ŽIVOTOPIS:
Eugene Ionesco je francuski dramatičar rumunjskog podrijetla. Jedan je od najistaknutijih predstavnika antiteatra. Rođen je 1909., a umro 1994. godine.
U književnost ulazi zbirkom pjesama ''Elegije za sićušna bića''. Dramskom se književnošću počeo baviti sasvim slučajno. Antikomad ''Ćelava pjevačica'' mu je donio jedno od značajnijih mjesta među predstavnicima avangardnog teatra.
Ostala djela: ''Instrukcija'', ''Žrtve dužnosti'', ''Poduka'', ''Nosorog'', ''Kralj umire'' i dr.
___ĆELAVA PJEVAČICA___
VRIJEME RADNJE: večer
MJESTO RADNJE: stan g. i gđe Smith
ANALIZA JEZIKA I STILA:
epiteti: visoka i prekrupna, premalena i premršava
usporedbe: kao lađa, kao liječnik i njegov brod
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
gđa i g. Smith
gđa i g. Martin
Mary, sluškinja
Vatrogasni kapetan
UKRATKO:
Jednoj tipičnoj engleskoj obitelji dolazi u posjet druga tipična engleska obitelj i one razgovaraju. Umjesto uobičajenog dramskog zapleta, temelj radnje postaje razgovor, odnosno jezik sveden na niz konvencionalnih fraza i besmislenih klišeja čime jezik prestaje biti sredstvo komunikacije, a to vodi ka gubitku svakog ljudskog zajedništva te vodi lica u izoliranost i otuđenje.
KRATAK SADRŽAJ:
Radnja počinje u tipičnom engleskom domu s tipičnom engleskom obitelji - obitelji Smith. Gospodin Smith čita novine i saznaje za smrt Bobbyja Watsona. Iz jednog besmislenog imena i smrti te iste osobe, Smithovi upoznaju čitatelje s obitelji Watson, u kojoj se svi zovu Bobby, a prezivaju Watson.
Tada na scenu dolazi sluškinja Mary koja Smithovima opisuje svoj dan, te im se ujedno predstavlja kao njihova sluškinja. Kao replika njezinom kratkom monologu, Smithovi ponavljaju sve što je ona rekla i nadaju se da je da je dan provela radeći baš to.
Potom dolaze i Martinovi, bračni par, koji ulaze u kuću i sjedaju za stol. Tada Ionesco započinje sa ironiziranjem njihovog bračnog odnosa. Martinovi, unatoč činjenici da su vjenčani, počnu sa upoznavanjem i iznošenjem vlastite prošlosti. Nakon činjenica da su iz istog mjesta, da su iste godine došli u London, da žive u istom stanu i da imaju istu djecu, njih dvoje shvaćaju da su bračni par.
Tada na scenu dolazi Mary i negira sve što su Martinovi rekli tvrdeći da to uopće nisu oni te da je sve što su rekli neistinito. Tada se konačno pojavljuju i Smithovi te počnu razgovarati s Martinovima, no usred razgovora začuje se zvono na ulaznim vratima. Nakon što se zvono čulo nekoliko puta i na vratima nije bilo nikog, gospođa Smith odustala je od otvaranja. No kada se zvono čulo još jednom, gospodin Smith otišao je vidjeti tko je i na vratima je bio vatrogasni kapetan.
Nakon što su utvrdili da vatrogasni kapetan nije zvonio prije, taj je isti počeo pričati svoje doživljaje, imajući na umu da mora ići čim ga pozovu. Njegove su priče besmislene, apsurdne i neistinite, no zabavljaju Martinove i Smithove koji uvijek imaju nekakve komentare i stalno mole kapetana da im još priča. No ponovo dolazi Mary, te se otkriva simpatija između nje i kapetana. Nakon toga, kapetan odlazi, svi ga isprate i vrate se na svoja mjesta.
Nadalje, započinje potpuna destrukcija normalne konverzacije, a kasnije se i rečenice razbijaju, pa riječi, te na kraju dolazimo do besmislenog izvikivanja slova bez ikakvog reda.
