Lektira za sve!!!: Lektire za 1. razred srednje škole

SOFOKLO: ANTIGONA
Osnovni podaci o autoru: Sofoklo je rodjen 495.g. pr. Kr. a umro je 406.g. pr. Kr. U svom je dugom zivotu imao prilike da vidi uspon i pad atenske demokracije. citavog je zivota bio istaknuta licnost i u ratu i u miru. Bio je vojskovodja i diplomat, cijenjeni pjesnik, prijatelj Perikla i ljubimac cijele Atene. Napisao je 123 drame,te je njima i drugim svojim djelima unaprijedio Grcko kazaliste i dramu uopce. Najpoznatije Sofoklove drame su: Ajant, Antigona, Kralj Edip, Elektra...

Najosnovnije crte fabule: Edip, kralj Tebe, je imao dvije kceri i dva sina; Antigonu i Ismenu i Eteokla i Polinika. Kada je saznao da je ubio oca i ozenio svoju majku, Edip se oslijepio i napustio Tebu. Antigona je krenula s njim. Nedugo nakon toga Eteoklo i Polinik su se posvadjali oko vlasti. Eteoklo se udruzio s Kreontom-svojim stricem i prognao Polinika iz Tebe. Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali on je bacio prokletstvo na obojicu. Polinik se udruzio s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili, ali su Eteoklo i Polinik poginuli. Kreont je pocasno pokopao Eteokla, a Polinika je ostavio nepokopanog ispred zidina Tebe, zato sto je izdao svoj grad. Edip je ubrzo umro i Antigona je dosla u Tebu i odlucila sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio. Pokusala je nagovoriti Ismenu da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta da joj se nije usudila pomoci. Oko tijela su stajali strazari, ali su Bogovi odlucili pomoci Antigoni, te su podigli oluju. Strazari nisu nista vidjeli i Antigona je pokopala brata. Ali tek sto ga je pokopala oluja je prestala i strazari su je uhvatili. Kada su je doveli Kreontu ona je hrabro priznala i rekla mu da nije pocinila zlocin nego pobozno djelo, te ako se po svjetskim zakonima poboznost kaznjava ona se ne boji smrti vec cezne za njom. Kreont se na te rijeci jos vise naljutio te je odlucio osuditi Antigonu i njenu sestru, jer je mislio da joj je Ismena pomogla. Ismena se toliko bojala Kreonta da je priznala nepocinjeno djelo. Antigona ne zeli zrtvovati i Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena se, zeleci joj pomoci, poziva i na Antigoninog zarucnika Hamona-Kreontovog sina. Hamon upozorava Kreonta da se puk ne slaze s njim, ali Kreont se ne obazire na to. Kaze Hamonu da mu Antigona nece biti zena, a ovaj mu odvraca da nece ni umrijeti sama. Kreont odlucuje da Antigona nece umrijeti, ali nece ni zivjeti u svijetu zivih, te ju zazida u kraljevsku grobnicu. Nakon sto odvedu Antigonu prorok Tirezij dolazi Kreontu i kaze mu da mora pokopati Polinika i pustiti Antigonu jer ce inace prekrsiti Bozje zakone, te ce to izazvati jos smrti u njegovoj obitelji. Kreont se ipak odluci pokopati Polinika i osloboditi Antigonu. Priredi svecan pogreb Poliniku, ali kada dodje osloboditi Antigonu nadje ju objesenu, a Hemona kako ju oplakuje. Kada ga Hemon vidi pokusa ga ubiti, ali ne uspije, te pocini samoubojstvo. Njegova majka Euridika pocini samoubojstvo od zalosti za njim, a Kreont ostavljen sam pocne se kajati i moliti Bogove da mu podare smrt.

Likovi:Antigona i Ismena -Edipove kceri
Kreont-njihov ujak
Euridika-Kreontova zena
Heman-Kreontov sin
Tiresija-Prorok
Strazari, glasnici, zbor

Karakterizacija likova: Antigona je odlucna i hrabra zena koja ne odustaje od svojeg nauma ni pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog toga sto je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napadac na njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se. Njezina sestra Ismena nije tako hrabra, ali joj je ipak odana i zeli umrijeti s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i odlucan, te drzi svoju rijec. Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time sto umire kraj nje u grobnici svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne slusa misljenje drugih ljudi, vec cini samo ono sto on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se priznati da on drzi svoju rijec i cini ono sto je rekao, a to bi se u drugim prilikama i uvjetima maoglo nazvati i vrlinom. U dusi je ipak samo covjek, i to dokazuje na kraju drame pjevajuci tuzaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt svoje zene i svoga sina.

Sukobi: U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva drzave i zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija je neminovna. Kako se Kreont ogrijesio i o Bozje zakone postoji i sukob izmedju Bogova i Kreonta, a buduci da su Bogovi svemocni, tu gubitnik mora biti Kreont.

Ideja: Treba postovati one zakone koji ne ugrozavaju ljudski moral i koji podsticu ljudsko dostojanstvo.

Mjesto i vrijeme u djelu: Atena oko petog stoljeca prije Krista.

ANTUN GUSTAV MATOŠ: CVIJET SA RASKRŠĆA

Bilješke o piscu: A. G. Matoš rođen je 13.6.1873. u Tovarniku, a umro je 17.3.1914. u Zagrebu. Pisao je pripovijetke, crtice, feljtone, eseje, putopise, književne, muzičke, likovne i kazališne prikaze, pjesme, a okušao se i u dramskom radu. Kompozicijski solidno postavljene, njegove pripovijetke su pune ilirizma i duhovitih obrata, ali boluju od nedostatka realnih doživljaja.

Nov u pjesničkoj frazi, Matoš je unio u hrvatsku poeziju dah

zapadnoeuropskog simbolizma s kraja 19. st.

Vrsta djela: Novela

Tema: Ljubav između Solusa i Izabele

Kratki sadržaj: Novela govori o čovjeku koji sebe naziva Solus i koji sam putuje svijetom jer ne voli gradove. Jednog dan zaustavio se u jednom francuskom gradiću gdje nakon što se okrijepio, zaspi na jednom lovačkom puteljku nedaleko od novog ljetnikovca. Dok se budio osjeti da nije sam. Ugledao je pored sebe prekrasnu djevojku, ali ubrzo shvati da je ona slijepa. A ona je toga dana prvi puta otišla sama sa svojim psom od kuće dok nitko nije pazio na nju. Djevojci se Sulus odmah svidio i nagovarala ga je da zajedno pođu u njezin dvor. Kad on to otkloni, ona poželi sa Solusom lutati svijetom. I baš dok ju je uvjeravao da ni to nije dobro za nju, pojavi se djevojčin otac i grubo prekine njihov razgovor, odvevši djevojku kući.

Analiza likova: Izabela – Slijepa, nježna, znatiželjna

Solus – Samotnjak, brižan, hrabar, slobodan

MARIJA JURIĆ ZAGORKA: TAJNA KRVAVOG MOSTA

ŽIVOTOPIS:Marija Jurić Zagorka hrvatska je književnica i prva hrvatska novinarka rođena 2. ožujka 1873. u plemićkom dvoru Negovec nedaleko Vrbovca.

U Zagrebu započinje novinarsku karijeru, što je tada bilo posve neoubičajeno za ženu. Svoj prvi članak pod naslovom ''Egy Percz'' (''Jedan časak'') objavljuje 1876. u listu ''Obzor''. Za vrijeme je rada u ''Obzoru'' izvještavala o političkim zbivanjima, a jedno je vrijeme bila i dopisnica iz Budimpešte i Beča te prva žena koja je izvješćivala iz Hrvatskog sabora. Sudjelovala je i u onodobnim političkim sukobljavanjima jasno se suprotstavljajući mađarizaciji i germanizaciji Hrvatske.

Kad su dvojica čelnih ljudi ''Obzora'' završila u zatvoru (1896.), sama je uređivala novine pri tome pokazavši zadivljujuću inteligenciju i energiju. Iste godine (1896.) sindikalno organizira tipografske radnice u udrugu Kolo radnih žena. Šest godina kasnije (1903.) predvodi prve ženske prosvjede u Zagrebu istovremeno držeći predavanja o ženama u politici, solidarnosti, narodnoj borbi i pravu glasa za žene.

Svoj je prvi roman ''Roblje'' objavila 1899. u listu ''Obzor'' kao podlistak, a prvi se put u književnosti javlja 1886. crticom ''Pod sljemenom'' koja se u nastavcima objavljuje u listu ''Bršljan''.

Književnu će afirmaciju steći tek ciklusom od sedam romana ''Grička vještica'' objavljivanim u listu ''Male novine'' (1912.-1914.). U svojim će djelima obrađivati istovremeno ljubavne zaplete i nacionalne teme, a objavljivat će ih uglavnom kao podlistke u novinama.

Njezin feministički angažman izaziva podsmjeh i neprijateljstvo kod njezinih muških kolega koji ju proglašavaju "luđakinjom" i "muškobanjastom babom".

Preminula je u Zagrebu 30. studenog 1957. godine.

Najpoznatija djela: ''Evica Gupčeva'', ''Grička vještica'' (ciklus od 7 romana), ''Gordana'', ''Jadranka'', ''Kći Lotrščaka'', ''Kraljica Hrvata'', ''Kneginja iz Petrinjske ulice'', ''Mala revolucionarka'', ''Nevina u ludnici'', ''Plameni inkvizitori'', ''Roblje'', ''Vitez slavonske ravni''.

MJESTO RADNJE: Zagreb, Varaždin te u Hrvatsko zagorje

VRIJEME RADNJE: započinje u kasno ljeto, a završava u proljeće iduće godine

VRSTA DJELA: roman

O DJELU:"Grička vještica" je roman. Po temi, to je ljubavni roman s elementima pustolovnog, kriminalističkog, akcijskog, povijesnog. Djelo je nastalo u razdoblju moderne, no ono nije reprezentativan primjer toga razdoblja. U djelu se susrećemo sa mnogim romantičarskim motivima kao što su npr. : mistika, tajanstvenost, neobjašnjiva ubojstva, lik kontese Nere koji je tipičan romantičarski lik (ona je zbog svojih stavova u sukobu s društvom u kojem živi), spisateljičino unošenje narodne usmene predaje u radnju.

Likovi se upuštaju u vratolomne pustolovine kako bi spasili svoje ideale, obranili svoje stavove ili razotkrili zločince. Razna ubojstva, kao npr. u Tajni Krvavog mosta, kojim ubojica nagoviješta ubojstva još osmorice plemića, daju kriminalističku notu romanu.

FABULA:1. Stanovnici Zagreba pronalaze mrtvog plemića

2. Ljudi pričaju priče o vješticama

3. Gvardijan zarobi Anzelma u podrum

4. Anzelmo izlazi iz podruma i spašava Stanku

SADRŽAJ:Jedne mračne i olujne noći sjede mlinar Matijak, stolar Boltek i kovač Klement u Mlinu. Ispijali su vino kad je netko pkucao na vrata.

Matijak uzme svjetiljku kako bi provjerio tko je došao. Otvori vrata i ugleda troje ljudi koji su bili zamotani u plave plaštove. Oni mu plate, pa ih Matijak odvede u sobu, a zatim se vrati do Klementa i Bolteka.

Nedugo se zatim začula truba noćobdije andraša. Klement ustanovi da zvuk dolazi s Krvavog mosta pa se zaputi ondje. Ubrzo je pronašao Andraša i mrtvaca pored njega.

Tijelo je mrtvaca bilo zamotano u plavi plašt, a u prsa mu je bila zabodena pergamena. Ispod pergamene bila su tri križa, a na pergameni je pisalo: ''Ti si prvi od devetorice koji treba da budu kažnjeni, a slijedit će te tvojih osam drugova.''

Ljudi su nagađali da je to djelo vještica, no nisu imali dokaza za to. Uto jedna žena ispriča kako je na prozoru napuštene kuće vidjela žensku glavu i modro svjetlo, a pod prozorom bila su tri križa.

Za sve su to vrijeme velikaši bili na plesu kod Patačića. Kad je svanulo jutro, na vrata im netko pokuca. Bio je to otac Anzelmo. Velikaši su mu ispričali o događaju pod Krvavim mostom. Svi su odlučili otići vidjeti mrtvaca osim oca Anzelma i pripitog gvardijana, koji je zaspao čim su svi gosti otišli. Gvardijana je probudio otac Benedikt, a ubrzo zatim gvardijan se posvađao s ocem Anzelmom, zbog čega je zatvorio Anzelma u mračni podrum.

Anzelmo je uzalud tražio izlaz. Ubrzo začuje zvuk koraka. Bila je to žena po imenu Stanka. Oslobodila ga je iz kaveza, a on joj je zauzvrat obećao da će ju izvesti iz podruma. To je obećanje i ispunio. Odveo ju je u smočnicu Katarine Lehotske te ju je ona prihvatila kao sluškinju.

LIKOVI:Likovi su plošno prikazani, odnosno ili su dobri ili su loši, nema psiholoških nijansi.

MATIJAK, mlinar, čvrst i snažan

KLEMENT, kovač, mrskih obrva, zaraslih očiju

BOLTEK, stolar

ANZELMO, fratar u jezuitskom samostanu, nemoralna osoba, proračunata, ali vrele ćudi. Nije volio gvardijana jer je ovaj bio zaljubljen u njegovu ljubavnicu, nadstojnicu u samostanu klarisa - Beatu. Anzelmo se s Beatom nalazio potajice u tajnom prolazu između samostana klarisa i jezuita. Jednoga dana se posvađao s gvardijanom koji ga je nakon svađe na prijevaru namamio u samostansku tamnicu te ga u njoj zatočio. U tamnici je u to vrijeme bila zatočena djevojka – Stanka, koja nije htjela biti gvardijanova ljubavnica te ju je on zbog toga zatvorio da umre ili pristane. Anzelmo i Stanka su uspjeli pobjeći iz tamnice tajnim prolazom. Stanku je Anzelmo povjerio Beati, a on je po povratku u samostan dao ubiti gvardijana.

STANKA, živjela u službi kod neke plemkinje jer nije imala ni oca ni majku. Plemkinja je bila vrlo pobožna pa ju je slala svaki tjedan k fratrima na ispovijed. Gvardijan fratara je želio da mu postane ljubavnica što je ona odbila. Zato ju je zatvorio u samostansku tamnicu odakle ju oslobađa fratar Anzelmo koji se spletom okolnosti isto tamo zatekao. On je odvodi u službu svojoj ljubavnici, nadstojnici samostana klarisa Beati. Budući da nadstojnica vodi dvostruk život, ona ju iskorištava u drugu svrhu – Stanka postaje nećak barunice Lehotske.

JURICA MEŠKO, pojavljuje se kao pustopašan mladić koji trati vrijeme opijajući se s plemićima u jezuitskom samostanu, te brojnim plemićkim palačama. Zahvaljujući svojoj mladosti, Meško uspijeva ostati pribran. Ponekad vara u ispijanju vina prolijevajući ga ispod stola: „...Gospoda nastoje stati na noge, ali im to ne uspijeva. Gvardijan se pokuša uprijeti o stol i podići trbuh, ali uzalud .Jedino Meško ustade. Mlad, čvrst, gibak, u licu mu simpatična odlučnost i inteligencija...”

GEORGE ORWELL: ŽIVOTINJSKA FARMA

Bilješke o piscu:George Orwell rođen je 1903. god. u Indiji. S četiri godine se vraća s roditeljima u Englesku gdje polazi osnovnu i srednju školu. Do početka 1928. god. Služio je u imperijalnoj policiji u Burmi. Neka od djela koje je napisao: "Down and Out in Paris and London", "Burmese Days", "Keep the Aspidistra Flying", "Coming up for Air". Za vrijeme drugog svjetskog rata javlja se dobrovoljno u vojsku, ali iz zdravstvenih razloga nije prihvaćen u aktivnu službu. 1944. god. završava "Životinjsku farmu", koja je izašla tek u kolovozu 1945. god. Umro je u siječnju 1950. god.

Vrsta djela:Roman, basna

Mjesto radnje:Životinjska farma

Vrijeme radnje:Neodređeno

Tema:Želja životinja da se oslobode ovisnosti o čovjeku

Kratki sadržaj:Na jednoj Vlastelinsoj farmi, u Engleskoj, živjeli su gospodin i gospođa Jones. Farma je bila poprilično velika, te je na njoj bilo i dosta životinja. Bilo je tu najviše svinja, zatim kokoši, pasa, golubova, ovaca, krava,

koza, pačića, konja, mačka, jedan magarac, te jedan pripitomljeni gavran.

