole za njega.

 

 

Mjesto radnje:

Jelenje

 

Vrijeme radnje:

XIX. stoljeće

 

Glavni likovi:

Luka

 

Analiza:

 

Vanjski izgled:

suh, košturav, čovjek

ni velik ni malen

šutih grišljivih obraza

riđe brade

čupave kose

odjeven u stare, prljave krpe

«Luka bijaše suh, košturav čovjek, ni velik, ni malen. Obraz mu je zahiren, kukavan, grišljiv, šut, gospode, kao list na mali Bošiš, a po njem posijana rijetka, riđa brada kao pošeta strn. Gleda ispod oka, kuči svoj vrat među ramena, pokazuje zube, prođe kadšto preko lijevog uha ili preko čupave kratke kose. Pošutjela bijela čoha sa sto zakrpa počela raspadati se, košna torbica bijaše masna, klapasti šešir probušen, a košulja davno nije vidjela sapuna. Bogalj, da mu pokloniš krajcer. »

 

Moralno:

Luka je bio siromah, nemože ga se okarakterizirati kao dobru ili lošu osobu jer u društvu u kojem je živio morao se boriti za prezivljavanje na bilo koji nacin.

Analiza stila:

PJESNIČKE SLIKE:

a) VIZUALNE:

bijeli se vrbinje

nisko čupavo grmlje borovice

siva drnjevara pod čađavim, slamnim klobukom

jato divljih golubova

bosonogi pastiri pod mokrim grmljem

 

b) AKUSTIČNE:

tiho teče Sava

voda bije o niske bregove

lišce dršce

zalaje koji pas

vrabac cvrkuce po smetištu

 

 

EPITETI:

bijela magla

klapaste uši

nabuhlo, papreno lice

bosonogi pastiri

nisko čupavo grmlje borovice

bijela platnena košuljka

crne sjajne kite

malen, odrpan čovjek

jajasta, srebrna dugmad

modre, zakrpane hlače

 

 

ONOMATOPEJA:

zagrmi

zabubnja

zveketa

praskalo se

zatutnji

lišce dršce

 

METAFORA:

-dijete ( jezgra ljubavi koja je svu kušu vezala u jedan vijenac, koji je disao mirisom ljubavi )

-osmjeh ( zvijezda koja je zatreptjela na nebu )

 

 

PERSONIFIKACIJA:

mraz ga protrese

mraz se zabadao u njegove prste poput iglica

krv mu se ušge

Sava šapše pjesmicu

vrbinje se miješa kao klupko

voda se zajeda u zemlju

viri drvenjara

rasijano selo

 

USPOREDBA :

selo rasijano ka jato divljih golubova

vrti se vrze, kao da ga tko bode

čovjeka uraziti kao šilom

lahak sam kao perce

riđa brada kao pošeta strn

obraz grišljiv, šut kao list na mali Bošiš

gledahu novce kao pseto

nebo se razvedrilo kao staklo

oči crne kao kupinice