Ranko Marinković: Kiklop

ŽIVOTOPIS: 
Ranko Marinković (1913.-2001.) znameniti je hrvatski prozni i dramski pisac te esejist.
Rođen je na Visu, a umro u Zagrebu. Osnovnu je školu polazio na Visu, gimnazije u Splitu i ZAgrebu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Tijekom Drugog je svjetskog rata bio u logoru u Italiji. Poslije Rata je radio u Ministarstvu prosvjete, Nakladnom zavodu Hrvatske te u Hrvatskom narodnom kazalištu kao direktor drame. 
Od 1951. je pa do umirovljenja profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu.
Djela: novele ''Ruke'', ''Pod balkonima'', drame ''Glorija'', ''Albatros'', ''Pustinja'', romani ''Kiklop'', ''Zajednička kupka'', ''Never more'', eseji ''Geste i grimase'', ''Nevesele oči klauna''...

KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman

O DJELU: 
FAbula je romana smještena u predratni (Drugi svjetski rat) Zagreb, a glavni je lik Melkior Tresić, novinar, opsjednut strahom od rata i nastojanjem da se izvuče od mobilizacije. Melkiora ipak mobiliziraju, on potom dospijeva u bolnicu pa u ludnicu, da bi ga ipak demobilizirali i proglasili nesposobnim. Melkiro je nezadovoljan. Pokušava se ponovo prijaviti u vojsku, ali ga sada ne primaju. On na kraju četveronoške puže u Zoopolis.

KIKLOP - RAT:
Isto kao što je kiklop Polifem u pećini zatočio Odiseja, tako je ovdje kilop - rat, div koji koji je svalio ogroman kamen na pećinu svijeta i onemogućava pojedincu spas. 
Odisej je prevario kiklopa, a Melkior Tresić - suvremeni Odisej, odupire se nadolazećoj katastrofi i duhovno (ironijom) i tjelesno (izgladnjuje se kako bi uskratio tijelu rat).

KANIBALI: 
U Melkiorovoj svijesti nastaje priča o kanibalima, ljudožderima koji su uhvatili brodolomce s ''Menelaja'' i jedu ih. Ponašanje je tih ljudoždera shvatljivo i može se objasniti kao odraz nužnosti načina života, neciviliziranosti.

SUVREMENA ZAJEDNICA:
Suvremeni je ljudožder rat, on je taj koji ugrožava ljudsku egzistenciju i ne može se opravdati. Rat unazađuje civilizaciju, on je negacija ljudskosti i civiliziranosti.
Ljudsko bi društvo trebalo razvijati pozitivne vrijednosti (mir, ljubav, prijateljstvo, dobro), a ne uništavanje, zlo, nesreću.

ZAVRŠETAK:
Melkiorovo je završno puzanje u Zoopolis konana kapitulacija čovjeka koji uviđa da čovječanstvo umire, da pobjeđuje životinjsko, animalno i po tome čovjek više pripada životinjama i zoološkom vrtu, nego čovječanstvo, odnosno ljudsko društvo.

STIL:
Roman sadrži elemente svih književnih rodova.
Možemo ga dovesti u vezi s nekim književnim djelima, kao što je Homerova ''Odiseja''.

EROS, THANATOS I PHOBOS:
Eros i Thanatos, Ljubav i Smrt veliko je dvojstvo klasične umjetnosti, glavni pojmovi i smisao svakog klasičnog djela. Marinković tome pridodaje i Phobos, Strah. No taj treći pojam nadnio se preko svega, remeti svaki mir i onemogućuje svaki napredak. Čovječanstvo umjesto u budućnost srlja u neljudski svijet u kojem ljudi kanibalski bezosjećajno kolju jedni druge. Strah pred tim strašniji je od smrti same; klasična smrt ispred pojedinca stavlja načela za koja čovjek umire, dok je u ‘kiklopovskoj’ atmosferi predratnog Zagreba sve besmisleno. Načela koja ‘opravdavaju’ pokolj su bezumno fašističko mumljanje i prolijevanje krvi za kralja, u čemu zagrebački intelektualci ne vide smisla, jer kralj s njima nema apsolutno nikakve veze. Kako bi se smrt za ta načela mogla staviti ispred pojedinca koji se najviše od svega boji besmislenog pokolja koji nije ništa drugo nego retardacija čovječanstva sve do animalne faze? Za izbezumljenog Melkiora nema druge nego izbjeći odlazak u rat, mučeći svoje tijelo glađu, jer kosti nisu dobar zalogaj za Kiklopa. 