No, kako je gospodin Jones bio pijanica, vrlo slabo je hranio životinje, te se jako slabo brinuo o njima. I tako su životinje, ljute zbog nemara gospodina Jonesa, odlučile otjerati gospodina Jonesa sa farme, te same upravljati njome. Ustanak životinja protiv gospodina Jonesa ja uspio, a životinje su od tada sve poslove na farmi same obavljale. Kosile su travu, sušile sijeno, sadile kukuruz, pšenicu itd. Između ostaloga same su i donijele odluku o sedam zapovijedi kojih se trebaju pridržavati. Zapovijedi su bile vezane uz stvari koje životinje ne smiju raditi, čega se moraju pridržavati, po čemu bi se trebale razlikovati od čovjeka. To je sve bilo u redu dok se svinje nisu uzdigle iznad drugih životinja, jer su tvrdile da su one najinteligentnije od svih životinja na farmi, te da one ne trebaju ništa raditi, nego samo odlučivati o tome što će druge životinje raditi na farmi. No, s vremenom, svinje su se sve više izdigle iznad ostalih životinja te preoblikovale onih sedam zapovijedi u njihovu korist. Tako je sve to išlo dok god se svinje napokon nisu sprijateljile sa ljudima, vlasnicima drugih farmi u okolici, te se na kraju nije znalo tko je čovjek a tko svinja.

Analiza likova:

Major

Oko njega su se uvijek okupljale životinje da ga slušaju. Bio je pokretač ustanka protiv čovjeka, koji nikada nije niti doživio. Rekao je da će se to jednoga dana dogoditi, no nije ni slutio da bi to moglo biti ubrzo nakon njegove smrti. Naučio je životinje već zaboravljenu pjesmu «Životinje Engleske»

"Bilo mu je dvanaest godina i u posljednje se vrijeme prilično

ugojio, ali je, usprkos činjenici što mu očnjaci nikada nisu bili

podsječeni, još uvijek imao izgled veličanstvene svinje, mudra i

dobroćudna izgleda."

Boxer

Bio je vrlo vrijedna i marljiva životinja, želio se dokazati i zavrijediti mirovinu, koju nikada nije dobio. Bio je pokoran Napoleonu. «Zahvala» svinja mu je bila ta da su ga poslale živoderu, rekavši ostalim životinjama da je u najboljoj gradskoj bolnici uz pruženu najbolju moguću skrb. Kada je jednom otišao sa farme, više nikada nije viđen.

"Boxer je bio ogroman konj, visok preko stoosamdeset

centimetara i snažan kao dva prosječna konja. Bijela pruga iznad

njuške davala mu je ponešto priglup izgled; i zaista, njegova

inteligencija nije bila prvorazredna, ali su ga svi poštovali zbog

čvrstog karaktera i silne radne snage."

Clover

Clover je bila inteligentnija od Boxera, no to nikada nije iskoristila. Shvatila je što će se desiti sa Boxerom dok su ga odvodili, znala je čitati…

"Clover je bila krupna kobila majčinskog izgleda koja se

približavala srednjoj dobi, i koja, nakon četvrtog ždrijebeta, nikada

nije potpuno povratila prijašnju vitkost."

Benjamin

On je bio po mom sudu također vrlo inteligentan. Shvaćao je da svinje kradomice mijenjaju zakone, dodavajući nove riječi. No to nije pridonijelo ničemu. On je to shvatio, ostale životinje nisu, svinje su nastavile raditi po svome.

"Benjamin je bio najstarija životinja na farmi i imao je najgoru

narav. Govorio je rijetko, a kada bi nešto i rekao, to bi bila cinična

primjedba - npr. znao je da mu je Bog dao rep za tjeranje muha,

ali on bi radije volio živjeti i bez repa i bez muha. Od životinja na

farmi jedino se on nije smijao. Kad bi ga upitali zašto, odgovorio bi

da se nema čemu smijati. Usprkos svemu, ne priznajući to

otvoreno, bio je privrženom Boxeru; njih dvojica obično bi zajedno

proveli nedjelju na malom pašnjaku iza voćnjaka, pasući jedan

pored drugoga bez riječi."

Mollie

U ovom romanu, životinje poprimaju ljudske osobine, kao u basni. Za Mollie bih rekao da je razmažena i ljena. Osobno ne podnosim razmažene ljude tako da me se njen lik nije nimalo dojmio u pozitivnom smislu. Voljela je pokazivati svoju ljepotu, između ostalog i nošenjem mašnica.

Njena želja ili možda čak pohlepa za šećerom dovela ju je tamo gdje ju je dovela i meni je osobno bilo vrlo drago što je opet vukla kola. No na kraju je možda i bolje prošla nego što su životinje na farmi u trenucima njihove gladi.

"U posljednjem trenutku, nećkajući se i žvačući kocku šećera, pojavi

se Mollie, luckasta i ljepuškasta bijela kobila, koja je vukla

dvokolicu gospodina Jonesa. Zauzme mjesto sprijeda i počne

mahati bijelom grivom, nadajući se da će svratiti pozornost na

upletene crvene vrpce."

Napoleon

On je veliki, lažni i pohlepni vođa koji je mario jedino za sebe i kitio se tuđom slavom – primjer "Protjerao je Snowballa i uzeo njegov plan gradnje vjetrenjalče koji kako kaže, nije napravio Snowball, nego on

osobno."

"Napoleon je bio veliki berkširski nerast prilično divljeg izgleda,

jedini od svoje vrste na farmi; nije mnogo govorio, ali je bio

ugledan jer je o svemu imao vlastiti stav."

Snowball

Smatram da bi u slučaju da je Snowball bio glavni na Životinjskoj farmi, i da nije bilo Napoleona, život životinja bio puno ljepši i bolji. Imao je dobre namjere. No on je upravo iz tog razloga i protjeran.

"Snowball je bio živahniji od Napoleona, bolji govornik i maštovitiji,

ali se smatralo da nema njegovu promućurnost."

Squealer

Vješt govornik koji je u mnogim slučajevima gdje su životinje počele shvaćati što se zapravo događa pobio njihove misli i tvrdnje izmislivši neku vrlo uvjerljivu priču u kojoj je uvijek Napoleon najuzvišeniji junak.

"Najpoznatiji među njima bio je mali debeli krmak po imenu

Squealer, okruglih obraza, sjajnih očiju i kreštava glasa. Bio je

briljantan govornik, a kada je raspravljao o nekoj ozbiljnoj temi,

skakutao je čas na jednu, čas na dugu stranu i mahao repom koji

je djelovao nakako vrlo uvjerljivo. O njemu se govorilo da crno

može pretvoriti u bijelo."

ESHIL: OKOVANI PROMETEJ

Bilješke o piscu:Eshil se rodio u Eleuzini blizu Atene oko 525. godine prije Krista,
u uglednoj eupatridskoj obitelji. Već se kao mladić ogledao u tragičkim
natjecanjima. Prema Parskoj kronici prvi put je pobijedio u dramskom
natjecanju godine 484. pr. K. , a 472. god. pr. K. dobio je prvu nagradu
tetralogijom od koje je sačuvana samo drama Perzijanci. Tri puta boravio
je na Siciliji i na dvoru sirakuškog tiranina Hijerona prikazao je dramu
Etnjanke sastavljenu za proslavu grada Etne, koji je utemeljio Hijeron.
Umro je u Geli na Siciliji, gdje je i pokopan 456. god. pr. K.
Na njegov grob hodočastili su poklonici njegove umjetnosti, a Atenjani ga
osobito počastiše odredbom kojom se svakome dopušta da se može
pojavljivati na tragičkim natjecanjima s njegovim tragedijama.

U povijesti helenske književnosti najstariji od tri velikana tragičkog
pjesništva zauzima osobito mjesto. Eshil nije samo običan promatrač
povijesnih zbivanja kroz koja prolazi njegov narod u prvim desetljećima
petog stoljeća pr. K., nego je i aktivni sudionik u njima. Istakao se
osobitom hrabrošću kao borac u presudnim bitkama kod Maratona,
Salamine i Plateje u kojima je njegov narod u borbi protiv perzijskog
osvajača obranio slobodu i nezavisnost. To je u Heladi razdoblje narodnog
oduševljenja i iskrenog domoljublja.

Kao stvaralački genij velike snage, Eshil otkriva kroz likove svojih
tragedija povijesni sadržaj tog presudnog razdoblja. On je pjesnik atenske
demokracije, a grandiozni likovi njegovih drama odgovaraju
maratonsko-salamnijskoj herojskoj epohi. Unaprijedio je dramsku
umjetnost usavršivši dramsku tehniku. Uveo je u igru drugog glumca i
time pojačao dramski element tragedije proširujući dijalog na račun
korskih pjesama. O toj njegovoj novini s priznanjem govori i Aristotel u
Poetici. Tako je od prvobitno lirske kantate stvorio pravu dramu i postao
ocem tragedije. Dotjerao je sceneriju i opremu. Bio je učitelj kora i
glumaca, sastavljao je melodije za korske pjesme i plesne figure,
a u početku kazališne tragedije bio je i glumac. Od mlađeg suvremenika
Sofokla preuzeo je uvođenje trećeg glumca u igru.

Građu za tragedije uzima iz mitologije, tj. iz priča o bogovima i herojima.
Tragedije raščlanjuju ljudsku sudbinu nad kojom lebde sreća i nesreća.
Tom oprekom upravlja mudro načelo božanske pravde koja kroz trpnju
upućuje ljude da se pokore vječnim zakonima. To Eshilovo naučavanje ne
može se shvatiti ako gledamo na pojedinačno djelo koje se odigrava pred
našim očima, već ga valja uklopiti na mjesto koje mu u slijedu zbivanja
pripada. Postoji, naime, uzajamna odgovornost među naraštajima koji
slijede jedan za drugim jer i djeca okajavaju krivice otaca. No te krivice ne
prelaze s pokoljenja na pokoljenje tako da guraju u propast nevine, već i
potomci krivicama predaka pridružuju svoje krivice, koje postaju uzrokom
njihovih tragedija. Prema tome čovjek sam sebi stvara sudbinu.
Božanska se osveta pojavljuje tek kad je čovjek moralno okaljan.
Eshilu se problem života ne zaustavlja na pojedincu nego zahvaća obitelj,
generacije i čak cijelu rasu. Zato sudbinu junaka ili čitava roda najčešće
prikazuje u tri tragedije. One čine sadržajnu i idejnu cjelinu – organičku
triologiju. Na nju se nadovezuje satirska drama iz istog mitološkog kruga.
Zamisao triologije dopušta pjesniku da u grandioznom troptihu razvije niz
zbivanja i u cjelini prikaže kako se od krivice kroz patnju dolazi do
spoznaje.

U rukopisnoj tradiciji navodi se 79 naslova Eshilovih tragedija,
a u Leksikonu Suda riječ je o 90 drama. Od tog bogatog opusa sačuvano
je sedam tragedija i mnogo fragmenata izgubljenih drama. U novije
vrijeme egipatski su papirusi iznijeli na vidjelo mnoge fragmente iz
različitih njegovih tragedija i satirskih drama. Najpoznatija Eshilova djela
su: Perzijanci, Sedmorica protiv Tebe, Pribjegarke, Agamnenon,
Žrtva na grobu i Eumenide.

Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske osobnosti
i patnje, sastoji se u točnom utvrđivanju odnosa između krivnje i kazne,
između božanske osvete i slobodne ljudske volje. Pjesnik vjeruje u
božanske sile i njihovu neograničenu moć, vjeruje u punu zavisnost
čovjeka o sudbini. Bogovi zadiru u život čovjeka i postaju osvetnici za
prijestupe. Odgovornost čovjeka dosta je umanjena jer ga u akciji sputava
nepobjediva sudbina. U triologiji autor analitički razglaba u cjelini kako se
od krivice kroz patnje dolazi do spoznaje. Duboko religiozan, Eshil nije
mogao u prilikama svoga vremena posve otkriti revolucionarnu
problematiku, snažno zacrtanu u Prometeju, ali njegov strogi pogled na
život temelji se na iskrenom i dubokom suosjećanju za ljudske patnje.
To je poezija patničkog čovječanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje
traži smisao i apsolutnu vrijednost.

Tema:Tema ove tragedije je okovanje Prometeja i nagovještanje njegove osvete
Zeusu.
Osnovna misao:
Eshil poručuje čovječanstvu da pravda, za kojom ljudi uvijek teže, nije sila
koja postoji izvan ljudi i koja će odmah doći na njihov poziv. Ona je u
samim ljudima koji je mogu stvoriti i povećavati strpljivim učenjem
najviše vrline - mudre umjetnosti.
Sadržaj:
Radnja se zbiva u brdskoj pustoši na kraju svijeta, uz obale Okeana.
Kraj je površno smješten u Skitiji. Osuđeni Prometej hoda između Vlasti i
Sile, Zeusovih vjernih slugu. Za njima ide Hefest s lancima i teškim
čekićem. Riječi koje Vlast upućuje Hefestu otkrivaju mjesto na kojem će
se obaviti mučenje, govore o nepokolebivoj Zeusovoj odluci i razlozima
koji su do nje doveli. Vlast ne može sakriti da se raduje Prometejevoj
muci. On mrzi saveznika ljudi i veseli se osveti. Hefest preko volje
izvršava Zeusovu zapovijed i iskreno sažalijeva Prometeja. Vlast nadzire
Hefestov posao, oštro kori njegovo kolebanje i upozorava ga na propuste.
Zadnji Hefestov udarac i riječi kojima se Vlast izruguje pribijenom
Prometeju prekinula je duga šutnja. Hefest, Sila i Vlast odlaze.

Okovani Titan čuje pjevanje. To su glasovi mladih djevojaka, Okeanida,
kćeri Okeanovih. U morskim dubinama čule su Hefestove udarce i došle su
u krilatim kolima. Između Prometeja i zbora Okeanida razvija se razgovor.
Nježnom i prijateljskom sažaljenju Okeanida odgovara Prometejev strašni
očaj. Prijateljske riječi djevojaka otvaraju polako zatvorenu dušu
mučenika koji im se počinje povjeravati. Prvi osjećaj koji dolazi do izražaja
u Prometeju je njegov teško povrijeđen ponos. On žali zbog kazne koja je
nad njim izvršena. Dok Okeanide pokazuju strah pred Zeusovom vlašću,
Prometej izazvan imenom svoga neprijatelja izjavljuje da Zeusova
pobjeda nije konačna. Doći će dan kada će Zeus morati sa njim
pregovarati. Odgovarajući na pitanja Okeanida, Prometej govori o sebi i
svojoj ulozi u borbi protiv Titana. Doznajemo kakvu je uslugu učinio Zeusu
i kako mu se oštro suprotstavio iz ljubavi prema ljudskom rodu.
Govori kako je on svjesno učinio svoj čin premda je znao da će za to biti
kažnjen. Prometej postaje žrtva koja je primila na sebe užasnu patnju za
spas i sreću ljudskog roda.

Dolazi Okean na konju sa krilima. On nagovara Prometeja da se ponizi i
pokori Zeusu i da će se sa tim završiti sve njegove patnje. Sama pomisao
na pomirenje sa Zeusom izaziva bijes u Prometejevoj duši. Zeus se je
pokazao u pravom svjetlu i od njega se ne može očekivati ništa dobro.
Okean je još više uzrujao Prometeja i zatim je otišao.

Poslije Okeanova odlaska zbor Okeanida oplakuje zlosretan Prometejev
usud. Tada dolazi Prometejev monolog u kojem govori na koje je sve
načine pomogao ljudima. Ljudi su od njega naučili graditeljstvo, diobu
poslova prema godišnjem dobu, računanje, pripitomljavanje životinja,
brodogradnju i njegovanje bolesnika. Naučili su proricati budućnost i
pronalaziti i vaditi iz zemlja sve vrste metala. Zadivljene Prometejevim
riječima Okeanide uzvikuju na usta zborovođe da će se Titan osloboditi
svojih okova i da će opet postati po moći jednak Zeusu.

Kod Prometeja dolazi Inahova kći Ija, još jedna nevina žrtva Zeusove zle
ćudi. Ona je i začetnica roda od kojega je poslije više generacija morao
poteći Prometejev spasilac. Čim je opazila na stijeni pribitog Prometeja i
Okeanide, počinje postavljati pitanja, ali je obuzme neka potajna mora.
Ona se pokušava oteti užasnoj opsesiji i moli smrt da dokrajči njezine
patnje. Na pitanje Okeanida, Ija pripovijeda kako je postala plijenom
Zeusova egoizma. Njoj se u snu ukazao Zeus mameći je u svoje mreže.
Ona je to povjerila ocu. On je upitao za savjet proročišta, ali su odatle
dolazili neshvatljivi i čudni odgovori. Na kraju je stigla okrutna zapovijed
koja je prisilila njezina oca da je otjera od kuće i prepusti na milost i
nemilost Zeusu. Ija govori kako je pretvorena u kravu. Kad je Hermo na
Zeusovu zapovijed ubio Ijina čuvara, ljubomorna Zeusova žena Hera
natjerala je na nju obada koji ju svojim ubodima tjera u ludilo i goni po
čitavom svijetu. Ijina je tužna i ganutljiva priča oštra optužba Zeusa.
Ija moli Prometeja da joj otkrije sva njezina buduća lutanja i patnje.
Prometej, naime, ima sposobnost da u proročkoj viziji vidi budućnost.
Spremno udovoljava Ijinoj molbi i govori joj sve što je čeka.
Nabraja zemlje i narode i upozorava je na opasnosti. Ija priželjkuje smrt,
a Prometej je tješi govoreći joj o svojoj daleko strašnijoj sudbini i u ljutini
nagovješta Zeusov pad. Kad je Ija čula spominjanje Zeusovog pada
živnula je i odmah pitala za objašnjenje. Prometej joj u ogorčenju otkriva
tajnu, ali ne navodi ime žene koja će upropastiti Zeusovu vlast. Ime te
žene je jedino Prometejevo oružje. Zeus će nastojati saznati tajnu.
Prometej, u proročkoj viziji izlaže Iji, na njezino traženje, sva njezina
lutanja i završetak muka. Na ušću Nila naći će svoje smirenje. Tu će joj
Zeus povratiti razum, taknut će je rukom i od toga će dodira začeti plod i
roditi sina Epafa. Od njegova će roda poteći i njegov spasitelj. Obuzeta
novim napadima delirija, Ija nestaje. Okeanide pjevaju pune straha o
jadnoj sudbini žena koje raspaljuju ljubav bogova. Ogorčenje koje se
skupilo u Prometejevoj duši potiče ga da iza Ijina odlaska svečano
izgovara otvorene prijetnje Zeusu.

