Stjepan Tomaš: Mali ratni dnevnik

Vrijeme radnje: Vrijeme rata

Mjesto radnje:  Osijek, Pinkafeld                                           

Tema: Viđenje rata očima djevojčice
Prikaz lika:

djevojčica Cvijeta:
- zbog rata ne ide u školu
- prati sve što se događa
- pravi se pred roditeljima da je hrabra da njima bude lakše, ali zapravo se boji ˝Hrabra sam bit ću hrabra - izgovorila sam ono što je želio čuti jer nisam bilahrabra, bila sam prestrašrns kukavica˝
- zbog rata je otišla u Austriju, s novim prijateljima iz nove škole
- ima prijateljicu Zlaticu, s kojem se dopisivala jer je i ona otišla iz Osijeka
- u Austriji je našla nove prijatelje, ali je i dalje mislila na stare prijatelje i Osijek
- brine se hoće li mucati

˝Hoćemo li mucati?˝ ˝Možda, ali sigurna sam, ne zadugo˝

-Cvjeta mi se svidjela zato što jr hrabro prolazila kroz teške dane rata



Kratki sadržaj:

Te godine nije počela školska godina zbog rata. Cvijetu bi zakašnjeli

početak školske godine inače radovao, ali ne i ove. Roditelji su joj svaki

dan išli raditi, a ona je ostajala sama kod kuće. Često je nestajalo struje.

Cvijeta se rado igrala sa svojom najboljom prijateljicom Zlaticom. Baranja

je šaptom pala. Mladi bračni par Reisner se odselio u Njemačku i povjerio

Cvijeti dvije mačkice, Mimi i Kima. Počela je radio-škola u trajanju od tri

minute. Kod Zlatice na Sjenjaku bilo je jako gadno, bar u skloništu. Sve

izgleda kao kaznionica. U jesen, 3. listopada, pogođena je i njena škola.

Tata uglavnom kuha ručak. 10. 10. je bačena «krmača» na krov Zlatičine

zgrade, probila je nekoliko katova i zapalila stanove. Zlatica će nekamo

otputovati. Došla je struja nakon 50 sati. Cvijeta je gledala na TV-u

američku seriju «Kućni video». Opet je nestalo struje, a znači i hladnije je.

Neka reporterka je pričala s gardistima o vjeri. Pokazalo se da ju nitko nije

odbacio i prestao vjerovati u Boga. Mnogi su nosili krunice oko vrata.

25. 10. se vratila struja pa se tata odlučio obrijati, ali je uspio obrijati

samo jednu stranu, odmah je nestalo struje. Idući dan došao je djed iz

susjedstva s unučicom telefonirati kod njih. Cvijeta je upitala Mirticu gdje

su joj mama i tata. Rekla je da joj tata spava s anđelima. U trgovinama je

sve poskupjelo. Na TV-u se sve slabije vidio zagrebački program, ali zato

se dobro vidio novosadski i beogradski. U «Glasu Slavonije» naslovi su

veći od članaka. 14. 11. je opet pogođena katedrala. Cvijetin tata je

slušao nestrpljivo glas Europe ne bi li čuo priznanje Hrvatske. Zlatica je u

Austriji u nekoj obitelji i ide u hrvatsku školu. 20. studenog je pao

Vukovar. 30. 11. je pao prvi snijeg, ali Cvijeta nije smjela ići van. Idući

dan njeni su roditelji odlučili da ide u Pinkafeld u Austriji sa školom

«Dobriša Cesarić». Cvijeta je tu noć toliko plakala da je ujutro imala

temperaturu. Na večer su išli u grad kupiti nove termo-hlače, trenirku,

papuče i još neke sitnice za put. Trg je bio posve pust. Navečer nije mogla

zaspati. Pitala se je kad će ponovno u Osijeku osvanuti lijepi bezbrižni

dan.