Kemal Mahmutefendić: ROMAN O NOVČIĆU

SADRŽAJ LJUDI I DOGAĐANJA U OVOJ KNJIZI

Kao i sve biografije, i ova, jednog običnog metalnog novčića (vrijednost, kao i vrsta

valute nepoznati, čak i nepotrebni), služi se činjenicama koje, na kraju krajeva, govore

malo, ili ništa, s obzirom da je svaki život (više) ono "šta smo doživjeli" u sebi, nego šta

nam se "dešavalo" u ovome svijetu privida, tog niza ogledala, kako neko reče, u kojima se

sve umnožava, pa isprepliće, da bi napokon sve potonulo u haos o kome mi ništa ne

znamo.

Znači, činjenice, iako su "stvarne", one malo ili pak ništa ne govore. Biografija je

opsjena. Tako i nikako drugačije treba primiti i ovu biografiju našeg sirotog novčića. Ako

je bila interesantna, onda je postigla puni pogodak, jer joj je to i bila glavna namjera.

DIO PRVI

I poglavlje

u kojem se govori kako je novčić napravljen u jednoj kovnici novca, znači, kako je

rođen, te kako je...

II poglavlje

...te kako je naš novčić, izašavši iz kovnice sa drugim novčićima, dospio u neku

banku jednog malog mjesta, te kako mu je tu bilo ugodno i zanimljivo, dok jednog dana

nije dospio kod jedne seljakinje koja je imala mnoštvo djece.

III poglavlje

u kojem novčić uživa u društvu djece, ali i tuguje što ih ubrzo mora napustiti: pa

novac je!

IV poglavlje

u kojem se novčić, na svome putu, našao u jednoj ladici, sa mnogo drugog novca, po

svoj prilici u nekoj trgovini.

V poglavlje

u kojem novčić otkriva kako je, u ladici o kojoj je već bilo riječi, upoznao jednu

djevojčicu-novčić koja mu priča ko je, odakle je, te kako je, na svoju nesreću, nekad

dospjela u ruke neke porodice škrtaca.

VI poglavlje

govori kako se novčić oprostio od djevojčice-novčića i šta joj je poželio na rastanku,

tužnom kao i svi rastanci.

VII poglavlje

priča o tome kako je naš novčić, prepušten svojoj sudbini i volji drugih, došao u ruke

neke babe-mlinarke koja ga, buljeći u njega kao u dragocjenost, nosi svojoj kući, u mlin u

kojem živi sama, oprostite, sa jednim mačkom, o kome u narednom poglavlju.

VIII poglavlje

u kojem se otkriva koga sve novčić upoznaje u babinoj staroj i masnoj kesi: od stare,

poluraspadnute novčanice, koja voli da se šali na svoj račun, do nekog protuhe

srebrenjaka, koji miješa sve moguće jezike. Sve u svemu, veselo društvo!

IX poglavlje

otkriva koga još, osim novca, ima u babinoj kesi, pa ako vas zanima, pročitajte.

X poglavlje

koje nas dovodi u babin mlin, u društvo s potokom, Mjesecom, mlinskim točkom,

mirisom brašna i crnog mačka Groma, a u tome mlinu, u babinoj kesi, u ladici starog

kredenca, čitavo društvo priča svoje priče, svako svoje, sve dok se, jedne noći, iz tame ne

pojavi neko...

XI poglavlje

nam otkriva da je taj "neko" mračni razbojnik koji, pojavivši se iz šume, upada u

mlin, udari babu i uzima njezinu kesu sa novcem iz ladice, u kojoj novac, strepeći,

doživljava ovo strašno razbojništvo i nasilnu promjenu vlasnika.

XII poglavlje

dalje priča o tome kako je razbojnik, postoje udario babu, možda je usmrtivši, nasmrt

uplašio Groma i, razbacavši i polomivši sve po mlinu, našao kesu s novcem, strpao je u

njedra i odjurio u mrak sa svojim plijenom. Kuda? To ćemo doznati dalje.