Ovaj puta Zeus mora reagirati. Zeusov izaslanik Hermo dolazi k
Prometeju. On nastoji oštrim prijetnjama prisiliti Titana da otkrije Zeusu
svoju tajnu o pogubnom braku. Rađa se sukob uzrokovan suprotnim
osjećajima. Na jednoj strani Zeus pun samoga sebe i svoje vlasti ne
može trpjeti buntovništvo, a na drugoj Prometejev duboko povrijeđeni
ponos i silno ogorčenje koje pojačava spoznaja da je kažnjen zato jer je
činio dobro. Zeus brani svoju ugroženu vlast, a Prometej trpi i svjestan je
da mu predstoje još gore muke. Iako je trenutačno po snazi slabiji,
Prometej je moralno jači. Plemeniti karakter i moć da vidi budućnost
uzdižu ga iznad Zeusa. Hermo se obraća Prometeju izazovnim i
uvredljivim riječima. Prijetnjama nastoji iščupati Prometejevu tajnu.
Titan prihvaća dijalog i u sukobu mišljenja njihove se riječi ukrštaju.
Bijes raste na jednoj i na drugoj strani. Prometej odgovara prezirom i
postupa s Hermom kao s nezrelim dječakom i robom. Kad Hermo
pokušava pokolebati Prometeja, on ga ponovno odbija. Prometej se neće
poniziti pred Zeusom, neće prihvatiti ulogu molitelja ni roba. On želi
sporazum u kojem će raspravljati ravnopravno sa sebi ravnopravnim.
Hermo objavljuje Prometeju njegovu sudbinu. Zeus će snagom groma
smrviti hridinu o koju je prikovan. Bacit će ga u mračnu utrobu zemlje,
ali će ga opet izvući na svijet. Zeusov će mu orao kljuvati danju jetru i
drob, a oni će mu u noći opet zarasti. Njegove muke će završiti tek onda
kad se jedan besmrtnik odrekne svoje besmrtnosti i pođe dobrovoljno u
Had kao Prometejev zamjenik.

Iz daljine dopire grmljavina i munje obasjavaju okovanog Titana Prometeja. Hermes se obraća Okeanidama i savjetuje im da se što prije
povuku. No, iako su one pune straha, neće napustiti svoga prijatelja u
teškoj nevolji. Te nježne djevojke, koje su stalno nagovarale Premeteja na
pokornost, u odlučnom času nalaze u svojoj ljubavi i prijateljstvu snagu da
se suprotstave Zeusu i da podijele sudbinu sa Prometejem.
Započinje užas. Nebom se vuku tmasti oblaci, fijuču vjetrovi, sijevaju
munje, praskaju gromovi i trese se zemlja. Kidaju se hridine i u toj
lomljavi čuju se posljednje riječi Titana koji do zadnjeg časa promatra sve
što se oko njega događa. Prometej nestaje u bezdanu.

Kompozicija djela:1. Prometejevo okivanje
Vlast, Sila i Hefest vode Prometeja da ga prikuju uz stijene i da ga
izoliraju od svijeta. Hefest nema baš preveliku volju da prikuje nevinu
žrtvu koja je optužena pod kaznom da je pomagala ljudima, ali ga ipak
okuje.

2. Dolazak OkeanidaOkeanide dolaze i govore Prometeju kako su one uz njega i kako će mu
uvijek pomagati. Na njihov upit zašto je okovan, dobile su već poznati
odgovor da je razlog taj što se Zeusu nije sviđalo njegovo pomaganje
ljudima.

3. Dolazak Okeana
Okean dolazi i govori Prometeju da mu je on prijatelj i da će uvijek stati
na njegovu stranu, ali da bi ipak bilo pametno poslušati Zeusa i prikloniti
se njegovim zakonima, a uza sve to živjeti bez problema. Prometeju se
Okeanovo razmišljanje uopće ne sviđa.

4. Dolazak Ije
K Prometeju dolazi Ija, nesuđena Zeusova žena, koja je razočarana
svojom sudbinom i traži od Prometeja pomoć koju će dobiti u kazivanju
svoje daljne sudbine. Prometej joj je rekao da je njegovo oslobođenje u
rukama njenih i Zeusovih nasljednika.

5. Hermo u prepirci sa Prometejem
Po nagovoru Zeusa, k Prometeju dolazi Hermo, glasnik i sin Zeusov, ne bi
li doznao tajnu o Prometejevom oslobođenju. Prometej to nije nikako htio
odati i Hermo je otišao uz napomenu Prometeju da će doživjeti nesretan
završetak.

6. Bezdan
Ostvarila se Hermova procjena budućnosti. Počeo je užas: vihori, munje,
gromovi; oblaci se vuku nebom, zemlja se trese. I riječi su postale djelom.
Stijene su se počele urušavati. Bezdan proguta sve.

Analiza likova:Prometej
On je jedini od bogova koji se toliko približio ljudima da mu je bilo lako
pripisati i ljudske osobine. Zato je i njegova patnja bliža ljudima i može
ganuti. Napušten od Zeusa, ljudski je rod bio osuđen na neznanje i bijedu.
Prometej je ljudskom rodu donio vatru, izvor obrta i blagostanja. Poučio je
ljude u obrtu i tako im osigurao sredstva za život. Njegovao je i ljudski
umni razvoj i time otvorio put prema napretku. Titan Prometej,
predstavnik starijeg pokoljenja bogova, učinio je sve to na vlastitu
pogibao predviđajući oštru Zeusovu reakciju. Po tome je Prometej, prema
Eshilu, dobročinitelj i spasitelj koji sam sebe žrtvuje da bi spasio one koje
iskreno voli. Njegov čin ga izjednačuje sa idejom svih religija koje su baš
takav lik postavile pred svoje vjernike. Slobodoljubivi Prometej, kojemu su
i najstrašnije muke draže od ropstva, postao je utjelovljenje razuma i
borac protiv svake sile koja hoće zarobiti ljudski duh. Postao je simbol
borbe za oslobođenje i napredak čovječanstva. Zato je prometejska misao
uvijek aktualna.

Zeus
On je bio bog bogova, tj. imao je vlast nad svima. On nije mogao trpjeti
da mu se netko suprostavlja. Vodio je svoj zakon vladanja. Mrzio je
ljudsku populaciju i želio je istrijebiti ljude i na njihovo mjesto staviti
društvo koje bi on napravio. Zeus je tiranin koji dolazi na vlast poslije
revolucije i nastoji učvrstiti apsolutističku vlast. Sve mora biti podređeno
njegovim zakonima. On je spreman vladati silom i terorom. Zato se
njegova vlast oslanja na krvnika i na mučenje. Tek kasnije, učeći se na
vlastitim pogreškama, i Zeus je došao do spoznaje da sila rađa silu i da
može vladati nad drugima samo onaj koji je sposoban biti gospodarom
svojih strasti. Zeus je smatrao da se Prometej malo previše udaljio od
njegovih zakona, i zato je bio kažnjen sramotnom kaznom. Ipak, kada se
trebalo obračunati sa Prometejem, Zeus nije došao osobno, već je poslao
nekog od svojih sluga. Zbog nekih Zeusovih reakcija, mogli bi ga prozvati
čak i kukavicom, a ne ga samo hvaliti. Vlast mu zasigurno nije bila
oduzeta samo iz jednog jedinog razloga, a taj je da su bogovi u Zeusovoj
službi i ljudi u ono vrijeme vrijeme previše strahovali od bogova i bojali su
im se suprotstaviti. U knjizi doznajemo kako je Zeus tek kasnije shvatio
da ne radi dobro za dobrobit svega. To znači da je u njemu ostalo i ono
malo dobroga što je potaknulo njegov moralni preobražaj.

Hefest
Sin Zeusov, on je jedan od dvojice Zeusovih sinova iz ovoga djela.
Po mojem mišljenju njegov karakter je mnogo bolji nego karakter Herma,
drugog Zeusovog sina. Hefest nije okrutan. Dokaz za to je njegovo
sažaljevanje nad Prometejem prije nego ga je morao prikovati. Da uza
njega nije stajao Vlast, sluga Zeusov, Prometej možda nikada ne bi bio
prikovan. Hefest je vrlo osjećajna osoba, koja osjeća prema mnogim
osobama ljubav i sažaljenje. Njemu je bilo žao ljudi kada ih je njegov otac
Zeus htio istrijebiti. On bi možda bio i sasvim suprotnog karaktera od
Zeusa da u njemu nije prevladao strah od oca. Bez ikakve sumnje
možemo slobodno reći da je Hefest u “Okovanom Prometeju” pozitivna
osoba.

Hermo
Sin Zeusov, on nije samo običan Zeusov glasnik, već je on i Zeusov sin
koji strastveno brani oca. Za njega je Prometej poguban sofist i
revolucionar koji ugrožava čitav Olimp. Zato se on i obraća Prometeju
izazovnim i uvredljivim riječima, što se pokazalo da nije pravi način
saznavanja tajne od Prometeja. Za karakterizaciju Herma najbolje bi ga
bilo usporediti sa Hefestom, također Zeusovim sinom. Za razliku od
Hefesta koji se sažalijeva nad Prometejem, ovaj ne pokazuje niti malu
dozu sažaljevanja nad njim. Dapače, on pokazuje vrlo veliku okrutnost
prema njemu i iskorištava svoj status na vrlo loš način. Herma nije uopće
bilo briga za ljude, a najveći razlog toga je veliki strah od Zeusa.
Hermovo razmišljanje zacijelo je bilo da ako bude vjerni i pokorni sluga
Zeusov, imati će vrlo veliki položaj i status i biti će mu vrlo ugodno u
životu. Takvo ponašanje može se nazvati kukavičkim. Hermo je jedan od
negativnih likova u ovom djelu.

Ija
Kći Inahova, ona je sva poderana, čupava, neuredna, a na glavi ima dva
kravlja roga. Ona je još jedna nevina žrtva Zeusove zle ćudi.
Začetnica je roda od kojega je morao poteći Prometejev spasilac.
Ona je vrlo nježna i naivna i kao takva je žrtva Zeusovog egoizma.
Njezina sudbina vrlo je slična sa Prometejevom sudbinom, ali su im zato
karakteri uvelike različiti. Ija je došla u određenim trenucima čak i do
stanja iznemoglosti želeći se rastati od života na bilo kakav način.
Prometej joj ipak u tim trenucima vraća volju za život govoreći joj kako će
doći i kraj te tragične sudbine i početi će ljepši dio života. Ona će
nesvjesno postati borac protiv svoga neprijatelja Zeusa, pomoću svojih
potomaka koji će zapravo biti Zeusova djeca. Tako će joj se napokon
ostvariti želja da dobije bitku sa Zeusom.

Vlast
Sluga Zeusov, još jedan od negativnih likova čiji je osnovni cilj služiti
Zeusu i osigurati si na taj način što bolji položaj. On se pojavljuje na
početku tragedije gdje nagovara Hefesta da prikuje Prometeja. Ondje se
otkriva da pri trenutku kada je Prometej bio okovan nije mogao sakriti
svoju okrutnu zluradost. Po karakteristikama bismo ga mogli usporediti sa
Hermom. On nema uopće svojega mišljenja, jer su sve misli što ih javno
izrekne Zeus i njegove misli. On je osoba bez autoriteta i bez ikakvog
razmišljanja za njega možemo reći da je njegov život podređen nekome
drugom, što je, po mojem mišljenju, nešto najteže što čovjek može
doživjeti.

Okean
Titan, bog mora, bog koji se u razmišljanjima slaže sa Prometejem
tj. također drži do toga da ljudi moraju imati barem nekakva prava.
U tragediji Okean dolazi baš u nezgodnom trenutku kao uslužan savjetnik
da nagovara Prometeja da se ponizi i pokori Zeusu. Kako je već navedeno,
njegove misli i razmišljanja su gotovo ista kao i Prometejeva koji je
njegov prijatelj, ali se kod Okeana osjeća puno više osjećaja straha prema
Zeusu nego kod Prometeja koji uopće nema tih strahova. U ovom djelu on
je pozitivan lik jer ima neka razmišljanja sukladna Prometejevim. Za njega
ne možemo reći da je negativan lik jer ipak svaka osoba ima pravo da
osjeća neke strahove prema nekom, ali ti strahovi ne bi smjeli prijeći u
trajnu podređenost toj osobi.

Okeanide
Kćeri Okeanove, kroz njih je Eshil umjetnički prikazao mlade i nježne
djevojke pune osjećaja. Njihova ljupkost i svježina pune su mladenačke
naivnosti i draži. No ljupkost Okeanida ima i loše strane. One smanjuju
Prometejevu hrabrost i otpor time što mu savjetuju pokornost.
Uporno ističu da je svaki otpor uzaludan i da je Zeus neumoljiv.
Te naivne djevojke nisu svjesne da svojim postupkom postaju štetne.
Čini se kao da je pjesnik htio prikazati kako ženska nježnost može katkada
biti pogubna za mušku odrješitost. No kao kontrast Prometeju Okeanide
jače ističu neslomivu Prometejevu volju.

Jezik i stil:Struktura ove Eshilove tragedije vrlo je jednostavna. Radnja je
usredotočena na jednu situaciju ili događaj, a on mora biti strašan da
potrese dušu čitaoca. U početku drame pjesnik stvara atmosferu i opširno
tumači činjenice, a završni prizori puni dramatike nezadrživo idu prema
raspletu - katastrofi. Likovi su vrlo jednostavni, dani u nekoliko grubljih
poteza, sugestivno i snažno. Istaknuto mjesto imaju zborske pjesme.
U njima pjesnik otkriva svoje duboke filozofske misli. On je stvaratelj
dramskog jezika i stila. Jezik mu je svečan i bogat originalnim i smionim
metaforama, a stil bujan i uzvišen. Toplom simpatijom prati svoje likove u
agoniji njihovih strasti. Hranjen iskustvom prošlosti i posve predan
sadašnjosti, Eshil je obnovio mit i stvorio likove izvanredne snage.
Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske sudbine i
patnje, sastoji se u točnom utvrđivanju odnosa između krivnje i kazne,
između božanske osvete i slobodne ljudske volje. Eshilov pogled na život
temelji se na iskrenom i dubokom suosjećanju za ljudske patnje.
To je poezija patničkog čovječanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje
traži smisao i apsolutnu vrijednost.

Stilska izražajna sredstva koja su upotrebljavana su:
- poredbe - ”…i stoga ćeš na ovoj stijeni da ko stražar bdiš”
“O jao, kakav li to čujem šum, kao od ptica, i ljulja se zrak.”
- personifikacije: ”…sa hrastom zbori krast i jasan im je glas…”
- epiteti: neumolna, čestit, čvrsto, silni, , promišljeni, brz, laganih,
prikovan, draži

Dojam o djelu:
Kada sam u školskoj knjižnici posudio knjigu “Okovani Prometej” da je
pročitam kako bih o njoj napisao referat, moje mišljenje je bilo da nisam
mogao dobiti gore knjige od nekakvog Eshila iz Grčke. Još odavno su
poznate priče kako je svaka knjiga koju je napisao grčki pjesnik jako
dosadna i najbolje ju je ne pročitati. Uzeo sam knjigu i počeo ju čitati sa
mukom. Ta muka nije bila u knjizi već u meni, jer su na mene utjecali
svakakvi komentari osoba sa strane. Premda je ova knjiga tragedija
pisana u stihu, ipak nije teška za čitati. Čitajući je malo duže možete se
lako i uživiti u njoj. Nakon čitanja posljedice su bile suprotne mojim
razmišljanjima. Naime, ja sam mislio kako nakon čitanja neću znati baš
ništa od sadržaja. To se nije ostvarilo i razumio sam većinu sadržaja.
Mislim da je ovo djelo vrlo dobro, ali da se za referat ili lektiru ne bi
trebalo čitati u stihovima, već bi se trebao napraviti posebna knjiga sa
istim sadržajem, ali napisana u obliku proznoga teksta. Drama je inače
dosta dobra, premda bih uvijek rađe uzeo u ruke neki zanimljiv roman.

