Alphonse Daudet PISMA IZ MOG MLINA

0piscu

Francuski pripovjedač Alphonse Daudet rođenje 1840. godine u pro-vansalskom gradu Nimesu. Sunčana Provansa u kojoj je proveo djetinjstvo ostatće njegovo trajno spisateljsko nadahnuće. Nakon propasti očeve svilare obiteljseli u Lyon, a potom Alphonse na poziv svoga brata otputuje u Pariz 1857.godine. Živeći u teškim uvjetima, Alphonse se predaje književnom radu: pisao je pjesme, pripovijetke, drame i romane, među kojima su Pisma iz mog mlina najcjenjenije njegovo djelo, i prema piščevu svjedočenju, njemu samome  

najdraže.Od ostalih djela poznatiji su mu romani

Mališan, Tartarinova trilogija, Fromont mladi i Risler stariji.

Alphonse Daudet umro je u Parizu 1897. godine.

Sadržaj

Zanimljivu, toplu i poticajnu zbirku pripoviječica

 Pisma iz mog mlina

 povezujemjesto zbivanja: stari mlin u piščevu zavičaju Provansi. Taj okvir pisac koristikako bi nam u svakoj crtici prikazao neki zanimljiv lik, dočarao ljepotu svogazavičaja, ispripovjedio neku smiješnu ili tragičnu zgodu koja živi u sjećanjuljudi njegova kraja ili jednostavno oslikao razvoj osjećaja u dušama glavnih junaka pojedine priče.Tako u

Useljenju

opisuje ugođaj staroga mlina i njegova lijepa okoliša, s posebnim osvrtom na njegove stanare: mnoštvo zečeva i jednu mudru sovu. U Diližansi iz Beaucairea upoznajemo strpljiva i ponižena brusača kojegasuseljani ismijavaju zbog nevjernosti njegove žene, i pitamo se gdje je granica boli koju čovjek može podnijeti. Crtica

Tajna djeda Cornillea  prikazuje namljudski ponos i čast, ali1zadivljuje ljudskom solidarnosti. Prava poema slobodi, čežnji za slobodom icijeni koju smo spremni platiti za uživanje slobode jest crtica Koza gospodinaSeguina. Lirska crtica Zvijezde ispovijest je zaljubljena i osamljena pastira kojivoli gazdaričinu kćer. O tragičnoj ljubavi između poštena i odana mladića i prevrtljive djevojke priča nam  Arležanka, a duhovita pripovijetka  Papinamazga u prvi plan stavlja omiljenu papinu mazgu koja čeka sedam godina da biudarcem uzvratila prijetvornome Vedeneu za sva poniženja i zlostavljanja. Agonija »Semillante« donosi nam potresnu sliku brodoloma i ljudskogstradanja, a u crtici Svjetionik Sanguinaires opisuje nam pisac noć nasvjetioniku. Dvije Balade u prozi donose nam dvije lirske slike: u prvoj umiremladi kraljević Dauphin i bolno postaje svjestan da je pred smrću jednak kao isvaki čovjek na svijetu; u drugoj se smiješimo kotarskom predstojniku koji,očaran prirodnom ljepotom, zaboravlja na obveze krute službe. Duhoviti  Župnik iz Cucu-gnana dosjetio se kako svoje župljane privoljeti na ispovijed.Iz crtice u crticu upoznajemo nove likove, zgode i nezgode, koje je Daudetopisao s mnogo ljubavi, poštovanja i divljenja.

Vrsta djela

 Pisma iz mog mlina jest zbirka pripovijedaka koja je u obliku knjige prvi put bila objavljena 1869. godine. Iako bismo iz naslova zbirke očekivali oblik  pisama (epistolarnu formu), nećemo ih naći nigdje nego u naslovu zbirke. Pisac je priče pisao u provansalskoj prirodi, a namijenio ih je čitateljstvu u Parizu -odatle naziv pisma.

