Slobodan Novak: Mirisi, zlato i tamjan

Bilješke o piscu:

Suvremeni je hrvatski pripovjedač, dramatičar i pjesnik. Rođen je u Splitu. Pučku školu završava u Rabu. U klasičnu gimnaziju išao je u Splitu, a završio u Sušaku. Nakon demobilizacije iz partizana 1945. odlazi studirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Među pokretačima je Krugova. Dvije – tri godine živjet će u Splitu (1955. – 1958.), a nakon toga je uglavnom u Zagrebu. Urednik je u izdavačkim poduzećima. Godine 1950. tiskao je svoju prvu knjigu pjesama Glasnice u oluji. Nastavlja kao prozni pisac, i to oduljom pripovijetkom (ili kraćim romanom) Izgubljeni zavučaj, 1955. U ono vrijeme bila je to česta tema u hrvatskoj književnosti. Kratki roman (ili odulja pripovijest) Tvrdi grad (1961.) naslovom i sadržajno asocira na onodobnu egzistencijalnu književnost u Hrvata. Književni ugled ponajviše je stekao romanom Mirisi, zlato i tamjan (1968). Čovjeka u izokrenutoj stvarnosti ironizira roman Izvanbrodski dnevnik (1977).


O djelu:
Roman Mirisi, zlato i tamjan jedno je od najboljih proznih djela suvremene hrvatske književnosti. Složena simbolika romana, na koju upućuje i referenca u naslovu, gradi se na stalnom miješanju sakralnoga i profanoga, doslovnoga i alegorijskoga. U središtu je radnje intelektualac, rezignirani humanist, koji ispašta grijehe i zablude prošlosti i na simboličan, gotovo ritualan način čisti se od naivne vjere i ideologijske zatucanosti, od bezbožništva i dogmatizma. U glavnom liku sabijeno je iskustvo cijele generacije koja je prihvatila utopijski projekt, pokušala srušiti tradiciju i povijest i zatim doživjela bolno otrežnjenje i deziluziju. No pravi “junak” djela je zapravo Ideologija, koja zarobljuje pojedinca, vlada njime i određuje njegovu egzistenciju. Novakov moralistički roman pisan je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osjećaj u znaku je sartreovske metafore mučnine i gađenja prema svijetu.

Mjesto radnje:
Na otoku u sjevernom Jadranu

Vrijeme radnje:
1965. – 1966.

Sadržaj:
Pripovjedač sjedi u sobi, a iz druge sobe kreči Madona. Draga (pripovjedačeva žena) njeguje Madonu. Do njih je došao Doktor koji dolazi svakih 18 dana i čudi se kako Madona ima puno godina, a dobro vidi i čuje.

Draga će putovati na kopno, a pripovjedač mora ostati sa Madonom. Draga ga šalje po vode jer se želi okupati. Pripovjedač odlazi po vode kod susjede Erminije. Erminija je krenula s njim natrag jer ju je Draga zvala da je vidi. Erminija mu putem priča da zna da će Madona umrijeti dok on bude sam. On joj nije vjerovao i ona je rekla da o tome ništa neće pričati Dragoj da ne ostane kod kuće.
Kad je došla u kuću Erminija se ponovo upoznavala s Madonom koja je zaboravljiva. Madona je rekla da ima sto godina, a Erminija se nije složila s tim i Madona se počela derati i vikati kako su joj sve uzeli pa sad hoće i godine. Erminija je ostala na večeri sa Dragom i pripovjedačem.

Poslije je Erminija otišla, Draga je dala Madoni večeru i otišla se kupati, a pripovjedač je izašao van. Uputio se uskim ulicama do svoga starog prijatelja s kojim je običavao kartati. Prijatelj je imao posla, crtao je parcele za katastarske izvode. Njegova žena se raspitivala za Madonu, a on je rekao da je sve u redu. Još je rekao da mu žena putuje na 18 dana i da će biti sam s Madonom, a zatim je otišao kući.

U ponoć je brod otplovio i otplovila je Draga. Pripovjedač se sjetio kako su prošlog ljeta Šveđanke dolazile u njegovu sobu. Njegovo tijelo je tražilo svoje jer je žena bila stalno umorna i bila je Madonin rob.

