IDI PA VIDI - STANISLAV FEMENIĆ

Idi pa vidi zbirka je pjesama Stanislava Femenića u kojoj se obraća djeci i odraslima. Stihovi su jednostavni i čisti, jasnih pjesničkih slika i govore o ljepotama i čudima prirode. Pjeva o svemu. Ništa nije premaleno ili nebitno, pa tako možemo zateći pjesme o cvijeću, godišnjim dobima, bagremovima, jezeru itd.
Pjesme pokazuju radost življenja u kojem svaki, pa i najmanji, fenomen sadržava ljepotu i nešto što je zanimljivo promatrati. Nisu sve pjesme namijenjene najmlađem uzrastu tj. onima koji su tek upoznali avanturu slova i poezije. Zbirka sadrži i neke pjesme za odrasle sa tematikom još neshvatljivom djeci kao i nekoliko haiku pjesama. Ova zbirka pruža sjajan primjer elegantnih nekompliciranih rima koje osvajaju bez obzira na godine.
Vrsta djela: zbirka pjesama
Bilješka o piscu:
 Stanislav Femenić rođen je 1924. u Carevoj Ćupriji u nama susjednoj Bosi i Hercegovini. Umro je u Zagrebu u 89. godini života. Vodio je zanimljiv život. Maturirao je u Vinkovcima i potom završio Medicinski fakultet u Zagrebu, nakon čega se pridružio antifašpističkom pokretu. Radio je u svojoj struci, ali uz liječničku profesiju ljubav spram književnosti zauvijek ga je pratila i najveći dio svog stvaralašta usmjerio je upravo prema djeci i mladima.
Obogatio je kulturni fundus svojim anegdotama, pjesmama, crticama i pričama. Stihovi mu se odlikuju jednostavnošću i elegancijom ali time nimalo ne gube na snazi, čime nastavlja poetiku Grigora Viteza. Posebno je bio vještu u duhovitim i mudrim jezičnim igrama. Pjesničke slike izuzetno su ritmične i brzo se izmjenjuju a proza mu je puna ritma i ispunjena anegdotama prožeta mnoštvom likova iz biljnog i životinjskog svijeta.

 I u ovoj zbirci »Idi pa vidi« Femenić pjeva o prirodi, o njezinim fenomenima. Doimlju se poput komorne glazbe stihovi o godišnjim dobima, o šaputanju cvijeća, šumu bagremova, o pradjedovskim stablima i smiraju na jezeru. Kao u prijašnjim zbirkama i ove stihove rađa životna radost, što izvire iz promatranja i voljenja svega, pa i sitnih malih stvari koje nas u životu okružuju.
Ni ove pjesme — kao ni one ranije — ne nose u sebi nešto isključivo novo, avangardističko u formalnom pogledu. U njima ima više tihe ljepote nego radikalne preobrazbe umjetnosti riječi, više blagozvučnog sklada nego eksperimenta.