Sadržaj

Priču Daudet počinje kao i većinu ostalih: u uvodu nam priopćuje od koga ječuo zgodu koju će nam prenijeti. Ovaj put njegov je izvor stari frulaš FrancetMamai, koji mu je u ugodnom ozračju, uz vrč mirisava vina, ispripovjediozgodu što se zbila prije dvadesetak godina. Nekoć je ovaj kraj bio carstvo vjetrenjača: bilo je tu mnoštvo mlinova odkojih su ljudi dobro živjeli i veselili se. S dolaskom parnih vjetrenjača,međutim, taj je zanat izumro, vjetrenjače su srušene a na njihovim mjestima posađena je vinova loza i masline. U tom se rasapu uspio održati samo jedanmlin i to onaj iz kojeg pisac piše pisma; taj je mlin pripadao djedu Cornilleu.Djed Cornille bio je mlinarom šezdeset godina i svom se dušom predao tom poslu. Pokušao je spriječiti prodor parnih vjetrenjača, a kad nije uspio, osamiose, zatvorio se u svoj mlin, udaljio od sebe i svoju unuku Vivettu, koja je moralaići u službu na tuđe majure. Djed Cornille potpuno se promijenio: nije višerazgovarao s ljudima iz sela, nije držao do svoga izgleda i nikoga nije puštao usvoj mlin. A jedna je tajna osobito mučila seljane: iako mu već odavna nitko izsela nije nosio žito na mljevenje, njegova je vjetrenjača i dalje radila te biuvečer susretali starog mlinara kako goni svoje magare natovareno vrećama brašna. Kad bi ga upitali odakle mu posao, tajanstveno bi odgovarao da radi zaizvoz. Ta je tajna sve više zanimala seljane, a onda su je otkrili.Frulašev je sin, naime, zavolio Vivettu, a kako mu je ona uzvraćala ljubav, pošao je Francet djedu Cornilleu isprositi djevojku. Ovajga je, međutim, grubo otjerao, a dvoje mladih odlučili su pokušati samirazgovarati s djedom. Kad su došli do mlina, djeda nije bilo, vrata dvostrukozaključana, ali otkriše ljestve pa uđoše u mlin kroz prozor. Silno su se iznenadilividjevši mlin iznutra: sve je bilo prazno i zapušteno, oronulo i puno paučine, prostor za meljavu bio je prazan i nigdje traga žitu ni brašnu. U kutu pronađošenekoliko vreća napunjenih žbukom i krečnjakom - to je, dakle, djed Cornille  

 prenosio selom uvečer ne bi li spasio ugled svoga mlina.Tako je otkrivena tajna djeda Cornillea. Seljani su, dirnuti njegovim ponosomi predanjem vjetrenjači, odlučili sve svoje žito odnijeti njemu na mljevenje. Kad je povorka natovarenih magaraca došla do vjetrenjače, zatekoše tamo djedaCornillea očajna jer je shvatio daje netko u međuvremenu bio u mlinu i otkrionjegovu tajnu. Vidjevši mnoštvo vreća natovarenih žitom, djed živne i dade sena posao.Od tada su, sve do smrti djeda Cornillea, seljani vozili svoje žito namljevenje u vjetrenjaču. Čast posljednjega mlinara i njegove vjetrenjače bijašespašena. Kad je djed Cornille umro, nitko nije naslijedio njegov posao. Tako je posljednja vjetrenjača toga kraja prestala okretati svoja krila.

Sve na ovome svijetu ima kraj, pa je tako kanda prošlo i vrijeme vjetrenjača

zaključuje nakraju priče frulaš Francet.

Tematsko-idejni sloj

Priča o ponosnom djedu Cornilleu, koji radije propada, nego da se odrekne posla koji silno voli i kojemu je predan cijelim svojim bićem, uokvirena jesjedne strane socijalnim motivom (dolazak novog tehnološkog doba i novihživotnih uvjeta), a s druge strane poantirana je ljudskom sućuti i solidarnosti(seljani odlučuju pomoći djedu Cornilleu).Ponos i nesnalažljivost uzrokuju propadanje ljudi koji se ne mogu priviknutina neke nove uvjete rada i života. I dok se većina ljudi uspijeva prilagoditinovonastalim prilikama, uvijek ostaju neki pojedinci koji će do kraja ostativjerni svojim starim idealima, snovima i načinu života. Moraju li se i oni prisiliti na promjene i prilagodbe, ili im trebamo dopustiti da žive među nama poput svjetionika prema nekim prošlim vremenima? U ovoj priči Daudet nam jedao nadasve lijep i dirljiv odgovor: dragocjene su ljudske vrline sućuti,razumijevanja, tolerancije i solidarnosti. I uopće nije važno je li ova zgoda istinita ili jeiz piščeve mašte, važno je da znamo kako dobrom voljom i međusobnomljubavi možemo jedni drugima olakšati život. Scena dolaska povorkenatovarenih magaraca pred djedov mlin među najdirljivijima je u knjizi:

 Podiglo se cijelo selo te uzelo put pod noge, i tako stigosmo gore s povorkommagaraca natovarenih žitom -pravim pravcatim žitom. (...) Svi smo suznih očiju gledali jadnog starca kako se vrzma desno i lijevo, prazni vreće, nadgleda žrvanj, dok se zrnje drobi i fini se pšenični prah diže do tavanice.

Prostor i vrijeme

Kao i sve ostale priče u zbirci, i ovu pisac smješta u određen prostor i vrijeme.Mjesto je radnje upravo mlin iz kojega pisac piše svoja pisma sjajnom iužurbanom Parizu, a koji se nalazi u provansalskim brdima, kod posjeda Mont,čiji nam položaj, izgled i ugođaj opisuje pisac u

 Predgovoru.

Vrijeme radnje jasno je određeno; pisac kaže da mu je stari frulaš pričao o

 jednoj maloj seoskoj drami kojoj je moj mlin bio svjedokom prije kakvihdvadeset godina.

Zbirka je izdana 1869. godine, dakle, vrijeme radnje možemo  smjestiti u sredinu prošloga stoljeća.