BUM TOMICA
se sastoji od sto pričica (sto sličica) iz svakodnevice urbane
zagrebačke obitelji. Glavni lik je desetogodišnji dječak Tomica,
razapet između svoje zaigranosti i različitih očekivanja roditelja,
starije sestre i mlađeg brata. Tomica je pred pubertetom i već ga
pomalo muče prve zaljubljenosti, nepravde i kritički odmak prema
svijetu odraslih, njegov mlađi brat vrtićke dobi zaigrano je dijete
sklono na svoj način preispitati i postupke braće i roditelja, dok je
najstarija kćer adolescentica koja živi u svom svijetu imajući, svojim
godinama, svojstven odnos i prema braći i prema roditeljima. Iz tog
normalnog "generacijskog sukoba" nerijetko se preispituju stvari preko
kojih obično prelazimo kao preko svakodnevnih i običnih zahvaljujući
tempu života i dnevnoj rutini. I dok odraslima život postaje rutina,
djeca u ovim pričama dokazuju da je život sve samo ne rutina.
Primjerice, jedno "obično" vođenje najmlađeg djeteta u vrtić od obične
"rutine" pretvara se u pravu, malu senzaciju...
O djelu:
Riječ je o duhovitim zgodama i nezgodama u Tomičinom životu (obitelji,
školi... ), koji svojim dječjim očima promatra svijet. Roman nema
čvrstu kompoziciju ni fabulu. Sastavljen je od crtica iz kojih pršte
odnosi i međuodnosi jedne obitelji koja ima tri klinca različite dobi,
različitih interesa, različitih svjetova.
Tema: Zgode i nezgode u Tomičinom životu
Iz djela:
Ne volim čitati! Mama veli da je čitanje zdravo. Nešto poput špinata.
Ni njega ne volim. Pretpostavljam ni on mene. Ispada da je sve zdravo
što ne volim ili što mi je dosadno. Tu nešto ne štima. Jednog me dana
mama uhvatila za ruku i naredila: -Sjedni! Još je rekla:
- Slušaj! Dobit ćeš za to picu, hambić, moći ćeš buljiti u televizor koliko te volja.
Dakle, pod uvjetom da je slušam mogu raditi i jesti sve što volim, a nije zdravo.
- Onda dobro! – rekao sam i slušao mamu kako mi čita BUM TOMICU 3.
“To je ipak bolje od špinata!” – pomislio sam u sebi. A onda nisam mogao izdržati i upitao sam je:
- Mama! Hoćeš li morati svim klincima kupovati piće, hambiće i sve te stvari… Mislim, to mora još netko čitati!
- Pojma nemam – rekla je i zbrisala u kuhinju.
- Slušaj! Dobit ćeš za to picu, hambić, moći ćeš buljiti u televizor koliko te volja.
Dakle, pod uvjetom da je slušam mogu raditi i jesti sve što volim, a nije zdravo.
- Onda dobro! – rekao sam i slušao mamu kako mi čita BUM TOMICU 3.
“To je ipak bolje od špinata!” – pomislio sam u sebi. A onda nisam mogao izdržati i upitao sam je:
- Mama! Hoćeš li morati svim klincima kupovati piće, hambiće i sve te stvari… Mislim, to mora još netko čitati!
- Pojma nemam – rekla je i zbrisala u kuhinju.
No comments:
Post a Comment