Aplikacija

Reklame

VESNA PARUN - POEZIJA

Prva ljubav

Vesna Parun u svojoj pjesmi govori o najljepšem osjećaju – ljubavi. Izražava svoje osjećaje: strah, nervozu, čuđenje, nestrpljivost, pa je tema: ljubav. Pjesma ima 5 strofa od kojih su dva katrena, jedna tercina, jedan distih i jedan peterostih. Motivi su vezani uz osjećaje.

1. strofa: Parun opisuje okolinu u stihovima: „u šuštavoj travi blizu raskršća“ i izražava svoje osjećaje. Stihovima „sjedim nemirna srca i čekam/onog kojemu noćas dadoh, bezazlena,/preplašena pticu svoje ljubavi“ daje do znanja da ljubav nije jedinstvena, te da je voljeti teško, no i ispunjavajuće.

2. strofa: „U žarko crvenoj mahovini brijega/već se zapliće jesen./Zatišje jezera raste iz polusjena.“

3. strofa: Pjesnikinja pokazuje zabrinutost i nervozu u iščekivanju svojeg voljenog. Iz strofe se može vidjeti požrtvovnost i naivnost pjesnikinje.

4. strofa: „S tamnih polja dopire šapat noći./O srce moje! Ne slušaj šum trava./U tugu će te odvesti./Pogledaj:/voda je nestalna.“ Strah je vidljiv. Pojavljuje se nesigurnost i pjesnikinja se pokušava primiriti u nadi da se neće razočarati. Vjeruje u ljubav.

5. strofa: „A ptice odlaze daleko preko brijega/za hladnim suncem.“

Bila sam dječak

Pjesma govori o izgubljenom sretnom stanju, životu pjesnikinje. Nešto se dogodilo i prekinulo to stanje. No, pjesnikinja smatra da je njezino stanje bilo bezspolno i ona to drži prirodnim. Pjesma je napisana u prošlom vremenu.

1. strofa: „U mjesečinu me je skrila/večer, utrnuvši svijeće./Svu noć sam zamišljena snila/u modroj šumi kroz drveće.“

2. strofa: Smisao strofe je u stihu „bila sam zrno rumena grožđa“, te u „lisica utekla iz gvožđa“. To nam govori o pjesnikinom bezspolnom stanju i lukavosti, pomoću koje je bježala od svoje ženske sudbine.

3. strofa: Parun stihovima „što nisam bila, što nisam smjela“ govori o ograničenosti njene mogućnosti življenja, koja je i razlog njezinog bijega od sudbine.

Ropstvo

Vesna Parun govori o grješnici, ženi koja je činili pogreške u svome životu. Njezina pjesma podsjeća na problem svih žena kada se zaljube, a to je odanost i predanost nekoj osobi. No, ta osoba ne zaslužuje ljubav jer ne zna poštovati niti ljubiti; nije joj stalo do osobe koja joj se preda. U ovoj pjesmi žena se sama sebi gadi, no želi se promijeniti; želi postati bolja i čvršća osoba koja će prebroditi sve prepreke i oduprijeti se zlostavljanju.

1. strofa: „Žena sam. Moja ispovijed prastara i tamna/drhtala je neizgovorena/pred nepomičnom savješću planina./Stanite, zvijezde,/dok pjevam i ženi i orlu/koji je uzletio u modrine.“ Pjesnikinja himnu poistovjećuje s istinitim događajima, a orla smatra svojim spasom, bijegom od problema.

2. i 3. strofa: Parun govori o svojim iskustvima u ljubavi za koju ne želi da se javno objavi jer osjeća sram. Kaže da ju tada nitko i ništa nije sprječavalo u svojim naumima, a sada osjeća veliku krivnju.

4. strofa: „Ljubav je bila jača od mene./Moje tijelo je strepilo/dodirujući sreću, kao cestu otkritu/koja izmiče u nedogled.“ Pjesnikinja opisuje spolnost.

5. strofa: Pjesnikinja želi da sve žene koje „troše suze za svaki rastanak, za svaki cvijet; čuvaju bedra za najveću bol i ostaju ponižene pred sudbinom“ spoznaju istinu i stvarnost; da se oporave od svake patnje i boli, te da joj pomognu.

6. strofa: „Ja nisam ništa mudrija od vas. Moj put/isti je kao put vodonoše/ koji ne može izbjeći strminu izvora/i počinkom ne umanjuje jaram svoj./Gledajte moja ramena. Ožiljci/na njima isti su kao i vaši./I bore oko mojih usana/gorke su od godina strpljenja/i od pelina šutnje.“ Pjesnikinja iznosi problem zlostavljanja.

7. i 8. strofa: Pjesnikinja traži od zlostavljanih i povrijeđenih žena da se ne skrivaju zbog straha, već da pokažu hrabrost i suoče se s problemom; i govori o orlu kojeg poistovjećuje sa slobodom.

9. strofa: „O, šta je meni da izgubim jedno krilo, jednu zjenu,/šta mi je da pregorim nekoliko proljeća/nekoliko izvora, i žetve najljepše/koje se neće vratiti nikada!“

10. strofa: „Bila sam odana drvetu ljubavi./I plakala sam kada bi vjetar/zatresao krošnje u nevrijeme.“ Parun voljenu osobu poistovjećuje s „drvetom ljubavi“ kojemu je bila odana, a njegovo fizičko zlostavljanje naziva „vjetrom koji zatrese krošnje u nevrijeme“.

