Na ovoj stranici možete pronaći lektire za srednju i osnovnu školu!
Aplikacija
GRGA ČVARAK - RATKO ZVRKO
Vrsta djela: pjesma
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: Zelengaj
Kratak sadržaj
Pjesmom autor opisuje dječaka, Grgu Čvarka, koji živi u Zelengaju. Osim što je veoma mršav i visok, Grga je specifičan i po svom ponašanju.
Grga je nekad dobar a nekad zločest. Njegove dobre osobine su da pomaže bolesnoj majci i da sažaljeva malenu Milu koja je pala u jarak. S druge strane iz pračke gađa mačke, skida lastina gnjezda, vuče kokoši za rep i uvijek je spreman za svađu i tuču.
Pjesnik je htio istaknuti kako u svakoj osobi postoje i dobre i loše navike i osobine, no nikada se ne smije uništavati priroda i stvari oko nas.
Bilješka o piscu
Ratko Zvrko je rođen 1920. godine u Dubrovniku. Već se kao srednjoškolac pokazao veoma kreativnim, za tadašnju tvornicu Union (danas Kraš) smislio je sligan Bilo kuda Kiki svuda. Bavi se boksom, 1945. godine bio je prvak Hrvatske.
Sport ga je uveo i u novinarstvo, počeo je pisati sportske izvještaje za Vjesnik, a kasnije i za Vjesnik u srijedu, Večernji list, Modru lastu… Zbirka pjesama Grga Čvarak prvi je outa objavljena 1967. godine, a od tada je postala jedna od najnakladnijih knjiga naše književnosti. Bio je prijatelj sa Dobrišom Cesarićem s kojim se dopisivao u stihovima.
SRETAN CVRČAK - NADA ZIDAR-BOGADI
Knjiga Sretan cvrčak zbirka je od 24 “moderne basne” kako ih naziva autorica. Priče su kratke, jezgrovite i sažete, svedene na najuže. Uvedeni smo u radnju odmah, bez previše uvoda i poanta je jasna od početka. Kako su glavni protagonisti basni životinje, tako je i u ovim modernim verzijma. Autorica im je pridodala tipične temeljne osobine sa kojima smo se upoznali kroz basne u djetinjstvu.
Ponosni orao, mudra sova, lav vladar, nepromišljena kokoš, lukava lija, ali ona uvodi i biljke i kukce u radnju. Novi likovi samo su jedno od sredstava sa kojima će naglasiti pouku same basne. Pouka je ponekad zamaskirana kao bajka a ponekad se radi o narodnoj mudrosti ili pak poslovici koja nastoji sažeti životna iskustva svakoga od nas i pretočiti ih djeci u ovom obliku.
Nada Zidar-Bogadi svojim zanimljivim i jednostavnim fabulama nastavlja potvrđivati kako su basne izrazito prigodan tip priča za djecu jer pouka nije usiljena već proizlazi iz same interakcije, ponašanja i odluka koje donose likovi, čime se djeca lakše uvode u njimas trane i neobične situacije o kojima je potrebno nešto naučiti. Basne su bitan element dječjeg emocionalnog razvoja. Ova lektira biti će zanimljiva svoj djeci, a i odrasli mogu iz nje ponešto naučiti ili se podsjetiti na bitne stvari u životu.
Bilješka o piscu
Nada Zidar – Bogadi rođena je 1957. u Zagrebu. Po završetku Škole primjenjenih umjetnosti diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U njenom opusu nalazi se mnoštvo knjiga za djecu i mlade. Neka od najpoznatijih djela su Mjesečev sin, nikad bliže mjesecu, šešir pun mjesečine, Marsovac iz moje ulice, Sretan cvrčak, Sudbina ruže, Kiša je moja prijateljica, Lopoč priče…
Uz knjige za djecu autorica je i mnogih slikovnica. Njena djela mogu se pronaći i u školskim udžbenicima. Bitan je lik u antologiji hrvatske dječje književnosti kao i one igrokaza i dječjih priča. Njen rad na području dječje književnosti priskrbio joj je i suradnju sa mnogim dječjim časopisima. Animirani film prema djelu Sretan cvrčak nagrađen je na danu hrvatske animacije 2004. godine.
BOŽIĆNA BAJKA - NADA IVELJIĆ
Bilo je vrijeme prije Božića i zvijezda Večernjica lebdjela je iznad Hrvatske. Na vrhu jednog brda stajala je mala bijela crkvica. Zvijezda je primjetila da je tužna i Mjesec je razmaknuo oblake kako bi bolje vidjeli u čemu je problem. Vidjeli su da je crkvica ranjena. Imala je veliku rupu od bombi tijekom rata. Ali sada je rat prošao i ljudi bi se mogli vratiti.
Zvijezda je predložila Mjesecu da oni poprave crkvicu prije Božića, ali Mjesec je znao da su previsoko i odlučili su stoga pozvati šumske životinje u pomoć. Nakon mnogo rada i truda životinje su uspjele kamen po kamen zazidati veliku rupu na pročelju. Kako su naporno radile Večernjica ih je nagradila pričom o Isusovu rođenju i božičnim običajima.
Pojavio se i bor koji je rekao životinjama neka ga unesu u crkvu i okite. Tako su i učinile. Stavile sui na njega žirove i češere. Sve je izgledalo divno, ali postojao je još jedan problem. Mjesec je uočio da je zvonu u zvoniku palo i svi su se zabrinuli kako će crkvica pozvati stanovnike sela.
Mudra sova sjetila se da u šumi veliki medvjed spava zimski san i on će takav velik i jak sigurno moći popraviti zvono. Probuđeni medvjed gunđao je što mu remete san i nakon što je vratio zvono na mjesto ponovo je otišao spavati.
Djed Ivan se odjednom trgnuo iz sna i on i nekoliko muškaraca otišli su do sela pogledati što je sve potrebno popraviti. Baka još uvijek smatra da su životinje zaslužne za ova popravak. Zvono se oglasilo i pozvalo ljude na polnoćku. Ljudi su krenuli prema crkvici pjevajući stare pjesme.
Iz šume su sve to gledale sretne životinje, sa neba zadovoljni mjesec, a Zvijezda Večernjica poželjela je sretan i čestit Božić svima koji su čista srca.
Vrsta djela: bajkovita priča (nije prava bajka)
Vrijeme radnje: predbožićno vrijeme netom nakon rata
Mjesto radnje: hrvatsko selo
Likovi: Zvijezda Večernjica, Mjesec, stanovnici šume
Bilješka o piscu
Nada Iveljić rođena je 4. travnja 1931. godine u Zagrebu, gdje je završila I. klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet. Bila je hrvatska dječja spisateljica i književnica. Pisala je priče, pjesme, romane, scenarije i igrokaze. No, prije nego što je postala književnica, bavila se učiteljstvom, a uz to je i radila u dječjem časopisu Radost.
Posebno je ostala upamćena po pisanju kratkih priča. Neke su bile u potpunosti realistične, a neke su se kretale prema bajkovitom. Neka od njezinih poznatijih djela su: Dođi da ti pričam, Šestinski kišobran i Konjić sa zlatnim sedlom. Umrla je 6. rujna 2009., u Zagrebu, u 79-oj godini života.
POŠTARSKA BAJKA - KAREL ČAPEK
Vrsta djela: Bajka
Mjesto radnje: Češka
Vrijeme radnje: Godina i jedan dan
Likovi: poštar Kolbaba, gospodin, vozač Francek i gospođica Marica
Kratak sadržaj
Kolbaba je bio poštar koji je jednoga dana našao neadresirano pismo u kojem vozač Francek prosi gospođicu Maricu. Kako nije bilo adrese Kolbaba je odlučio sam pronaći gospođicu Maricu. Njegova je potraga trajala godinu i jedan dan. Za vrijeme traganja, Kolbaba je vidio skoro svaki dio Češke, od vinograda u Melniku, hmelja u Žatecu, šarane u Trebonju, no nikako nije mogao pronaći Maricu.