JOSEPH BEDIER: TRISTAN I IZOLDA

Tristan i Izolda je srednjovjekovna ljubavna tragična priča. Prepoznatljivi motiv nesretne odnosno nemoguće ljubavi poznat je u brojnim varijacijama u literaturi te kao predložak za brojna druga umjetnička djela, od kojih su najpoznatiji opera Richarda Wagnera Tristan i Izolda te film Kevina Reynoldsa iz 2006. godine, također s nazivom Tristan i Izolda.

Sadržaj

Tristan, sin kralja Rivalena, ostavši siroče, našao je u vjernom štitonoši Gorvenalu odgojitelja i prijatelja. U petnaestoj godini dolazi na dvor svoga ujaka Marka, kralja od Cornvalla. Tristan je hrabar, vješt u oružju, zadivljuje sviranjem na harfi.

U dvoboju s gorostasom Morholtom Tristan svlada protivnika, ali je pri tom ranjen otrovanim kopljem. Otrovni zadah njegove rane udaljuje od njega sve prijatelje te ojađen zbog takvog udesa, Tristan je, po vlastitoj želji, prepušten pučini, sam s harfom u malenom čamcu, Čamac ga, nošen vjetrovima, dovede do obala Irske. Irska kraljica (kojoj se predstavio kao žongler) izliječi ljekovitim travama njegovu ranu i povjeri mu svoju kćerku Zlatokosu Izoldu modrih očiju da je poučava u glazbi. Vrativši se u Cornvall, ujaka je toliko oduševio opisom Izoldine ljepote, da kralj Marko odluči njome oženiti. Tristan se ponovno vraća u Irsku, ovaj put s misijom da za svoga ujaka isprosi Izoldinu ruku. Kraljica povjeri Izoldinoj pratilici Brangijeni napitak koji je imao čudesnu moć da one koji ga ispiju sjedini zauvijek u ljubavi i smrti.

Ali za vrijeme putovanja taj ljubavni napitak (namijenjen Izoldi i Marku) ispiše, zabunom, Izolda i Tristan. Od toga trenutka ni čast, ni obziri, ni vjenčanje Marka i Izolde -ništa nije moglo raskinuti sudbinsku vezu Izolde i Tristana. Saznavši da se ljubavnici potajno sastaju, kralj Marko progna Tristana iz Convalla. Da bi zaboravio svoju ljubav, Tristan se u progonstvu (u Bretanji) ženi kćerkom vojvode Hoela (kojoj je također ime Izolda), nazvanom Izoldom bijelih ruku. Čežnju za Zlatokosom uzalud nastaju potisnuti viteškim bojevima i lovom. Sudjelujući s prijateljem Kaheridnom u nekoj pustolovini, Tristan je smrtno ranjen. Po Kaherdinu šalje poruku Zlatokosoj Izoldi da ježeli vidjeti prije smrti. Bijelo jedro na lađi biti će znak da Izolda stiže, a crno da se oglušila pozivu. Zlatokosa Izolda odmah krene na put. Međutim Izolda bijelih ruku, opsjednuta ljubomorom, laže Tristanu da se primiče lađa s crnim jedrima. Tristan od boli umire, a Zlatokosa Izolda, našavši ga mrtva, pada mrtva do njega. Kralj Marko, koji je u isti mah saznao i za njihovu smrt i za tajnu ljubavnog napitka, prenio je u Cornvall tijela nesretnih ljubavnika i sahranio ih jedno do drugoga. Iz njihovih grobova izrasla su dva stabla, čije su se grane međusobno ispreplele nerazdvojivo.

PUBLIJE VERGILIJE MARON: ENEIDA

Kratki sadržaj:
Trojanski junak Eneja nakon pada Troje sedam je godina lutao po moru tražeći novu domovinu koju mu je odredila sudbina odnosno bogovi. Lutajući morem doživo je mnoge nedaće koje mu je priređivala božica Junona razbivši mu brodovlje uz pomoć boga vjetrova. Spas je našao na dvoru kartaške kraljice Didone koja je veoma gostoljubivo primila Eneju i Trojance. Na gozbi koju je pripremila Didona Eneja je s bolom pričao o desetogodišnjem ratu i padu Troje. Također je spomenuo i Hektora s kojim se susreo u snu i njegov savjet da napusti Troju i s preživjelim Trojancima potraži novu domovinu. Između lijepe Didone i Eneje rađa se ljubav koju je prekinuo Jupiter naloživši Eneji preko svog glasnika Merkurija da krene u Italiju jer to od njega traži sudbina. Didona ne mogavši zadržati Eneju baci na njega kletvu i oduzme si život spaleći se na lomači. Eneju je oluja bacila na obale Sicilije gdje ga je primio kralj Akest, a trojanske žene umorne od lutanja spališe većinu trojanskih brodova. Na godišnjicu smrti Eneji se u snu javlja otac i naređuje da krene put Italije samo sa ljudima sposobnim za ratovanje jer ga tamo očekuju duge i teške borbe. Prethodno neka posjeti podzemni svijet gdje se je susreo s ocem i Didonom koja mu nije oprostila što ju je napustio.
Iskrcavši se na Italsko tlo Eneja i Trojanci ratuju sa italskim narodom a najveći mu je neprijatelj kralj Turn jer mu je Eneja oteo zaručnicu. Borbe traju do smrti kralja Turna.

Mjesto radnje:
Kartaga i Italija

Tema:
Enejina lutanja nakon pada Troje i ratovanja po dolasku u Lacij radi
osnivanja nove države.

Vrsta spjeva i značaj:
Junački ep značajan po tome što je to prvi pravi rimski nacionalni ep,
kojeg do tada rimska književnost nije imala i koji se do romantizma
cijenio kao najviši uzor epskog pjesništva uopće.

Pjesnički uzor:
Homer odnosno Ilijada i Odiseja

Kompozicija djela:
U prvih šest pjevanja opisuje lutanja Eneje /Odiseja/, a u drugih šest
pjevanja opisuje ratovanja Eneje na italskom tlu /Ilijada/

Glavni motiv:
Osnivanje nove države odnosno Rima

Likovi bogova:
Jupiter /Zeus/ - Vrhovni bog
Junona /Hera/ - Žena i sestra Jupiterova, želi propast Eneji i Troji
Venera /Afrodita/ - Boginja ljepote, majka Eneje
Minerva /Palada/ - Atena, kći Jupiterova, boginja znanosti i umjetnosti
Neptun /Posejdon/ - Bog mora, staje na stranu Eneje i Trojanaca nakon
što Junona uzburka more jer ne dopušta da itko
remeti vode, to su njegovi poslovi
Merkur /Hermes/ - Glasnik bogova

Analiza likova:
Laokont
Domišljat, nepovjerljiv, pametniji i mudriji od ostalih.
''Trojanci, o prezrite konja, kakvi su da su, ja strepim od danajskih sviju
darova.'' - Izreka koja se i danas upotrebljava, a znači da se neprijatelju
ne može vjerovati ni kada se ponaša kao prijatelj, jer sprema neku novu
prijevaru.

Sinon
Lukav i lažljiv Ahejac koji je dobrom glumom uvjerio Trojance da konj
nije varka, već da ga Ahejci napraviše za uzvrat otetom kipu božice
Palade /Minerva/ koji se nalazio u Troji, te za uvredu bogova i tim
konjem žele okajati svoj zločin. Također je rekao Trojancima da će Troju
i njihovog kralja Prijama snaći veliko zlo ukoliko odbiju darovanog konja.
Nakon strašne smrti Laokoonta i njegovih sinova Trojanci se uplašiše
shvativši smrt kao kaznu, srušiše zidine Troje i unesoše konja.
Lažljivi Sinon noću je pustio Ahejce iz konja koji pobiše Trojance i osvoje
Troju.

U epu je potresno prikazana smrt trojanskog kralja Prijama kojeg je
na veoma okrutan način ubio Ahilejev sin Pir prethodno ubivši mu sina.
Hektorova sjena potakla je Eneju da napusti Troju i da potraži novu
domovinu.

Kasandra
Prijamova kćer u koju je bio zaljubljen Apolon i koji ju je učinio
proročicom, ali kako je odbijala njegovu ljubav kaznio ju je time da
njezinim proročanstvima nitko nije vjerovao što je odredilo sudbinu Troje.

Didona
Lijepa, pametna, dobra ponosna kraljica Kartage bori se s osjećajem
dužnosti, strasti i ljubavi prema Eneji, ljubav pobjeđuje i to dovodi do
tragedije.

Eneja
Hrabar, dobar, pravedan, dužnost stavlja ispred osjećaja.

Enejin lik prema drugima:
Brižan sin, otac i muž tužan zbog smrti žene Kreuze, patnji trojanskog naroda i propasti Troje te spreman povesti Trojance u novu domovinu.

Prema Didoni ispao je nepošteno jer ju je kradomice napustio,
iako ga je ona primila kao brodolomca i obasipala ga dobročinstvima.

Poštuje i sluša bogove, naročito Jupitera, koji je odredio njegovu
sudbinu osnivača Rima i iako voli Didonu odlučan je vršiti volju bogova.

Cijeli ep pisan je po uzoru na Ilijadu i Odiseju, i u pripovjedačkom smislu, jer Eneja kao i Odisej priča o stradanjima, patnjama, doživljajima nakon trojanskog rata.

Svojom kletvom Didona ističe borbe koje će Eneja voditi sa Italskim prastanovnicima, odvajanje od sina, njegovu smrt - pretpostavlja se da se utopio u rijeci Numiciji, a u posljednim stihovima govori od borbi Rima i Kartage pod vodstvom Hanibala. Kompozicija epa je takva da se u drugih šest pjevanja govori o borbama Eneje na Italskom tlu.

Enejino životno načelo je da je sve u božjim rukama i da ono određuju sudbinu pojedinca, a Didona smatra da svojim postupcima i djelima sami određujemo svoju sudbinu.

Eneja je Didonu ostavio jer on sam ne odlučuje o svojoj sudbini, kad bi on odlučivao nikada ne bi napustio Troju, već su mu sudbinu odredili bogovi kao osnivača Rima, a Didona se ubila zbog ljubavi prema Eneji jer je izgubila dobar glas a prezreli su je susjedi i sami Tirci.

Didona, lijepa, pametna i dobra kraljica Kartage ali puna gnjeva zbog odlaska Eneja, izgubljenog dobrog glasa, osjećaja krivnje što je podlegla strastima, odlučila je oduzeti si život.

Haron je bio prevoznik duša u podzemnom svijetu preko rijeke Stiks gdje bi one našle mir ali samo ako je tijelo bilo zemaljski sahranjeno. Duše koje nisu imale zemaljski pokop bile su osuđene na vječno lutanje.

Podzemni svijet se sastoji od tri kruga:
Tartara - pakao u kojem su zločinci vječno izloženi mukama
Elizija - raj u kojem vlada vječno blaženstvo
Čistilišta - u njemu su duše koje će nakon čišćenja biti ponovo utjelovljene

Ljudi najčešće ne upravljaju svojim strastima, već postaju žrtve strasti, što je u konačnici postala i Didona iako je svojevoljno izabrala smrt.
U život svakog pojedinca nužno je da sam odlučuje o svojoj sudbini.

HOMER: ODISEJA

ŽIVOTOPIS:

Ne zna se ni danas ništa pouzdano o Homerovu životu, a u 18. se stoljeću pojavila sumnja u njegovo postojanje i u autorstvo ''Ilijade'' i ''Odiseje'' (homersko pitanje).
U vremenskom određivanju Homera postoji nekoliko kombinacija. Jedni ga smatraju suvremenikom trojanskog rata (1194.-1184. pr. Kr.), drugi drže da je živio 100, a neki 400 godina poslije tog rata.
I vijesti se o pjesnikovoj domovini znatno razilaze. Čini se da je ipak najstarija i u starini najviše raširena vijest po kojoj se kao Homerovo rodno mjesto navodi eolska Smirna, koja je postala jonskim gradom između 9.-8. st. pr. Kr.
Homera su zamišljali kao stara, siromašna i slijepa pjevača koji je, potucajući se iz jednog kraja u drugi, živio od recitiranja svojih pjesama.

VRSTA DJELA: junački ep, 24 pjevanja

SADRŽAJ:

I. Bogovi vijećaju. Atena hrabri Telemaha
Pjesnik, zazvavši Muzu da mu pjeva o Odiseju, pripovijeda kako su se bogovi u svojem vijeću sami među sobom složili da se Odisej napokon vrati u svoje kraljevstvo, pošto ga je Kalipsa veoma dugo zadržavala na svojem otoku Ogigiji. Božica Atena, osobita Odisejeva prijateljica, pohita nakon toga k Odisejevu dvoru na Itaku. Ondje mnoga mlada gospoda prose Odisejevu ženu Penelopu da se uda za nekog od njih jer, kažu, njezin se muž više neće vratiti. Atena u ljudskom liku pristupi k Odisejevu sinu Telemahu predstavivši se da je ona Mento, tafski kralj, pa mu reče neka sutra skupi ljude u skupštinu i neka u njoj zaprijeti proscima koji mu trate blago na svoje gozbe, te neka pošalje nekoga u Pil k Nestoru i u Spartu k Menelaju da pita jesu li što čuli o njegovu ocu. Dotle se prosci vesele u Odisejevoj kući do večeri, a zatim se raziđu svojim kućama. I Telemah ide spavati.

II. Itačani vijećaju. Telemah odlazi na put
Sutradan se skupili ljudi u skupštini. Telemah im se tuži na prosce koji mu zatiru kuću i moli narod da to proscima zabrani. Antinoje (prosac) reče da tome svemu nisu krivi prosci, već Penelopa jer se neće udati ni za jednog. U visini se pojave dva orla te se počnu boriti; tada starac Haliterso veli da to sluti na pogibiju prosaca, a Eurimah, također prosac, smije se starcu. Telemah traži da mu daju lađu da ide u svijet tražiti oca. Mentor podsjeća Itačane kako je Odisej bio dobar kralj, a oni mu nisu zahvalni ni toliko da bi zabranili proscima da rasipaju njegovo imanje. Na to plane Liokrit (prosac) i raspusti skupštinu. Telemah ode do mora i k njemu dolazi Atena u liku Mentora te mu reče da će mu pribaviti lađu i obeća da će putovati s njim. Nato se Telemah vrati kući i zapovijedi sluškinji Eurikliji da mu spremi brašnjenicu za put, ali Penelopi ništa ne govori. Atena u liku Mentora izmoli lađu u Noemona, sabere društvo, i oni se s Telemahom zapute morem.

III. Šta se radi u Pilu
Nestor upravo žrtvuje s narodom Posidonu žrtvu, kad dođe Telemah s Mentorom (Atenom). Nestor ih dočeka vrlo lijepo. Telemah ga upita zna li išta o njegovu ocu, a Nestor, ne znajući ništa o njemu, pripovijeda kako je sam putovao kući od Troje, spominje Agamemnonovu smrt i Orestovu osvetu, te upućuje Telemaha da ide k Menelaju, da će mu on znati reći nešto o ocu jer se nedavno vratio pošto se nalutao kojekuda. Atena predvečer ostavi društvo i odleti u obliku orla; Nestor ju prepozna i obeća žrtvovati joj govedo. Telemah prenoći u Nestorovu dvoru i sutradan u zoru odveze se s Nestorovim sinom Pizistratom k Menelaju, prespavaju kod Diokleja u Feri i drugi dan stignu u Spartu k Menelaju.

IV. Šta se radi u Lakedemonu
Menelaj upravo ženi sina i udaje kći. On prijateljski dočeka i ugosti Telemaha i Pizistrata. Za večerom Helena, Menelajeva žena, razveseli goste koji su se rastužili čuvši iz Menelajevih usta Odisejevu sudbinu. Drugi dan pita Telemah Menelaja što zna o njegovu ocu, a Menelaj zna vrlo malo reći o Odiseju, nego pripovijeda svoje doživljaje poslije propasti Troje; između ostalog pripovijeda kako se sastao s proročkim pomorskim bogom Protejom koji mu je prorekao sudbinu i otkrio mu neke događaje što su ih doživjeli ostali grčki junaci na polasku ispod Troje. U to vrijeme vijećaju prosci kako će ubiti Telemaha da im više ne smeta; to Penelopi javlja glasnik Medon, a kraljicu dvostruko zaboli ta vijest jer još nije znala da joj je sin otišao u svijet; zaim se stane moliti Ateni da joj izbavi sina, a Atena pošalje Penelopi radostan san koji ju utješi. Prosci zasjednu na otoku Asteri dok se ne vrati Telemah s puta.

V. Spilja Kalipsina. Čamac Odisejev
Bogovi drugi put vijećaju. Zeus šalje Hermiju nimfi Kalipsi, kod koje boravi Odisej već sedam godina, da joj javi Zeusovu volju da pusti Odiseja sa svojeg otoka. Kalipsi se ta zapovijed ne sviđa, ali se pokorava i kaže Odiseju neka gradi čamac, a kad ga je Odisej načinio, ona mu daje obilnu brašnjenicu. Odisej odlazi. Osamnaesti dan njegove plovidbe opazi ga Posidon i digne oluju, uništi mu lađu, te bi Odisej propao da mu se nije smilovala pomorska božica Leukoteja i dala mu veo da se njime opaše, i tako se izbavi. Odisej se jedva izvuče iz vode i ispliva gol i veoma umoran i izmučen na feački otok Sheriju.