XIII poglavlje

kao da je uslišilo više namjere, ispaštanje za učinjeno zlo: razbojnik, dospijevši na

neku rijeku i gazeći preko nje, u mraku se oklizne i tone, utapajući se. Novčić, sretnom

slučajnošću, ispada iz razbojnikovog džepa i potone u mračnu vodu, na samo dno. Želja

novčićeva šta da se desi na nebu između mrtve babe i utopljenog razbojnika, čime se i

završava Dio prvi.

DIO DRUGI

I poglavlje

lijepo i zanimljivo pripovijeda kako je naš dobri novčić dospio, iz razbojnikovog

džepa, na dno jedne planinske rijeke, i šta mu se na tom zaista neobičnom mjestu

dešavalo.

II poglavlje

nas upoznaje sa onim šta se zbiva sa novčićem na dnu rijeke, kako ga posjećuju ribe,

misleći da je možda dobar za jelo ili igru, i kako novčić strahuje da će mu tu, na dnu

rijeke, zaboravljenom, biti grob.

III poglavlje

priča o nekim konjima koji, gazeći rijeku, zamalo nisu zgazili sitnog novčića, kao i o

tome kako su jednog dana naišli Cigani, pregazili rijeku, neki dodirnuvši svojim nožnim

prstima novčić u pijesku, ali ga ne primijetiše, vjerovatno na njegovu žalost.

IV poglavlje

donosi spas novčiću, šalje mu dječake koji se kupaju u rijeci, a jedan od njih, roneći,

nalazi novčić u pijesku, da bi se potom pohvalio svojim drugovima, od kojih neki

omalovažavaju nađeni novčić, koji je sretan što više nije u hladnoj vodi i među ribama što

čitav svoj život ne progovore nijednu riječ.

V poglavlje

govori o tome kako se novčić osjeća u dječakovom džepu, dok ga ovaj, ponosan,

nosi svojoj kući, da bi ga pokazao svojoj majci.

VI poglavlje

nam pripovijeda o dječakovom domu, o tome gdje je novčić sklonjen i u kakvom je

društvu, te o još drugim zanimljivim stvarima, sve dok jednog dana dječak nije odlučio

kupiti nešto, o čemu ćete doznati u sljedećem poglavlju.

VII poglavlje

opisuje biblijski Betlehem, štalicu u njemu i kuću Josipa i Marije, te rođenje Isusovo,

sve to u staklenom klikeru kojeg je kod Jevrejina Samuela za novčić kupio naš dječak, da

bi se dalje pričalo o društvu raznolikog novca u trgovčevoj kasi i o još nekim neobičnim

stvarima.

VIII poglavlje

na čudan način opisuje sve vrste novca koji se našao u teškoj kasi Jevrejina Samuela,

kao što pred nas potanko donosi vjernu sliku te kase, i iznutra i izvana.

IX poglavlje

nastavlja sa opisom sadržaja kase, vrši "inventuru", kako se to kaže, ne ispuštajući ni

jednu pojedinost. Novčić ima vremena, te tako prekraćuje dosadu, zagledajući sve oko

sebe. čak ponekad virne i napolje, kopka ga šta se dešava i u Jevrejinovom dućanu.

X poglavlje

ne više o novcu, već priča o ljudima koji se skupljaju kod Jevrejina u dućanu, i mole

se i razgovaraju na svoj čudan način, dok ih naš mali novčić znatiželjno, već kakav jeste,

posmatra.

DIO TREĆI

I poglavlje

pripovijeda kako novčić uspijeva da se iskobelja iz Jevrejinove kase, te priča se o

tome kako je taj isti novčić dospio u ruke jednog doista neobičnog čovjeka, kakvih nije,

vidjećete, baš previše na ovome svijetu, naime, veseljaka i čovjeka ispunjenog svjetlošću.

II poglavlje

priča kako novčić, ko novčić, ponovo mijenja vlasnika, došavši u ruke crne, oprljene

Ciganke, na nekom seoskom vašaru.

