-pripovjetka
-mjesto radnje: Hrvatsko Zagroje
-vrijeme radnje: neodređeno
Janica (Breza)
-bila je visoka i slabašna ˝Tanka je ona i slabašna. Ali visoka i strojna˝-imala je lijepo lice ˝Oči su joj plave, plavije od jasnog neba, a za kosu rekoše neki da je crvenkasta, a neki da je zlatna ili pozlaćena. Svakako je izvrsno pristajala onom okruglom, bijelom lišcu i onim nasmijanim malim usnicama˝
-gospodin nadšumar ju je opisao kao brezu ˝Vidiš li kako je tanana, pa visoka, pa fina, kao breza! Gotovo bih rekao: otmjena pojava!˝
-nije voljela kada ju je muževa mama tjerala da ide raditi ˝Nije Janici bilo baš najslađe, alo tko vječno ratuje s babom! Što se mora - kažu ljudi-nije teško.˝
-svekrva i žena drugog Mikina sina urotile su se protiv nje ˝I nju je svekrva prije gnjavila, ali kako je došla Janica,složile se njih dvije protiv Janice i postale prisne prijateljice˝
-bila je bolesna i djete joj je umrlo
-voljela je Marka, kada je bila bolesna htjela je samo da joj on dođe ˝Nije njoj do posjeta. Jedino da joj Marko dođe, ali inače bi voljela mir. Samo mir i tišinu˝
-na posljetku kada je umrla iz kuće je izletio bijeli golub kakvih tamo nema, Marko je zaključio da je to njena duša ˝... digao je glavu kad je ugledao gdje se s njegove kućne strehe podigla bijela golubica.Podigla se i otprhnula naglo i nestala u mutnom jesenskom nebu. Kako u čitavom selu nitko nije imao bijelih golubova, Marko se odmah dosjetio što se dogodilo. Znao je da je to bila duša njegove Janice.˝
Marko:
-Janičin muž- imao je oči sokolove i nosio je perjanicu s šeširom i brk ˝... spominje njegove oči sokolove, njegov gvizdav brk i perjanicom s šeširom˝
-bio je svjetski čovjek, bio je u Americi i u čitavom svijetu ˝Inače bijaše on svjetski čovjek.˝ No Marko je bio u Americi pa prošetao po čitavom svijetu za svjetskog rata.˝
- bio je svašta ali se na kraju smirio kao lugar Zemljišne zajednice ˝...bio je godinu dana pokusni žandar, pa cimerman...˝ ˝Konačno se smirio kao lugar Zemljišne zajednice.˝
- zapadao je za oko mnogim ženama ˝Mnogoj curi, mnogoj udovici, a i udatoj ženi zapelo bi oko za onu perjanicu, pa za one uvijek propisno zavrnute plave brkove i za one oštre, sokolove oči.˝
-mislio je kad bi barem Janica mogla malo ranije umrijet da on može ići u svatove, nositi zastavu
-bilo mu je žao kada je Janica umrla ˝On se smrknuo i bez riječi ušao u kuću˝
- kada se vraćao sa zabave ugledao je brezu za koju je mislio da je Janica, želio ju je odrezat no nije imao hrabrosti.
-na kraju mu je bilo sve nejasno i mutno ˝Sve je bilo tako nejasno, tako mutno i naučno u njegovoj glavi te mu se još večma zamutiše one njegove nekoć slavne, jasne sokolove oči. Objesio se, tužno i nemarno, onaj još jučer gvizdav brk.˝
Ideja djela je da kada nam netko voljen umire da mu treba više pažnje posvetiti kako nebismo osjećali krivnju.
U ovom djelu mi se svidjelo kako Janica opisuje svoga muža s ljubavlju, a nije mi se svidjelo kako je on htio da ona ranije umre kako bi on mogao u svatove. Još mi se nije svidio odnos svekrve prema svojoj snahi.