Sav jadan i očajan, sjeo je na rub ceste i pomislio kako je sve uzaludno. Nikada neće pronaći Maricu. Dok je tako tugovao, cestom se sporo približavao auto. Bio je to velik i lijep Bugatti kojim je upravljao tužan vozač, a otraga je sjedio tužan gospodin. Kada je gospodin vidio Kolbabu kako sjedi uz cestu, naredio je vozaču da stane i da povezu poštara dio puta.
Ušavši u automobil, Kolbaba upita tužnog gospodina zašto je tuža. Ovaj mu odgovori kako je tužan jer njegov auto tužno i polako vozi. S obzirom da je to bio Bugatti, pita Kolbaba zašto on sporo vozi, a gspodin odvrati da sporo vozi jer je vozač tužan. “Zašto je zapravo taj vozač tužan?”, upita Kolbaba. Vozač je bio tužan jer već godinu dana čeka odgovor na pitanje koje je uputio svojoj dragoj.
U tom trenutku Kolbaba shvati kako je vozač Francek koji je poslao neadresirano pismo. Rekavši mu kako je pismo još uvijek u njegovoj torbi i da mu da adreu, gospodin naredi franceku da stisne papučicu gasa i odveze Kolbabu na adresu gdje treba uručiti pismo.
Tog trenutka su svi bili sretni, Poštar jer je napokon pronašao Maricu, Francek jer je shvatio da pismo nikada nije došlo do Marice i gospodin koji više nije bio tužan jer su njegovim Bugattijem vozili 180km/h.
Bilješka o piscu
Karel Čapek, filozof, novinar i pisac, rodio se 1890. godine u Svatonjovicama u Češkoj. On je najpoznatiji češki pisac izvan granica svoje domovine. Prve radove napisao je i objavljivao zajedno sa bratom Josefom.
Slavu je postigao dramom R.U.R., u kojoj je prvi upotrjebio riječ robot. Smatra se tvorcem moderne znanstveno-fantastične književnosti. Prije Drugog svjetskog rata, upozoravao je na opastost koja prijeti od fašizma. Umro je 1938. godine u Pragu.
DURICA - IVICA BEDNJANEC
Durica je knjiga u stripu u kojoj se kroz više priča prepričavaju zgode i nezgode curice Durice i njenih prijatelja. Stripovi su ovdje sakupljeni na jednom mjestu, a do tada su izlazili u časopisu za djecu Smib. Neke od priča su Igra školice, Težina Mudrosti, Zubar, Ljepota i Poljubac.
U stripu Igra školice Durica i njen prijatelj Bibi igraju se svima dobro poznate igre iz djetinjstva, školice. Durica je pala, a Bibi joj se počeo smijati napominjuči kako je on pravi profesor u ovoj igri. Hvalio se kako je može odigrati i žmirećki. Ona mu je odvratila neka ons slobodno igra pkolicu a ona će proučiti Smib.
Težina mudrosti duhovit je strip u kojemu BIbi i Duricu zanima kolika je težina mudrosti. Kako bi dobili odgovor odlučuju udarati se po glavi teškim torbama u kojima se nalaze školske knjige pune svakojakih mudrosti.
Priča Zubar govori o zgodi u kojoj Bibi vadi Durici zub bez pitanja. Uvrijeđena njegovim postupkom, Durica ga je udarila. udarac je izbio zub Bibiju i ona zaključuje kako je mnogo bolji zubar od njega.
Ljepota je strip u kojem dvoje prijatelja Bibi i Durica gledaju u Lelu. Durica je u jednom trenu pomislila kako BIbi gleda Lelu jer mu se sviđa, no istina je bila puno drugačija. bibi je gledao Lelu samo zato jer je imala bombone u rukama.
U stripu poljubac Durica je željela naučiti BIbija kako se ljube pravi ljubavnici. No Bibi se netom prije najeo češnjaka i pokušaj je završio neslavno jer je Durica Bibija udarila u stražnjicu.
Likovi: Durica i Bibi
Bilješka o piscu
Ivica Bednjanec rođen je u Zagrebu 1. lipnja 1934. Bio je ponajbolji hrvatski crtač stripova, pjesnik, scenarist i humorist. Zavšrio je grafičku školu i neko vrijeme radio i kao profesor na Grafičkom fakultetu u Zagrebu. Svoje stripove izrađivao je u potpunosti sam i bio autor kako teksta tako i ilustracija.
Prve stripove počeo je objavljivati već 1952., a 1957. dobiva nagradu na natječaju “Narodne arnije” za strip “Crveni se šuma”. Od 1963. do 1968. stvarao je stripove iz opusa hrvatske povijesti. 1967. postao je član ULPUH-a i djeluje kao samostalni umjetnik. Bavi se temamam povijesti, političke satire, sporta i temama za djecu i mlade.
Osvajač je nekoliko prestižnih nagrada poput Pullcinelle, Andrije, Nagrade za životno djelo uključujući i odlikovanje Redom Danice Hrvatske. Inzistirao je na komunikativnosti i produktivnosti i time postao poznat kao “pučki zabavljač” i autor za djecu. Pisao je nepretenciozno, bez usiljenih “intelektualnih” i “umjetničkih” elemenata. Puna tri desetljeća surađivao je sa Modrom Lastom. Umire u Zagrebu 15. veljače 2011.
GENERAL KIRO MIŠ - HRVOJE KOVAČEVIĆ
Stari postolar Benedikt izvrgnut je ruglu jer ponekad radi besplatno i k tome ima i miša za prijatelja. Svi dobro znaju da miševi samo nanose štetu, ali ono što ne znaju je da je Kiro jedan sasvim poseban miš. Iako miš voli postolara jednako tako bi volio i vidjeti svijeta i putputovati nekuda i jedne večero odlučuje otići.
Jedva je izvukao živu glavu, pobjegavši na brod, kada je naletio na gladne mačke. Na brodu je susreo štakore koji nisu bili ljubazni prema njemu, pa je dane provodio sakriven, gladan i žedan.
Na brodu se zatekao i kralj i njgova svita. Uskoro su štakori uvidjeli da brod ide prema santi leda i svi su poskakali u more a Kiro, poseban kakv jest, pošao je na palubu upozoriti ljude na opasnost. Vidjevši miša dvorjani su ga poželjeli ubiti, ali baš kada se činilo da je sve izgubljeno, Kiro je zgrabio kockicu leda i mladi kraljević je shvatio.
Zatražio je od kapetana da promjeni kurs i brod i svi na njemu uspjeli su se spasiti. Kralj je hrabrom i odvažnom malom mišu dodijelio stoga čin generala kao zahvalu. Svi su sigurno stigli u luku i miš je spazio svog postolara. Potrčao je do njega a kralj je, spazivši ovo, proglasio starog Benedikta kraljevskim postolarom. Oni koji su mu se do tada smijali ostali su zaprepašteni.
Mjesto radnje: postolarska radionica, brod
Likovi: miš Kiro, postolar Benedikt, kralj i dvorjani
Bilješka o piscu
Hrvoje Kovačević rođen je 1966. u Požegi gdje je završio osnovnu i srednju školu. Dilomirani je arhitekt a bavio se i animiranim i igranim filmom. Crtao je karikature za mnoge časopise poput Studentskog lista, Poleta, Oka, Sportskih novosti i dr. Nije isključivo dječji pisac napisao je i nekoliko romana za odrasle, a njegocve drame i kratke priče objavljene su u raznim časopisima ili su izvedene na radiju.
