DINKO ŠIMUNOVIĆ: ALKAR

-vrsta djela: pripovjetka

-mjesto radnje: selo Begluk

-vrijeme radnje: početak 18. stoljeća

Karaterizacija likova:

Salko

-bio je momak dječjeg lica, ali  jaka uzrasta

-imao je plavu kosu i  velike oči s dugim trepavicama                                

-prijatelji su mu bili isti kao on, ali koju godinu stariji

-Salko je bio zaljubljen u  Martu

-on je imao 18, a ona 20 godina

-Salko  i Marta su se stvarno voljeli, Salko se skoro utopio plivajući preko Cetine da dođe Marti

-Salko je dao oca da on trči alku da mu u zamjenu dopusti da se oženi Martom

-Marta je Rašici rekla da se neće udati za Salka

-Salko je uporno dolazio do Marte, ali ga je ona izbjegavala

-to mu je dosadilo pa je otišao do nje s namjeroma da je zaprosi, ali ga je ona odbila

-Salko je nestao, nitko u selu nije znao gdje se nalazi

-iduća Alka se bližila, a svi su zaboravili na Salk, svi osim Rašice

-na toj Alci kao iznenađenje pojavio se Salko

-Salko je nastavio lutati, govorio je da će oženiti maćehu kad mu otac umre i kad osvoji Alku

Rašica

-bio je hajduk i naprasit

-u mladosti je volio Stanu, ali nije mogao biti  s njom

-zato se oženio Lucom, samo da ne ostane sam

-Luca mu je rodila sina Salka pa nedugo potom umrla

-Rašica nije imao prijatelje i svi su ga u selu poštivali i bojali se ga

-izabrali su ga za glavara sela Begluka

-Alka ga je udaljila od sina donijela mu Martinu ljubav

- Rašici se činilo da je sam na svijetu

-nitko nije znao da i takva ljudina poput Rašice može voljeti i biti voljen

-Ovo djelo mi se svidjelo zato što govori o Alci i zato što govori o problemima oca i sina i do čega to može dovesti

Ideja: Tradicija i junaštvo uvije pobjeđuju

SADRŽAJ:
 Alkar je priča o ljubavi oca Rašice i sina Salka prema siromašnoj djevojci Marti. Uz priču o ljubavi priča se o viteškoj igri alci, koja se svake godine održava u kolovozu u siječanje na bitku s Turcima u kojoj je Gospa pomogla junacima Cetinjske krajine. Salko i Marta su se sretali i kao djeca se rado družili te se zavoljeli. Rašica je kao mlad momak volio Martinu majku Stanu, koja je bila siromašna, ali lijepa. Obolila je i lice joj je bilo unakaženo pa Rašici nisu dopustili da se oženi njome. Oženio se sa bogatom Lucom kaja mu je rodlia sina Salka. On je vrijeme provodio u brdima kao hajduk. Luca je umrla i Rašica je ostao sam sa sinom. Kad je vidio Martu, pred očima mu je bila Stana i on je tada zavolio tu djevojku. Primjetio je da sa ona i Salko rado gledaju, ali nije mislio da bi je htio bilo tko za ženu, jer je sirota, ima već dvadeset godina, a majku joj svi smatraju za vješticu.

Marta je počela izbjegavati Salka, jer je zavoljela Rašicu. Kad je Salko rekao ocu da bi se oženio, on se razljutio i kandžijom ga istjerao iz kuće. Marta je čula što se dogodilo. Bilo joj je žao Salka, ali i Rašice. Ona je voljela obojicu. Salka kao prijatelja iz djetinjstva, a Rašicu kao muškarca kojem bi mogla biti žena. Rašica je dopustio Salku da se oženi s Martom, a ona nije mogla reći da neće kad je vidjela koliko je sretan. Došlo je vrijeme za koje živi cijela Cetinjska krajina, “Sinjska Alka”.

Među alkarima najviše su gledali Rašicu, jer je jahao najljepšeg konja i imao najljepšu odoru. Rašica je bio alkar, a sin njegov momak. Salko je primjetio kako je Marta sretno zbog pobijede njegovog oca u alci. Nakon alke rekla je Rašici da se nikada neće udati za Salka, a sutradan je otišla iz sela. Rašica se borio između ljubavi prema sinu i prema Marti. Kad se Marta vratila u selo, rekla je Salko da se nikada neće udati za njega, nago voli junaka alkara. Salko je nestao, lutao je šumama i brdima, puludio je. Pojavio se sljedeće godine na alci, na mršavom crnom konju, bos, u prnjama koje je navješao što je našao na smetlištu, a u ruci je imao štap. Jurio je i pogodio u središte alke, trudio se da je odbaci i open pogodi ali nije uspio. Ljutito je udario konja i jurnio trkalištem, a tada su ga prepoznali. Prepričavali su priču o ljubavi, junaštvu i ludilu. Salko je nastavio ludovati i pričati kako će oženiti maćehu kad mu umre otac, a on dobije alku.