PUBLIJE OVIDIJE NAZON: METAMORFOZE ( Piram i Tizba, IV. knjiga )

Bilješke o piscu: Publije Ovidije Nazon (Publius Ovidius Naso), kraće Ovidije ili Ovid, predstavnik zlatnog vijeka rimske književnosti. Rođen je 20. svibnja 43. pr. Kr. u Sulmoni, stotinjak kilometara od Rima - 17. godine nove ere, u bogatoj viteškoj obitelji. Otac je želio da postane advokat ali je Ovidije od mladosti naginjao pjesništvu. Kao dvadesetogodišnjak počinje stjecati priznanje posjećujući pjesnički krug oko Mesale Korvina. Oko 3. g. nove ere, nakon Mesaline smrti, mijenja tematiku svojih djela i posvećuje se pisanju velikog spjeva u 15 knjiga pod naslovom Metamorfoze. 8. g. nove ere po Augustovoj je zapovijedi bio udaljen u Tome, gradić na obali Crnoga mora, u zemlji Geta. Djela su mu podijeljena na:


1. Ljubavne elegije: tri djela koji se i kronološki nastavljaju jedan na drugi: ljubavne elegije, etiološko pjesništvo i elegije iz progonstva, tugaljive i polemičke.
2. Metamorfoze: 5 knjiga, 250 priča i 11995 heksametara pripovijedaju grčke i rimske legende
3. Fasti: drugo djelo u elegijskim distisima (Faste)
4. Djela iz posljednjega razdoblja
[ili ti ukratko djela : Ljubavne pjesme, parodično-didaktički ep Ljubavno umijeće, zbirka pisama junakinja Heroide, 15 knjiga Metamorfoza]

Ovidijeve izreke:
Ignoti nulla cupido. = Ne čeznemo za onim što ne poznajemo.


Nomina sunt odiosa. = Imena su mrska.


Publije Ovidije Nason - Piram i Tizba

- priča iz "Metamorfoze", IV. pjevanje

Tema: nesuđena ljubav Pirama i Tizbe

Ideja: nesuđena ljubav

Mjesto radnje: Babilon; mjesto gdje su sjedili pokraj zida koji je dijelio njihova dvorišta; kod groba kod Ninova, dud ispod kojeg su oboje oduzeli svoje živote
Vrijeme radnje: svakog dana pored zida, noć dana kada su trebali zajedno pobjeći

Vrsta: rimska legenda, ljubavna lirika

Kratki sadržaj:
Prelijepi Pirama i najljepša od svih djevojaka Tizba su se jako voljeli ako im njihovi roditelji nisu dopuštali vezu. Bili su susjedi pa su svakoga dana razgovarali preko zida koji je dijelio njihova dvorišta. Jednog dana su se odlučili da se u gluho doba noći nađu kraj Ninova groba i zajedno pobjegnu.
Tizba se prva iskrala i došla do dogovorenog mjesta te sjela ispod dudovog stabla gdje su se trebali naći. No tada je došla lavica s krvavim ustima pa je Tizba u strahu pobjegla no ispao joj je veo kojeg je lavica rastrgala i krvlju namočila. Piram je došao i našao samo Tizbin veo, te misleći da je ona mrtva, mačem si probio prsa. Tizba dođe natrag i vidjevši Pirama mrtvog i sama sebi oduzme život, a želja da zajedno počivaju joj se ostvari jer su im se oci smilovali.

Kompozicija:
1. uvod - strastvena ljubav i razgovori Pirama i Tizbe
2. zaplet - dogovor da zajedno pobjegnu
3. vrhunac - Tizba prva stiže do dogovorenog mjesta, dolazi lavica, Tizba pobjegne ali joj ispadne veo, a lavica
ga zakrvari
4. rasplet - Piram dolazi i nalazi veo i misleći da je Tizba mrtva, mačem se ubije
5. kraj - Tizba se vraća i vidjevši Pirama mrtvog i sama sebe ubije

Analiza likova:
1. Piram - od svih momka bio je najljepši, volio je Tizbu svim srcem, želio s njom pobjeći, te kad je vidio njem krvavi veo si mačem oduzeo život
2. Tizba - od sviju djevojaka na istoku bila je najljepša, voljela je Pirama svim srcem, željela s njim pobjeći, te kad je vidjela da se Piram ubio jer je mislio da je mrtva, istim mačem kojim si je i Piram oduzela život da bi zauvijek mogli biti zajedno
3. Piramovi i Tizbini roditelji - ne dopuštaju svojoj djeci da budu zajedno