ČEKAJUĆI TAHIRA - Nura Bazdulj-Hubijar

Čekajući Tahira: Ruža II
Autor
Nura Bazdulj-Hubijar
Originalni naziv
Čekajući Tahira: Ruža II
Datum izdavanja
2002.

Biljeska o piscu:

      Nura Bazdulj-Hubijar rođena je 20. kolovoza 1951. godine u Mrđenovićima kod Foče. Od 1954. godine živjela je u Sarajevu, gdje se i školovala. Nakon završenog studija medicine 1975. godine seli u Travnik gdje i danas živi. Radi kao liječnik, specijalist medicinske mikrobiologije.  Do sada je objavila niz romana, pjesama i drama. Njezina djela prevođena su na njemački, holandski, norveški,švedski, slovački, mađarski, englesski a većina njenih romana su snimljen je u tehnici za slijepe osobe. Drama "Braća" izvedena je premijerno u Zenici 1998. Uvrštena je u školske čitanke, Antologiju bošnjačkog putopisa XX. vijeka i u školsku lektiru,Antologije priča domaće i inozemne. Tekstovi Nure Bazdulj-Hubijar uvršteni su u čitanke, a roman "Ruža" u lektiru. Saradnik je dječijih listova "Male novine", "Lastavica", "Vrelo Bosne" i "Palčić", te časopisa "Most", "Odjek" i "Bosanska vila".

Mora li ljubav proći iskušenja da bi pokazala svoju dubinu i postojanost? Jesu li razdvojenost i daljina nemoćni pred veličinom ljubavi? Mogu li njenu bajkovitost mimoići slutnje i nemiri? Odgovore daje nastavak romana Ruža, naslovljen Čekajući Tahira.

Čekajući Tahira (Ruža 2) je nastavak jedinstvenog i načitanijeg roman bosanskohercegovačke književnosti za mlade.

Mora li ljubav proći iskušenje da bi pokazala svoju dubinu i postojanost? Jesu li razdvojenosti i daljina nemoćni pred veličinom ljubavi Mogu li njenu bajkovitost mimoići slutnje i nemiri? Odgovore daje nastavak romana Ruža, naslovljen: Čehajući Tahira.

Odlomak:
... Na ulasku u školu doživjela sam iznenađenja. Itekakvo! Čarobno, divno ljekovito! Umalo nisam pala u nesvijest! U mementu sam čak pomislila da ću od sreće samo klonuti i umrijeti. U prozorčiću na portirnici bila je zataknuta ružičasta koverta. Moje ime na njoj bilo je ispisano Tahirovom rukom. Isti malo kosi rukopis, crni flomaster kao na najdražoj i najgorčoj poruci na svijetu: Please, love, remember. Koljena su mi zaklecala, u glavi mi se sasvim zamutilo...

Nastavak megapopularnog romana Ruža se zove ČEKAJUĆI TAHIRA i napisala ga je nama već poznata autorica iz Travnika Nura Bazdulj-Hubijar.

Uskoro sam čula Robijev glas. Odmah je ušao u moju sobu.– Ovo ti je, Švabe, poslao Tahir - reče pružajući mi mali zamotuljak. - A gdje je on - skoro vrisnuh.

- Znaš, dolazio je socijalni radnik i rekao da on po zakonu, kao maloljetan, ne može živjeti sam. Zato se danas odselio nekoj tetki u Višegrad. Nisam osjećala ništa. Drhtavim rukama odmotah zamotuljak dok je Robi napuštao sobu. Unutra je bio prekrasan crveni pupoljak, malo uvenuo i ceduljica ispisana crnim flomasterom nešto kosim rukopisom PLEASE, LOVE REMEMBER. Molim te, ljubavi moja, sjećaj se - prevodila sam,dok se moj svijet rušio...