Tako ova drama završava u stilu teatra apsurda, uz posebnost tog djela koje mu daje velik status unutar tog pokreta. Odlika koja se nije koristila u djelima drugih autora teatra apsurda, ali je kod Ionesca bila česta pojava - onesposobljavanje jezika kao sredstva normalne konverzacije među ljudima njegovom destrukcijom.
No na kraju, kada se nakon destrukcije jezika svjetla ugase i svi ušute, drama počinje ispočetka, no ovaj put započinje s Martinovima, a ne sa Smithovima. Tada se počinje spuštati zastor.
Eugene Ionesco je francuski dramatičar rumunjskog podrijetla. Jedan je od najistaknutijih predstavnika antiteatra. Rođen je 1909., a umro 1994. godine.
U književnost ulazi zbirkom pjesama ''Elegije za sićušna bića''. Dramskom se književnošću počeo baviti sasvim slučajno. Antikomad ''Ćelava pjevačica'' mu je donio jedno od značajnijih mjesta među predstavnicima avangardnog teatra.
Ostala djela: ''Instrukcija'', ''Žrtve dužnosti'', ''Poduka'', ''Nosorog'', ''Kralj umire'' i dr.
___ĆELAVA PJEVAČICA___
VRIJEME RADNJE: večer
MJESTO RADNJE: stan g. i gđe Smith
ANALIZA JEZIKA I STILA:
epiteti: visoka i prekrupna, premalena i premršava
usporedbe: kao lađa, kao liječnik i njegov brod
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
gđa i g. Smith
gđa i g. Martin
Mary, sluškinja
Vatrogasni kapetan
UKRATKO:
Jednoj tipičnoj engleskoj obitelji dolazi u posjet druga tipična engleska obitelj i one razgovaraju. Umjesto uobičajenog dramskog zapleta, temelj radnje postaje razgovor, odnosno jezik sveden na niz konvencionalnih fraza i besmislenih klišeja čime jezik prestaje biti sredstvo komunikacije, a to vodi ka gubitku svakog ljudskog zajedništva te vodi lica u izoliranost i otuđenje.
KRATAK SADRŽAJ:
Radnja počinje u tipičnom engleskom domu s tipičnom engleskom obitelji - obitelji Smith. Gospodin Smith čita novine i saznaje za smrt Bobbyja Watsona. Iz jednog besmislenog imena i smrti te iste osobe, Smithovi upoznaju čitatelje s obitelji Watson, u kojoj se svi zovu Bobby, a prezivaju Watson.
Tada na scenu dolazi sluškinja Mary koja Smithovima opisuje svoj dan, te im se ujedno predstavlja kao njihova sluškinja. Kao replika njezinom kratkom monologu, Smithovi ponavljaju sve što je ona rekla i nadaju se da je da je dan provela radeći baš to.
Potom dolaze i Martinovi, bračni par, koji ulaze u kuću i sjedaju za stol. Tada Ionesco započinje sa ironiziranjem njihovog bračnog odnosa. Martinovi, unatoč činjenici da su vjenčani, počnu sa upoznavanjem i iznošenjem vlastite prošlosti. Nakon činjenica da su iz istog mjesta, da su iste godine došli u London, da žive u istom stanu i da imaju istu djecu, njih dvoje shvaćaju da su bračni par.
Tada na scenu dolazi Mary i negira sve što su Martinovi rekli tvrdeći da to uopće nisu oni te da je sve što su rekli neistinito. Tada se konačno pojavljuju i Smithovi te počnu razgovarati s Martinovima, no usred razgovora začuje se zvono na ulaznim vratima. Nakon što se zvono čulo nekoliko puta i na vratima nije bilo nikog, gospođa Smith odustala je od otvaranja. No kada se zvono čulo još jednom, gospodin Smith otišao je vidjeti tko je i na vratima je bio vatrogasni kapetan.
Nakon što su utvrdili da vatrogasni kapetan nije zvonio prije, taj je isti počeo pričati svoje doživljaje, imajući na umu da mora ići čim ga pozovu. Njegove su priče besmislene, apsurdne i neistinite, no zabavljaju Martinove i Smithove koji uvijek imaju nekakve komentare i stalno mole kapetana da im još priča. No ponovo dolazi Mary, te se otkriva simpatija između nje i kapetana. Nakon toga, kapetan odlazi, svi ga isprate i vrate se na svoja mjesta.
