PJESME - Dobriša Cesarić

PJESME

Dobriša Cesarić




O PISCU:
Književnik Dobriša Cesarić rodio se 10.1.1902 u Slavonskoj Požegi, a umro 18.12.1980. godine u Zagrebu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisao je lirske pjesme i pjesme u prozi. Napisao je zbirke pjesama: Lirika, Osvjetljeni put, Goli časovi, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Knjiga prepjeva, Proljeće koje nije moje, Izabrane pjesme, Slap, Voćka poslije kiše i Pjesme. Dobriša Cesarić je jedan od najvećih naših pjesnika.


SLAP

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem žnači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapda bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.


DOJAM O PJESMI:
Lirika Dobriše Cesarić je jednostavna, čista i jasna, snažna, duboko misona i ljudski topla. Iz nje sja vječita svjetlost i nada u ljudsku dobrotu. Cesarićeva je poezija duboko osjećajna i humana, govori čovjeku i o čovjeku, a Cesarićevi dožljivaji prirode su čisti i snažni. Pjesnički izraz je bogato izražajan i prirodan. Pjesnik ima osjećaja za socijalne teme, biejdu i nepravdu. Zaokupljen je pitanjem smisla života, vezom čovjeka i prirode. S malo riječi pjesnik oživljuje slike iz prirode i grada ili izražava najdublja osjećanja.



SADRŽAJNA ANALIZA:
Pjesnik je uzeo motiv slapa da dočara trajanje života, postavi pitanje što u njem znači pojedini čovjek i pokuša na njega odgovoriti.
Motiv slapa i kapi u pjesmi imaju preneseno značenje – slap predstavlja život, čovječanstvo, zajednicu, a kap pojedinca.

STILSKA I STRUKTURALNA ANALIZA:
Pjesnik se služi akustičkom slikom i ritmom riječi “Teče i teče, teče jedan slap” da izreče misao kako život traje i traje (ponavljanje glagola “teče”).
Vizualna slika “Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara” kazuje nam da kao što kapi u slapu zajedno stvaraju igru svjetla i boja, tako i pojedinci doprinose svojim djelima boljem i ljepšem životu.
Pjesnik postavlja pitanje “Što u njem znači moja mala kap?” – Što znači jedan čovjek?
Epitet uz imenicu kap (“moja mala kap”) kazuje da jedan čovjek sam za sebe ne znači puno.
I daje odgovor “Taj san u slapu da bi mogo sjati I moja kaplja ga pomaže tkati.” – Svaki pojedinac daje neki svoj doprinos zajednici.
Pjesma se sastoji od 3 kitice. Kitice imaju po 2 strofe sa 1o slogova. Rima pjesme je parna. Pomoću običnih, jednostavnih riječi pjesnik postiže skald, ljepotu i misaonost pjesme.


TIHO, O TIHO GOVORI MI JESEN

Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada snježi, spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.


DOJAM O PJESMI:
Pjesma je nježna i osjećajna, pomalo sjetna, ali ne i tužna, iako pjeva o jeseni i zimi. Bez puno pjesničkih ukrasa, s pjesmom od samo pet stihova, pjesnik postiže pravi jesensko – zimski ugođaj.

SADRŽAJNA ANALIZA: Ovo je pjesma tišine, smirenja i jesenskog – zimskog
ugođaja.



STILSKA I STRUKTURALNA ANALIZA:
Jesen ima svoje zvukove “šuštanje lišća” i “šapat kiše”. Pjesnik osluškuje te zvukove i dočarava nam ih korištenjem onomatopeje. zatim sve utihne, smiruje se i spušta se tama. Samo se pahuljice bijele i donose s neba mir i tišinu. Najjednostavnijim riječima pjesnik postiže vizualnu i akustičnu sliku zime “I kada snježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama.”
Prvi stih se ne rimuje s ostalima – najvljuje kako to jesen “govori”. Ostali stihovi imaju parnu rimu.