ČIPOLINO - GIANNI RODARI

Na dočeku kraljevića Limuna starog Čipolona netko je gurnuo i on je nagazio kralju na nogu. Odmah su ga bacili u tamnicu i osuđen je na doživotni zatvor. Posjetio ga je sin Čipolino koji saznaje kako su zatvori građeni za nitkove a ne poštene građane. Ovi nitkovi za vrijeme Limunove vladavine slobodno šeću i Čipolino odlučuje otići u svijet i naučiti nešto o njima. Želio je postati pošteni građanin, ali ne i završiti u zatvoru kao i njegov otac.

U susjednom selu naišao je na starca Tikvića  kojeg je terorizirao Pomidor. Čipolino mu se suprotstavio i Pomidor mu je iščupao pramen kose. Odjednom se priošitio miris luka i  Pomidor je pobjegao sa suzama u očima. Postolar Grozdić odlučio je zaposliti kod sebe hrabrog Čipolina.
Pomidor se vratio u selo istjerao Tikvića iz njegove kuće i u nju smjestio psa Oštrozuba kojije rastjerivao djecu. Čipolino je uspavao Oštrozuba i odnio ga  natrag u dvorac njegovih gospodarica. Tako se sretni  Tikvić uspio ponovo useliti u svoju kućicu. Svi seljani bojali su se ponovne najezde Pomidora i povjerili su kućicu na čuvanje stricu Borovnici u šumi.
Barun Naranča potpuno je osiromašio i predložio je sestrični, grofici Trešnji da ga pozove uz goste. Mlađa Trešnja pozvala je mršavog Bratića Mandarinka. Po dolasku Mandarinko i barun Naranđa uspijevaju razbjesniti svoje sestrične koe bijes iskaljuju na nećačiću Višnjiću.
Pomidor je uskoro saznao da je Tikvićeva kućica nestala i uz policajce limunovce  uhitio je sve muško u selu osim Poriluka i Porilučića i Čipolina koji ih je uspio prevariti. Djevojčica Rotkvica pridružuje se Čipolinu i odlaze ne izvidnicu u dvorac. Odlučuju osloboditi zatvorenike.
Sljedeći dan se se u dvorcu sprijteljili sa Višnjićem koji nije imao mnogo prijatelja. Druženje plemića i seljana inače je blio strogo zabranjeno. Unutar ovoga dvorca, u kojem nikada nije bilo ni traga smijehu, odjekivala je radosna cika. Pomidor je to čuo i otišao pogledati što se događa i vidio troje djece kako razgovaraju. Prepaoznao je da je jedan od njih onaj koji mu je natjerao suze na oči.
Bijesno je zaurlao i rastjerao djecu. Rotkvica i Čipolio su pobjegli a mali Višnjić je morao pretrpjeti oštre prijekore. To ga nije previše brinulao, ali staru brigu zamijenila je nova. Bilo mu je žao što ne može biti slobodan kao njegovi prijatelji. Bio je toliko tužan da je neutješno plakao i naposlijetku se razbolio. 4 bogata lijelčnika dala su 4 različite dijagnoze i terapije od kojih ni jedna nije djelovala. Tek siromašni liječnik, dokrot Kesten ustanovio je da djećačić boluje od sjete. Njegov savjet je bio da bi se Višnjić trebao igrati sa drugom djecom, zbog čega je umalo završio na sudu.
Zatvorenici su bili zarobljeni u mračnim podzemnim hodnicima u kojima je sve bilo prepuno miševa. Imali su svijeću, ali mišja vojska ju je u napadu osvojila i zatvorenici su ostali u mraku. Pri drugom napadu svi su počeli mjaukati i potjerali izbezumljene miševa. No zanimljivo je da su zidovi u tamnici doista imali uši tj. kanal koji je vodio u Pomidorovu sobu. Sluškinja imenom Jagodica, koja je pomagala Čipolinu, javila im je njegov plan i poslala im svijeću i šibice.
Čipolino, Jagodica i Rotkvica potajno su se susreli kako bi dogovorili sve detalje plana kada je došao pas Oštrozub zasjeo na Čipolina i lajanjem dozvao Pomidora. On je Čipolina tada bacio u pritvor i to ne običan pritvor nego tajnu jamu. Nakon nekog vremena u jamu je slučajno dolutala krtica pa je prorovala još jednu rupu i Čipolino je krenuo za njom. Kada je Pomidor stigao po Čipolina kako bi ga objesio njega nije bilo, a Krtica je već prorovala put do jame u kojoj su bili drugi zatvorenici.
