Marin Držić - Novela od Stanca

ŽIVOTOPIS:
Marin Držić (1508.-1567.) je u Dubrovniku sredinom 16. st. razvio živu i plodnu kazališnu djelatnost.
U nepunih je deset godina napisao dvanaest djela za pozornicu, od kojih su se neka izgubila (npr. komedija ''Pomet''), a neka su sačuvana samo djelomično.
Preveo je i tragediju ''Hekuba'', talijanskog pjesnika L. Dolce.
Književni je rad započeo kao lirik (pisao je ljbavne pjesme u duhu petrarkizma), no ubrzo se u potpunosti posvetio drami. Bio je najizvođeniji dubrovački dramatičar.
Djela: pastirske igre ''Tirena'', ''Venera i Adon'', 'Grižula''; pokladna komedija ''Novela od Stanca''; komedije ''Dundo Maroje'', ''Arkulin'', ''Skup''; tragedija ''Hekuba'' itd.

KNJIŽEVNI ROD: drama
VRSTA DJELA: pokladna komedija

VRIJEME RADNJE: karnevalska noć
MJESTO RADNJE: Dubrovnik

KRATAK SADRŽAJ:
Mladi su se Dubrovčani (Vlaho, Miho i Dživo Pešica) sastali, kao skoro svake večeri, nakon što su im roditelji išli spavati. Govorili su o tome kako varaju svoje roditelje, koji misle da oni spavaju, a oni odlaze vani.
Miho je opisao kako on vara svoje roditelje: njegov otac zatvori kuću, a čim mu roditelji odu u krevet, on se obuče i izađe kroz prozor svoje sobe. Miho je rekao da je čuo da je jučer u grad došao neki smiješan gospodin koji nije našao stan i spava ispred fontane i da je donio kozle, grudu i sir te da bi mu mogli učiniti neku novelu (šalu).
Dživo je otišao kod Stanca i počeo je pričati. Stanac mu je rekao da je donio tržak te da ga nitko nije htio ugostiti pa je morao prenoćiti na ulici kraj fontane. Dživo mu je rekao da je on trgovac i da trguje goveda. U razgovor sa Stancem, Dživo je rekao Stancu da on nije uvijek bio tako mlad, već da su ga pomladile vile kad je došao u grad. Dživo i Stanac se predstavljaju. Nakon toga Stanac je rekao da mora doma jer bi mu onda supruga vikala. Stanac i Dživo su se pozdravili i Dživo je otišao kod Vlaha i Miha kojima je rekao da Stanac vjeruje sve što mu se kaže.
Nakon što je Dživo opisao što je ispričao Stancu, sreli su maškare obučene u vile i s njima ga otišli malo zafrkavati. Jedan od njih je pričao Stancu, zatvorio mu oči i zavezao ruke, dok su mu druga dvojica uzela sir, tele i grudu te mu za to ostavili novac. Kad je Stanac otkrio prijevaru, počeo je vikati za njima, ali je već bilo prekasno.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
STANAC: Stari seljak koji dolazi u Dubrovnik iz istočne Hercegovine da bi prodao kozle, sir i grudicu te da nešto zaradi. On je bio jako naivan i vjerovao je da se Sedmi muž (Dživo) pomladio, pa je pomislio da se to može dogoditi i njemu.

VLAHO, MIHO I DŽIVO PEŠICA: Mladi Dubrovčani koji se žele zabaviti u karnevalskoj noći. Dživo, najdomišljatiji među njima, preobučen u seljačku nošnju, predstavlja se Stancu kao Sedmi muž, trgovac iz Gacka. On je opisao Stancu kako je i on bio star kad je došao u Dubrovnik i na svu sreću nije ga nitko primio u svoju kuću, te su ga vile pomladile.

O DJELU:
Novela od Stanca ("Šala sa Stancem") je kratka novela od jednog čina u nekoliko prizora i u dvanaesteričkim stihovima. Djelo je farsa (kratka komediija, dramska igra), prvi je put prikazana 1550. g. na svadbi Martolice Zamanjića. Djelo govori o mladim Dubrovčanima koji se žele zabaviti u karnevalskoj noći. Susreću se sa starim Stancem koji je došao u Dubrovnik da proda jare i nešto sitnica. Držić je ovu kratku komediju savršeno složio i u ovoj je komediji iskazao lakovjernost.

ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: mlad, rđava, krvava, kurvine zlostare, smiješna oca
- metafora: ''Pij'', reče, ''ako budeš piti, noćas razum steče kim ćeš slavan biti!''
- djelo je pisano starinskim dubrovačkim narječjem, prilično teško razumljivim, tj. razumljivim uz pomoć rječnika na kraju knjige ili uz tekst