18 dana će on morati brinuti o Madoni. Razmišljao je kako za iduće dane treba napraviti opsežan plan. Razmišljao je i o tome kako će njegova Draga morati objašnjavati sve svojoj majci, Kćeri i Sinu o tome kako se i zašto brinu za Madonu. Tada je zavikala Madona i prekinula ga u njegovom snu. Otišao je do nje i donio joj čaj koji je skuhao.

Madona je pitala za Dragu i rekla da se treba sakriti kad se vrati i iznenaditi i prevariti. Pripovjedač je ustao i izašao na terasu prema moru, a Madona je zahrkala škljocajući kao plinomjer.

Drugo jutro došla je Erminija.Rekla je pripovjedaču da će skuhati čaj i da Madona spava, ali otvorenih očiju. Dao joj je novac da kupi hranu u gradu.
Tada se javila Madona i tražila Dragu. Pripovjedač je rekao Erminiji da ode do Madone, a Madoni je rekao da je umro Dragin otac i da je zato Draga otišla samo da Madona više ne bi pitala za Dragu.

Rekao joj je to, ali je rekao i da je ona spavala dok je Draga odlazila. U tome je pogriješio jer ona ne priznaje da ikad spava – za nju je to zlo, grijeh, lijenost. Znao je da će mu biti teško s njom zato što je to rekao.

Pripovjedač se žali kako mu je teško i kako bi volio da ima slobodnog vremena da može čitati i šetati po parku. Erminija ga ne može zamijeniti jer je uprskala stvar i prestrašila Madonu.

Jedini odmor za pripovjedača je kad Madona sama sa sobom razgovara (str. 38 – 40.)

Pripovjedač (Dragi) je invalid.

Otišao je do Madone iako ga ona nije pozvala i dao joj da popije čašu hladne kamilice. Madona se poslije toga počela derati i gušiti se samo da bi dobila limunade.

Rekao joj je da će za večeru imati blitvu i ona je tiho pjevušila “od straže jutarnje sve do noći” do večere. Tri dana se Madona na njega ljutila.

Na badnjak je došao stari Tunina u posjet. Madona ga se nije sjećala, ali su ipak zajedno pričali. Donio je Tunina pijetla, ali je bio mršav i zato su svi krivili komunizam. Pripovjedač se prisjetio nekadašnjeg Badnjaka. Vidio je da Tunina još uvijek nosi istu odjeću kao i prijašnjih Badnjaka. Ostavili su Madonu i pripovjedač je još neko vrijeme pričao s Tuninom u kuhinji.

Došla je jedna djevojčica i donijela čisto rublje iz samostana; pripovjedač ju je nazvao malom djevicom. Pripovjedač i Tunina su se napili.

Zvala ga je Madona i Tununa ga je na to upozorio, pa je pripovjedač otišao tamo i pričao joj o Hanibalu Luciću. Ona nije znala zašto ga je zvala, ali mu je kad je izlazio iz sobe rekla da pozdravi Lucića. Erminija je švrljala u vrtu i išla za pijetlom kojeg je donio Tunina. Pripovjedač (Dragi) je pazio na Madonu.

Otkrio je da su se poboljšali odnosi između njega i Madone i razmišljao je o tome (str. 63 – 65.).

Erminija, pripovjedač i Madona zajedno su se našli u Madoninoj sobi i pjevali su jednu staru brojalicu. Pripovjedač je poslije toga izašao van u šetnju. Ispovijedio se moru (str. 70-71.). Kad se vratio rekao je Madoni da je bio u općini. Došli su im u posjetu gospodin i gospođa, njegovi prijatelji, da im čestitaju Božić. Brzo su otišli i Madoni je postalo lošije jer joj je Erminija rekla da je papa Pio 11. umro. Madona nije umirala već je plakala. Tada je Erminija otišla jer ju je pripovjedač poslao kući. Madona je opet tražila da joj pripovjedač ispriča kako je išao na općinu. Rodila se zla misao u glavi pripovjedača: o tome kako će jednog dana reći Madoni da opet ima sve posjede i da je opet bogata i veselje će je ubiti. Smislio je kako će to učiniti – napit će se i sve joj reći (str. 81 – 83.).