Jagodica je javila Višnjiću kako je i Čipolino u tamnici. Višnjić je istog trena prestao plakati i odlučio da će osloboditi prijatelja. Zajedno sa Jagodicom podvalio je Pomidoru tortu sa puno praška za spavanje. Kada je zaspao ukrali su mu ključeve i prevarili stražare kako bi mogli do tamnice. Višnjić je oslobodio zatvorenike i pokazao im put u šumu. Jagodica je stražare poslala na drugu stranu ispričavši im lažnu priču o razbojnicima.
Ljutiti Pomidor zatražio je pomoć od vladara Limuna i njegove vojske. Sutradan je kraljević Limun sa bataljunom Limunovaca ušao u selo. Uhitili su i Poriluka i  i odvjetnika Graška. Limun i limunovi probili su se u park dvorca i tamo nastavili uništavati. Limun i dvorjani limunci zauzeli su najbolje sobe dvorca i zlostavljali su sve prisutne. Kraljević Limun zatim je krenuo mučiti Poriluka kako bi saznao gdje se nalaze zatvorenici i gdje je Tikvićeva kućica. Ni Poriluk ni Grašak nisu ništa odali i oboje su bačeni u tamnicu.
Grašku je uskoro u samicu stigao još netko. Ni više ni manje sam Pomidor svezan i sputan. Grašku ga je bilo žao i nepromišljeno mu je ispričao gdje se nalazi Tikvićeva kućica. Pomidor je odmah dozvao stražare i spasio sebi život odavši ovu informaciju koju mu je  Grašak povjerio.
Nasred trga podignuta su vješala i stigao je dan kada su Graška trebali objesiti. No stvari su se odvile drugačije. Kada su Graška objesili Krtica je već prokopala rupu ispod vješala, a Čipolino je prerezao konop i dao mu sok od krumpira za koji je Krtica rekla da je dobar lijek. Kroz ovaj novi hodnik stigli su do ostalih gdje je Grašak svima obajvio Pomidorovu izdaju. Čipolino je požurio u šumu do strica Borovnice, ali limunovci su već oteli kućicu.
Vladar Limun i njegova družba unajmili su detektiva Mrkvića koji je zamislio kako lovi opasne gusare a radilo se o skupini seoske djece koja su ih naposlijetku prevarila i uhvatila u stupicu koju je smislio Višnjić. Djeca su se vratila do pećine gdje su bili ostali zatvorenici, ali tamo ih više nije bilo.
U međuvremenu su se u šumi upoznali Čipolino i divlji Medvjed i sprijateljili se. Medvjed je posjeo Čipolina na leđa i pošli su spasiti njegove roditelje iz zoološkog vrta. U zoološkom vrtu životinje nisu spavale jer su razmišljale o svojim domovima. Susreli su slona, papigu, majmuna i lava. Baš su krenuli spasiti Medvjedove roditelje kada su tuljani, koji prema medvjedima osjećaju neprijateljstvo, počeli zavijati i probudili čuvare. Svi su završili iza rešetaka. potrajalo je  tri dana dok Čipolino nije uspio poslati poruku Višnjiću koji ih je naposlijetku i izbavio.

Odjednom započinje sasvim neobična utrka u kojoj mrkvić istražuje, stražari traže Mrkvića, Limun stražare, majstor Grozdić Čipolina, Čipolino i Višnjić Grozdića, Rotkvica Čipolina, Pomidor i Peršin Višnjića, Krtica traži sve redom. nastala je potpuna zbrka i kaos. Dvorac je ostao pust. Tamo su bili samo barun Naranča, knežević Mandarinko i  posluga. Mandarinko je odlučio pronaći skriveno blago u vinskom podrumu i namamio sa sobom i Naranču. Naranča je pokušao dosegnuti jednu bocu, koja je zapravo bila tajna poluga, i otvorila su se vrata kroz koja su uletjeli Višnjić, Čipolino i svi ostali. Tako su osvojili ovaj neprijateljski tabor.
No bitka još nije gotova. Potjera je bila u šumi u blizini dvorca i kada su svi pozaspali Mandarinko je svijetlima poslao SOS signal iz sobe u koju je bio zatvoren. Pomidor je krenuo ispitati što se događa i naišao je na psa Oštrozuba koji mu je sve ispripovijedao. Sve je brzo dojavio Limunu i dogovorili su se da napad počinje u zoru. Napad je započeo u sedam sati i odjednom se ogroman metak skotrljao niz brdo i pokosio dvadeset generala. To je zapravo bio Naranča koji se skotrljao niz brežuljak. Vojska je nastavila napredovati dalje, ali dočekao ih je mlaz vina iz vatrogasnih šmrkova koje su Čipolino i družina uronili u pune bačve. Svi su pijani pozaspali na travi.