Profesionalnim piscem smatra ga se od 2002. Dobio je prestižnu nagradu Grigor Vitez za roman Tajna crne kutije. Danas živi u Stubičkim toplicama i nastavlja pisati sa žarom. Napominje kako likove za dječje priče dobiva iz mašte vlastite djece.
RUŽNO PAČE - HANS CHRISTIAN ANDERSEN
Vrsta djela: Bajka
Vrijeme radnje: jednom davno
Mjesto radnje: bakina kuća, jezero…
Likovi: ružno pače, mama Patka, bakica, mačka, pas, labudovi
Kratak sadržaj
Na imanju jednog seljaka, mama Patka je izlegla neobično pače. Pače je bilo drugačije od svoje braće i sestara, bilo je veće od njih i ružno.
Kako je bio drugačiji od ostalih, mama Patka i njena djeca su ga zanemarivali, nisu se s njim htjeli igrati, ali ga ni upoznavati s drugim životinjama. Tako je ružno pače odlučilo poći samo u svijet. Došla je jesen i pačiću je bilo sve hladnije. Sakrio se pod lišće kako bi se ugrijao. No zima je bila blizu, i pače se sakrilo kod jedne seoske kuće među drva.
Ovdje ga je pronašla stara baka i unijela ga u kuću među ostale životinje, mačku i psa. Boravilo je pače u toj kući sve do proljeća, kada je bio istjeran jer mu je mačak podmetnuo prosipano brašno.
Krenulo pače dalje u svijet, ali je još uvijek bio tužan. Bio je tužan sve dok nije došao do jednog jezera i vidio svoj odraz u vodi. On je bio velik i prekrasan, bio je labud.
Bilješka o piscu
Hans Christian Andersen rođen je 2. travnja 1805. u Odenseu. Bio je sin siromašna postolara i majke koja ga je odgajala sama nakon muževe smrti. Teško se probijao do književne afirmacije. U četrnaestoj se godini Andersen, bez školovanja, novaca i bilo kakvih planova, uputio u Kopenhangen kako bi pohađao kazališnu školu. No, uskoro ga otpuštaju.
Njegovo je prvo uspješno djelo bio putopis Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera iz 1829. godine. No, postao je poznat tek po romanu Improvizator iz 1835., oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju. Roman je bio preveden na nekoliko stranih jezika. Umro je u Kopenhagenu, 4. kolovoza 1875. godine.
PRINCEZA NA ZRNU GRAŠKA - HANS CHRISTIAN ANDERSEN
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: nekoć davno
Mjesto radnje: na kraljevu dvoru
Likovi: princ, kraljica, princeza, sluge
Kratak sadržaj
Bio jednom davno princ koji je htio naći svoju kraljevnu. Nikako nije mogao znati koja je prava, pa se uputio na putovanje kraljevstvom gdje je trebao pronaći onu pravu. Njegove mu sluge spremiše prtljagu i on krene na put.
Tražio je po cijelo kraljevstvu, upoznao mnoge grofice i kneginje, no nijedna mu nije odgovarala. Tako se nesretan i sam vratio kući.
Jedne noći, dok je vani bilo veliko nevrijeme, netko pozvoni na vrata dvorca. Sluge otvoriše i vide mokru djevojku koja se predstavila kao princeza. Oni je puste unutra i ugoste je. Prinčeva majka, saznavši da je to princeza, odluči za nju napraviti jedan test. Pod debeli sloj posteljine joj je postavila zrno graška. Prava princeza bi to osjetila.
Slijedeće jutro, kraljica upita princezu kako je spavala, dok se ova potuži da nije ni oka sklopila jer ju je nešto žuljalo. Tada su znali da je ona prava princeza. Princ i ona su se vjenčali i živjeli sretno do kraja života.
Bilješka o piscu
Hans Christian Andersen rođen je 2. travnja 1805. u Odenseu. Bio je sin siromašna postolara i majke koja ga je odgajala sama nakon
muževe smrti. Teško se probijao do književne afirmacije. U četrnaestoj se godini Andersen, bez školovanja, novaca i bilo kakvih planova, uputio u Kopenhangen kako bi pohađao kazališnu školu. No, uskoro ga otpuštaju.
muževe smrti. Teško se probijao do književne afirmacije. U četrnaestoj se godini Andersen, bez školovanja, novaca i bilo kakvih planova, uputio u Kopenhangen kako bi pohađao kazališnu školu. No, uskoro ga otpuštaju.
Njegovo je prvo uspješno djelo bio putopis Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera iz 1829. godine. No, postao je poznat tek po romanu Improvizator iz 1835., oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju. Roman je bio preveden na nekoliko stranih jezika. Umro je u Kopenhagenu, 4. kolovoza 1875. godine.
PALČICA - HANS CHRISTIAN ANDERSEN
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: nekoć davno
Mjesto radnje: na potoku, u miševoj kući, u vrtu punom cvijeća
Likovi: Palčica, žaba i njen sin, hrušt, leptir, mišica, krt, lasta, kralj cvijeća
Kratak sadržaj
Palčica je malena djevojčica koja je nastala na jedan atipičan način. Ona je izrasla iz sjemena. Naime, postojala je jedna žena koja nikako nije mogla imati djece, kad je ugostila jednu sirotu staricu, starica joj je dala sjeme iz kojeg je za neko vrijeme izrasao cvijet, a iz njega djevojčica nazvana Palčicom. Bila je malena kao palac.
Palčica bježi od žabe koja je želi oženiti za svog ružnog sina. Ona je ljupka i dobra, te je zbog toga omiljena među šumskim životinjama. Kako je bježala od žabe, utočište je pronašla kod mišice koja ju je lijepo ugostila. Prije mišice ugostio i spasio ju je hrušt, a neko je vrijeme živjela u šumi.
Palčica je kod mišice ostala sve dok joj se gospodin Krtica nije počeo udvarati i došao na ideju da se vjenčaju. Palčica je opet morala pobjeći. Ovog puta bježi pomoću laste koja joj se odužuje, jer joj je jednom Plačica pomogla izliječiti ranjeno krilo.
Bježeći s lastom, Palčica prijeti divnog mladića u kojeg se odmah zaljubila. Bio je jednake veličine kao i ona i sjedio je na jednom cvijetu, on je bio vladar toga vrta. Kralj cvijeća joj je dao i drugo ime, od sad se zvala Maja.
Bilješka o piscu
Hans Christian Andersen rođen je 2. travnja 1805. u Odenseu. Bio je sin siromašna postolara i majke koja ga je odgajala sama nakon muževe smrti. Teško se probijao do književne afirmacije. U četrnaestoj se godini Andersen, bez školovanja, novaca i bilo kakvih planova, uputio u Kopenhangen kako bi pohađao kazališnu školu. No, uskoro ga otpuštaju.
Njegovo je prvo uspješno djelo bio putopis Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera iz 1829. godine. No, postao je poznat tek po romanu Improvizator iz 1835., oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju. Roman je bio preveden na nekoliko stranih jezika. Umro je u Kopenhagenu, 4. kolovoza 1875. godine.
MALA SIRENA - HANS CHRISTIAN ANDERSEN
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: pod morem, na dvoru
Likovi: mala sirena, sestre, kraljević, vještica
Kratak sadržaj
Jednom davno, na dnu mora, postojalo je jedno kraljevstvo. Kraljevstvom je vladao kralj koji je imao šest kćeri, morskih sirena. Sirene su kao slobodno vrijeme koristile da odlaze na morsku površinu i tamo gledaju što rade ljudi u luci.