To popodne donijela je opet mala djevica voća i slatkiša iz samostana. Madona i pripovjedač su tako sjedili i gostili se. Retrospektivno se vraća u prošlost pripovjedač – kad je uoči Sveta tri kralja stričeva sestra Icita došla stricu.

Madona priča kako se sjeća pripovjedača kao dječaka, anđela koji je išao na pričest. To je Icita došla priopćiti stricu. Stric je rekao da će pripovjedač doći sutradan spreman. Icita je otišla, a stric je počeo čitati jedan roman i nesvjesno rekao da će ga ubiti, nekog u romanu.

Teta i Štramacera su rekle da dijete, anđeo, možda neće preživjeti i toga su se bojale, a i stric se toga bojao samo to nije pokazivao (Povezanost Madone i pripovjedača se saznaje u povratku u prošlost).

Drugo jutro odveo ga je stric u crkvu. Prošao je cijelu ceremoniju i ostao je živ, a pravi anđeli su umirali

Povratak u sadašnjost – pripovjedač se pitao kako je nakon svih tih blagdana opet tu gdje je.

Drugi dan pripovjedač radi i dolazi poštar i donosi čestitku. Donio je pismo od Drage iz Zagreba i penziju. Poštar je brzo otišao jer je Madona zvala i pripovjedač je morao otići k njoj jer joj se začepio nos.

Otvorio je prozor u njenoj sobi i odčepio joj nosi (str. 118 -119.). Razmišljanje o bolesnim i zdravim ljudima (str. 119 – 120.). Podjela ljudi, tko više vrijedi (str. 120.)

Vidio je da se Madona raspada i po Erminiji je pozvao Doktora. Doktor mu je rekao da treba svaki da prati Madonu. Doktor je želio vidjeti tavan i zanimalo ga je staro bakreno posuđe. Doktor nije želio brzo otići jer je našao zanimljivih stvari, ali na kraju je otišao.

Pošto se godina bliži kraju, pripovjedač je izvršio dužnosti i obveze prema susjedima i prijateljima. Sredio je da samostanske opatice opet šalju malu djevicu k njima; on je želio da ona dođe.

Došla je Erminija i pripovjedač ju je htio zaklati nožem zbog izdaje – zbog toga što ga je pred Doktorom prikazala kao ubojicu. Erminija je rekla da ju ne ubije jer će Madoni svaki dan prati leđa i masirati je.

Zatim je pripovjedač pričao s Madonom. Mala djevica je konačno došla. Pričao je s njom i mislio je da je derište, kako mu se činilo dok je bio pod utjecajem rakije, ali je uvidio da je već žena. Prije nego što je otišla rekao joj je da bi prvo trebala biti malo žena, a onda neka se zaredi.  Doktor je došao po bakreno posuđe i srebrno sveto posuđe. Madona je čula da netko lupa na tavanu, a pripovjedač joj je rekao da je to samo štakor. Kad je propao strop pod Doktorom, Doktor i pripovjedač su odglumili pred Madonom da se strop srušio od starosti.
Doktor je htio kupiti starine na tavanu i pokušavao se dogovoriti s pripovjedačem, ali je pripovejdač rekao da će razmisliti.

Draga se vraća za 6 dana. Taman kad je pomislio da bi mogao otići na kartanje kod prijatelja, došla je Erminija i htjela ga zamijeniti da on može otići malo van. On se nije dao tako lako jer je trebalo Madoni leđa oprati; mislio je da će to Erminija učiniti, ali ona nije htjela. Nakon što je to pripovjedač učinio, otišao je izvan kuće. Otišao je kod prijatelja na kartanje (prijatelja Line i njegove žene Olge). Pripovjedač ih je zvao “Olga i Lina” – po Zolinom romanu.
Kad se vratio kući, bila je već Nova godina. Drugi dan je rekao Madoni da su joj oni iz općine sve vratili; rekao je to samo da bi mu prošao dan.

