DURICA - IVICA BEDNJANEC

Durica je knjiga u stripu u kojoj se kroz više priča prepričavaju zgode i nezgode curice Durice i njenih prijatelja. Stripovi su ovdje sakupljeni na jednom mjestu, a do tada su izlazili u časopisu za djecu Smib. Neke od priča su Igra školice, Težina Mudrosti, Zubar, Ljepota i Poljubac.

U stripu Igra školice Durica i njen prijatelj Bibi igraju se svima dobro poznate igre iz djetinjstva, školice. Durica je pala, a Bibi joj se počeo smijati napominjuči kako je on pravi profesor u ovoj igri. Hvalio se kako je može odigrati i žmirećki. Ona mu je odvratila neka ons slobodno igra pkolicu a ona će proučiti Smib.

Težina mudrosti duhovit je strip u kojemu BIbi i Duricu zanima kolika je težina mudrosti. Kako bi dobili odgovor odlučuju udarati se po glavi teškim torbama u kojima se nalaze školske knjige pune svakojakih mudrosti.

Priča Zubar govori o zgodi u kojoj Bibi vadi Durici zub bez pitanja. Uvrijeđena njegovim postupkom, Durica ga je udarila. udarac je izbio zub Bibiju i ona zaključuje kako je mnogo bolji zubar od njega.

Ljepota je strip u kojem dvoje prijatelja Bibi i Durica gledaju u Lelu. Durica je u jednom trenu pomislila kako BIbi gleda Lelu jer mu se sviđa, no istina je bila puno drugačija. bibi je gledao Lelu samo zato jer je imala bombone u rukama.

U stripu poljubac Durica je željela naučiti BIbija kako se ljube pravi ljubavnici. No Bibi se netom prije najeo češnjaka i pokušaj je završio neslavno jer je Durica Bibija udarila u stražnjicu.

Likovi: Durica i Bibi

Bilješka o piscu

Ivica Bednjanec rođen je u Zagrebu 1. lipnja 1934. Bio je ponajbolji hrvatski crtač stripova, pjesnik, scenarist i humorist. Zavšrio je grafičku školu i neko vrijeme radio i kao profesor na Grafičkom fakultetu u Zagrebu. Svoje stripove izrađivao je u potpunosti sam i bio autor kako teksta tako i ilustracija.

Prve stripove počeo je objavljivati već 1952., a 1957. dobiva nagradu na natječaju “Narodne arnije” za strip “Crveni se šuma”. Od 1963. do 1968. stvarao je stripove iz opusa hrvatske povijesti. 1967. postao je član ULPUH-a i djeluje kao samostalni umjetnik. Bavi se temamam povijesti, političke satire, sporta i temama za djecu i mlade.

Osvajač je nekoliko prestižnih nagrada poput Pullcinelle, Andrije, Nagrade za životno djelo uključujući i odlikovanje Redom Danice Hrvatske. Inzistirao je na komunikativnosti i produktivnosti i time postao poznat kao “pučki zabavljač” i autor za djecu. Pisao je nepretenciozno, bez usiljenih “intelektualnih” i “umjetničkih” elemenata. Puna tri desetljeća surađivao je sa Modrom Lastom. Umire u Zagrebu 15. veljače 2011.