Aplikacija

Reklame

MARIN DRŽIĆ: SKUP








ŽIVOTOPIS:
Marin Držić rođen je 1508. u Dubrovniku u pučanskoj obitelji, a umro 1567. godine.
Jedno vrijeme boravi u Sieni gdje upoznaje talijansku renesansnu komediografiju.
Književni je rad započeo kao lirik (pisao je ljubavne pjesme u duhu petrarkizma), no ubrzo se u potpunosti posvetio drami. Okušao se u svim dramskim vrstama: komediji, pokladnoj igri, pastorali i tragediji.
Bio je najizvođeniji dubrovački dramatičar.
Djela: pastirske igre ''Tirena'', ''Venera i Adon'', ''Grižula''; pokladna komedija ''Novela od Stanca''; komedije ''Dundo Maroje'', ''Arkulin'', ''Skup''; tragedija ''Hekuba''.

KNJIŽEVNI ROD: drama
VRSTA DJELA: komedija

TEMA:
Tema je komedije u svojoj osnovi patološka i pretjerana škrtost, ali bi se općenito moglo reći da se radi o filozofiji pristupa životu, renesansnom svjetonazoru, odnosu prema materijalnim dobrima, ljubavi, kao i odnosu između starosti i mladosti.

MJESTO I VRIJEME RADNJE:
Komedija se zbiva u Dubrovniku, u Držićevo doba, dakle u 16. stoljeću. To je razdoblje renesanse i prevlasti humanističkog nazora na svijet. Sama se radnja zbiva u rasponu od dva dana, tj. određuje je skrivanje, nestanak i ponovni pronalazak Skupovog blaga, odnosno sklapanje, raskidanje i ponovno sklapanje zaruka.

O PROLOGU ''SKUPA'':
Na samom se početku predstave na pozornici pojavljuje satir, lik poznat iz književne vrste pastorale, mitsko biće koje živi u šumi. On najavljuje predstavu, komediju o starom škrcu i uvodi publiku u drugu, kazališnu stvarnost govoreći joj da poistovjećuje sebe kao glumca s likom kojeg glumi ('I Stijepo sam i satir sam') i predstavljajući Njarnjase, glumačku družinu koja će igrati predstavu ('Njarnjasi, kako znate, večeras festižaju. (...) ovo je Njarnjas-grad, Njarnjasi ga su zidali, Njarnjasi ga gospoduju'). Samo je ime Njarnjasi igra riječi koja označave one koji su gospodari, koji vladaju, dakako, u svom zamišljenom, kazališnom Njarnjas-gradu.
Satir potom tumači o kojoj je komediji riječ i koja je osnovna nit fabule. Najavljuje se i osnovni karakterni sukob na kojem će se temeljiti komedija: to je sukob između škrtosti i uživanja u blagu, između starosti i mladosti, a ponajviše između snaha i njihovih, nikad zadovoljnih, svekrva. Satir spominje da je komedija 'ukradena' iz neke prastare knjige, tj. od Plauta. Rimski komediograf Tit Makcije Plaut je u 3. stoljeću pr. Krista napisao komediju sličnog sadržaja pod nazivom ''Ćup sa zlatom – Aulularija''.

FABULA (PO ČINOVIMA):
1. U prvoj sceni razgovaraju dvije služavke, mlada Grube, služavka vlastelina Džive, te stara Variva, služavka škrtog starca Skupa, o udaji Skupove kćeri Andrijane koju otac želi dati nekome tko je bogat i ne traži miraz, no Andrijana zbog toga pati jer voli samo mladog Kamila. Pored toga, Skup se panično boji da će ga netko opljačkati, tj. da će mu uzeti blago koje je pronašao u kući i koje drži u tajnosti u jednoj zemljanoj posudi te zato neprestano razmišlja gdje da ga sakrije i kako da se ponaša da ne bi privukao pažnju mogućih lopova koje vidi u svima koji ga okružuju, pa čak i u najbližoj rodbini i posluzi. Najveći mu je problem taj što bi morao izići iz kuće zbog brojnih poslova, no boji se ostaviti zlato bez nadzora.
Variva javlja Kamilu da Skup želi udati kćer za nekog starca koji ne traži miraz. Čini se da će taj starac biti upravo Kamilov stric Zlati Kum kojeg njegova sestra, Kamilova mati Dobre, nagovara da si nađe mladu ženu koja bi mu pod stare dane bila oslonac kad već nema vlastite djece. Malo-pomalo razgovor ih navede na Skupovu Andrijanu koju Dobre ipak ne odobrava.