Madona je taj dan bila mirna i zamišljena, u nekom stanju nirvane. Tek kad joj je rekao da će bakreno i srebrno staro posuđe prodati, ona je živnula. Pripovjedač misli da je Madona zapravo svjesna svega i da prikriva svoju amneziju (str. 169 – 170.). Madona se tada izderala da je sve što je rekao laž i da ne želi da joj odnose bakreno posuđe i tjera ga van.

Pripovjedač je tada otišao do Taribe, koji je imao krčmu. Tamo je susreo pijanca Franju Daska zvanog Decilitar i dao mu novaca da si kupi piće.

Vratio se kući i ugledao malu djevicu u njegovom vrtu. Pitao ju je zašto je došla, ali ona nije htjela reći. Otkrio je da se zove Lucija i počeo ju je dirati, ljubiti i htio je spavati s njom, ali nije mogao.

Otišao je po vode na Erminijin zdenac i Erminija se našla tamo. Znala je što je on radio i nazvala ga sramotnikom. Poslije je došao Doktor i pitao ga  zašto je sve o čemu su se dogovarali ispričao Erminiji.

Pripovjedač se branio govoreći da on nema što skrivati i rekao je da je najbolje da sve zaborave, da on opet zatvori vrata i sam se brine za Madonu. Doktor misli da će ga pripovjedač ucjenjivati, ali neće.

Za tri dana dolazi Draga. Odlučio je Madoni priznati da je sve što je rekao bila šala, a ona mu je odbrusila da ne trpi uvredu od njegovih šala i da mu svaki put ne vjeruje.

Sljedeća dva dana očekivao je Dragu i odlazio k moru u vrijeme dolaska broda.
Treći dan je došla Draga i pitala ga kako je Madona. Rekao joj je da je ostala sama kod kuće i da zna da je izašao. Draga je na te riječi požurila kući.

Madona ju nije prepoznala te ju je ponovno upoznala i dobro prihvatila misleći da je pripovjedačeva treća žena. Draga je, pošto se naspavala, pričala pripovjedaču o svom boravku u Zagrebu i kako se sve promijenilo.

Tada je došla i Erminija i divila se Draginom donjem rublju. Draga i Dragi morali su otići po cijev za kanalizaciju. Draga je putem zaplakala i pripovjedač je znao da mu nije sve rekla što je radila u Zagrebu. Pripovjedač je rekao Dragoj da dok Madona živi i njihov život ima smisla, a kad ona umre njihov život će postati besmislen (str. 220.).

Uzeli su cijev od 100 metara i ponijeli je kući jer nisu imali novaca za dovoz. Proveo je noć sa svojom ženom (trećom ženom, kako bi Madona rekla).

Madona je imala vrućicu i nešto je buncala. Ujutro su se probudili, Draga je vidjela rupu na stropu u Madoninoj sobi, a pripovjedač je rekao da je išao čistiti prašinu na stropu i da je to tako palo. Don Vikica, svećenik, došao im je blagosloviti kuću.

Svećenik je uzeo tamjan i posuo po žeravici u kadionici. Na pragu vrata napisao je “19G + M + B66″.

Kad je svećenik otišao, svi su se okupili u Madoninoj sobi i ona je rekla da izgledaju kao dva anđela (str. 234.)

Naslov djela:

Mirisi, zlato i tamjan su zapravo pokloni koje donose tri kralja: Gašpar, Melkior i Baltazar.

Likovi:

Madona Markantunova, Dragi (pripovjedač), Draga, Erminija – susjeda, Lino i Olga – prijatelji, Tunina – stari prijatelj, Doktor, poštar, Tariba – krčmar, i ostali.

Analiza glavnog lika:

Pripovjedač (Dragi)

Profesor, ima 45 godina kao i Draga.

“On je intelektualac, rezignirani humanist, koji ispašta grijehe i zablude prošlosti i na simboličan, gotovo ritualan način čisti se od naivne vjere i ideologijske zatucanosti, od bezbožništva i dogmatizma. U glavnom liku sabijeno je iskustvo cijele generacije koja je prihvatila utopijski projekt, pokušala srušiti tradiciju i povijest i zatim doživjela bolno otrežnjenje i deziluziju”. Citat.

Glavni junak razmišlja o mnogim stvarima. U jednom trenutku misli da je Madona svjesna svega i da prikriva amneziju