Zbog izdaje Graška neprijatelji su ipak uspjeli osvojiti dvorac. Višnjića su zatvorili na tavan, a Čipolino je odveden u zatvor gdje je susreo oca Čipola.  Pauk Hromi bio je poštar i raznosio zatvorenicima pismo. u jednom je otac utješio sina da zatvor nije tako strašana a u drugom sin obećaje ocu da će ga izbaviti. Hromi je pomogao ČĆipolinu načiniti kartu svih prostorija u zatvoru i Čipolino šalje tri pisma: Ocu, Vićnjiću i Krtici. Hromi je krenuo Višnjiću odnjeti pismoi naišao na pauka koji se zvao Sedamipol. putem su naletjeli na kokoš koja je pojala Hrmog, ali on je torbu sa pismom dobacio Sedamipol koj uz pomoć  Pauka Rođaka u dvorcu uspjeva prenjeti pismo Višnjiću.
Kada je preko Višnjića dobio Čipolinovu poruku Krtica se probio do zatvorskog dvorišta. Zatvorenici su bili na kružnoj šetnji a kako ,je stražar bio loš matematičar nije primjetio da je zatvorenika sve manje. Kada su svi zatvorenici nestali stražari, u strahu od Limunove kazne bježe iz zatvora istim rudnikom. Limun je priredio velike konjske utrke kako njegovi podanici ne bi razmišljali o stvarnim problemima. Bičevao je jedne konje svom snagom, ali tada iz rupe izvire Čipolino i Krtica koji su malo pogriješili put. Čipolino je istrgnuo bič Limunu i njime ga ošinuo, a on je bježeći završio u smeću.
Istodobno se u dvorcu odvijala druga drama u kojoj je Pomidor svojim seljanima nametnuo visoke poreze na sve oblike vlage. Time je htio popraviti osiromašeni dvorski proračun. Seljani su bili potišteni ali po povratku kući susreću neobičan vlak iz kojeg izlaze Čipolino i tri medvjeda. Odjednom je nastalo veliko veselje i sve to dok je oko njih pljuštala kiša. Limun se u međuvremenu vratio u dvorac i kako iz njega nije želio izaći proglasio je da nevrijeme još uvijek traje iako je odavno svanulo sunce. Dvorjani su postali sumnjičavi i svatko svakoga uhodi. Toliko su bili opsjednuti tim malim splatkama da nisu primjetili da su tokom noći Čipolino i Višnjić na dvorac izvijesili zastavu Republike.
Pomidor je krenuo skinuti zatavu ali bio je preugojen da bi to izveo. Ipak je uspio Čipolina dohvatiti za kosu i opet mu iščupao pramen. Kao i prvi puta počeo je plakati od mirisa. Limun se ponovo bacio u smeće i nije htio da ga itko nađe. Kraljević, grofice i Mandarinko protjerani su a dvorac je postao škola i zabavni park za djecu.
Vrsta djela: vrsta basne sa biljnim i životinjskim likovima
Mjesto radnje: selo, dvorac, šuma
Likovi: Čipolino, Čipolone, Višnjić, Jagodica, Tikvić, majstor Grozdić, kraljević Limun, sinjor Pomidor, Grašak, grofice Trešnje, barun Naranča, Mandarinko, Kesten, Krtica, Mrkvić, Pauk Hromi
Bilješka o piscu
Gianni Rodari talijanski je pisac rođen u mjestu Omenga 1920. Započeo je kao novinar talijanskog lista Unita gdje bio zadužen za pisanje o obitelji na tjednoj bazi. Tako, sasvim slučajno, počinje pisati za djecu i nastaju prve humoristične pjesmice i priče. Kako je jedno vrijeme bio učitelj odlučio je zapisati sve priče koje je prepričavao svojim učenicima kada su bili nemirni.
Uskoro postiže velik uspjeh rubrikom za najmlađe i od 1950ih napisao je mnoštvo knjiga za djecu od kojih su najpoznatije Putovanje Plave strijele, Gelsomino u zemlji lažljivaca, Telefonske priče i Cipollino.
Njegovo djela okarakterizirana su kao sjajan spoj poezije i pedagogije i prevedena su na mnoge svijetske jezika kako bi više djece moglo uživati u njima. 1970. dobio je najprestižniju svjetsku nagradu na području književnosti za djecu, Andersenovu nagradu. Umire 1980. godine u Rimu.