Nadalje, započinje potpuna destrukcija normalne konverzacije, a kasnije se i rečenice razbijaju, pa riječi, te na kraju dolazimo do besmislenog izvikivanja slova bez ikakvog reda.
Tako ova drama završava u stilu teatra apsurda, uz posebnost tog djela koje mu daje velik status unutar tog pokreta. Odlika koja se nije koristila u djelima drugih autora teatra apsurda, ali je kod Ionesca bila česta pojava - onesposobljavanje jezika kao sredstva normalne konverzacije među ljudima njegovom destrukcijom.
No na kraju, kada se nakon destrukcije jezika svjetla ugase i svi ušute, drama počinje ispočetka, no ovaj put započinje s Martinovima, a ne sa Smithovima. Tada se počinje spuštati zastor.
''Kapetan broda tone zajedno s brodom.''
''Čekam da me vodovod posjeti u mlinu.''
''Kako ne znate koliko je sati, ja imam točno za tričetvrt sata i šesnaest minuta požar na drugom kraju grada.''
''Čekam da me vodovod posjeti u mlinu.''
''Kako ne znate koliko je sati, ja imam točno za tričetvrt sata i šesnaest minuta požar na drugom kraju grada.''
___STOLICE___
MJESTO RADNJE: pusti otok na kojem žive Stari i Stara
ANALIZA JEZIKA I STILA:
epiteti: poštovane dame, životnih ruža, lijepe oči, crne vlasi
usporedbe: ko kifla, kao drugi
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
Stari, 95 godina
Stara, 94 godine
govornik, 45-50 godina, nijem
KRATAK SADRŽAJ:
Glavni su junaci ove tragične farse Stari i Stara. Ovaj stari bračni par živi u kuli na pustom otoku i potpuno su odvojeni od ostalog svijeta. Život im je bio ispunjen razočaranjima i neuspjesima.
Stari je odlučio pozvati na otok ljude (zapravo nevidljive izmišljene goste), kako bi im prenio poruku koja može spasiti čovječanstvo. Njima je namijenio stolice. Prijateljski pristižu: Gospođa, Pukovnik, “Lijepa”, njezin muž te mnogi drugi.
Stari i Stara razgovaraju s njima i donose im stolice, no one ostaju prazne budući da su ti posjetitelji nevidljivi (zapravo postoje samo u njihovim glavama). Broj posjetitelja i stolica se povećava. Među tim posjetiteljima predviđen je i car.
Nakon što su se svi skupili dolazi govornik preko kojega Stari želi poslati poruku svijetu i budućnosti. Iako je on jedina realna osoba uz Staroga i Staru njegova se pojava na pozornici doima nestvarno. Stari započinje svoj govor, zahvaljuje svim prisutnima, uglavnom govori o njihovoj prošlosti, te predaje riječ govorniku. Puno patetike i nepovezanosti odjekuje u Starčevom govoru. U tom trenutku Stari i Stara postaju suvišni i uz poklike “Živio car” skaču s prozora svoje kule u more.
Gledatelji uzalud čekaju Starčevu poruku, jer se otkriva da je govornik nijem.
O DJELU ''STOLICE'':
Ionescove ''Stolice'' predstavljaju složen i kompleksan dramski tekst. Mogli bismo reći da se isprepliću sljedeće teme: promašenost i uzaludnost života, samoća te nemogućnost komunikacije, no čak je i sam autor ove drame Ionesco naveo da je tema ove drame ''ništa''. Tema nije poruka, nisu ni neuspjesi u životu, ni moralni slom starih, već odista stolice, a to znači odsutnost lica, odsutnost cara, Boga, odsutnost materije, irealnost svijeta, metafizička praznina; jednostavno, tema je komada ''ništa''.
Naime, kazalište je za Ionesca ''čarobna umjetnost'', njegov jezik nije koncepcija ili ideja, već mit koji govori o ljudskom stanju i sudbini.
Cijela je tradicionalna dramaturgija ovdje stavljena u pitanje. Radnja više ne prati neku složenu fabulu koja se sve više zapetljava i na kraju otpetljava. Osobe nisu nesvakidašnje, niti prosječne već su to osobe bez karaktera.
No comments:
Post a Comment