ĆAMIL SIJARIĆ - ZAPIS O GRADOVIMA

Ćamil Sijarić spada među značajnije južnoslavenske pisce dvadesetog stoljeća. Pisao je romane, putopise, pjesme, a po mnogima je vlastite vrhunce dosegao upravo pišući pripovijetke. 

Šipovci, Bijelo Polje (Sandžak), 1913 - Sarajevo (BiH), 1989. 

Bošnjački pripovjedač, romansijer, pjesnik. Osnovnu školu završio je u Godijevu, a zatim je pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju.

Već kao gimnazijalac u Skoplju, Sijarić se počeo baviti pisanjem pjesama, koje su u knjigama objavljene tek 1988. (Lirika) i 1990. (Koliba na nebu). No, njegov raskošni umjetnički dar bio je prije svega pripovjedački, i na najpotpuniji način se ostvario u mnogobrojnim pričama i romanima s temama iz rodnoga Sandžaka i iz balkanske historije. Ćamil Sijarić objavio je romane Bihorci (1955), Mojkovačka bitka (1968), Konak (1971), Carska vojska (1976), Raška zemlja Rascia (1979), te zbirke pripovjedaka Ram Bulja (1953), Zelen prsten na vodi (1957), Naša snaha i mi momci (1962), Sablja (1969), Na putu putnici (1970), Kad djevojka spava, to je kao da mirišu jabuke (1973), Francuski pamuk (1980), Priče kod vode (1982), Pripovijetke (1985), Rimski prsten (1985), Pripovijetke (1987), Drvo kraj Akova (1990).

Citati od pisca: 

’U kojoj kući gusle gude, tu žižak na tavanu žito ne jede.’’

"...u malo ogledalo vode ogledalo se veliko nebo. U velikoj vodi sto trci niz cesmu nebo se ne vidi ...“

  ‘’A kad čovjeka sama ostave, to je najgore.’’

Stilska sredstva:

Epiteti:

manja, tanja, zelena, duboka, najljepša, valovita, plahovita, pitom, najbolji.

Personifikacija:

‘’Ćehotina govorila.’’

‘’...do ta: da je to voda valovita i plahovita kad nadođe, a njoj često padne na um da nadođe-’’

‘’- i ona ovdje kao da kaže: kad prođem kroz Foču, ne žalim da umrem!...’’ (Ćehotina)

Poređenje:

‘’Dolazi Drini s desne strane, manja je i tanja od nje i boje je drukčije – nije zelene, kao što je zelena Drina.’’

‘’- i ona ovdje kao da kaže.’’

Hiperbola:

‘’- tako da se grane borovine jedva dodiruju s granama jabuka, a kad se to svoje nađe zajedno, onda je to jedinstvena slika.’’

‘’... Jer gotovo niko ˝s ove strane mora˝, nije umio vezom izvesti, šarom išarati, dragim kamenjem i sedofom iskititi balčake i korice sablja kao oni. Stoga se vjeruje da je njihova sablja ˝fočanka˝ bila jednaka sablji ˝dimiskiji˝, koja se kovala u Damasku, a stizala ovamo u Bosnu.’’

Kratak sadržaj:

•Mimar Sinan Aga  je bio najznačajniji arhitekt u razdoblju sultana  Selima I., Sulejmana I., Selima II., i Murata III.. Njegov najznačajniji rad je svakako Sulejmanova dzamija u Carigradu.

U ovoj priči govori pisac o tome kako se spajaju rijeke Ćehotina i Drina, opisuje unutrašnjost i okolicu grada Foče, o pašama, o izgraditeljima poznatih džamija, o legendi nastanka Aladža džamije...

Historijske ličnosti koje se spominju:

Sava Vladisavić, Selim II, paša Kukavica, Hasan Čelebija, Mimar Sinan, Ramadan-aga.

Tema: Putopis o Foči.