KRALJEVIĆ ČUPERAK - CHARLES PERRAULT

U bajci Kraljević Čuperak vila daje ružnom kraljeviću moć da podari pamet onome koga voli. Kraljević dolazi u kraljevstvo u kojemu živi kralj sa dvije kćeri. Jedna od njih je lijepa ali nije pametna,a druga je njena poptuna suprotnost. Izuetno inteligentna, ali nije baš lijepa.

Starija lijepa sestra rastužena je time što njena mlađa ružnija sestra zbog svoje inteligencije dobiva više pažnje i jednoga dana odlazi u šumu kako bi tugovala u samoći. Uskoro joj prilazi kraljević koji se u nju zaljubio već prije vidjevši portrete ove lijepe djevojke.

Upitao ju je kako netko ovoliko lijep može biti tako tužan. Princeza mu je odgovorila kako je žalosna jer nije pametna. Kraljević joj je tada odlučio podariti dar koji mu je vila povjerila i dati lijepoj djevojci inteligenciju ako obeća da će se udati za njega. Princeza je pristala.

Prošla je godina dana i karaljević se vratio kako bi oženio princezu. Ovoga puta ljepotica ga je odbila uz objašnjenje da je ne može držati za obećanje koje je dala prije no što je postala mudra.

Ipak muje priznala da je ista vila koja je njemu podarika njegov dar njoj podarila moć da nekoga ružnog učini lijepim. Princeza je pomislila na sve kraljevićeve dobre osobine i on je odjednom postao lijep. Kralj je ipak na kraju dao kraljeviću ruku svoje kćeri i vjenčanje se dogodilo kako je bilo i planirano.

Vrsta djela: bajka

Vrijeme radnje: jednom davno

Mjesto radnje: kraljevstvo, šuma

Likovi: vila, kraljević, kralj, starija lijepa princeza, mlađa pametna princeza

Bilješka o piscu

Charles Perrault rođen je 12. siječnja 1628. u Parizu kao sedmo dijete bogatih buržuja, a umire 16. svibnja 1703. Po uzoru na oca studirao je pravo i zaposlio se u državnoj službi. Bio je francuski autor kojeg se smatra utemeljiteljem žanra bajke. Mnoge njegove priče zapisi su starih narodnih bajki, koje su se generacijama prenosile usmeno, a neke od njih kasnije su prepričali i braća Grimm. Među najpoznatije priče ubrajaju se Crvenkapica, Pepeljuga, Mačak u čizmama, i Modrobradi.

Bio je vrlo utjecajna figura u literarnom svijetu 17.stoljeća i stajao kao borac za mlado u bijesnoj prepirci između starih, koji su zastupali oponašanje starijih uzora, i mladih, koji su se zalagali za nov i svjež način pisanja. Uključio se i u osnivanje Akademije znanosti i Likovne Akademije, a kada je utemeljena Akademija lijepe književnosti upravo on odabran je kao njen doživotni tajnik.

Objavio je i Priče moje majke guske, u kojima se nalaze sirove priče koje su se pričale među nižim slojevima, a on ih je ulaštio za nešto osjetljivije dame i gospodu u salonima i izdao pod imenom svoga sina. Njegove priče usađene su danas u sva naša djetinjstva i prilagođene za televiziju i film. Kako je povijesni kontekst u kojem su pisane davno iza nas, ponekad nam promaknu njegove ironične primjedbe na račun suvremenika. Kako je i sam volio reći on je «namigivao roditeljima preko glava njihove djece».