III poglavlje

u kojem se priča o Ciganima, njihovom putovanju, zatim logorovanju pokraj rijeke, o

noći igre, pjesme i kupanja, i o tome šta je sve novčić doživljavao sa tim neumornim

skitnicama. Događaj sa bolesnim dječakom i odlazak svećeniku.

DIO ČETVRTI

I poglavlje

u kojem Cigani sa bolesnim djetetom posjećuju svećenika, koji moli za dječakovo

ozdravljenje, a Cigani za to svećeniku plaćaju novcem, u kojem je i naš novčić.

II poglavlje

nam pripovijeda da je novčić ležao u jednoj ladici u župnom dvoru, da mu je tu bilo

mnogo dosadno i, na kraju, da je ipak

doživio da umakne odatle, u rukama časne sestre, koja je za njega kupila povrće.

III poglavlje

se bavi opisom pijace, tog mjesta na kojem novac ima počasnu ulogu.

IV poglavlje

u kojem se vidi, na jednoj strani, časna sestra koja se, poslije kupovine, vraća u župni

dvor, a na drugoj jedan čovjek na konju, u čijim njedrima je naš novčić, čovjek koji će tog

novčića dovesti na čelo jednog mrtvaca.

V poglavlje

o tome kako je novčiću bilo na čelu jednog mrtvaca, te kako je, ipak, sve, i pored

sveg užasa, na kraju dobro prošlo.

DIO PETI

I poglavlje

u kojem novčić razmišlja o svome životu na jedan dosta tužan način – o prolaznosti i

sveopštoj tuzi. Zatim dolazi njegovo sjećanje na "zelenu dolinu", gdje je bio sretan i

bezbrižan.

II poglavlje

nagle i grube promjene: iz "zelene doline", na svom neizvjesnom putu, novčić, bez

svoje volje, dolazi u neki grad surov i mračan, prava slika pakla. Čak se nađe i u jednoj

ženskoj podvezici, a zatim ga vidimo na dlanu jednog dječaka koji prosi na trotoaru, ne bi

li skupio novac za očevu rakiju.

III poglavlje

dovodi sirotog novčića u kuću jednog luđaka, škrca, a novčić, užasnut, gleda šta se

dešava s tim bolesnim čovjekom, i moli Boga da nekako uteče od njega.

IV poglavlje

koje dovodi jednu djevojčicu u ludakovu kuću, koja se, na veliku radost novčićevu,

odlučuje da ga ukrade. Zatim se dešava nešto čudno, što ćete vidjeti.

V poglavlje

u kojem novčić, igrom slučaja, dospije u jedan kanal, u nekoj veš-kuhinji, očajan i

blatnjav, očekujući kraj. No, ipak iskrsne jedno spasonosno "ali" u liku jednog dječaka.

VI poglavlje

o čudnom dječaku koji u svome snu govori sa mrtvim stvarima, pa tako i sa

novčićem.

VII poglavlje

u kojem se vidi kako je novčić dopao jednoj grupi dječaka koji ga, u svojim igrama,

kradu jedan od drugog. Dječak-snivač otkriva novčiću jedne noći, u snu, kakva će mu biti

smrt.

DIO ŠESTI

I poglavlje

je završno poglavlje u kojem novčić, konačno, umire, položen na željezničke

tračnice.

BILJEŠKA O PISCU

Kemal Mahmutefendić je rođen u Sarajevu 8. aprila 1942. godine. Osnovnu i srednju

školu pohađao je u Sarajevu i Konjicu. Otuda su njegove prve dvije knjige za djecu (priče

"Djetinjstvo pod Vrtaljicom" i roman "Noćni vlakovi") vezane za Konjic u kome je

proveo najvažnije godine djetinjstva.

Književnost je studirao u Beogradu. Život je proveo na relaciji Konjic – Sarajevo –

Zenica. Danas živi u Zenici. Rat je, kao i bezbroj građana naše zemlje, proveo u

izbjeglištvu, u Austriji.

Uz prozu koju piše za djecu, Mahmutefendić piše i poeziju, putopise, kritiku, esej...