TEHNIKA PISANJA:
Tehnika kojom je pisam roman vrlo je složen splet različitih literarnih postupaka i stilova. Uglavnom prevladava realističko pripovijedanje s unutarnjim monologom, tokom svijesti i imaginarnim dijalogom i
situacijama, iako je roman pisan u trećem licu. Pisac bilježi bilo koju Melkiorovu misao ma kako bezazlena da bila. Iz toga se stvaraju i imaginarni dijalozi, koji Melkioru kao asocijacije ‘padaju na pamet’. 

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
MELKIOR TRESIĆ, glavni lik romana. Melkiorov lik vrlo je temeljito i slojevito oslikan. Intelektualac, mlad
novinar, inteligentan i obrazovan čovjek. Vrlo je senzibilna i komplicirana ličnost, radi čega je možda jedini lik u romanu koji se istinski i do srži boji rata, jer uviđa njegovu moć nad životima malih ljudi. U knjizi ga ostali likovi uspoređuju s Raskoljnikovim. Smatraju da bi on jedini iz njihovog društva mogao biti inspiracija velikom književnom djelu kao što je Zločin i kazna, što on i jest.

UGO, pijanica, Melkiorov prijatelj. Lakrdijaš Ugo je zasigurno jedan od najvećih figura u hrvatskoj književnosti. Nikad sam, uvijek u društvu; nikad u dijalogu, uvijek u monologu, ali na sceni i pred publikom. Sve što čini je scena, igra, spektakl, spreman je da sebe žrtvuje za efektnu, neočekivanu i
paradoksalnu scenu. Smatra se da je on najjači izraz piščeva pesimizma. Melkior na više mjesta spominje kako se boji njegovih ekscesa, u kojime Ugo često upliće i Melkiora i pri tome mu se ruga.
“Odjednom je ispred njega izronilo pijano iscereno lice s tamnim plombama. Ugo je predvodio rulju pijanica pokupljenih usput, po krčmama…”
“Obratite pozornost propalice – obratio se Ugo rulji – evo naše savjesti,
poklonite se!” (Za Melkiora)

VIVIJANA, žena u koju je Melkior zaljubljen. Izrazito lijepa žena koja svojom ljepotom potpuno zaslijepljuje Melkiora. Radi toga on ne vidi ono što je očito, da je ona laka žena, nego
naivno pokušava vjerovati da je anđeo. Prilično je neobrazovana, kako ATMA kaže, primitivna. Melkior ju ne zanima upravo radi toga jer se zamara umnim stvarima.

MAESTRO, boem i težak rakijaš

FREDI, glumac koji je u vezi s Vivijanom na početku romana

ENKA, Melkiorova ljubavnica. Razmažena žena uglednog liječnika, ni po čemu moralnija od Vivijane. No, ona uporno i iskreno vjeruje da je izrazito moralna žena, iako muža vara ne samo s Melkiorom. Smatra da je njen brak savršeno sretan. Cendrava je i naučena da uvijek dobije ono što želi, a muž ju pazi i mazi kao krhko naivno stvorenjce koje ne može bez njega živjeti.

ACIKA, medicinska sestra na odjelu na kojem je bio smješten Melkior

ATMA, Kiromant, Melkiorov susjed koji mu uporno ‘pere mozak’