Muž i žena dugo su se trudili dobiti dijete i ništa nije uspjevalo.
Žena je napokon uspjela zatrudnjeti, ali se pritom i razbolila.
Gledajući kroz prozor vidjela jekako kod susjede raste sočni zeleni
matovilac. Nagovori muža da joj ga ode malo nabrati kako bi ga mogla
slasno pojesti.
Dok je muž brao matovilac spazila ga je zla vještica čiji je to
matovilac bio. Kada je vještica došla bijesna muž je u strahu počeo
moliti za svoj život govoreći kako će uskoro postati otac. Vještica je
razmislila i rekla mužu da može nabrati koliko god matovilca želi, ali
da je po rođenju dijeteta ono njeno. Žena je rodila prekrasnu djevojčicu
i vještica svjesna njenog dolaska na svijet odmah uzima malenu i
zatvara je na vrh nepristupačne kule.
Djevojčicu je nazvala Matovilka i držala je kao zarobljenicu ne
dopuštajući nikome da je vid. Njena soba u tornju imala je samo jedan
prozor kroz koji je Matovilka mogla vidjeti vanjski svijet. Kako je
djevojčica rasla, rasla je i njena divna zlaćana kosa pa ju je vještica
počela nazivati i Zlatokosa. Soba nije imala vrata i kada je vještica
željela doći do Zlatokose viknula bi joj iz podnožja: “Matovilko, ustaj
ne čekaj, spusti kose da me gore nose”.
Jednoga dana na tome putu zatekao se i mladi lijepi kraljević.
Matovilka je usamljena pjevala u svojoj kuli a on je čuo njenu pjesmu.
Nikada nije vidio Matovilku, ali zaljubio se onoga trena kada je čuo
njenu pjesmu. Nikako nije mogao pronaći tu djevojku koja pjeva dok
napokon jedoga dana nije uočio vješticu kako se penje po Zlatokosinoj
kosi u toranj. Kraljević se vratio i sljedeći dan i oponašao glas zle
vještice nebi li mu Matovilka spustila kosu. Tako je i bilo i došavši do
nje zaljubio se još više, dugo su razgovarali.
Vještica je saznala i ljutita odrezala Zlatokosi njenu divnu plavu
kosu. Protjetjerala ju je u pustinju na kraj svijeta i kada je kraljević
ponovo došao spustila je Zlatokosinu kosu koju je sačuvala. Na vrhu
kule ovoga puta kraljevića je čekalo iznenađenje, sama vještica. Ljutita
gurnula ga je i on je pao u trnje ispod kule. Bolan i slijep popeo se
na konja i zakleo se da će pronaći Zlatokosui ma gdje bila.
Nakon godina uzaludnog lutanja došavši u pustinju čuo je dobro
poznatu pjesmu. Uspio je pronaći svoju ljubav i kada su djevojčine suze
pale na njegove slijepe oči vid mu je vraćen. Odjahali su njegovo
kraljevstvo gdje su živjeli sretno do kraja svojih dana, a za zlu
vješticu nitko nikad više nije ni čuo.
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: jednom davno u rano proljeće
Mjesto radnje: kula, pustinja
Likovi: Matovilka, vještica, kraljević
Bilješka o piscu
Charles Perrault bio je francuski pisac rođen 1628. godine, a umro 1703.
Neka od njegovih najpoznatijih djela su: Pepeljuga, Mačak u čizmama i druge. Kasnije su neke njegove bajke prepričali i obradili braća Grimm.
Braća Grimm
Jacob i Wilhelm Grimm poznati su njemački pisci bajki, općenito
obrazovani ljudi, lingvisti i oni koje je zanimao folklor i kulturno
bogatstvo. Jacob je rođen 1785., a brat Wilhem godinu dana kasnije.
Obojica su studirali pravo u Marburgu. Za vrijeme studija bili su
aktivni u kritiziranju kralja Ernesta Augusta I., tako da ih je on
protjerao sa sveučilišta.
Prvu kolekciju narodnih priča, koje su se do tada prenosile usmenim
putem među pukom, objavili su 1812. Tada su sadržavale samo 86 priča i
kroz ponovna objavljivanja i reizdanja u narednih 40ak godina taj broj
je narastao do preko 200. U takvom izdanju ih poznajemo danas. Među
njihove najpoznatije bajke spadaju: Crvenkapica, Ivica i Marica,
Kraljević žabac, Trnoružica, Snjeguljica, Palčić, Matovilka…
No comments:
Post a Comment