TITO BILOPAVLOVIĆ: PAUNAŠ

BILJEŠKE O PISCU:

Tito Pavlović je rođen 1940. godine u Novoj Gradiški. Objavio knjige za djecu i mladež: Paunaš, Kutija za male i velike igračke, Filipini iza ugla, Otmica Labinjanki. Za Paunaša je nagrađen  republičkom nagradom ˝Grigor Vitez˝.

TEMA: Briga dječaka za svog malog prijatelja Paunaša
MJESTO I VRIJEME RADNJE: Dječakov grad,  jesen
GLAVNI LIKOVI: dječak i Paunaš
SPOREDNI LIKOVI: Anica, Siga, Gricko,dječakova mama, golub Zirko
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
Dječak
- voli se igrati s praćkom
-dobro je gađao praćkom
-nikada  nije htio pogoditi lastavicu
-brižan
-drugima nije htio dati svoju praćku
Anica
-  dječaku je bila najljepša djevojka na svijetu
-imala je žute pletenice
- nije se htjela družiti s dječakom zato što je ubio Paunaša

Kratki sadržaj:

Bilo je to davno kad je dječak mogao hitnuti kamen iz praćke stotinjak i više metara. Točno bi kamen odletio na određeni cilj. Tad bi stari Martin izišao vani prijeteći mu sa štapom. Za njegovu praćku bi najbolja bila jedna vrsta automobilske gume. Pronalazio ju je na smetlištu Gavranićeve automehaničarske radionice. Nazivao ju je sirovom gumom. Pivarci i Potočani pravili su praćke od crne i crvene obične gume a dječak koji je pripadao Ciglarcima od sirove gume. Rašlje su bile najbolje od ljeskovine. Okrugli kamen je bio najbolji. I to je bilo sve o dječakovom načinu na koji pravi praćku. On je najbolje gađao praćkom. Bio je pravi praćkaš. Nije nikad ubijao lastavice jer se govorilo: „Tko ubije lastavicu, umrijet će mu majka“. Dječak je imao smeđeg goluba Zirka. Bio je običan i sa dječakom se uvijek igrao. Nije ni njih ubijao jer je mislio da neće biti dobar čovjek. Počela je jesen, i naravno škola. Cijelo ljeto je uz njega bila praćka. Jednog poslijepodneva Siga i Gricko su bili glavni na Malčanskom brdu. Zatražili su od njega praćku. Anica žutih pletenica je rekla da im neda praćku. I nije im dao. Tad su mu pokidali čitanku. Mesar Baždar je imao mesnicu u visokoj zgradi. Bila je zatvorena. Pogledao je gore visoko i ugledao malog goluba. Napeo je praćku da ga uplaši. I…Pogodio ga je. Počeo je plakati. Uzeo je malog, sitnog, nedužnog goluba i odlučio ga pokopati. Dok je kopao malu rupicu naišla je Anica. Kad je ugledala mrtvog golubića dječaka je nazvala ubojicom. Okrenula se i otišla. A dječak koji je tako silno volio Anicu sa velikim krupnim suzama na očima pokopaše golubića i tužno otiđe plačući.