Problemi: a) sela - alkoholizam, siromaštvo, neprosvijećenost, lijenost, škrtost, primitivnost
b)obitelji i braka - omalovažavanje žena, jednostrana ljubav (neuzvraćena ljubav ),
nepažnja, zanemarivanje, egoizam, zaljubljenost i brak zbog vanštine
Ton djela: humorističan, sućut prema tim ljudima
SADRŽAJ: Pokraj jedne šume na Labanbrdu pokraj sela Binkovca živio je stari Mika Labudin, šef kuće broj 27. Mika Labudin imao je zlu ženu Katu. Oni su imali dva sina. Prvi je u vojsci, a njegova žena Jaga ništa ne poriče za njim. Drugi sin Marko samo je ljenčario, a njegova žena Janica bila je jako bolesna. Jedne hladne noći Janici je pozlilo. Stari Mika govorio je da joj nema spasa a Kata se s njim složila. Jaga je govorila to ti je žena, no Marka to uopće nije diralo. Janica je te noći rodila sićušnu djevojčicu kao pile, no ta djevojčica bila je glasna kao jare. Odležala je Janica par dana u krevetu, desetak dana hodala po kući, a onda je Kata potjera na pašu. Janici nije bilo baš najslađe, ali tko da vječno ratuje s tom babom. Dok je Janica pasla krave počela je padati kiša, ne ona blaga proljetna kiša, već ona jesenska hladna. Janica se vraćala kući. Kad je došla u kuću bila je sva mokra i blijeda, izgledala je prehlađena. Dolazile stare babe iz sela pa složno rekoše –“prehladila joj se krv.”- Dolazila je i baba Roža Ježovitka iz Grđijanke, pa i slavni Rok Ćuk. Oni su govorili i prigovarali kako god su najbolje mogli, ali Janici nije bilo suđeno da ozdravi. Umrlo joj i dijete u to vrijeme. Janici je onda bilo sve gore i gore. Oslabila je toliko da ni glave nije mogla podići pa ni žlice u ruci držati. Počela je buncati i fantazirati o nekakvim anđelima, cvijeću, muzici, o tamburašima, pa opet o svom mužu. Spremio se stari Mika na put na Bikovski vrh. Izlazeći iz sobe, on je kritički priškiljio na bolesnicu Janicu, a onda skeptički i obilno pljucnuo, pa važno i zamišljeno zakimao glavom.
Jednog dana Marko je krenuo na put u Ameriku. Janica ga je htjela vidjeti, ali onda Kata reče: ”Otišao je on u Ameriku, neće tebe čuvati i gledati kako umireš!”… To je Janicu jako povrijedilo makar je ona buncala i fantazirala. Poslije 2 mjeseca došao Marko kući. Bilo je već kasno u noć, no Janica je još bila budna. Marko je zavirio u sobu gdje je Janica spavala. Janica ga pogledala i kaže: ”Ti si sad otmjeni gospodin, a ja, što sam ja?” Marko je vidio da ga žena više ne želi i pošao spuštenom glavom u drugu sobu. Cijelu je noć razmišljao. Vidio je da joj mora pomoći makar ga ona ne želi. Otkad se Janica razboljela, Mikina je kuća bila puna ljudi koji su oblilazili Janicu. A ona je samo željela vidjeti Marka, on s njom nije ni riječi progovorio otkad se razboljela. No sve su mlade žene većinom dolazile zbog Marka, a Janici su dodvoravale lažnom ljubaznošću. Kad je Janica vidjela da Marko ne želi doći, silno se rastužila. U tom trenutku njezine zjenice su se proširile i ona je izdahnula. U kući je nastala panika jer je Janica umrla bez svijeće. Sutradan je upriličen skroman pokop.
Osam dana nakon sprovoda, Marko je bio pozvan na svadbu kod Žugečića u susjedno selo. Marko je bio općinski lugar i samim time uvažena osoba. No, na svadbi Marko se napio i bio otjeran iz svatova. U želji za osvetom krenuo je kući po pušku. Na putu je imao priviđenje. U liku breze vidio je Janicu i jako se uplašio. Sutradan je želio posjeći drvo, no nije imao hrabrosti. Poštedio je brezu koja ga je kasnije uvije podsjećivala na sramotan odnos prema Janici za vrijeme njezine bolesti, ali i na sretne trenutke pune ljubavi koje je proveo s njom.
No comments:
Post a Comment