Jednoga dana, najmlađa sirena, kojoj inače nije bilo dopušteno da odlazi na površinu sa sestrama, dobije dopuštenje i po prvi puta ugleda ljude. Promatrale su tako sirene cijelo poslijepodne ljude, a kad je došlo vrijeme za povratak, najmlađa sirena kaže da će se vratiti malo kasnije jer bi još htjela promatrati i diviti se ljudima. Neposredno nakon što su joj sestre otplivale u podmorje, na pučini krene oluja. Nekoliko brodova je prevrnula, a mala sirena u moru promjeti jednog mladića kojeg su nosili valovi. Pohitala je prema njemu kako bi mu pomogla. Ostavila je mladiće, kraljevića, na plaži a ona se vratila u pomorje.
Mala se sirena toliko zaljubila u kraljevića da je otišla do zle vještice koju je molila da joj umjesto repa stvori noge. Vještica je to i napravila, ali je za uzvrat uzela sirenin glas.
Sirena je došla do kraljevića i on je je započeo priču kako je zaljubljen u djevojku koja ga je spasila od utapanja. Kraljević se za nju odlučio vjenčati. Razočarana mala sirena, kojoj je vještica bacila kletvu da ukoliko se druga vjenča za kraljevića ona će se pretvoriti u morsku pjenu, više nije mogla ništa napraviti. Njene sestre su joj savjetovale da ubije kraljevića, no ona to nije mogla. Na kraju se bacila u more i pretvorila u pjenu.
Bilješka o piscu
Hans Christian Andersen rođen je 2. travnja 1805. u Odenseu. Bio je sin siromašna postolara i majke koja ga je odgajala sama nakon muževe smrti. Teško se probijao do književne afirmacije. U četrnaestoj se godini Andersen, bez školovanja, novaca i bilo kakvih planova, uputio u Kopenhangen kako bi pohađao kazališnu školu. No, uskoro ga otpuštaju.
Njegovo je prvo uspješno djelo bio putopis Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera iz 1829. godine. No, postao je poznat tek po romanu Improvizator iz 1835., oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju. Roman je bio preveden na nekoliko stranih jezika. Umro je u Kopenhagenu, 4. kolovoza 1875. godine.
DJEVOJČICA SA ŠIBICAMA - HANS CHRISTIAN ANDERSEN
Naslov djela: Djevojčica sa šibicama
Vrsta djela: bajka
Kratak sadržaj
Djevojčica i njena obitelj bili su siromašni i teško su živjeli. Ona je prodavala šibice. Kada ništa ne bi uspjela prodalti, ne bi se smjela vraćati kući.
Jako je voljela svoju pokojnu baku koja joj se jedne noći ukazala. Povela ju je sa sobom u visine i nestalo je hladnoće, gladi i straha koje je djevojčica osjećala. Smrznula se posljednje noći u staroj godini. Ljudi su je sažaljevali, ali joj nikako nisu mogli pomoći. Sve je nestalo, a djevojčica je sada negdje sretna sa svojom bakom.
Glavni lik: djevojčica sa šibicama
Sporedni likovi: baka, dječak, otac, prolaznici
Autor: Hans Christian Andersen
Bilješka o autoru
Hans C. Andersen rođen je 2. travnja 1805. u Odenseu. Bio je sin siromašna postolara i majke koja ga je odgajala sama nakon muževe smrti. Teško se probijao do književne afirmacije.
U četrnaestoj se godini Andersen, bez školovanja, novaca i bilo kakvih planova, uputio u Kopenhangen kako bi pohađao kazališnu školu. No, uskoro ga otpuštaju.
Njegovo je prvo uspješno djelo bio putopis Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera iz 1829. godine. No, postao je poznat tek po romanu Improvizator iz 1835., oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju. Roman je bio preveden na nekoliko stranih jezika.
Umro je u Kopenhagenu, 4. kolovoza 1875. godine
CAREVO NOVO RUHO - HANS CHRISTIAN ANDERSEN
O djelu
Carevo novo ruho bajka je poznatog književnika Hansa Christiana Andersena. Namijenjena je prvenstveno djeci, a pisana jednostavnim stilom kako bi bila što razumljivija za mlađi uzrast. Fabula bajke isključivo se temelji na narodnim motivima, ali i ponekim humorističnim upadicama.
Kako je u vrijeme nastanka Carevog novog ruha utjecaj narodne književnosti bio velik, ni Andersen mu nije mogao odoljeti. Njegove priče miješale su se sa motivima umjetnosti i klasičnim motivima. Koristio se metaforama kako bi što vjernije prikazao tadašnju stvarnu situaciju i opisao je.
Kratak sadržaj
U jednom je gradu, prije mnogo godina, živio car koji je bio poznat po svom ruhu. Lijepom, novom ruhu koji je volio više od ičega. Sav je svoj novac trošio na sebe, svoj izgled te kako bi što ljepše izgledao. Svoje je dužnosti i obaveze zanemarivao i nije nimalo mario za puk.
Saznavši za tu njegovu strast, u grad su stigli varalice koji su odlučili opljačkati cara. Izmislili su priču da su sposobni istkati najljepše ruho na svijetu, ali posebno ruho. Naime, prema njihovoj izmišljenoj priči to posebno ruho nisu mogli vidjeti svi, već samo oni koji su bili nadasve pametni i sposobni.
Lakom i naivan car odmah je povjerovao u njihovu priču, naručio je ruho i platio varalicama mnogo novaca. Dao im je i zlato, srebro, čak i svilu, samo da bi mu sašili ruho. Nakon nekoliko dana, poslao je svog ministra da pogleda kako napreduju. No, kako ruha nije bilo, varalice su izmislili da ga ministar ne vidi jer nije dovoljno pametan i sposoban za to.
Tako je car i dalje čekao svoje novo ruho, a građani koji su znali za prijevaru, nisu se usudili ništa reći. Bojali su se za svoj položaj i carsku milost te nisu htjeli reći da tog ruha zapravo ni nema. Također je tako i car, bojeći se da ne ispadne glup i nesposoban jer ne vidi ruho, šutio i obukao svoje ruho. Ponosan na njegovu ”ljepotu” izašao je pred građane i svoje podanike.
Svi su glumili da ništa ne vide, samo je jedan dječak, iskren i naivan uzviknuo da je car gol. Car je nastavio hodati, ne obazirući se.
Bilješka o autoru
Hans Christian Andersen rođen je 2. travnja 1805. godine u malenom gradu Odenseu. Rođen u siromašnoj obitelji, nakon smrti svoga oca postolara, ostao je sam s majkom koja se jedina ostala brinuti za njega. Već se sa 14. godina, bez završene škole, seli u Kopenhagen sa željom da pohađa kazališnu školu s baletom i pjevanjem. Iako se trudio, ubrzo su ga otpustili s objašnjenjem kako je nedarovit.
Andersen ipak uspije završiti školu, uz pomoć direktora Kraljevskog kazališta, Jonasa Collina. U početku piše uglavnom prozna, nešto manje pjesnička djela, a ubrzo zatim počinje putovati po domovini, a kasnije i po cijeloj Europi, naročito Italiji, Njemačkoj i Francuskoj.
Njegovo je prvo uspješno djelo bio putopis iz 1829. godine, no postao je poznat tek svojim romanom ”Improvizator” iz 1835. Inspiraciju za taj roman, dobio je putujući Italijom. Roman je izazvao veliko divljenje publike te je dosad taj roman preveden na čak nekoliko svjetskih jezika. Najviše i najradije je pisao bajke za djecu koje su prevedene na četrdesetak različitih jezika. Nakon ispunjenog i bogatog književnost stvaralaštva, Hans Christian Andersen umire 4. kolovoza 1875. godine u Kopenhagenu.