• " Najzad sat otkuca deset puta.Kao vihor uletjeh u sobu:ni veceras ruza nije bila na prozoru!Nedostaju mi rijeci kojima bih opisala kako sam se tada osjecala.Kao da se na najljepsi vrt srusio strasan grad i potpuno ga opustosio.Lezala sam sasvim suhih ociju i prazno buljila u jednu tacku na tabanici.Ne znam koliko dugo je to trajalo.U neko doba dodje Robi.

- Je li bolje,sele? -upita paleci svjetlo. Pri pogledu na moje lice kao da mu je bilo jasno kako sam daleko od dobra.Uplasio se,jasno se vidjelo na njegovom licu.
-Da nisu kakve komplikacije?Sto se oni vise ne vracaju,mislim da bih trebala kod doktora? -Ma kakvog doktora,brate dragi?! Sve je uredu,samo me glavobolja iscrpila.Sutra cu biti kao nova.Vidjet ces.Nego,mijenjamo temu! Kako si se proveo?Je li nocas klupa bila puna?
-Nisam ti draga,klupu ni vidio.Cim sam izasao,sreo sam Mrkog i on mi rece za Tahira.
-Je li mu se nesto dogodilo?
-Sinoc je pao sa ograde parka na asfalt.Neki prolaznici su ga nasli u besvjesnom stanju i odvezli ga u bolnicu.Na putu se osvijestio. Nema nikakvih lomova,kazu,samo blagi potres mozga.Dali su mu neke lijekove i mora nekoliko dana mirovati. -Zaboga,sta je on radio na ogradi,Robi? -Neces mi vjerovati,krao je ruze! Skocih,kao da me grom opalio. -Sta kazes?!Tahir krao ruze?!
-Sto me gledas tako kao da se svijet prevrnuo naopacke?!Jest,krao je ruze,pa sta?Kao da mi je to opet nekakav grijeh.Sigurno za mamu,ali ko ce njemu znati?Uostalom,to je najmanje vazno!Posjetio sam ga i sasvim je dobro.Samo modrica i ogrebotina na celu.Tesko mu pada sto mora da miruje.

Kao iz daljine dopirale su Robijeve rijeci. " Imao si pravo.Svijet se zaista prevrnuo naopacke",mislila sam dok su se u glavi kockice sklapale u mozaik.Lezala sam nepomicno,a noc je polako oticala.Napolju je duvao vjetar,mjesecina se uvukla u moju sobu i sve stvari oko mene cinila nestvarnim.Sat u dnevnoj sobi oglasio se jednom,poslije dva puta.Tek tad svatih da je gluho doba noci i da ja,glave uronjene u jastuk ,poluglasno i sa nekim cudnim mirom izgovaram-Tahir,Tahir,Tahir!-kao sto vjernici pobozno i svecano izgovaraju: Amin,amin...Dinko je trubio.Bila sam spremna za izlazak.Pogledah kroz prozor:sjedio je na svome motoru isprsivsi se.Plava kosa mu se presijavala na suncu. "Robicu moj,ti uvjek imas pravo" -pomislih i strcah niz stepenice kao da mi se strasno zuri.Dinko se sav vazan pomjeri naprijed praveci mi mjesto iza sebe.Stajala sam ispred njega ozbiljna,ozbiljnija nego sto sam ikad bila. -Sto stojis?Penji se,Bibercicu!-Moram nesto vazno da ti kazem.I da te zamolim.Hoces li to uraditi za mene?
-Obecavam da hocu,sve sto mogu! -Ovo mozes! -Onda reci! -Ne trazi me vise!Nikad,nikad vise!
-Osmijeh mu se zaledio na usnama.Kao da je izgubio dah.Ja sam se vec okrenula i posla niz ulicu.
-Ama cekaj,reci nesto,objasni mi. -Nema se tu sta objasnjavati.Decko kog sam voljela nisi ti,Dinko!
Prosla sam citav blok zgrade i zasla iza ugla.Zvuk motora se nije oglasio.Znaci,stajao je i dalje na istom mjestu.Nisam bila ni svjesna,a isla sam prema Lasvi,Tahirovoj kuci...