VI. Odiesj dolazi u Feačku
Božica Atena nagovara u snu Nausikaju, kći kralja Alkinoja, da pođe ujutro na vodu prati rublje. Sutradan Alkinoj dopusti to svojoj kćeri, te ona ode na kolima s nekoliko dvorkinja. Djevojke, svršivši posao, stanu se igrati,a njihova buka probudi Odiseja, koji se nato stane moliti Nausikaji da mu se smiluje. Ona mu da odijelo, i on se opere i hoće s njom u grad k njezinu ocu, ali mu Nausikaja reče da ne ide on, stranac, s njom, mladom djevojkom, u grad da ne bi bilo kuđenja, već neka poslije nje dođe u grad i lako će naći Alkinojeve dvore. Tako Odisej zaostane pred gradom u gaju božice Atene.

VII. Odisej dolazi k Alkinoju
Malo poslije Nausikaje ulazi Odisej u grad feački; tu se s njim sastane Atena u liku djevojčice, obavije ga mrakom, da ga ne bi nitko vidio, i pokaže mu Alkinojeve dvore. Kad Odisej stupi unutra, nađe kralja i kraljicu i najodličnije Feačane. Odisej se savije kraljici Areti uz koljena i moli ju da mu daju lađu da se vrati kući. Alkinoj ga lijepo dočeka i obećava mu da će ga dati otpraviti u njegovu domovinu. Za večerom kraljica Areta prepoznaje ruho na Odiseju i pita tko je on i odakle mu to ruho. Odisej ne odgovara tko je, već samo veli da putuje od Kalipse i pripovijeda što je sve pretrpio od Kalipsina otoka do feačkoga i kako se sastao s Nausikajom. Nakon toga svi idu na počinak.

VIII. Odisej među Feačanima
Alkinoj drugi dan saziva skupštinu i dogovaraju kako će stranca otpremiti njegovoj kući. Nakon toga je kod Alkinoja gozba, a poslije gozbe sprema se mladež na rvanje. Među rvače stupi i Odisej te ih sve nadbaci kolutom. Nakon toga stane pjevač Demodok pjevati jedan ljubavni događaj Aresa i Afrodite, a mladež igra uz tu pjesmu. Zatim feačka gospoda skupe darove Odiseju. Opet je gozba i opet Demodok pjeva, ali sada o drvenom konju kojim su Ahejci prevarili Trojance. Odisej se od mila rasplače jer je u pjesmi pjevač i njega spominjao. Tada ga Alkinoj upita tko je zapravo on i zašto plače.

IX. Pripovijest o Kiklopu
Odisej pripovijeda kako je otplovio od Troje. Kaže da se najprije namjerio na Kikonce, da im je razorio grad, ali su ga oni ipak odagnali s njegovom družbom. Brodeći otamo baci ga bura k Lotofazima, a otud doplovi do kiklopskog otoka. Uzme sa sobom dvanaest drugova i pođe razgledati zemlju. Lutajući otokom dođu do spilje Kiklopa Polifema, koji je bio Posidonov sin. Oni uđu u spilju, a kad se Kiklop vratio s paše, zatvori se s njima u spilji i u dva dana pojede šestoricu. Odiseju pođe za rukom opiti Kiklopa vinom, pa dok je on pijan spavao, izbije mu Odisej sa svojim drugovima jedino oko iz glave. Sutradan mu Odisej sretno izmakne, pa kad bude već podaleko s drugovima, javi mu se, a Kiklop baci za njim golemi kamen, no ne pogodi ga.

X. Eol. Lestrigoni. Kirka
Ploveći od kiklopske zemlje, dođe Odisej s drugovima do otoka na kojem je kraljevao Eol, kralj vjetrova. Eol se smiluje na Odiseja te mu dade vjetrove svezane u mijeh; samo Zefir nije bio svezan te on tjeraše lađu prema Itaci. Na putu drugovi u zao čas razvežu mijeh i svi vjetrovi izlete pa lađu potjeraju natrag prema Eolovu otoku, ali Eol Odiseja i drugove otjera od sebe kao ljude mrske bogovima. Nato krenu na zapad i namjere se na Lestrigonce, koji mu unište jedanaest lađa i dosta drugova. Odiseju ostane samo jedna lađa i on doplovi njome i s četdeset i četiri druga do Eeje, gdje je živjela Kirka, koja polovinu njegova društva, kad dođu k njoj, pretvori u svinje. Odiseju u pomoć priteče bog Hermija, koji mu dade nekakvu travu kao ''protuotrov'' svakoj Kirkinoj čaroliji. Tom travom Odisej nadvlada Kirku i ona mu ''posvinjene'' drugove pretvori natrag u ljude. Kod Kirke proboravi Odisej godinu dana, a onda mu ona savjetuje da ide u podzemni svijet pitati proroka Tiresiju o svojoj budućnosti. Kad se on s društvom sprema na put, u Kirkinim dvorima umre mu jedan od drugova, Elpenor.

XI. Mrtvačko carstvo
Vjetar nanese Odiseja k narodu kimerskom, koji je živio na granici mora i oceana. Tu nađe Odisej ulaz u podzemni svijet i žrtvuje žrtvu; nato se stanu skupljati premnoge duše, ali Odisej ne da nijednoj srknuti krv žrtve prije negoli se napije Tiresija. Najprije on ugleda Elpenora i obeća mu da će mu sahraniti tijelo, onda ugleda majku Antikliju, zatim Tiresiju, kojega pusti piti, i on mu onda kazuje što ga još čeka. Nakon toga Odisej pusti svoju majku da pije, a onda mu ona govori što mu se sve dogodilo u kući nakon njegova odlaska. Tada dođu duše mnogih nekadašnjih junaka piti krv; dođe Agamemnon, Ahilej, Patroklo, Antiloh i Ajas, sin Telamonov. Tu vidje Odisej i suca Minoja, Oriona, mučenike Titoja, Tantala i Sizifa, napokon i lik Herakla. Tada se tek Odisej vrati iz tih krajeva.

XII. Sirene, Scila, Haribda, Helijeva goveda
Došavši natrag do Kirke, Odisej sahrani Elpenora, a Kirka mu govori što ga čeka na putu i kako će se moći spasiti od tih stvari. Slušajući njezin savjet prođe on sretno pokraj Sirena, ali kad dođe do Scile i Haribde, šestoricu mu drugova proguta Scila. Drugovi ga zatim nagnaju da krene lađom prema trinačkom otoku gdje je bog Helij imao svoja goveda i ovce. Vjetrovi im ne daše dugo ostaviti taj otok i kad drugovima nestane hrane, oni zakolju nekoliko Helijevih goveda, premda im je Odisej rekao da to nipošto ne učine. Helij tuži Zeusu Odisejeve drugove, a Zeus ih, kad već otplove od Trinakije, kazni smrću na moru; svi se utope, samo Odisej na dvije grede doplovi nekako do Kalipsina otoka Ogigije, ali tek nakon devet dana.

XIII. Odisej brodi od Feačana i dolazi na Itaku
Kad već Odisej ispriča svoje doživljaje, feačka ga gospoda opet obdare, a Alkinoj ga opet počasti. Predvečer uđe Odisej u lađu i feački ga veslači odvezu do Itake i ostave ga na itačkoj obali, a Odisej ne zna ništa jer tvrdo spava. Veslači otplove od Itake, ali im Posidon blizu Sherije pretvori lađu u kamen. Kad se Odisej probudi, začudi se gdje je, i tada dođe k njemu Atena u liku mlada pastira. Ona mu reče da je to Itaka; zatim mu se očituje da je ona Atena, sakrije mu feačke darove u spilju i nagovara ga da pobije prosce; a da ga nitko ne prepozna, pretvori ga u prosjaka.

XIV. Odisej se sastaje s Eumejom
Odisej se zaputi k svinjaru Eumeju, koji ga ne prepozna, ali ipak lijepo dočeka neznana prosjaka i počasti ga svinjetinom i vinom. Prosjak (Odisej) veli Eumeju i kune se da će se Odisej ubrzo vratiti, ali Eumej to ne vjeruje. Odisej onda pripovijeda izmišljenu priču o sebi, kako je mnogo lutao i kod Tesproćana čuo za Odiseja. Uto dođu Eumejovi momci sa svinjama s paše. Eumej zakolje Odiseju tusto krme za večeru. Poslije večere odu svi spavati, a Odisej pripovijeda opet o sebi izmišljenu priču i izmoli od Eumeja plašt jer je noć hladna. Eumej iziđe iz kolibe da spava kod svinja.

XV. Telemah dolazi k Eumeju
Atena opominje Telemaha u snu neka se vrati na Itaku. On se ujutro odveze s Pizistratom dobivši darove od Menelaja i Helene. Kod Pila uzme sa sobom u lađu i Argejca Teoklimena, koji je bio vrač, a sada ga gone rođaci čovjeka kojeg je on ubio. U isto vrijeme razgovaraju Eumej i Odisej; Eumej pripovijeda kako su ga Feničani ugrabili njegovu ocu, kralju u Siriji, i prodali ga Laertu. Sutradan se ujutro Telemah doveze s društvom do Itake; drugovi se odvezu u grad, a on sam ode k Eumeju.

XVI. Telemah prepoznaje oca
Došavši k Eumeju, Telemah se pozdravi s njim i pošalje ga svojoj majci u grad da joj javida se on sretno vratio s puta. Kad Eumej po tom nalogu ode u grad, Atena pretvori starca prosjaka u junaka kakav je doista bio, i on se očituje sinu Telemahu. Zatim se njih dvojica stanu dogovarati kako će osloboditi Penelopu i kuću od prosaca. U grad doplovi lađa Telemahovih drugova, koji također šalju glasnike k Penelopi da se Telemah vratio. Ubrzo doplovi i zajednička lađa prosaca, koji se ljute zbog uzaludna zasjedanja i kupe se na dogovor te odlučuju ubiti Telemaha. Penelopa čuje njihovu odluku, dođe među njih i žestoko navali zbog toga na Antinoja, a Eurimah onda dvolično uvjerava Penelopu da Telemahu nijedan prosac neće učiniti ništa nažao. Eumej se vraća u svoj stan, a Atena opet pretvara Odiseja u stara prosjaka.

XVII. Telemah se vraća u grad Itaku
Ujutro pođe Telemah u grad i pripovijeda majci ukratko gdje je sve bio. Malo poslije Eumej i Odisej krenu u grad. Pred gradom se sastanu s kozarom Melantejom, koji Odiseja izgrdi i udari nogom u bedro. Kad već dođu u kraljevski dvor, pas Argos u starom prosjaku prepozna svog gospodara Odiseja i od radosti ugine. Prosci se upravo goste i Odisej pođe od jednoga do drugoga proseći podjelu; svi mu dadu nešto, samo Antinoj napadne na njega i udari ga podnožjem. Penelopi to bude jako žao i dade pozvati k sebi prosjaka da joj kaže je li što čuo o njezinu mužu, a Odisej odvraća da će doći navečer. Eumej se vraća na polje k svinjama ostavivši Odiseja u kraljevskom dvoru.

XVIII. Odisejovo rvanje s Irom
U Odisejevu kuću dolazi prosjak Ir, koji želi otjerati drugog prosjaka što ga nalazi kod prosaca, odnosno Odiseja, no on se ne da otjerati. Nato zažele prosci da se njih dvojica bore, pa koji bude jači, dobit će dobru večeru. I tako se oba prosjaka uhvate oko pojasa. Odisej za čas svlada Ira i teško ga ranjena baci pred vrata. Penelopa dođe među prosce i kori sina što je dopustio tu borbu, a prosce lukavo navede da joj daju darove za udaju. Poslije toga prosci nastave gozbu, a Odiseja izgrdi sluškinja Melanta i prosac Eurimah, koji baci podnožje na njega, ali ga promaši. Napokon se raziđu svi u svoje kuće na spavanje.

XIX. Odisej se sastaje s Penelopom. Pranje nogu
Kako su se već prije dogovorili, Odisej i Telemah sakriju oružje da ga prosci ne mogu pronaći kad im zatreba. Zatim Odisej razgovara s Penelopom, koja ga, dakako, ne poznaje, a on ju vara rekavši da je Krećanin, sin Deukalionov, a brat Idomenejev; da je prije dvadeset godina lijepo dočekao Odiseja, kojega je oluja nanijela na Kretu. Dalje kaže da je u tesprotskoj zemljičuo za Odiseja da će ubrzo doći kući. Nato kraljica zapovijedi sluškinji Eurikliji da strancu opere noge; ova odmah prepozna Odiseja po brazgotini na nozi, ali joj Odisej zaprijeti da nikome ne govori da se on vratio. Penelopa veli da će sutradan odrediti da se prosci natječu u streljaštvu i udat će se za onoga koji pobijedi kad vidi da već ne može drugačije. Zatim ode spavati i Odiseja također otpravi na počinak.

XX. Događaji prije ubijanja prosaca
Noću nevaljale sluškinje izlaze iz kuće ka proscima na grešna djela. Odisej ih gleda pun gnjeva, ali se opet ustrpi čekajući zgodniji čas kad će kazniti sve te bezakonike. Pred jutro dobije od Zeusa dva povoljna znamena iz kojih razabire da će mu djelo poći za rukom. Nakon toga dođe Eumej sa svinjama, a Filetije s kozama da imaju prosci što klati za gozbu. Filetije ljubazno govori s nepoznatim prosjakom i ljuto žali za Odisejem kojeg već jako dugo nema. Prosci vijećaju kako će ubiti Telemaha, ali ih u tome preplaši jedno znamenje i oni pođu u Odisejevu kuću na gozbu. Ktesip baci na Odiseja kravlju nogu, ali ga ne pogodi. Proscima Teoklimen proriče tešku pogibiju, a oni mu se smiju. Penelopa dobro čuje sve riječi prosaca jer sjedi blizu dvorane gdje se oni goste.

XXI. Postavljanje luka
Penelopa nagovara prosce da se natječu tko će napeti Odisejev luk i njim odapeti strijelu kroz dvanaest u zemlju zabodenih sjekira, i kome to dvoje pođe za rukom, ona će se udati za njega. Neki se prosci natječu, ali uzalud, nijedan ne može napeti luk, zato daju naložiti vatru i donijeti loj da se luk ugrije i namaže ne bi li se mogao lakše napeti. Uto iziđu Filetije i Eumej iz kuće, a Odisej za njima pa im kaže tko je on i neka pozatvaraju vrata da ne bi koji prosac pobjegao kad ih stane ubijati. Ni Eurimah nije mogao napeti luk, te dođe red na Antinoja, ali on odgodi natjecanje za sutra. Tada zamoli Odisej da njemu daju da ogleda svoju snagu, a prosci se na to naljute i jedva mu dopuste nakon što ih Penelopa opomene. Odisej brzo napne luk i prostrijeli sve sjekire.

XXII. Ubijanje prosaca
Kad Odisej to sretno svrši, uperi luk u Antinoja i ubije g, a ostalima vikne da je on Odisej. Eurimah ga moli da im oprosti, ali uzalud; Odisej i Telemah ubijaju jednog za drugim, a kozar se Melantej nekako iskrade i donese proscima oružje iz sobe u kojoj je bilo skriveno, a koju je Telemah zaboravio zaključati. Melantej ode po drugi put po oružje, ali ga uhvate Eumej i Filetije pa ga svežu za stup da im ne pobjegne. Prosci se svojim oružjem ne mogu obraniti jer božica Atena, najprije u liku Mentora, a zatim u obliku lastavice, gleda boj i svojom božanskom moći navraća pobjedu Odiseju i njegovim drugovima, koji ubijaju prosce jednog za drugim, a oni jedva neznatno rane Telemaha i Eumeja. Kad su već svi prosci bili mrtvi, Odisej zapovijedi svojim pomoćnicima da tijela prosaca iznesu iz dvorane, a samu dvoranu očiste od krvi. Nakon toga objese dvanaest besramnih sluškinja i iza žestokih muka ubiju Melanteja. Nakon toga Odisej kadi kuću sumporom da ju očisti od grijeha i dade pozvati vjerne sluškinje, s kojima se vrlo lijepo pozdravi.

XXIII. Penelopa prepoznaje Odiseja
Euriklija ode k Penelopi i javlja joj vijesti kojima ju misli razveseliti, ali ona baš i ne vjeruje, no ipak se dade nagovoriti, te ode u donje sobe i tu nađe Odiseja, no još ne vjeruje. Odisej zapovijedi ukućanima da pjevaju i plešu kako nitko u gradu ne bi otkrio da su prosci pobijeni. Zatim se on okupa, a Atena ga opet učini jakim i čilim, i kad on reče Penelopi tajnu o njihovoj bračnoj postelji, kako je načinjena, onda tek Penelopa povjeruje da je to Odisej jer nitko drugi nije znao tu tajnu. Njih se dvoje zagrle i odu na počinak, a isto tako i ostali ukućani odu spavati. Već je zora, ali Atena produži noć da ono dvoje mogu pripovijedati jedno drugome svoje doživljaje. Prije nego usnu, Odisej Penelopi pripovijeda ukratko što je doživio otkako je krenuo od Troje. Ujutro Odisej ustane i ode s Telemahom, govedarom i svinjarem izvan grada k svom ocu Laertu.