DJECO, LAKU NOĆ - ELA PEROCI
Djeco, laku noć knjiga je za djecu u kojoj se nalaze tri priče. Maca Papučarica, Moj kišobran može biti balon i Ja imam ti nemaš. U uobičajene događaje upleteni su fantastični elementi, ali ove priče nisu bajke, samo mjesta na kojima se nejasno miješaju stvarno i nestvarno. Kroz sve priče provlače se niti prijateljstva i dobrote i priče o malim svakodnevnim događajima koji su djeci jako bitni.
Maca papučarica
U Malom Selu sve je uvijek bilo vrlo uredno i sve na svom mjestu. Samo djeca unutar Sela bila su neuredna. Nisu bili prljavi ili raščupani ali svake večeri zaboravljali su pospremiti svoje papuče i sljedećeg su ih jutra posvuda tražila.
Tako je jednoga jutra Janez uzalud tražio papuče. Nije ih nigdje mogao pronaći. Mamu mu je zatim rekla kako je njegove papuče odnjela Maca. Svu drugu djecu u Malom Selu dočekalo je isto iznenađenje i svi su bosi pili svoju bijelu kavu.
Djeca su se htjela družiti ali bez papuča bi se prehladili i stoga nisu mogli iz kuće. Nisu mogli jedni do drugih i morali su pričekati da se sunce uspne visoko i zagrije cestu. Djeca su se okupila i Jurček je dao prijedlog da odu potražiti Macu Papučaricu.
Usred šume nalazila se kučica a na njoj je pisalo MACA PAPUČARICA. Maca ih je sve pozvala unutra i djeca su se začudila kada su vidjela police prepune papuča, sve čiste i pokrpane. Izgledale su toliko drugačije da neka djeca nisu mogla prepoznati svoje.
Sva djeca zaželjela su da im Maca, kada padne snijeg, napravi nove i tople čarape. Kada je počeo padati snijeg Maca se primila posla i počela izrađivati papuče za djecu iz sela i podstavljala ih je zečjim krznom. Nadala se da da će djeca ovoga puta spremati papuče na mjesto.
Mjesto radnje: Malo Selo, kučica Mace Papučarice
Likovi: Janez, Špelca, Tinek, Tonka, Bobek, Maca Papučarica
Moj kišobran može biti balon
Djevojčica Jelka igrala se na livadi kraj potoka svojom novom crvenom loptom. Sa sobom je imala i žuti kišobran koji je otvorila i postavila na livadu kao šator. Baka, djed, mama, tata i teta pazili su na Jelku i opominjali je da pazi na svoju novu loptu, no Jelka se bezbrižno igrala. No lopta se otkoturala u potok i voda ju je odnjela.
Dok su joj ukućani davali lekciju Jelka se sekrila ispod šatora i poželjela da je njen kišobran balon i da je ponese među oblake. Odjednom je osjetila kako se diže i kako glasovi ukućana postaju sve dalji. Žuti kišobran ponio ju je visoko gore i otvorila je oči.
Gledala je livade, kuće i djecu koja se igraju. Ptice su letjele oko nje i djeca se čudila kako to da leti. Preletjela je park Tivoli i napokon se spustila u gredicu cvijeća. Uvidjela je da to oko nje nije bilo cvijeće nego raznoliki šareni šeširi i ovo je bila zemlja Šeširija.
Ubrzo je naišla na djecu iz svoje ulice s kojima se inaće nije smjela igrati. Djeca su joj objasnila kako su šeširi u zemlji Šeširđiji posebni. Kakv šešir staviš na glavu to i postaneš. Djeca su isprobavala razne šešire pa se tu našlo balerina, pilota, kapetana broda i šofera. Jelka nije htjela šešir, njen kišobran bio joj je dovoljan. Ipak je odlučila uzeti nekoliko šešira za svoje ukućane. Pronašla je i loptu kada je jedan dječak stavio šešir i postao Svevid.
Kišobran, Jelka, šeširi i lopta krenuli su kući. Kada je stigla svi su se ljutili gdje je bila tako dugo, ali ona im je poklonila šešire i svi su se promijenili. mama je postala najbolja mama u cijeloj Ljubljani, djed general a baka se pomladila. Tata je postao profesor, a teta filmska glumica. Jelka nije htjela šešir za sebe. Bila je zadovoljna svojim kišobranom.
Mjesto radnje: livada sa potokom ispod, zemlja Šeširija
Likovi: Jelka, mama, tata, baka, djed, teta
Ja imam ti nemaš
Priča govori o skupini djece, bolesne od šarlaha, koja su se liječila u bolnici na dječjem odjelu. Osoblčje bolnice ih je njegovali i kako su djeca prizdravila tako sui bili i sve bolje volje i svce su više međusobno pričala. Odjednom su se počeli hvalisati tko od njih što ima ili može.
Vane se hvalio da je toliko jak da bi Boba mogao iznjeti iz sobe skupa sa krevetom, a Bob mu je vratio govoreći da ga može lijevom rukom podići zajedno sa stolom. Miro je napomenuo kako on doma svaki dan vježba sa utezima od po stotinu kila, a Joško se pohvalio svojim velikim i opasnim psom čuvarom.
Svi su se dalje nastavili hvaliti samo Tinka je šutjela. Bila je siromašna i imala je samo lijepu bijelu mačku i lutku od krpe. Djeca su joj se rugala jer nije imala ništa čime bis e mogla hvaliti. Posebno su je mizvrgla ruglu jer je nosila majčine cipele.
Djeca su krenula na spavanje. Iznad svih krevetića jedan slikar je nacrtao slike ptica kako djeci nebi bilo dosadno bez njihovih igračaka. Djeca su zaspala zadovoljna kako imaju više od Tinke. Sljedećeg jutra na njihovo iznenađenje ptice iznad svih kreveta preselile su se kod Tinke a na njihovom mjestu je stajao natpis hvališa.
Djeca su uvidjela kako su b se loše ponjela i bilo ih je sram. Tinka nije htjela gledati njihova posramljena lica i vratila im je sve ptice gdje pripadaju. Djeca su naučila lekciju i zamolila su Tinku neka im ispriča nešto i ona im je pričala o svojoj bijeloj mački i krpenoj lutci.
Mjesto radnje: bolnica
Likovi: Vane, Bob, Miro, Joško, Tinka
Bilješka o piscu
Ela Peroci je slovenska književnica rođena u mjestu Sveti Križ 1922. oduvijek je željela biti učiteljica, ali Drugi svjetski rat spriječio je mladu djevojku u njenoj namjeri prekinuvši joj školovanje. Ipak je uspjela na poslijetku završiti pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.
Radila je neko vrijeme s djecom koja su bili invalidi i to je na nju ostavilo toliko snažan utjecaj da je napisala članak u kojem je iznjela svoja razmišljanja. Kao rezultat javila su joj se uredništva poznatih slovenskih časopisa za djecu, Pionir i Ciciban, sa pozivom na suradnju.
To je potaklo početak njenog stvaranja za djecu i u kratkom roku postaje jedna od najpoznatijih slovenskih književnica za djecu. Djela su joj prevedena na mnoge svjetske jezike a originalni naziv zbirke priča kod nas poznate kao Djeco, laku noć je Za lahko noč. Umrla je u Ljubljani 2001.
