Davno prije živjela je majka sa dvije kćeri. Starija kći bila joj je u potpunosti nalik i izgledom i karakterom, dok je mlađa bila jedna od najljepših djevojaka ikada i uvrgla se na svoga oca koji je bio dobar i ljubazan čovjek. Majka i starija sestra je nisu voljele i tjerale su je da jede sama u kuhinji i radi od jutra do mraka.
Svakoga dana je morala dva puta ići na potok i nositi težak vrć sa vodom kući. Jednom kada se tamo zatekla do nje je došla stara siromašna žena i zamolila je vode jer je bila žedna. Djevojka je ljubazno zagrabila vrćem vodu iz najčišćeg dijela potoka i pridigla vrč staroj ženi kako bi joj bilo lakše.
Stara siromašna žena bila je zapravo dobra vila koja je vidjevši djevojčinu ljepotu i dobrotu odlučila dati joj veliki dar. Svaki puta kada djevojka progovori iz njenih usta ispadat će cvijet ili dragi kamen.
Kada se vratila kući majka ju je prekorila jer se toliko zadržala. Čim se djevojka ispričala iz njenih usta počele su ispadati ruže biseri i dijamanti. Majka ju je priupitala kako se ovo dogodilo i prvi puta ikada ju nazvala kćeri. Djevojka je sve ispričala sipajući i dalje cvijeće i drago kamenje.
Majka je tada odlučila da će i svoju drugu kći poslati na potok kako bi i ona dobila isti dar od vile. ona se uvrijedila što uopće mora ići na izvor, ali majka ju jeipak potjerala i naredila jo da ponese srebrnu pljosku. Kada je stigla na izvor iz šume se ukazala vila ovoga puta prerušena u kraljevnu.
Zamolila je stariju kći vode na što joj je ona bezobrazno odgovorila da zar misli da je ona ponjela ovu pljosku samo zbog nje i neka popije ako baš mora. Vila je vidjela bezobrazluk i aroganciju i ovoj kćeri podarila sasvim drugačiji dar. Zbog njenih neljubaznih riječi svaki puta kada progovori iz usta će joj ispadati zmije i žabe.
Po povrtaku kući čim je progovorila na pod su pale dvije žabe. Majka je zaključila da je za sve kriva mlađa kći i pošla ju je istući, ali ona je pobjegla u šumu. Tamo ju je sreo kraljević i pitao je zašto je ovdje sama i zaššto plače. Ispričala je kako je pobjegla od majke i drago kamenje i cvijeće su i dalje nastavili ispadati.
Začuđen upitao je odkuda joj ovaj dar i djevojka mu je ispričala cijelu priču. Kraljević se zaljubio u ovu lijepu, ljubaznu djevojku i oženio je. Starija sestra postala je toliko zla da ju je i majka potjerala. Otišla je negdje u daleki kutak svijeta i tamo umrla sama.
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: davno prije
Mjesto radnje: kuća majke i njene dvije kćeri, potok, šuma
Likovi: ljubazna mlađa sestra, zla starija sestra, majka, vila, kraljević
Bilješka o piscu
Charles Perrault rođen je 12. siječnja 1628. u Parizu kao sedmo dijete bogatih buržuja, a umire 16. svibnja 1703. Po uzoru na oca studirao je pravo i zaposlio se u državnoj službi. Bio je francuski autor kojeg se smatra utemeljiteljem žanra bajke. Mnoge njegove priče zapisi su starih narodnih bajki, koje su se generacijama prenosile usmeno, a neke od njih kasnije su prepričali i braća Grimm. Među najpoznatije priče ubrajaju se Crvenkapica, Pepeljuga, Mačak u čizmama, i Modrobradi.
Bio je vrlo utjecajna figura u literarnom svijetu 17.stoljeća i stajao kao borac za mlado u bijesnoj prepirci između starih, koji su zastupali oponašanje starijih uzora, i mladih, koji su se zalagali za nov i svjež način pisanja. Uključio se i u osnivanje Akademije znanosti i Likovne Akademije, a kada je utemeljena Akademija lijepe književnosti upravo on odabran je kao njen doživotni tajnik.
Objavio je i Priče moje majke guske, u kojima se nalaze sirove priče koje su se pričale među nižim slojevima, a on ih je ulaštio za nešto osjetljivije dame i gospodu u salonima i izdao pod imenom svoga sina. Njegove priče usađene su danas u sva naša djetinjstva i prilagođene za televiziju i film. Kako je povijesni kontekst u kojem su pisane davno iza nas, ponekad nam promaknu njegove ironične primjedbe na račun suvremenika. Kako je i sam volio reći on je «namigivao roditeljima preko glava njihove djece».
Bio je vrlo utjecajna figura u literarnom svijetu 17.stoljeća i stajao kao borac za mlado u bijesnoj prepirci između starih, koji su zastupali oponašanje starijih uzora, i mladih, koji su se zalagali za nov i svjež način pisanja. Uključio se i u osnivanje Akademije znanosti i Likovne Akademije, a kada je utemeljena Akademija lijepe književnosti upravo on odabran je kao njen doživotni tajnik.
Objavio je i Priče moje majke guske, u kojima se nalaze sirove priče koje su se pričale među nižim slojevima, a on ih je ulaštio za nešto osjetljivije dame i gospodu u salonima i izdao pod imenom svoga sina. Njegove priče usađene su danas u sva naša djetinjstva i prilagođene za televiziju i film. Kako je povijesni kontekst u kojem su pisane davno iza nas, ponekad nam promaknu njegove ironične primjedbe na račun suvremenika. Kako je i sam volio reći on je «namigivao roditeljima preko glava njihove djece».
No comments:
Post a Comment