2. Kamilov sluga Munuo priča kako mu je gospodar zaljubljen, nesretan i kako se zbog svega toga ponaša kao da je poludio. Skup i Zlati Kum počinju dogovarati detalje oko ženidbe, a Skup je oduševljen njime jer ovaj razumno govori o potrebi štednje, istovremeno ne tražeći miraz. Variva juri Kamilu s vijestima da je ženik upravo njegov dundo Zlati Kum, dok Munuo, koji vidi da će njegov gospodar posve poludjeti, nastoji pronaći neko rješenje. Zlati Kumov sluga Pasimaha, udvarajući se Grubi, prenese vijest da mu se gospodar zaručio za Andrijanu.

3. Dživo tumači Dobri, koja se još uvijek nada da Skup neće udati Andrijanu za Zlati Kuma, da joj se sin Kamilo zaručio s Andrijanom. Dolazi i Gruba koja javlja kako je Kamilova ludost sve gora, ali samo ona zna da je to sve zapravo dio igre. Zlati Kumovi sluge Pasimaha i Drijemalo dolaze u Skupovu kuću noseći stvari za svadbu kao da je ona već gotova stvar, ali ih Skup istjera iz kuće misleći da su ga došli opljačkati. Skup potom odlučuje sakriti svoju škrinjicu s blagom na mjesto gdje je nitko ne smije tražiti - u grob u crkvi, no nije primijetio da sve prati i prisluškuje Kamilov sluga Munuo.

4. Zlati Kumu dolazi Pasimaha i kaže kako ih je Skup istjerao, na što Zlati Kum otkazuje svadbu, misleći kako mu budući tast nije normalan. U tom trenutku iz crkve izjuri Skup vičući kako je pokraden, a Munuo, koji je uzeo Skupovo blago, sreće Grubu i nagovara je da se uda za njega govoreći joj kako je bogat.

5. Skup i Kamilo razgovaraju, no dolazi do nesporazuma. Kamilo mu govori kako želi Andrijanu, a Skup misli da želi njegovo blago. Za to vrijeme Munuo bježi s blagom, ali ga opazi prijatelj Pjerić i prisiljava da pođe s njim Kamilu. Kamilo konačno otkriva Skupu da je zapravo već oženjen njegovom kćeri Andrijanom, dok Zlati Kum izjavljuje kako je njemu svejedno jer se ionako ne namjerava ženiti. U zadnjoj su sceni prisutni Skup, Kamilo, Zlati Kum, Dživo i Pjerić koji dovodi Munua s blagom. Završetak drame nedostaje.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
SKUP je glavni lik, nositelj dramske radnje, lik koji svojim karakternim osobinama nosi komiku cijele drame. On je utjelovljenje bolesne škrtosti i u svim ljudima oko sebe vidi potencijalne lopove. Svojim nepovjerljivim ponašanjem pokvari svadbeni dogovor sa Zlati Kumom, ali i ostane bez svog blaga, usprkos tome što pri njegovom skrivanju nije prezao ni pred otvaranjem grobova u crkvi i premetanja ljudskih kostiju.

ANDRIJANA i KAMILO nisu dublje analizirani likovi. Oni su tipovi 'uzdišućih' ljubavnika, nepokolebljivih u svojim emocijama te su oličenje ljubavi koja na kraju uvijek pobjeđuje.

Služavke VARIVA i GRUBA predstavljaju sukob između starih i mladih. Gruba je puna erotskih nagovještaja, uvijek spremna na igru riječima pri zavođenju, zalaže se za ljubav između Kamila i Andrijane, dok Variva nastoji sačuvati svoj životni mir priličan starijoj osobi, a jedina joj je ambicija biti što bliže kućnom ognjištu.

DOBRE, Kamilova majka, primjer je dosadne svekrve kojoj nijedna snaha nije dovoljno dobra i koja se bavi time da posreduje u ženidbi drugih na temelju njene racionalne prosudbe. S druge strane, ipak popušta zbog dobrobiti svog sina.

ZLATI KUM i NIKO, Dobrina braća, tip su ljudi 'kojima svaka dlaka smeta' i koji su posve zaboravili da su i sami nekad bili mladi. Bogati Zlati Kum nije siguran ni da se želi, ali ni da se ne želi vjenčati. Dovoljan je jedan Skupov ispad nepovjerljivosti pa da, srećom po komediju, odustane od vjenčanja. Niko također iznosi konzervativno mišljenje da mladi nepromišljeno i glupo srljaju u brak i protiv je vjenčanja Kamila i Andrijane.

MUNUO, sluga Kamilov, u skladu s renesansnom filozofijom smatra da je najvažnije pomoći samome sebi. On je primjer lukavog sluge koji, pomažući svom gospodaru, vrlo često preuzima konce raspleta u svoje ruke. Cilj njegova udvaranja je Dživova Gruba.

PASIMAHA i DRIJEMALO sluge su Zlati Kuma koji žive u zavjetrini svog bogatog gospodara i uživaju blagodati njegova bogatstva. Primjeri su lijenih i proždrljivih ljudi kojima je u životu najvažnije dobro jesti i spavati.

No comments:

Post a Comment