Bilješke o piscu:
Branko Ćopić (Бранко Ћопић) (Hašani, Bosanska Krupa, 1. siječnja 1915. – Beograd, 26. ožujka 1984.), bosanskohercegovački književnik srpskog podrijetla.
Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a
učiteljsku školu pohađa u Banjoj Luci i Sarajevu, te je završava
u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u
Beogradu diplomira 1940. godine, pedagoško-filozofsku grupu. Prvu priču
objavljuje 1928. godine, a prvu pripovijetku1936. Djela su mu prevođena
na engleski, njemački, francuski i ruski. Bio je član SANU (Srpske
akademije nauka i umjetnosti) i ANUBiH (Akademije nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine).
Izvršio je samoubojstvo, skokom sa mosta na Savi u Beogradu 26. ožujka 1984. godine.
Orlovi ravno lete
Vrsta djela:
Roman
Tema:
Pustolovine dječaka sa vođom Jovančetom
Ideja:
Rat prekida bezbrižno djetinstvo, ali nemože prekinuti pravo prijateljstvo.
Glavni likovi:
Jovanče, Lunja, Stric, Lazar Mačak, Đoko Potrk i Nikolca s prikolcom.
Kratki sadržaj:
U
ovom romanu se govori o grupi dječaka. Oni su učenici četvrtog razreda u
Lipovu – jednom bosanskom selu. Na početku oni žive sretan i bezbrižni
dječji život. Njihova učiteljica zove se Lana i oni je jako vole.
Kada je učiteljica otišla u varoš, na njezinom mjesto dolazi učitelj kojeg su dječaci prozvali „paprika“. Učitelj je jako maltretirao i tukao djecu tako da su djeca počela bježati od škole. Vođa dječaka je bio Jovanče a osim njega tu su bili Lazar Mačak, Stric, Đoko Potrk, Nikolca prikolca i djevojčica Lunja. U Prokinom gaju oni su napravili jedan logor pod nazivom Tepsija. Tu su bježali iz škole i družili se po čitav dan. Jednog dana Lazar Mačak i Jovanče su otkrili prolaz u jednu podzemnu špilju. Kada se učitelj „paprika“ požalio Knezu da djeca ne dolaze u školu, zajedno sa poljarem Lijanom i roditeljima organizirali su potjeru i pronašli su skrovište djece. Zahvaljujući što su sreli Nikoletinu Bursaća oslobađaju djecu i odluče da odu u vareš da pronađu učiteljicu Lanu. Uskoro počinje rat. Dječaci koji su se do jučer igrali postaju aktivni učesnici i svjedoci tog rata. Oni pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu pećinu. Oni učestvuju u obrani svog sela zajedno sa borcima i postaju partizanski kuriri. Na kraju odlaze u rat s nadom da će se ponovo vratiti u Prokinom gaju i u svoj logor Tepsiju.
Kada je učiteljica otišla u varoš, na njezinom mjesto dolazi učitelj kojeg su dječaci prozvali „paprika“. Učitelj je jako maltretirao i tukao djecu tako da su djeca počela bježati od škole. Vođa dječaka je bio Jovanče a osim njega tu su bili Lazar Mačak, Stric, Đoko Potrk, Nikolca prikolca i djevojčica Lunja. U Prokinom gaju oni su napravili jedan logor pod nazivom Tepsija. Tu su bježali iz škole i družili se po čitav dan. Jednog dana Lazar Mačak i Jovanče su otkrili prolaz u jednu podzemnu špilju. Kada se učitelj „paprika“ požalio Knezu da djeca ne dolaze u školu, zajedno sa poljarem Lijanom i roditeljima organizirali su potjeru i pronašli su skrovište djece. Zahvaljujući što su sreli Nikoletinu Bursaća oslobađaju djecu i odluče da odu u vareš da pronađu učiteljicu Lanu. Uskoro počinje rat. Dječaci koji su se do jučer igrali postaju aktivni učesnici i svjedoci tog rata. Oni pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu pećinu. Oni učestvuju u obrani svog sela zajedno sa borcima i postaju partizanski kuriri. Na kraju odlaze u rat s nadom da će se ponovo vratiti u Prokinom gaju i u svoj logor Tepsiju.
No comments:
Post a Comment