XXIV. Umir
Hermija vodi duše prosaca k Aidu, i tu se osim ostalih duša namjere na Ahilejovu i Agamemnonovu dušu. Amfimedonova duša pripovijeda Agamemnonovoj duši kako se Odisej vratio kući i njih porsce poubijao. U isto vrijeme dođe Odisej s onom trojicom k ocu Laertu, koji živi izvan grada u voćnjaku. Odisej najprije taji tko je on, ali ubrzo kaže da je on njegov sin Odisej i pripovijeda starcu kako je pobio prosce. Zatim odu otac i sin u kuću, gdje ih već čeka ručak. Tu se Odisej pozdravi sa starcem Dolijem i njegovim sinovima. Nakon što završe s ručkom, dolazi gomila Itačana, koje je pobunio Eupit, ubiti Odiseja koji je toliku momčad pogubio. Odisej s vjernim drugovima iziđe u boj, njegov otac pogodi i smrtno rani Eupita, i time se boj završi jer Atena ne da da se lije krv, te ona pomiri Odiseja s njegovim narodom.

O DJELU:
''Odiseja'' je dobila ime po glavnom junaku Odiseju. Nakon desetogodišnjeg ratovanja pod Trojom, on luta deset godina po svim morima i doživljava mnogo opasnih pustolovina. Izgubivši sve prijatelje u brojnim opasnostima, Odisej se vraća na Itaku, gdje se uz pomoć sina Telemaha osvećuje proscima koji su opsjedali njegovu ženu Penelopu i na gozbama upropaštavali njegov imutak.
Okosnicu ''Odiseje'' čine Odisejev povratak i osveta proscima. Ti su motivi obogaćeni prikazom prijašnjih junakovih desetogodišnjih lutanja, a pripovijeda ih sam Odisej na dvoru feačkog kralja Alkinoja. Osim toga, u ep je umetnut i motiv o sinu koji ide u potragu za ocem. Pjesnik je u moralnom pogledu produbio priču o Odiseju time što je s pustolovnim putovanjima povezao motiv o povratku muža koji izbavlja svoju obitelj iz nevolje.
Kompozicija je prepletenija od one u ''Ilijadi''. Sve su epizode u službi temeljnog motiva, a jedinstvo je izraženo u strastvenoj želji junaka da se vrati u domovinu i obitelj.
Radnja Odiseje traje po jednima 41, a po drugima 40 dana; a tu se ne računaju Odisejevi doživljaji koji traju deset godina, a pripovijeda ih sam Odisej na dvoru feačkog kralja Alkinoja.
Najveća je razlika između ''Ilijade'' i ''Odiseje'' u religijskom shvaćanju. U ''Odiseji'' su bogovi većinom zaštitnici pravnih i moralnih odnosa među ljudima. Od bogova se samostalnom djelatnošću ističe samo Atena, i to kao zaštitnica. U njezinu je liku sabrano mudro, pravedno i dobro djelovanje. Kao takva, javlja se ona i u snovima, osobito u drugom dijelu ''Odiseje'' (nakon Odisejeva povratka na Itaku). Neprijateljski bogovi Posidon i Helij podosta su bezlični. Njihova je srdžba opravdana zbog toga što su i Odisej i njegovi prijatelji prekoračili dopuštenu mjeru. Sudbina je u ''Odiseji'' isključena kao pokretni motiv,a u ''Ilijadi'' joj se pokoravaju i sami bogovi.

O LIKOVIMA:
Odisej je muž mudre i lukave pameti. Opreznost, hladnokrvno rasuđivanje i prijevara sapašavaju ga iz svih opasnosti. Radoznalost i nekoristoljubiva žeđ za novim saznanjima najplemenitije su crte njegove ličnosti. On je moralno produbljen lik. Bračna vjernost i ljubav prema domovini daju mu snagu da strpljivo podnosi sve opasnosti i poniženja.
Uz Odiseja, najviše se ističe njegova žena Penelopa kao uzor bračne vjernosti. Nju rese mudrost i osjećanje osobnog dostojanstva.
Novina su mladenački likovi: Telemah i Nausikaja. U srcu krasne Nausikaje budi se prvi osjećaj prema muškarcu, gotovo više poštovanje negoli ljubav. Nausikaja je bez sumnje najdražesniji lik grčke poezije.

Uz grupu karaktera majka - sin, javljaju se i grupe otac - sin, otac - kći, gospodari - sluge.

SOFOKLO: KRALJ EDIP

Kratki sadržaj:

I. čin

Razgovor Tebanskog kralja Edipa sa svećenikom. Svećenik podsjeća Edipa da u njegovoj zemlji vlada kuga, da su polja i žene bez ploda. Edip sve to već zna kao i njegova žena Jokasta i svakog trena očekuju da se vrati Kreont koji će donijeti vijesti iz proročišta boga Feba. Dolazi Kreont i govori Edipu da će iz njegove zemlje izaći nevolja kada nađu ubojicu svog vladara Laja na čijem prestolju sada stoji Edip. II. čin

Edip čuvši za proročanstvo nudi u ime boga da se pronađe krivac za ubojstvo i da ga se istjera iz zemlje. No kako bi bilo teško pronaći krivca bez nekog traga pozove Edip proroka Tiresiju. On je znao istinu, ali ju nije htio reći. Međutim, na zahtjev Edipa ipak ju je otkrio. Ubojica Laja je bio upravo Edip. Edip se razljuti, Tiresiju je branila istina, pa nastavi rekavši proročanstvo, a ono je bilo da će Edip postati slijep.

III. čin

Svađa Edipa i Kreonta u kojoj Edip osuđuje Kreonta da je nagovorio proroka Tiresiju da bi se dokopao vlasti. Tada se umiješa Jokasta i razljuti se kada vidi oko čega se svađaju. Kreont odlazi, a Jokasta želi doznati što je to uznemirilo njezinog muža. U njihovom daljnem razgovoru postaje sve jasnije, ali je Edip stvarno ubio Laja, ali mu Tiresijevo proročanstvo nije posve jasno. Jedina nada je jedan pastir, svjedok ubojstva.

IV. čin

Dolazi glasnik iz grada Korinta u kojem je Edip odrastao i govori mu da je starac Polib umro, i da mu on nije otac. Tada se Edip strašno uznemirio jer je bio uvjeren da mu je Polib otac. Međutim, glasnik mu reče da ga je dobio od jednog starog pastira koji je bio u Lajevoj službi. Tada je Jokasta problijedila jer je znala tko je Edip.

V. čin

Dolazi pastir koji mu ispriča kako je došao do njega.

Edip je shrvan bolom i bijesom. On je sin Jokaste i Laja.

Sada mu je sve jasno. Oženio je vlastitu majku i ubio vlastitog oca.

VI. čin

Saznavši koje je grijehe Jokasta napravila ona se objesila, Edip si je iskopao oči, te sam sebe onom kletvom istjerao iz zemlje sam bez igdje ikoga, a Kreont je zavladao Tebom.

Tema:

Traganje kralja Edipa za istinom o njegovu podrijetlu

Ideja:

Nemože se pobjeći proročanstvu bogova. Svaka nevolja koja se pokuša sprječiti a ne sprječi temeljito kasnije može postati dvostruko gora nego što je prije bila.

Analiza likova:

Edip
Glavni lik ove tragedije. On je jedan sasvim normalan čovjek što se tiče njegove psihe, ali stjecajem okolnosti on postaje bijedan i jadan. Edip je radoznao, istinoljubiv, hrabar i snalažljiv, ali nemože podnjeti nesreću koja ga je snašla, da je oženio vlastitu majku, a ubio oca.

Jokasta

Dobra prema svom mužu, brine se što ga muči, dobro vlada, ali u sebi nosi tugu i bol zbog mrtvog muža i njezinog djeteta za kojim je cijeli život tugovala misleći da je mrtvo, a njezino dijete je bio njezn muž.

Kreont

Vjeran vladaru, dobar govornik i čovjek kojeg narod voli i štuje. Možda on negdje u dubini srca želi postati vladar, ali on je svakako lukav, pametan i zna što treba reći u kojem trenutku.

Tiresija

Prorok koji unatoč sljepoći uz pomoć proročkog vida vidi i zna puno više od ostalih ljudi. Odavno skriva istinu jer zna da će ona razbjesniti njegovog vladara, no ne trpi uvrede, a kada govori, uvijek ima istinu za obranu.

PUBLIJE OVIDIJE NAZON: METAMORFOZE ( Piram i Tizba, IV. knjiga )

Bilješke o piscu: Publije Ovidije Nazon (Publius Ovidius Naso), kraće Ovidije ili Ovid, predstavnik zlatnog vijeka rimske književnosti. Rođen je 20. svibnja 43. pr. Kr. u Sulmoni, stotinjak kilometara od Rima - 17. godine nove ere, u bogatoj viteškoj obitelji. Otac je želio da postane advokat ali je Ovidije od mladosti naginjao pjesništvu. Kao dvadesetogodišnjak počinje stjecati priznanje posjećujući pjesnički krug oko Mesale Korvina. Oko 3. g. nove ere, nakon Mesaline smrti, mijenja tematiku svojih djela i posvećuje se pisanju velikog spjeva u 15 knjiga pod naslovom Metamorfoze. 8. g. nove ere po Augustovoj je zapovijedi bio udaljen u Tome, gradić na obali Crnoga mora, u zemlji Geta. Djela su mu podijeljena na:

1. Ljubavne elegije: tri djela koji se i kronološki nastavljaju jedan na drugi: ljubavne elegije, etiološko pjesništvo i elegije iz progonstva, tugaljive i polemičke.
2. Metamorfoze: 5 knjiga, 250 priča i 11995 heksametara pripovijedaju grčke i rimske legende
3. Fasti: drugo djelo u elegijskim distisima (Faste)
4. Djela iz posljednjega razdoblja
[ili ti ukratko djela : Ljubavne pjesme, parodično-didaktički ep Ljubavno umijeće, zbirka pisama junakinja Heroide, 15 knjiga Metamorfoza]

Ovidijeve izreke:
Ignoti nulla cupido. = Ne čeznemo za onim što ne poznajemo.

Nomina sunt odiosa. = Imena su mrska.

Publije Ovidije Nason - Piram i Tizba

- priča iz "Metamorfoze", IV. pjevanje

Tema: nesuđena ljubav Pirama i Tizbe

Ideja: nesuđena ljubav

Mjesto radnje: Babilon; mjesto gdje su sjedili pokraj zida koji je dijelio njihova dvorišta; kod groba kod Ninova, dud ispod kojeg su oboje oduzeli svoje živote
Vrijeme radnje: svakog dana pored zida, noć dana kada su trebali zajedno pobjeći

Vrsta: rimska legenda, ljubavna lirika

Kratki sadržaj:
Prelijepi Pirama i najljepša od svih djevojaka Tizba su se jako voljeli ako im njihovi roditelji nisu dopuštali vezu. Bili su susjedi pa su svakoga dana razgovarali preko zida koji je dijelio njihova dvorišta. Jednog dana su se odlučili da se u gluho doba noći nađu kraj Ninova groba i zajedno pobjegnu.
Tizba se prva iskrala i došla do dogovorenog mjesta te sjela ispod dudovog stabla gdje su se trebali naći. No tada je došla lavica s krvavim ustima pa je Tizba u strahu pobjegla no ispao joj je veo kojeg je lavica rastrgala i krvlju namočila. Piram je došao i našao samo Tizbin veo, te misleći da je ona mrtva, mačem si probio prsa. Tizba dođe natrag i vidjevši Pirama mrtvog i sama sebi oduzme život, a želja da zajedno počivaju joj se ostvari jer su im se oci smilovali.

Kompozicija:
1. uvod - strastvena ljubav i razgovori Pirama i Tizbe
2. zaplet - dogovor da zajedno pobjegnu
3. vrhunac - Tizba prva stiže do dogovorenog mjesta, dolazi lavica, Tizba pobjegne ali joj ispadne veo, a lavica
ga zakrvari
4. rasplet - Piram dolazi i nalazi veo i misleći da je Tizba mrtva, mačem se ubije
5. kraj - Tizba se vraća i vidjevši Pirama mrtvog i sama sebe ubije

Analiza likova:
1. Piram - od svih momka bio je najljepši, volio je Tizbu svim srcem, želio s njom pobjeći, te kad je vidio njem krvavi veo si mačem oduzeo život
2. Tizba - od sviju djevojaka na istoku bila je najljepša, voljela je Pirama svim srcem, željela s njim pobjeći, te kad je vidjela da se Piram ubio jer je mislio da je mrtva, istim mačem kojim si je i Piram oduzela život da bi zauvijek mogli biti zajedno
3. Piramovi i Tizbini roditelji - ne dopuštaju svojoj djeci da budu zajedno

VJEKOSLAV KALEB: GOST

Biografija

Vjekoslav Kaleb je romanopisac i novelist; pisao je reportaže, prikaze, članke i filmske scenarije. Bio je urednik nekoliko književnih časopisa, tajnik Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Rođen je 1905. godine u Tisnom na Murteru. Kao književnik se već i prije drugog svjetskog rata proslavio kao jedan od naših istaknutih prozaika. Najpoznatija djela su mu: zbirke pripovijedaka „Na kamenju“, „Izvan stvari“, „Novele“, „Kronika dana“, „Pripovijetke“, „Smrtni zvuci“ itd.
Ideja: život ljudi u selu

Mjesto radnje: skromna seoska kuća
Vrijeme radnje: blagdanska, jesenska večer, za vrijeme rata

Vrsta: novela

Kratki sadržaj:
Jedne jesenske večeri pred sumrak u kuću Frane, Mare i njihove kćeri je dolutao pas. Ne znaju odakle je došao, zašto je tu ali vide da odiše neizrecivom inteligencijom koja mu se vidi u njegovim očima. Prvo su se zanimali za njega, a onda su odlučili večerati. Frane je i njemu ponudio komad večere ali je on nije htio prihvatiti sve dok je Mara nije poslužila na tanjur. Vijest o čudnovatom psu se brzo proširila selom i dok su ljudi došli, pas se gospodski smjestio na sredinu kreveta i zaspao. Ljudi su se skupili oko kreveta i počeli raspravljati o psu, no nakon nekog vremena pas se probudio i ne obazirući se na ljude, išetao iz kuće i otišao.

Kompozicija:
1. uvod - opis obične večeri u kući Frane, Mare i njihove kćeri
2. zaplet - pojavljivanje neočekivanog gosta na ulaznom pragu kuće
3. vrhunac - čudnovati pas privlači njihovu pozornost svojom elegancijom
4. rasplet - pas zaspi na krevetu u ljudi se skupili oko njega i raspravljali
5. kraj - pas se probudi, ustaje i odlazi

Analiza likova:
1. pas (Gost) - ovelik lovački pas prepeličar, duge sive, svilene dlake, tankih smeđih očiju obješenih i priljubljenih uz obraz,
bojom se slaže s mrakom, glava i oči mu se ističu od tamne pozadine
- krasan, gospodski, čini se kao mudar, upitan, pun otajnog znanja
- ima mirne, pametne, kao ljudske oči, gleda kao dijete
- hranu jede s tanjura, također gospodski, lagano redom prvo manje a zatim veće zalogaje hrane
- spava mirno kao janje, na odlasku ne pogledavši nikoga izađe iz kuće te na vratima dvorišta „smoči prag“
2. Frane - riđe, čupavih obrva, pobožan, osjeća strah i poštovanje prema psu
- hvalisao se činjenicom da je baš u njegovu kuću došao taj pas
3. Mara - pobožna, obzirna prema gostu, ne želi ubiti psa
4. kći - kuštrava, slaboumna, radosna zbog dolaska psa
- od odraza svijetla krijese joj se oči i izbijaju crvenkastožute iskre
5. susjed Špirkan - znatiželjan, ima malenog sina Jerka
6. Markutina - prmukla, sipljiva glasa, čupavog brka, s jednim izbuljenim okom i razvraćenim kapcima
- zvonar i crkovinar, veseli se svakoj promjeni ili novosti, bila ona dobra ili loša
- laskavim glasom pohvaljuje psa, savjetuje Frani da nekog pošalje u selo po fratra, posvađao se sa Kazom
Ostali: Šaka - mlad, žestok seljak, visok, crven u licu, namjeravao sjekirom ubiti psa
Kazo
Nikac - pravi se pametan
Kata - Špirkanova sestra, starija djevojka
Franina sestra
ostali koji su došli vidjeti psa

PLAUT: ŠKRTAC (AULULARIA)

ŽIVOTOPIS:

Plaut (oko 254. - 184. pr. Kr.) je najveći rimski komediograf.

Neko je vrijeme bio radnik na pozornici, glumac u Rimu, zatim se kao trgovac zadužio pa je morao raditi kao rob u mlinu.