Uvrštenje u neke značajne izbore bosanskoherce-govačke književnosti kao i u čitanke i

izbore lektire za osnovnu školu. Knjige su mu prevođene na strane jezike.

Za djecu je objavio knjige: Djetinjstvo pod Vrtaljicom (1985, priče), Noćni vlakovi

(1989, roman) i Roman o novčiću (1997, roman).

Vrijeme vršenja radnje: Radnja ovog romana se odvija kroz gotovo sva godišnja doba 

Citat str. 86 "Lišće na drveću udarano ledenim vjetrom šumjelo je metalnim zvukom, pa se činilo kao da neko prosipa gomile novčića."

Mjesto vršenja radnje: Kovnica novca, banka, kod seljanke, kod babe mlinarke, u vodu, kod Jevrejina Samuela, kod nekog veseljaka, kod Ciganke, crkva, pijaca, kod prosjaka poludaka, djevojčice, dječaka snivača, tračnice. 

Citat str. 31 "Meni ostade moje suđeno dno, ribe, sve rjeđe, sitni pijesak koji stalno prijeti da me malo po malo zatrpa, ujednačen šum zeleno-modre vode.. moja beznadežna samoća."

Likovi: Novčić, seljanka, baba mlinarka, Crni grom, razbojnik, dječak (koji ga vadi iz vode), Jevrejin Samuel, čovjek veseljak, Ciganka, župnik, čovjek na konju, dječak prosjak, ludak djevojčica, dječak snivač, grupa dječaka koji ga usmrćuju, djevojčica-novčić. 

Citat str. 67 "Nisam više sjajan kao što bijah nekad nakon svog rođenja. Čak mi se i oblik unekoliko izmjenio, tako da sam dobio tamnu patinu, kao staro suđe, a u pregibima mojih slova i ugraviranih brojeva kao i na ivicama likova sa moje jedne i druge strane nataložilo se ružno crnilo ko zna kakvog porijekla, dok je moj oblik, u početku okrugao i pljosnat, pretrpio takve izmjene, te sam sada nešto zakrivljen, pa i izgreban. Sve u svemu, jadno izgledam."

Tema: Život metalnog novčića

Ideja: U životu ćemo se susresti i sa dobrim i sa zlim. 

           Nada za dobro nikad ne umire.

           Život trebamo živjeti optimistično.

Fabula | kratki sadržaj: Nakon što su ga skovali novčić je bio raspoređen u kesice tako da bi došao u banku. Brzo je izašao iz banke kod neke seljanke. No, nije se ni tu zadržao - seljanka je za njega kupila potrepštine. Novčić se je našao u ladici jedne trgovine gdje upoznaje djevočicu-novčić koja mu priča o svom tužnom životu. Iz ladice odlazi kod babe mlinarke i njenog Crnog Groma. Mlinarku je jedne noći vjerojatno usmrtio od udarca i pokrao razbojnik koji se je utopio. U rijeci ga je pronašao neki umiljat i veseo dječak koji za njega kupuje kliker u trgovini Jevrejina Samuela. Iz te kase je izašao zahvaljujući jednom veseljaku nakon kojeg mu novi vlasnik (postaje) Ciganka. Dok su  se Cigani selili maleni Ciganin se razbolio tako da su svi Cigani krenuli prema popu. Župniku je Ciganka platila novčićem i još nekim novčanicama  da izliječi dijete. Novčić je ležao u ladici dok časna sestra nije otišla na pijacu gdje je kupila povrće za taj novčić. Tako je za par minuta dobio novog mističnog vlasnika - čovjeka na konju, da bi završio kod dječaka prosjaka. Kako su dani prolazili novčić je došao do škrtog ludaka. Djevojčica koja mu je čistila kuću ukrala je novčić da bi on završio u slivniku gdje ga je pronašao dječak snivač koji je u snu razgovarao s mrtvim stvarima - pa tako i našim novčićem. Ipak, dječaci su ga međusobno krali neko vrijeme, jedan od drugog kako bi ga na kraju postavili na tračnice da tu skonča (svoj kratki život). Tad je novčić prestao biti novčić i tako i ovaj roman završava tu.