STANARI U SLONU - DUBRAVKO HORVATIĆ
Knjiga Stanari u slonu govori na slikovit način o situaciji sa kojom smo se nerijetko i sami susreli i uči djecu, na indirektan način. da je ponakad potrebno izboriti se za sebe. Govori o jednom velikom slonu koji je svoj dom pronašao na kraju livade. Bio je vrlo velik i ljudi iz grada su ga se bojali. No fascinirani njime ipak su dolazili svake nedjelje kako bi promatrali ovu veliku životinju. Nije potrajalo dugo da shvate kako je unatoč svojoj veličini on jedan sasvim miran slon.
Uskoro su mu počeli dolaziti sve bliže i malo pomalo ga hraniti bombonima i šećerom. Jednoga dana jedan gospodin odlučio je sakupiti hrabrosti i pitati slona može li živjeti kod njega. Slon je malo promislio i pristao. No stvari su odjednom krenule krivo.
Sve više i više ljudi počelo je dolaziti i živjeti u slonu i nitko ga više nije ni pitao smije li. Došao je i dan kada slon ovo više nije htio trpjeti i potjerao je sve stanare rekavši im da osjeća kako će se smanjiti i postati manji od makovog zrna i ako ne pobjegnu da će se i oni smanjiti s njim.
Ljudi su u panici počeli bježati iz slona. Bacali su svoje krevete i ormare van i bježali što su brže mogli. Slon se, naravno nije smanjio, ali dobio je dovoljno vremena da, mudar kakav je bio, pobjegne negdje daleko od nametljivih stanara. Još i danas živi negdje vjerojatno veći no prije.
Vrsta djela: priča za djecu
Mjesto radnje: livada na kraju grada
Likovi: slon, stanari
Bilješka o piscu
Dubravko Horvatić rođen je u Zagrebu 9.prosinca 1939., a umire 20.svibnja 2004. godine. Zavštio je klasičnu gimnaziju a na filozofskom fakultetu studirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti. Bio je član Društva književnika hrvatske i ujedno postao i njegov tajnik. Nekoliko dječjih časopisa našlo se tokom godina pod njegovom uredničkom palicom.
Otac mu je bio domobranski časnik zbog čega se važnost njegova rada prešučivala preko dvadeset godina. Čak su mu i djela zabranjivana. Obavljao je visoke dužnosti u Matici Hrvatskoj i tri godine djelovao na poziciji urednika tjednika za kulturu Hrvatsko slovo.
Pisao je radove za djecu, eseje, putopise, kritike, pjesme i novele koje možemo pronaći sakupljene u preko 50 knjiga. Djela su mu zasad doživjela prijevode na 25 svijetskih jezika. Osvajač je nagrada Ivane Brlić Mažuranić, Miroslav Krleža i nagrade Tin Ujević. Jednako tako postoji i nagrada koje nosi njegovo ime im dodjeljuje se od 2006. godine.
ANICA I SPORTSKI DAN - DESA MUCK
Priča govori o veseloj i spretnoj djevojčici od 8 godina imenom Anica Pivnik. Anica je imala najboljeg prijatelja Jakova koji ju je posjetio jednoi popodne tužan i zabrinut. Anica je pomislila da je netko možda umro ali nije ga to htjela pitati jer je bi to bilo nepristojno pošto je Jakovu umrla mama. Napokon joj je priznao zašto je zabrinut.
Bojao se sutrašnjeg sportskog dana u školi jer ne zna trčati. Anici je to bio neobično jer je ona voljela trčati i bila okretna i spretna u sportu. Odlučila mu je pomoći i naučiti ga kako se pravilno trči. Aničin tat mu se rugao da izgleda kao avion koji će poletjeti jer je ko mahao rukama pokušavajući ih uskladiti s nogama. Njena sestra maja usporedila ga je sa pijanom kokoši.
Dogovorili su se da će vježbati na sportskom igralištu i Anica je navila sat u ponoć. Malo prestrašeni jer su vani tako kasno započeli su trening. Jakov je prvi puta pao. Na igralištu se odjednom pojavio pas i Jakov je pokazao Anici kaao se treba ponašati kada susretne nepoznatog psa. Rekao je da se ne smije ni trčati, što mu se najviše svidjelo.
Uskoro su susreli čovjeka koji se čudio zašto su djeca tako kasno vani. Anica ga se toliko uplašila da je potrčala koliko je noge nose. Iznenadila se kada ju je Jakov pretekao. Jakov je sada znao trčati.
Osvanulo je jutro sportskog dana i Anica, iako pospana od noćne avature, nije željela propustiti Jakovljevo trčanje. Krenula je prema igralištu, a za njome je krenuo i pas. Odlučila ga je nazvati Srećko. Aničin razred je trčao prvi i ona je završila druga. Pomalo je zamjerala Jakovu njihovo noćno trčanje.
Jakov je trčao odlično sve do trena kada mu usred utrke nije popustila elastika na hlačicama i one su mu pale do gležnjeva, a Jakov je tresnuo o pod. Svi su se smijali uključujući i učitelje i Anicu. Na povratku kući Anica ga je pohvalila ali mu se i smijala zbog nezgode, Jakov je ljut i povrijeđen otišao kući.
Pas je neprestano ostajao u blizini kuće i tata je prijetio kako će pozvati živodere, ali ipak je dobio ostatke od večere. Anica je majci navečer ispričala što se sve dogodilo na utrci i obje su se slatko nasmijale. Mama joj je također napomenula kako je susjed rekao da je vidio dvoje djece, koji nalikuju njoj i Jakovu, kasno vani. Anica je sve priznala.
Pošto je bila iskrena majka ju nije kazniala ali ju je ponovo upozorila na sve opasnosti koje vrebaju na nepažljivu djecu. Te je noći zaspala olakšane savijesti i nadala se da će moći zadržati Srećka i kako će se ona i Jakov jednoga dana zajedno moći smijati njegovoj nezgodi.
Ovo je priča o jednom običnom danu i dvoje prijatelja. Anica se danu veselila a Jakov ga se užasavao jer je sebe smatrao nespretnim i nesposobnim. Iako mu je baka stalno ponavljala kako u zdravom tijelu živi zdrav duh, nije mu ničime konkretno pomogla. Bila je potrebna prava prijateljica koja je rado ustala u kasne sate da nauči dječaka kako se trči. Ovo je priča o prijateljstvu, podršci i također podsjeća djecu kako su još maleni i trebaju slušati starije kada ih upozoravaju na sve opasnosti koje veliki svijet nosi.
Vrsta djela: priča za djecu
Mjesto radnje: igralište, Aničina kuća
Likovi: Anica, Jakov, Aničini mama, tata i sestra
Bilješka o piscu
Desa Muck rođena je 1955. u Ljubljani i još i danas drži se na vrhu liste kao jedna od najpopularnijih slovenskih književnica za djecu i mlade. Prije no što se posvetila pisanju radila je razne poslove poput ilustriranja, glume, njegovanja djece sa hendikepom, čak je bila i navijačica.
Glume se nije u potpunosti odrekla, još uvijek ponekad prihvati uloge ui serijama i uz to piše i kolume za novine. Dobitnica je mnogih nagrada za knjige i radiodrame, a 2003. djeca su njenu seriju knjiga o Antici proglasila za svoju najdražu knjigu.
Glume se nije u potpunosti odrekla, još uvijek ponekad prihvati uloge ui serijama i uz to piše i kolume za novine. Dobitnica je mnogih nagrada za knjige i radiodrame, a 2003. djeca su njenu seriju knjiga o Antici proglasila za svoju najdražu knjigu.
VILE - CHARLES PERRAULT
Davno prije živjela je majka sa dvije kćeri. Starija kći bila joj je u potpunosti nalik i izgledom i karakterom, dok je mlađa bila jedna od najljepših djevojaka ikada i uvrgla se na svoga oca koji je bio dobar i ljubazan čovjek. Majka i starija sestra je nisu voljele i tjerale su je da jede sama u kuhinji i radi od jutra do mraka.