Pripisivalo mu se oko stotinu komedija, a autorstvo je utvrđeno za samo 21, od kojih su najuspjelije ''Menaechmi'', ''Hvalisavi vojnik'' i ''Škrtac''. U svojim djelima obrađuje scene iz porodičnog građanskog života, ali u fino tkivo grčke komedije unosi elemente grube komike, pa i lakrdije, ubacuje plesne i glazbene umetke i tako ih prilagođuje ukusu rimske publike željne prvenstveno razonode.

Obilježja Plautove komedije: vješto vođena intriga u kojoj presudnu ulogu ima rob, živi dijalozi, sočan narodni govor, jasno ocrtani, često i karikirani likovi

KNJIŽEVNI ROD: drama

VRSTA DJELA: komedija karaktera

MOTIVI: zlato, škrtost

TEMA: Žudnja za zlatom

O DJELU:

Starac Euklion čuva blago koje je pronašao u kućnom ognjištu. Usprkos tome, on se svima predstavlja kao siromah. Kćerku Fedru želi udati za starog Megadora, ali ona voli mladića Likonida (trudna je s njim). Likonidov sluga Strobil krade Euklionu novac. Završetak je komedije izgubljen, ali u prologu je navedeno da je sretan: Euklion dobiva novac, a Fedra Likonida.

Ova je Plautova komedija nadahnula mnoge pisce, među ostalima Marina Držića, za njegovu komediju ''Skup'' i Molierea za njegovu komediju ''Škrtac''.

Ova je komedija u Hrvatskoj prevedena pod naslovima: ''Tvrdica'', ''Škrtac'', ''Ćup''. Njezin je naslov u izvorniku ''Aulularia'', što bi u doslovnom prijevodu glasilo ''Komedija o lončiću''.

KOMPOZICIJA DJELA:

Dvije dramske radnje:

1. Škrti starac Euklion i njegovo blago

2. Udaja Fedre

KRATAK SADRŽAJ:

Euklion, ujedino gospodar i glavni lik (škrtac), tukao je i maltretirao Stafilu jer se bojao da mu netko ne ukrade ćup zlata koji je našao u svom vlastitom domu.

Premda je samo on znao za to zlato i nitko više, bojao se da Stafila (stara sluškinja) ne pronađe to zlato koje je on svim snagama čuvao. Sebe je smatrao bogatašem, premda se pravio da je najveći siromah u selu.

Euklionov susjed Megador razgovarao je sa svojom sestrom Eunomijom. Eunomija ga je pokušavala nagovoriti da se oženi jer je osjećala toliku ljubav prema svom bratu. Ona je željela svom bratu sreću te mu je predložila da dovede ženu u svoj dom te da ju oženi.

Premda mu je sestra obećala da će mu pronaći ženu, Megador joj je predložio da za ženu uzme Euklionovu kći Fedru jer se on i prije bijaše zaljubio u nju. Eunomija ga u tome podržava premda je Euklion prema njihovom stavu bio siromašan.

Ode Megador k Euklionu kako bi ga priupitao za ženidbu. Premda Euklion bijaše vrlo bogat (zbog ćupa zlata koji je pronašao), kaže Megadoru da s novcem baš ne stoji najbolje. Euklion reče da nema dovoljno kako bi mogao udati svoju kći. On je, naime, smatrao da je Megador njemu ukrao zlato pa ode u kuću provjeriti je li zlato još uvijek tamo gdje ga je on sakrio. Premda zlato bijaše netaknuto, on se vrati da nastavi razgvor sa Megadorom. Dakle, Megador Eukliona poče ispitivati poviše glupih pitanja, kao što su ''Poznaješ li ti mene?'', ''Kakva sam ja roda?'', ''Jesam li pošten?''…

Euklion je odmah pomislio kako Megador sprema opaki plan kako bi ukrao njegovo zlato, no kad mu je Megador rekao da želi njegovu kći za svoju ženu, Euklion je mislio da se on šali ili da mu se došao rugati zato što je siromah, no Megador nije ni pomislio na takvo, nego ga je dostojno pitao takvo nešto. Premda je Euklion govorio kako je siromah i kako nema dovoljno novaca da mu se kći uda, na kraju je ipak pristao jer je Megador rekao da će sve on platiti.

Nakon što je Euklion naredio Stafili da spremi sve za svadbu jer mu se kći još danas udaje, dolazi Strobil s hranom i vodi dvije sviračice i dva kuhara s njihovom čeljadi. Kuhari su Antraks i Kongrion pripremali svadbu. Pitodik, koji je bio glavni sluga, svako je toliko provjeravao kuhare rade li svoj posao. Kad je Euklion došao kući sa tržnice mumljajući kako je tržnica skupa, začuje Kongriona (kuhara) kako viče da treba veći lonac jer u ovaj ništa ne stane. Odmah je pomislio kako ga kuhari planiraju pokrasti te ih potjera iz kuće. Euklion se najviše bojao za svoje zlato da ga netko ne ukrade te ga sakri u Hram.

Naime, Strobil je čuo baš sve što je Euklion u sebi mumljao o svome zlatu, pa je pretpostavio kako je Euklion svoje zlato skrio u Hram. Strobil ode u Hram te ukrade Euklionu njegovo zlato. Euklion dođe kući sav razbijen jer nestade zlato koje je tako pozorno čuvao. Pritom u kuću ulazi Likonid (Eunomijin sin) te, pokušavši reći Euklionu kako njegov ujak Megador više ne želi u taj brak, tj. da se više ne želi oženiti za njegovu kći i kako mu je žao, Euklion odmah pomisli kako je on ukrao njegovo zlato te ga odmah optuži.

Naposljetku Likonid, nakon podosta uvreda upućenih njemu od strane Eukliona, uspije reći Euklionu za taj događaj. Euklion više nije znao za sebe.

Potom Likonid ode i sretne slugu Strobila koji mu oda tajnu da je Euklionu ukrao zlato. Likonid ga prisili da mu da zlato kako bi ga mogao vratiti Euklionu. Likonid je Euklionu uspio vratiti zlato te se tako iskupiti i oženiti za Euklionovu kći Fedru, za koju se trebao oženiti njegov ujak Megador, ali u tome nije uspio.

Na kraju Euklionu biva vraćen novac, a Likonid oženi Fedru.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:

- likovi:

KUĆNI BOG

EUKLION, gospodar, opsjednut novcem i ne uživa u trošenju nego gomilanju novca, važniji mu je novac od vlastite kćeri, grub je prema slugama, sumnjičav prema bližnjima, sebičan, gubitak mu je novaca jednak smrti

FEDRA, Euklionova kći

STAFILA, stara sluškinja - kćerina dadilja

MEGADOR, Euklionov susjed

EUNOMIJA, Megadorova sestra

LIKONID, Eunomijin sin

STROBIL, sluga u Megadorovoj kući

ANTRAKS i KONGRION, kuhari

PITODIK, sluga

EURIPID: ELEKTRA

Vrsta dijela: tragedija

Tema: Elektrina opsjednutost osvetom svoga oca.

Ideja: Određene životne situacije nas mogu pretvoriti u zvijeri koje imaju na umu samo osvetu. Koliko god nam se to čini teškim, ne smijemo biti previše radikalni u svojim postupcima, jer nam osveta ne donosi ništa drugo osim grižnje savjesti.

Vrijeme radnje: poslije 1184. godine prije nove ere (završetak trojanskog rata)

Mjesto radnje: Grčka (Mikena), selo

Likovi: - Elektra

Orest, Elektrin brat

Klitemnestra, majka Oresta i Elektre, žena Agamemnonova

Agamemnon, vladar Mikene

seljak iz Mikene, Elektrin muž

Dioskuri; Kastor i Polideuk

Karakterizacije likova:

Elektra: zastrašujuće odlučna u tome da ubije majku (i njezinog ljubavnika), i tako osveti oca; ona je ponižena, nakon ubojstva je istjerana kao robinja iz svog doma, boli je majčina nevjera i zanemarivanje djece; udali su je za siromašnog seljaka: sa raskoši kraljevskog dvora spala je na krajnju bijedu – no brak nje i seljaka nije konzumiran, jer on vjeruje da se ljudi iz različitih slojeva ne smiju ˝miješati˝; ona manipulira Orestom, nagovara ga na ubojstvo majke; nakon ubojstva muči ju grižnja savjesti, ali manje nego Oresta; sude joj Dioskuri: udat će se za Pindara

Orest: nakon ubojstva je prognan, i Egist ga je želio ubiti; kada nakon dugo godina naiđe na svoju sestru, zajedno kovaju smrtonosni plan: on će ubiti Egista i Klitemnestru (Elektra ne sudjeluje fizički u samom činu ubojstva); jer je ubio Egista – postaje junak, ali dvoumi se o tome dali bi trebao ubiti majku; Dioskuri ga osuđuju na vječno lutanje, a na njegovom putu će ga pratiti Erinije (tri sestre, božice osvete – Tisifona, Alekto i Megera); Orest će izgubiti razum; (medicinski): Orestov kompleks – želja sina da ubije majku

Klitemnestra: simbol zle i nevjerne žene; uzrok njezinoj patnji i ubojstvu muža: Agamemnon je morao žrtvovati kćer Ifigeniju da bi se mogao vratiti kući; Klitemnestra ga vara sa Egistom i zajedno s njime ubija muža, zbog tog žrtvovanja njezine kćeri miljenice; zanemaruje poslije svoju živu djecu; na vijest da je Elektra rodila, dolazi u njezin dom; Elektra i Klitemnestra se sukobljavaju, i kasnije Orest ubija majku

Problemi:

moralni – Elektra i Orest su se našli u teškoj situaciji, ali njihova osveta nema etičko opravdanje

psihološki – glavni dramski sukob je sukob Elektre sa samom sobom

povijesni – u korijenu, za svu tu tragičnu sudbinu je kriva otmica Helene (koja je bila Klitemnestrina sestra) – povod trojanskom ratu

Osobni doživljaji i zapažanja:

Drama je tužna, zato jer ljudi ne mogu utjecati na svoju sudbinu i djela, već njihovim životima upravljaju bogovi. To je najtragičnije u ovoj i većini tragedija. Ovdje se javlja jedno teško pitanje: Jesu li Orest i Elektra ispravno postupili kada su ubili vlastitu majku zbog toga jer je ona ubila njihovog oca? Jesu li se smjeli miješati u njihovu bračnu razmiricu? Ovdje svatko ima svoje odgovore, ali jedno je sigurno: ubojstvo roditelja je bizarna stvar, i ja mislim da se to moglo riješiti na drugi način. No kada čovjeka zaslijepi mržnja, ne može racionalno prosuđivati. No jedna stvar je pozitivna u toj tragediji: nerazdvojivost Elektre i Oresta (zbog toga su im na kraju sudili Dioskuri – oni su simbol nerazdvojivih blizanaca).

MARIN DRŽIĆ: SKUP

ŽIVOTOPIS:
Marin Držić rođen je 1508. u Dubrovniku u pučanskoj obitelji, a umro 1567. godine.
Jedno vrijeme boravi u Sieni gdje upoznaje talijansku renesansnu komediografiju.
Književni je rad započeo kao lirik (pisao je ljubavne pjesme u duhu petrarkizma), no ubrzo se u potpunosti posvetio drami. Okušao se u svim dramskim vrstama: komediji, pokladnoj igri, pastorali i tragediji.
Bio je najizvođeniji dubrovački dramatičar.
Djela: pastirske igre ''Tirena'', ''Venera i Adon'', ''Grižula''; pokladna komedija ''Novela od Stanca''; komedije ''Dundo Maroje'', ''Arkulin'', ''Skup''; tragedija ''Hekuba''.

KNJIŽEVNI ROD: drama
VRSTA DJELA: komedija

TEMA:
Tema je komedije u svojoj osnovi patološka i pretjerana škrtost, ali bi se općenito moglo reći da se radi o filozofiji pristupa životu, renesansnom svjetonazoru, odnosu prema materijalnim dobrima, ljubavi, kao i odnosu između starosti i mladosti.

MJESTO I VRIJEME RADNJE:
Komedija se zbiva u Dubrovniku, u Držićevo doba, dakle u 16. stoljeću. To je razdoblje renesanse i prevlasti humanističkog nazora na svijet. Sama se radnja zbiva u rasponu od dva dana, tj. određuje je skrivanje, nestanak i ponovni pronalazak Skupovog blaga, odnosno sklapanje, raskidanje i ponovno sklapanje zaruka.

O PROLOGU ''SKUPA'':
Na samom se početku predstave na pozornici pojavljuje satir, lik poznat iz književne vrste pastorale, mitsko biće koje živi u šumi. On najavljuje predstavu, komediju o starom škrcu i uvodi publiku u drugu, kazališnu stvarnost govoreći joj da poistovjećuje sebe kao glumca s likom kojeg glumi ('I Stijepo sam i satir sam') i predstavljajući Njarnjase, glumačku družinu koja će igrati predstavu ('Njarnjasi, kako znate, večeras festižaju. (...) ovo je Njarnjas-grad, Njarnjasi ga su zidali, Njarnjasi ga gospoduju'). Samo je ime Njarnjasi igra riječi koja označave one koji su gospodari, koji vladaju, dakako, u svom zamišljenom, kazališnom Njarnjas-gradu.
Satir potom tumači o kojoj je komediji riječ i koja je osnovna nit fabule. Najavljuje se i osnovni karakterni sukob na kojem će se temeljiti komedija: to je sukob između škrtosti i uživanja u blagu, između starosti i mladosti, a ponajviše između snaha i njihovih, nikad zadovoljnih, svekrva. Satir spominje da je komedija 'ukradena' iz neke prastare knjige, tj. od Plauta. Rimski komediograf Tit Makcije Plaut je u 3. stoljeću pr. Krista napisao komediju sličnog sadržaja pod nazivom ''Ćup sa zlatom – Aulularija''.

FABULA (PO ČINOVIMA):
1. U prvoj sceni razgovaraju dvije služavke, mlada Grube, služavka vlastelina Džive, te stara Variva, služavka škrtog starca Skupa, o udaji Skupove kćeri Andrijane koju otac želi dati nekome tko je bogat i ne traži miraz, no Andrijana zbog toga pati jer voli samo mladog Kamila. Pored toga, Skup se panično boji da će ga netko opljačkati, tj. da će mu uzeti blago koje je pronašao u kući i koje drži u tajnosti u jednoj zemljanoj posudi te zato neprestano razmišlja gdje da ga sakrije i kako da se ponaša da ne bi privukao pažnju mogućih lopova koje vidi u svima koji ga okružuju, pa čak i u najbližoj rodbini i posluzi. Najveći mu je problem taj što bi morao izići iz kuće zbog brojnih poslova, no boji se ostaviti zlato bez nadzora.
Variva javlja Kamilu da Skup želi udati kćer za nekog starca koji ne traži miraz. Čini se da će taj starac biti upravo Kamilov stric Zlati Kum kojeg njegova sestra, Kamilova mati Dobre, nagovara da si nađe mladu ženu koja bi mu pod stare dane bila oslonac kad već nema vlastite djece. Malo-pomalo razgovor ih navede na Skupovu Andrijanu koju Dobre ipak ne odobrava.

2. Kamilov sluga Munuo priča kako mu je gospodar zaljubljen, nesretan i kako se zbog svega toga ponaša kao da je poludio. Skup i Zlati Kum počinju dogovarati detalje oko ženidbe, a Skup je oduševljen njime jer ovaj razumno govori o potrebi štednje, istovremeno ne tražeći miraz. Variva juri Kamilu s vijestima da je ženik upravo njegov dundo Zlati Kum, dok Munuo, koji vidi da će njegov gospodar posve poludjeti, nastoji pronaći neko rješenje. Zlati Kumov sluga Pasimaha, udvarajući se Grubi, prenese vijest da mu se gospodar zaručio za Andrijanu.

3. Dživo tumači Dobri, koja se još uvijek nada da Skup neće udati Andrijanu za Zlati Kuma, da joj se sin Kamilo zaručio s Andrijanom. Dolazi i Gruba koja javlja kako je Kamilova ludost sve gora, ali samo ona zna da je to sve zapravo dio igre. Zlati Kumovi sluge Pasimaha i Drijemalo dolaze u Skupovu kuću noseći stvari za svadbu kao da je ona već gotova stvar, ali ih Skup istjera iz kuće misleći da su ga došli opljačkati. Skup potom odlučuje sakriti svoju škrinjicu s blagom na mjesto gdje je nitko ne smije tražiti - u grob u crkvi, no nije primijetio da sve prati i prisluškuje Kamilov sluga Munuo.

4. Zlati Kumu dolazi Pasimaha i kaže kako ih je Skup istjerao, na što Zlati Kum otkazuje svadbu, misleći kako mu budući tast nije normalan. U tom trenutku iz crkve izjuri Skup vičući kako je pokraden, a Munuo, koji je uzeo Skupovo blago, sreće Grubu i nagovara je da se uda za njega govoreći joj kako je bogat.