11. strofa: Stihovima „ljubav je bila jača od mene./A čovjek bio je hram“ govori o jačini, silini svojih osjećaja prema njemu, kojeg povezuje s hramom jer je bio snažan i uvjeren u svoje postupke.

12. strofa: Žena se skrivala od njega dok je spavao i razmišljala je o bijegu od njega, no kada bi se ustao, njezina je hrabrost splasnula i dopuštala bi mu nova zlodjela.

13. strofa: „Govorila sam da moju mladost/još nije dodirnula noć./I skrivah suze, da bi mi vjerovao.“

14. strofa: Događa se obrat. Pjesnikinja postaje sretna i svima daje to do znanja, uvjerena u veliku ljubav svojeg voljenog. Sebe poistovjećuje s „visoko raskriljenom pticom“ i pokazuje svoju sreću i ponos.

15. strofa: „I grlili su me odsutno/i mrzovoljno. I svlačili me/kao krivca, ne kao ženu./I te noge su me gazile, te ruke su me bičevale,/ta usta narugala su se cjelovima./Ali ja sam se smiješila i dalje/postaojano i bezazleno. Ja sam ih ljubila./Govorila sam da su dobri i mudri/i skrivala suze, da bi mi vjerovali.“ Pjesnikinja ljubomorne i zavidne osobe opisuje kao osobe koje su je „gazile i bičevale“, a ona ih je ljubila i poštovala.

16. strofa: „Zatim su me milovali/kao kraljevi robinju najdražu./A ja sam u njihovim rukama osjećala/usplamtjeli žar biča. I u njihovu glasu/zavijanje vukova u divljini.“

17. stofa: Pjesnikinja ljubomorne i ohole ljude uspoređuje s krvoločnim životinjama – vukovima, opisujući njihov karakter; a sebe naziva „plijenom“.

18. strofa: „A oni su i dalje gledali spokojno/u neku zlatnu mrlju neba, koja se dizala uvis,/i za koju mislim da bijaše orao/što je kružio nad dolinama.“

19. strofa: Pjesnikinja želi biti „zlatna ptica“, „orao“, kako bi bila slobodna i svim ljudima pobjegla.

20. i 21. strofa: Pjesnikinja svoju tugu pretvara u smijeh, kako bi se uzdignula i pokazala da se ne boji krivih pogleda i ogovaranja.

22. strofa: Pjesnikinja pokazuje čuđenje i iznenađenje, te ovim stihovima opisuje izgled i karakter voljene joj osobe: „Čudila sam se tom putniku podmuklom...“; „I traži noćište na pragu žene./I želi da mu pjevam uspavanku.“

23. strofa: „I odvrgnula sam svoje lice/da želju na licu njegovu ne vidim./I prestala se smijati.“

24. strofa: „I krišom plačući odoh. Odoh posve sigurno./Odoh na put žalosni, da budem pjevač lutanja.“

25. strofa: „Ja više ne tražim. I ne vjerujem.“

26. strofa: Pjesnikinja je očajna i razuvjerena u svoju ljubav. Bolno se prisjeća svih patnji i voljenog uspoređuje s vukom.

27. strofa: „Zato, mladići iz moje doline,/ne vjerujte mi kad ležim pored vas u travi/krotka i pokorna kao srna./Ni kad vas napajam i tetošim,/ni kada ištem vašu vjernost,/u zamjenu za proljetni oblak u visini,/za oluje mog promijenljivog srca.“

28. strofa: Parun upozorava muškarce da joj se ne približuju niti ju zavole, jer će ih napustiti i tako povrijediti. Time želi naglasiti strah zlostavljane žene od muškaraca.

29. strofa: „Ja ću ga napustiti/u čas kada tama obavija polja./Uspravit ću svoje lice/i stresti cvijeće kojim ste me okitili.“

30. strofa: „I drhtat ću, jer je stablo u daljini/veličanstveno, a vaša ljubav ništavna./I vaši ognjeni pred ognjem zore/kržljavi i turobni.“

31. strofa: Parun zaljubljenima savjetuje da ju ne slušaju jer je činila velike pogreške zbog ljubavi.

32. strofa: „Ali pjesma postade orao/i napušta svoju dolinu.“

33. strofa: „Put modrih gora lete orlovi/i ne okreću se.“

34. strofa: „To je ispovijed žene i robinje./Pjesma, zapjenjen val/zauzdan suncem.“

Opiranje dokolici

Parun govori o boli, razočaranju, patnji, tuzi, neshvaćanju i bezvoljnom življenju, zbog nekog događaja koji ju je povrijedio.

1. strofa: „Ja još letim sli slomljenih krila/Moja samosvijest lovca već se neosjetno/okreće put mene i na tragu/vlastitoj duši ne može da klone/niti da se usprotivi. I nema ekstaze/koja bi me spasila od stvari.“ Pjesnikinja pati i to vrlo izražajno opisuje. Njezina je duša slomljena i spasa nema.

2. strofa: Parun sebe i svoju dušu poistovjećuje s ukranom jabukom na stolu i govori da trune.

3. strofa: „Ja još letim ali slomljenih krila.“

4. strofa: „O zašto se tako neumoljivo/naviknuh da živim.“ Pjesnikinja se pita o svom živtu i kaje se zbog svojih postupaka.

No comments:

Post a Comment