Svakoga dana je morala dva puta ići na potok i nositi težak vrć sa vodom kući. Jednom kada se tamo zatekla do nje je došla stara siromašna žena i zamolila je vode jer je bila žedna. Djevojka je ljubazno zagrabila vrćem vodu iz najčišćeg dijela potoka i pridigla vrč staroj ženi kako bi joj bilo lakše.
Stara siromašna žena bila je zapravo dobra vila koja je vidjevši djevojčinu ljepotu i dobrotu odlučila dati joj veliki dar. Svaki puta kada djevojka progovori iz njenih usta ispadat će cvijet ili dragi kamen.
Kada se vratila kući majka ju je prekorila jer se toliko zadržala. Čim se djevojka ispričala iz njenih usta počele su ispadati ruže biseri i dijamanti. Majka ju je priupitala kako se ovo dogodilo i prvi puta ikada ju nazvala kćeri. Djevojka je sve ispričala sipajući i dalje cvijeće i drago kamenje.
Majka je tada odlučila da će i svoju drugu kći poslati na potok kako bi i ona dobila isti dar od vile. ona se uvrijedila što uopće mora ići na izvor, ali majka ju jeipak potjerala i naredila jo da ponese srebrnu pljosku. Kada je stigla na izvor iz šume se ukazala vila ovoga puta prerušena u kraljevnu.
Zamolila je stariju kći vode na što joj je ona bezobrazno odgovorila da zar misli da je ona ponjela ovu pljosku samo zbog nje i neka popije ako baš mora. Vila je vidjela bezobrazluk i aroganciju i ovoj kćeri podarila sasvim drugačiji dar. Zbog njenih neljubaznih riječi svaki puta kada progovori iz usta će joj ispadati zmije i žabe.
Po povrtaku kući čim je progovorila na pod su pale dvije žabe. Majka je zaključila da je za sve kriva mlađa kći i pošla ju je istući, ali ona je pobjegla u šumu. Tamo ju je sreo kraljević i pitao je zašto je ovdje sama i zaššto plače. Ispričala je kako je pobjegla od majke i drago kamenje i cvijeće su i dalje nastavili ispadati.
Začuđen upitao je odkuda joj ovaj dar i djevojka mu je ispričala cijelu priču. Kraljević se zaljubio u ovu lijepu, ljubaznu djevojku i oženio je. Starija sestra postala je toliko zla da ju je i majka potjerala. Otišla je negdje u daleki kutak svijeta i tamo umrla sama.
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: davno prije
Mjesto radnje: kuća majke i njene dvije kćeri, potok, šuma
Likovi: ljubazna mlađa sestra, zla starija sestra, majka, vila, kraljević
Bilješka o piscu
Charles Perrault rođen je 12. siječnja 1628. u Parizu kao sedmo dijete bogatih buržuja, a umire 16. svibnja 1703. Po uzoru na oca studirao je pravo i zaposlio se u državnoj službi. Bio je francuski autor kojeg se smatra utemeljiteljem žanra bajke. Mnoge njegove priče zapisi su starih narodnih bajki, koje su se generacijama prenosile usmeno, a neke od njih kasnije su prepričali i braća Grimm. Među najpoznatije priče ubrajaju se Crvenkapica, Pepeljuga, Mačak u čizmama, i Modrobradi.
Bio je vrlo utjecajna figura u literarnom svijetu 17.stoljeća i stajao kao borac za mlado u bijesnoj prepirci između starih, koji su zastupali oponašanje starijih uzora, i mladih, koji su se zalagali za nov i svjež način pisanja. Uključio se i u osnivanje Akademije znanosti i Likovne Akademije, a kada je utemeljena Akademija lijepe književnosti upravo on odabran je kao njen doživotni tajnik.
Objavio je i Priče moje majke guske, u kojima se nalaze sirove priče koje su se pričale među nižim slojevima, a on ih je ulaštio za nešto osjetljivije dame i gospodu u salonima i izdao pod imenom svoga sina. Njegove priče usađene su danas u sva naša djetinjstva i prilagođene za televiziju i film. Kako je povijesni kontekst u kojem su pisane davno iza nas, ponekad nam promaknu njegove ironične primjedbe na račun suvremenika. Kako je i sam volio reći on je «namigivao roditeljima preko glava njihove djece».
Bio je vrlo utjecajna figura u literarnom svijetu 17.stoljeća i stajao kao borac za mlado u bijesnoj prepirci između starih, koji su zastupali oponašanje starijih uzora, i mladih, koji su se zalagali za nov i svjež način pisanja. Uključio se i u osnivanje Akademije znanosti i Likovne Akademije, a kada je utemeljena Akademija lijepe književnosti upravo on odabran je kao njen doživotni tajnik.
Objavio je i Priče moje majke guske, u kojima se nalaze sirove priče koje su se pričale među nižim slojevima, a on ih je ulaštio za nešto osjetljivije dame i gospodu u salonima i izdao pod imenom svoga sina. Njegove priče usađene su danas u sva naša djetinjstva i prilagođene za televiziju i film. Kako je povijesni kontekst u kojem su pisane davno iza nas, ponekad nam promaknu njegove ironične primjedbe na račun suvremenika. Kako je i sam volio reći on je «namigivao roditeljima preko glava njihove djece».
PEPELJUGA - CHARLES PERRAULT
Vrsta djela : bajka
Vrijeme radnje: jednom davno
Mjesto radnje: pepeljugina kuća , prinčev dvorac
Tema: život mlade pepljuge koja se udaje za princa
Pouka: na kraju uvijek pobjeđuje dobrota i pravda.
