Friedrich Schiller: RAZBOJNICI

ŽIVOTOPIS:
Friedrich Schiller rođen je 1759. a umro je 1805. godine.
Njemački je dramski pisac i pjesnik, a također i posljednji predstavnik Sturm und Drang-a.
Bori se za slobodu ličnosti i politički je aktualan. Napada društvenu pokvarenost i feudalni apsolutizam.
S Goetheom izgrađuje estetiku klasične epohe njemačke književnosti (ideali).
Djela: ''Razbojnici'', ''Pjesma o zvonu'', ''Oda radosti'', ''Fiescova zavjera u Genovi'', ''Don Carlos'', ''Spletka i ljubav''...

O DJELU:
Drama je uspješna umjetnička transpozicija Schillerova svjetonazora po kome je svijet poprište neprestane borbe suprotnosti: dobra i zla, strasti i dužnosti, visokih ideala i društvenih ograničenosti.
''Razbojnici'' i ''Spletka i ljubav'', Schillerove mladenačke drame, protest su genijalnog mladića koji je osjećao život onako kako su ga osjećali najnapredniji ljudi njegove zemlje. U njima je sadržana istina o poniženju i veličini čovjeka u onom vremenu, i to u takvom obliku da gledateljima progovara neposredno i uzbudljivo.

Schillerov dramski prvijenac „Razbojnici“ uz Goetheove „Patnje mladog Werthera“ najpoznatije je djelo književnog pokreta Sturm und Drang, koji označava prekid s prosvjetiteljstvom te najavljuje početak romantizma. Drama „Razbojnici“ priča je o braći Moor, mlađem Franzu, koji, služeći se lažima i prevarom, plete mrežu podvale i kuje urotu protiv starijeg Karla kako bi ga otac razbaštinio, a djevojka zamrzila. Drama je doživjela silan uspjeh, a Schiller je preko noći postao slavan.

VRIJEME RADNJE: razdoblje od dvije godine
MJESTO RADNJE: Njemačka

ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: posve dobro, zgodniji čas, izgubljenog brata, časno ime
- usporedba: kao smrt, kao štakori

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
MAXIMILIAN von MOOR , grof - vladar
KARL i FRANZ , Maximilianovi sinovi
AMALIA von EDELRICH
slobodoumni mladići, kasnije razbojnici:
- SPIEGELBERG
- SCHWEIZER
- GRIMM
- RAZMANN
- SCHUFTERLE
- ROLLER
- KOSINSKY
- SCHWARZ
- HERMANN, nezakoniti sin nekog plemića
- DANIEL, sluga grofa Moora
pastor MOSER
katolički svećenik
četa razbojnika
sporedna lica

KARL MOOR: borac protiv ljudskoga zla i licemjerja koji i sam čini zlo, pa svjestan svoga čina sam odlučuje okončati postojanje tog zla, čak i u sebi samome. Oličenje je romantičkog junaka: buntovan je, preosjetljiv, ekstremnih reakcija i osjećaja, nije spreman činiti kompromise sa svijetom prosječnosti i nedosljednosti kojim je okružen. Spletka njegova brata ne uspijeva do kraja uništiti vjeru u ljudsku humanost, svojim činom dokazuje da je u stanju razoriti i vlastiti život da bi dokazao valjanost svojih ideja. Na kraju, kažnjava samoga sebe i najveći je dokaz duboke čovječnosti.
''Fuj, fuj. To mlitavo stoljeće uškopljenika koje nije ni za što drugo no da prežvakava djela prošlosti, da drevne junake izopačuje svojim komentarima ili da ih oskvrnjuje svojim tragedijama.''

FRANZ MOOR: kontrastan lik svome bratu Karlu, uza sve porazne osobine, sudbina ga je postavila u sjeni blistavog Karla. Bolna spoznaja o manjoj vrijednosti, tako surovo i realno razobličena u Karlovu prisustvu, Franza je navela na ogorčenu reakciju osvete onom koji zaista nije kriv, i usto mu je brat.

KRATAK SADRŽAJ:
Uviđajući superiornost svoga brata u svakom pogledu, Franz Moor nastoji na nepošten način izboriti mjesto koje u očevu srcu, a i u oporuci, zauzima Karl.
Zbog sasvim neznatnih mladenačkih grijeha, ali pod dojmom teških kleveta kojima Karlovu ništavost dokazuje Franz, stari i bolesni Moor odluči razbaštiniti voljenog Karla. Karl je, iako mladenački neobuzdan i sklon pustolovinama, u duši pošten i pravedan, pa se zato revoltiran očevom odlukom zaista uputi na stranputicu. Postaje vođa razbojničke družine vođen ogorčenjem i žarkom željom za osvetom nepravednim i nemilosrdnim ljudima.
Franz, iako je postao nasljednik svega grofovskog imanja svoga oca, nema dovoljno strpljenja da sačeka starčevu smrt. Pokušava ga dokrajčiti lažnom viješću da je Karl mrtav. Spletka, međutim, biva loše izvedena i Franz je prisiljen nasilno zatvoriti bolesnog oca, a kako želi baš sve što pripada Karlu, nastoji zadobiti i Karlovu zaručnicu Amaliju.
Kao vođa razbojničke družine, Karl čini ili je odgovoran za mnoga zlodjela. On se zaista gnuša svojih djela, ali je žeđ za osvetom sve potisnula.
Ipak, čežnja za domom natjera ga da se prerušen uputi na očev dvor. Tamo razotkriva sve Franzove spletke, a kada oca oslobodi zatočeništva, odluči se osvetiti zlom bratu. Franz, u silnom strahu od pravedne kazne, izvrši samoubojstvo pa razbojnici koje je po njega poslao Karl dovode samo Amaliju.
Karl razapet između težnje za mirnim životom spoznaje o počinjenim zločinima koji se ne daju izbrisati. Amalija spoznaje da joj bez Karla život ne bi značio ništa, pa radije pristaje umrijeti od njegove ruke nego živjeti bez njega.
Izvršivši tu, za njega najtežu kaznu, Karl se predaje vlastima, postajući tako moralno pobjednik nad svim zlima koja su bila suprotstavljena.

''Ljudi mi uskratiše čovječnost kada sam se na nju pozivao; zato odlazite od mene, vi grešnici jedni! Nemam više oca, nemam više ljubavi, a tu i smrt neka me nauče zaboraviti, te da sam ikada ljubio.''

''Za njim su izdane tjeralice, povrijeđeni glasno traže zadovoljštinu, na njegovu je glavu raspisana nagrada - ime Moor! Otac se od tuge skoro onesvijesti!''

''Osvetu tražim za starca! - Ovako zauvijek kidam bratske veze koje me vežu sa njime.''

''Onaj koji preda živog velikog razbojnika dobit će nagradu od tisuću zlatnika. Pomoći ću tome čovjeku, hoću! Jer ja ne mogu više ovako...''