Kratak sadržaj:
Bio jednom jedan plemic koji se po drugi put ozenio i to vrlo opakom i oholorn zenom koja je vec imala dvije kceri po naravi slicne majci. I plemic je imao kcer iz prvog braka, a ona je za razliku od dviju macehinih kceri bila lijepa, dobra i umiljata, upravo onakva kakva je bila i njezina majka - najbolja majka na svijetu. Tek sto je prosla svadba, maceha je odmah pokazala svoju opaku cud. Tjerala je pastorku da radi najteze poslove u kuci i da spava u maloj izbi na tavanu, na losoj slamarici, a svoje je kceri mazila, pazila i odijevala u najljepse haljine. Nesretna djevojka sve je strpljivo podnosila, a nije se smjela pozaliti ocu jer se i on bojao zle macehe. Djevojka bi nakon zavrsenog posla dosla k peci i umorna sjela u pepeo zbog cega su je prozvali Pepeljusa, jedino ju je mlada sestra, koja je bila nesto manje zla, zvala Pepeljugom. Pepeljuga je unatoc svojoj jadnoj odjeci bila stoput Ijepsa od obiju sestara. Jednom je kraljev sin pozvao na pies sve plemstvo, pa i dvije sestre. One su se silno radovale plesu, pripremale su nove haljine, dotjerivale frizure i samo govorile o plesu. U pripremama im je strpljivo i rado pomagala i Pepeljuga. I ona je kao i svaka djevojka zeljela ici u drustvo i plesati, no tako slabo odjevenu i vjecito zamusanu nitko je ne bi pustio u dvorac, a i sama je mislila da joj tamo nije mjesto. Sestre su se slozile. Ta kakav bi to tek bio prizor, Pepeljuga na balu! Svanuo je i dugo ocekivani dan. Sestre su krenule na pies. Pepeljuga ih je dugo pratila pogledom, a onda zaplakala od tuge. Vidjela ju je njezina kuma, koja je zapravo bila dobra vila, i sazalila se nad njom. Ti bi htjela ici na balt zar ne? - upita je kuma. Pepeljuga joj jecajuci odgovori da bi to jako zeljela. Kuma je najprije posalje u vrt da donese veliku bundevu. Pepeljuga je donijela bundevu, a kuma ju je izdubla i ostavila samo koru. Kad je to napravila, dodirnula je bundevu svojim stapicem i ona se pretvorila u lijepu pozlacenu kociju. Zatim joj je naredila da donese misolovku u kojoj je bilo sest miseva. Kako je kojeg pustala iz misolovke, tako ga je dodirivala stapicem i mis bi se pretvorio u lijepog konja. Sad je trebao i kocijas i Pepeljuga donese zamku u kojoj su bila tri stakora. Vila dodirne jednoga i on se pretvori u kocijasa s najljepsim brkovima na svijetu. Jos je trebalo sest slugu. Pepeljuga je u vrtu nasla sest gustera i vila ih je pretvorila u sluge s prekrasnim sarenim odorama. I jos je stapicem dodirnula uzasnu Pepeljuginu haljinu i od nje je nastala prekrasna zlatna i srebrna haljina. Na kraju joj je podarila lijepe krznene papuce. Tako uredena uspela se Pepeljuga u kociju sa sesteropregom i krenula u dvorac na pies. Kuma ju je upozorila da ne ostaje poslije ponoci jer ako ostane samo casak duze, kocija ce se pretvoriti u bundevu, konji u miseve i tako redom. Kad je stupila u plesnu dvoranu, kraljev sin odmah ju je zapazio i odusevio se njenom ljepotom jer tako lijepe djevojke jos nije vidio. U dvorani su svi zanijemili od cuda nad tolikom ljepotom, cak je i glazba prestala. Pepeljuga je sva sretna plesala s kraljevicem, poslije je sjela uz svoje sestre, vrlo ljubazno s njima razgovarala i podijelila im narance i limun sto joj je kraljevic poklonio. Nisu je prepoznale. Kad se priblizila ponoc, naklonila se drustvu i brzo nestala. Kod kuce se zahvalila kumi na svemu i rekla da bi i sutra isla na pies jer ju je kraljevic pozvao. Uto su dosle i sestre i odusevljeno pricale o lijepoj princezi koju nitko nije poznao i kraljevic bi sve dao da sazna tko je ona. Pepeljuga je zamolila jednu sestru bi l i joj posudila zutu haljinu jer bi i ona isla na pies, a ova se zgrozila kako bi jedna pepeljusa mogla doci u kraljevski dvor na pies. Iduce veceri ponovilo se isto. Pepeljuga se toliko zanijela plesom da je zaboravila na vrijeme. I kad je zacula prvi udarac dvanaestog sata, sjetila se i brzo pojurila. Tako je trcala da joj je jedna krznena papuca spala s noge. To je sve sto je kraljevicu ostalo. Svuda su je trazili, ali uzalud. Cuvari su rekli da su vidjeli neku seljancicu kako trci, a ni o kakvoj princezi nisu imali pojma. Kraljevic nije odustajao. Objavio je po cijelom kraljevstvu da ce ozeniti onu djevojku kojoj papuca rude pristajala. Sluge su isprobavale papucu po cijelom kraljevstvu i tako dosli do Pepeljugine kuce. Sestre su uradile sve kako bi im papuca pristajala, no uzalud. Pepeljuga je to promatrala i osmjehnuvsi se upitala bi li i ona mogla probati. Sestre su je pocele ismijavati, no plemic koji je nosio papucu kraljevstvom rekao je da moze jer je kraljevic tako naredio. Sjela je i isprobala papucu. Savrseno joj je pristajala. Sestre su se zacudile, a cudenje je bilo jos vece kad je Pepeljuga iz dzepa izvukla i drugu papucu te je obula. Uto je dosla kuma, dotakla je stapicem Pepeljuginu haljinu koja odjednom postade jos Ijepsa nego na plesu. Sad su sestre uvidjele koliko su bile zle prema Pepeljugi pa su joj se bacile pred noge moleci je za oprostenje. Sve im je oprostila. Odveli su je mladom kraljevicu onako uredenu, a njemu se ucinila jos Ijepsa i za nekoliko dana ju je ozenio. Pepeljuga, dobra kao sto je i lijepa, smjesti svoje sestre na dvoru i ubrzo ih uda za dvorsku gospodu.
Opis likova:
Pepeljuga: je kćerka plemića koji se drugi put oženio, maćeha je ne voli, Dbra je i plemenita srca, strpljiva i vrlo ijepa iako je uvijek radia najgore posove u kući.
Maćeha: je za i nepravedna žena koja ponižava svoju pastorku, ali na kraju će sve platiti za svoja nedjela.
Sestre: ohole zle podrugljive, stalnu su pred ogledalom i stalno se uređuju iako su ružne.
Biješke o piscu:
Francuski pisac Charles Perrault zivio je od 1628. do 1703. godine. Bio je visoko obrazovan covjek i pisao ucene rasprave o knjizevnosti, galantna djela o ljubavi i prijateljstvu, no ostao je glasovit kao pripovjedac bajki. Perrault je bio dvorski covjek pa je narodne bajke sto ih je slusao od starijih zena, zapisivao, a onda ih preradivao i prilagodavao da sto efektnije zazvuce u otmjenim salonima, gdje je bila njegova prva publika i gdje ih je pripovijedao za zabavu i pouku.
MAČAK U ČIZMAMA - CHARLES PERRAULT
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: jednom davno
Mjesto radnje: mlin, šuma, jezero, kočija, dvorac
Likovi: Mačak u čizmama, mlinar i njegovi sinovi, Div, kralj i kraljevna
Kratak sadržaj
Živio jednom stari mlinar koji je imao tri sina. Prije svoje smrti raspodijelio je svojim sinovima sve što ima. tako je najstariji sin dobio mlin, srednjem magarca, a najmlađi je dobio mačka.
Tužan sin krene u svijet sa svojim mačkom. Putem shvati kako je mačak jako pametan i da može pričati, imao je čak i čizme koje je jednom ukrao divu. Kako nisu imali novca za nastavak putovanja smisle plan. Mačak predloži mladiću da skoči u jezero i pravi se da se utapa. On je tako i učinio. U to vrijeme pored jezera je prolazila kočijasa kraljem i njegovom kćerkom. Oni spase mladića iz jezera, dok se ovaj predstavi kao Markiz od Carabasa. Pozvali su ga u svoju kočiju kako bi ga ugrijali i odveli do svog dvorca.
Kočija je krenula, a mačak u čizmama je pohitao ispred njih. Stigao je prvi do dvorca i naišao na diva. Div se hvalio kako se može pretvoriti u bilokoju životinju i tako ga mačak nagovori da se pretvori u lava. Kad je div postao lav, mačak je glumio da ga se boji. Nakon toga ga nagovori da se pretvori u miša. Onog trena kada se div pretvorio u miša, mačak ga pojede.
Došavši do dvorca, mačak izađe van u svojim čizmama i pozdravi Markiza od Carabisa, rekavši kralju da je to njegov dvorac. Kralj je ostao zatečen te Markizu ponudi svoju kćerku kao ženu. Njih dvoje živjeli su sretno do kraja života.
Bilješka o piscu
Charles Perrault bio je francuski pisac rođen 1628. godine, a umro 1703.
Neka od njegovih najpoznatijih djela su: Pepeljuga, Mačak u čizmama i druge. Kasnije su neke njegove bajke prepričali i obradili braća Grimm.
Subscribe to:
Posts (Atom)