5. Skup i Kamilo razgovaraju, no dolazi do nesporazuma. Kamilo mu govori kako želi Andrijanu, a Skup misli da želi njegovo blago. Za to vrijeme Munuo bježi s blagom, ali ga opazi prijatelj Pjerić i prisiljava da pođe s njim Kamilu. Kamilo konačno otkriva Skupu da je zapravo već oženjen njegovom kćeri Andrijanom, dok Zlati Kum izjavljuje kako je njemu svejedno jer se ionako ne namjerava ženiti. U zadnjoj su sceni prisutni Skup, Kamilo, Zlati Kum, Dživo i Pjerić koji dovodi Munua s blagom. Završetak drame nedostaje.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
SKUP je glavni lik, nositelj dramske radnje, lik koji svojim karakternim osobinama nosi komiku cijele drame. On je utjelovljenje bolesne škrtosti i u svim ljudima oko sebe vidi potencijalne lopove. Svojim nepovjerljivim ponašanjem pokvari svadbeni dogovor sa Zlati Kumom, ali i ostane bez svog blaga, usprkos tome što pri njegovom skrivanju nije prezao ni pred otvaranjem grobova u crkvi i premetanja ljudskih kostiju.

ANDRIJANA i KAMILO nisu dublje analizirani likovi. Oni su tipovi 'uzdišućih' ljubavnika, nepokolebljivih u svojim emocijama te su oličenje ljubavi koja na kraju uvijek pobjeđuje.

Služavke VARIVA i GRUBA predstavljaju sukob između starih i mladih. Gruba je puna erotskih nagovještaja, uvijek spremna na igru riječima pri zavođenju, zalaže se za ljubav između Kamila i Andrijane, dok Variva nastoji sačuvati svoj životni mir priličan starijoj osobi, a jedina joj je ambicija biti što bliže kućnom ognjištu.

DOBRE, Kamilova majka, primjer je dosadne svekrve kojoj nijedna snaha nije dovoljno dobra i koja se bavi time da posreduje u ženidbi drugih na temelju njene racionalne prosudbe. S druge strane, ipak popušta zbog dobrobiti svog sina.

ZLATI KUM i NIKO, Dobrina braća, tip su ljudi 'kojima svaka dlaka smeta' i koji su posve zaboravili da su i sami nekad bili mladi. Bogati Zlati Kum nije siguran ni da se želi, ali ni da se ne želi vjenčati. Dovoljan je jedan Skupov ispad nepovjerljivosti pa da, srećom po komediju, odustane od vjenčanja. Niko također iznosi konzervativno mišljenje da mladi nepromišljeno i glupo srljaju u brak i protiv je vjenčanja Kamila i Andrijane.

MUNUO, sluga Kamilov, u skladu s renesansnom filozofijom smatra da je najvažnije pomoći samome sebi. On je primjer lukavog sluge koji, pomažući svom gospodaru, vrlo često preuzima konce raspleta u svoje ruke. Cilj njegova udvaranja je Dživova Gruba.

PASIMAHA i DRIJEMALO sluge su Zlati Kuma koji žive u zavjetrini svog bogatog gospodara i uživaju blagodati njegova bogatstva. Primjeri su lijenih i proždrljivih ljudi kojima je u životu najvažnije dobro jesti i spavati.

IVO VOJNOVIĆ: EKVINOCIJO

ŽIVOTOPIS:

Ivo Vojnović rođen je 09.10.1857. u Dubrovniku u uglednoj obitelji. Imao je bolesne oči pa je umro 30. 08. 1929. u Beogradu gdje se liječio.

Diplomirao je pravo.

Koristi pseudonim Sergej P. u svom prvom radu. Najznačajniji je kao autor modernističkih drama.

Prva mu je drama ''Psyche'' 1889., pa slijede ''Ekvinocij'' 1895., ''Dubrovačka trilogija'' 1903., ''Smrt majke Jugovića'' 1907., ''Gospođa sa suncokretom'' 1912., ''Lazarovo vaskresenje'' 1913., ''Imperatrix'' 1918., ''Maškarate ispod kuplja'' 1922., ''Prolog nenapisane drame'' 1929.

Djela: pripovijest ''Geranium'' 1880. izašla u Šenoinu ''Vijencu'', u knjizi samostalno tiskana prvi put 1919.; zbirka novela ''Perom i olovkom'' 1884.; pripovijest ''Ksanta'' 1886. koja je kasnije promijenila naslov u ''Stari grijesi'' 1919.; te knjiga ''Akordi'' 1917. (pjesnički stihovi, a u njoj su i ''Lapadski soneti'')

KNJIŽEVNI ROD I VRSTA DJELA: drama u 4 čina

LIKOVI:

FRANO DRAŽIĆ, kapetan pomorski

NIKO MARINOVIĆ, bogataš iz Amerike

IVO LEDINIĆ, meštar na škaru

TONI, djetić u Ledinića

MARIJA od poste

LUCIJA, djevojka u Frana Dražića

PAVO, barkarijol

VLAHO slijepi

GROBAR

ANICA, Franova kći

JELE, majka Ive L.

KATA, Pavova žena

jedan stari mrnar

pomorci, radnici na škaru, ženice, djeca, narod

MJESTO I VRIJEME RADNJE: malo pristanište dubrovačkog primorja godine 186*

O DJELU:

Drama je prvi put prikazana u Kr. Hrvatskom Kazalištu u Zagrebu, 30. 10. 1895.

SADRŽAJ:

Prikaza prva

Započinje didaskalijom opisa prostora zbivanja.

Ivo Ledinić je vrijedan i pošten mladić koji marljivim radom pomalo stječe znanje i uporno odolijeva nagovaranjima bogatog pomorskog kapetana Frane Dražića da poput ostalih siromašnih mladića napusti rodni dom i krene u Ameriku. Ivo ne želi ostaviti majku Jelu koja ga je teškom mukom odgojila (ona sinu govori da mu je otac bio mornar i stradao na moru da sakrije sramotu jer je istina da ju nije htio ženiti), a ni Anicu u koju je zaljubljen, a otac ju drži zatvorenu i ne želi ju dati njemu, nego bogatom Niki Marinoviću koji se pun zlata vratio iz Amerike. No Jele u Niki prepoznaje svog nevjernog zaručnika koji je pobjegao i ostavio ju trudnu.

Prikaza druga

Odigrava se u salonu bogate kuće Frane Dražića.

Anicu jedino razumije služavka Lucija koja je bila svjedok stradanja njezine majke (od očeve ruke i nasilništva). Frane je sretan što će mu Niko biti zet jer je bogat i neće mu dirati imetak, a nije ga briga što mu kćer voli drugoga, te ne želi da se uda za siromaha. Kad Anica i Niko ostanu sami, slijedi udvaranje, no pojavljuje se Jele koja mu govori da je to ona. On ju ne prepoznaje i čudi se kako je stara, propala, jadna i siromašna. Ne osjeća krivnju zbog ranije prijevare. Niko otjera Jelu i kako se boji da mu ona ne pomrsi planove, traži da se vjenčanje odmah održi. Anica pada na tlo onesviještena.

Zastor se spušta i počinje oluja, a brod Nike Marinovića simboličnog naziva "Sloboda" nije dobro vezan i razbit će se o obalu.

Prikaza treća

Počinje u Jelinoj kući. Puna je ljudi koji su u iščekivanju oluje.

Jele žali svog sina koji ni ne zna da mu se vlastiti otac ispriječio na putu k Anici. Majka mu govori da je ta ljubav nemoguća, no on ne popušta. Ivo je imao noćnu moru da je s majkom na brodu usred oluje te ona nestaje. Ivo kaže majci da ide u Ameriku obogatiti se i onda će oženiti Anicu. Majka podržava njegov plan. Uto dolaze Pavo i Niko i mole Ivu da ide privezati Nikin brod. Jele sluti da će doći do obračuna među njima pa govori Ivi istinu o ocu.

Prikaza četvrta

Odigrava se kraj crkvice Sv. Nikole.

Ivo i Jele se opraštaju. Dolaze Frane i Anica, a za njima i Niko. Ivo kaže Niki da zna da mu je on otac i traži dvije karte za brod te nešto novca. Jele odlazi na zid da vidi kako sinovljev brod isplovljava, a tamo susreće Anicu koja joj kaže da namjerava pobjeći s Ivom. Susreću se Niko i Jela i Niko shvaća da je Anica pobjegla s Ivom te prijeti vlastima i tamnicom. Jele ga moli na koljenima da ostavi sina i njegovu sreću na miru. On ju ismijava, a ona uzme sjekiru i ubije ga. Dođe do crkvice i počne zvati upomoć. Jela priča ljudima svoju priču. Neki ju osuđuju, a neki podržavaju. Frane ju želi kamenovati. No ona spozna da nikada više neće vidjeti svog sina, tuga ju prevelika slomi i Jele pade mrtva.

Jerome David Salinger: Lovac u žitu

Bilješke o piscu:
Jerome David Salinger je američki književnik, rođen 1919. godine. Međunarodni uspjeh je doživio romanom “Lovac u žitu”. Tim romanom je postao idol jedne generacije američke omladine. Napisao je zbirku novela “Devet priča” i zbirku pripovijetki “Franny i Zooey”. Mjesto radnje:

Opisuju se različiti događaji koje je Holden doživio na različitim mjestima (od New Yorka do njegove kuće), no on sve to zapravo govori u bolnici.

Vrijeme radnje:

Predbožićno vrijeme

Tema:

Život Holdena Caufielda

O djelu:

Kroz priču postupno saznajemo o njegovu životu, obitelji, prijateljima, učiteljima i ljubavima. Holden je dijete dobrostojećih roditelja, ima starijeg brata D.B.-a koji je uspješan u Hollywoodu i mlađu sestru Phoebe koju voli više nego ikoga drugoga. Mlađi brat Allie je umro od leukemije što je jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega.

Holden je izbačen iz tri škole. Na kraju ga izbacuju i iz škole Pencey Prep, zbog nerada i neuspjeha. Iz škole je trebao otići početkom božićnih praznika, u srijedu, no on odlučuje otići već u subotu, nakon posjeta profesoru iz povijesti i tučnjave s cimerom Stradlaterom.

Boji se reakcije roditelja, pa ne odlazi kući nego u hotel u New Yorku. Tu se suočava s noćnim životom: s taksijima, turistima, barovima i sl., čak i s prostitutkom i njezinim svodnikom. Tada susreće bivšu djevojku Sally koja ga nikako ne može shvatiti. Također posjećuje svoju malu sestru Phoebe. Spreman je otići na zapad, ali se prije toga želi oprostiti sa sestrom. Ona želi poći s njim pa se oni posvađaju. Nakon svađe oni odlaze u zoološki vrt, a zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir i sreću. Tim prizorom završava Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasno izražava o očekivanjima o budućnosti i mogućnosti prilagođavanja svijetu.

U romanu se mnogo pažnje posvećuje Holdenovom unutarnjem monologu, njegovim razmišljanjima o životu, svijetu, ljudima koji ga okružuju, budućnosti… Vrlo su izraženi njegovi osjećaji prema obitelji, školi, prijateljima i sestri Phoebe koju voli više od svega. Holden ne započinje priču uobičajenim dugačkim uvodom s mnogo opisa već samo napominje neke važne činjenice koje su važne da se razumije nadolazeća radnja.

Već na samom početku romana Holden napominje da ta priča nije autobiografija u pravom smisli riječi:

“Ako već zaista želite da vam pričam o sebi, prva stvar koju ćete vjerojatno htjeti znati jest gdje sam se rodio, kakvo je bilo moje glupo djetinjstvo, čime su se bavili moji roditelji prije nego sam došao na svijet i sve ono uobičajeno davidkoperfildsko sranje, ali ja nekako nisam raspoložen da se upuštam u te stvari. Osim toga, nije mi ni na kraj pameti da vam sad ovdje pričam čitavu svoju autobiografiju ili nešto slično.”

Holden nam na početku objašnjava kako se zapravo našao u bolnici:

“Pričat ću vam samo o onoj ludnici kroz koju sam prošao tamo oko prošlog Božića, upravo prije nego sam nešto kao šiznuo, pa su me dogurali ovamo da se malo smirim.”

Zatim nakon nekoliko stranica iznosi i drugu verziju o svom boravku u bolnici:

“S druge strane, porastao sam u toku prošle godine šesnaest i pol centimetara. Tako sam ustvari i dobio tuberkulozu i morao doći ovamo na sve one proklete pretrage i preglede i tako. Inače sam posve zdrav.”

Holden nam govori da njegov odnos s roditeljima i nije najbolji. Jako ih voli i priznaje da mu se teško vratiti kući nakon što je izbačen iz škole.

Govori da su mu roditelji oduvijek osjetljivi:

“…a s druge strane moji roditelji dobili bi bar po dva nervna sloma po komadu kad bih pokušao da kažem nešto pobliže o njihovom privatnom životu. To su dobri, fini ljudi i sve – ne kažem ništa – ali zaista su preko svake mjere osjetljivi.”

Posebno su postali osjetljivi nakon smrti Holdenovog brata Allieja:

“Od smrti mog brata Allieja ona nije baš naročito zdrava. Strašno je nervozna.”

Allie je bio Holdenov mlađi brat uz kojeg je Holden bio posebno vezan. Bio je Holdenov uzor. Holden o njemu govori pun ponosa. “Bio je dvije godine mlađi od mene ali zato valjda pedeset puta inteligentniji. Bio je fantastično inteligentan. Njegovi nastavnici stalno su pisali majci pisma o tome kakvo je zadovoljstvo imati u razredu dječaka kao što je Allie. Stvar, međutim, nije bila samo u tome da je bio najinteligentniji član obitelji. Bio je i najbojli, na mnogo načina. Nije se nikad ljutio ni na koga. Općenito se smatra da se riđokosi ljudi veoma lako raspale, ali Allie se nikada nije raspalio, a imao je izrazito riđu kosu.”

Holdenu je također važna njegova sestra Phoebe, o kojoj govori samo najbolje stvari. Nakon što je napustio školu, ponekad mu padne na pamet da nazove svoju sestru, ali se boje da mu se ne jave roditelji.

Holden se stalno uspoređuje sa Phoebe i Alliem. Često govori za sebe da je glup i lud. Tvrdi da je u cijeloj obitelji jedini neuspješan. “Trebalo bi da je vidite. U životu niste vidjeli tako lijepu i bistru djevojčicu. Zaista je bistra. Hoću da kažem, otkad je pošla u školu, imala je uvijek odlične ocjene iz svih predmeta. U stvari, ja sam jedini tup u cijeloj porodici. Moj brat D.B. je pisac i sve što god hoćete, a moj drugi brat Allie, onaj koji je umro, bio je pravi mudrac. Ja sam jedini koji je zaista tup.”

Govori da nema mnogo prijatelja. Izdvaja nam Stradletera, Ackleya i Jane Gallagher. Za Stradletera kaže da je pametan i dobar čovjek, ali da je veliki ženskar. Ackleya je opisao kao strahovito dosadnog i naivnog, ali mu je svejedno nedostajao. Jane Gallagher je Holdenova draga prijateljica, čak i tajna ljubav. Na toj je djevojci sve volio, čak i njen način kartanja. Spominje ju kroz cijeli roman.

Holden mnogo govori o svojim razmišljanjima, ali o izgledu vrlo malo. “Često govorim “ljudi moji”, prilično često. Dijelom zato što mi je rijčnik vrlo siromašan, a dijelom zato što se ponekad ponašam kao da sam mlađi nego što jesam. Sad imam sedamnaest, ali ponekad se ponašam kao da imam svega trinaest godina. To je doista ironija jer sam visok 189 cm a u kosi imam dosta sijedih vlasi.”

U jednom dijelu nam Holden govori da mnogo laže. To potvrđuje i citatom:

“Samo da prestanem lagati. Kad jednom počnem, u stanju sam lagati satima.”

Holden općenito voli filozofirati pa stvara i cijele odlomke oko inače potpuno nevažnih tema, npr. kako se držati s djevojkom za ruke. Također se često susreće s temama koje voli prokomentirati. Često počinje govorit o nečemu da bi se sjetio druge stvari koja ima neke veze s početnom tvrdnjom, a onda se vraća na prijašnju temu, podsjećajući čitatelja gdje je stao. Holden je jako nesiguran u sebe. Pretpostavljam da ta nesigurnost proistječe iz neprestane usporedbe s Allijem, koji je bio jako pametan.

U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana. Možda se čini neprikladnim, no on je itekako točan. U cijelom se romanu govori o Holdenovim željama, o onome što voli ili ne voli. Tako je Holden jednom pričao Phoebe o tome što bi želio postati. Rekao je da želi biti lovac u žitu, ali takav lovac kojemu bi bila dužnost da lovi malu djecu koja se slučajno zatrčavaju u provaliju. To je povezano sa pjesmom “Ako netko sretne nekog dok kroz žito ide” pa je tako nastao ovaj lovac u žitu.

Radnja ovog romana ne teče kronološki nego ovisi o subjektivnim doživljajima lika, a tijek se radnje prekida razmišljanjima i monolozima.

Pisano je žargonom mlade generacije. Holden koristi mnošto poštapalica i fraza, npr. “Što jest jest, bilo je očito da se doista osjeća bijedno što me morao srušiti. Zato sam navio staru ploču. Rekao sam mu da sam pravi pravcati degenerik i sve što uz to ide.”

Često je taj žargon poslužio za unos humora u tekst: “Počeo sam škicati one tri vještice za susjednim stolom.”

Holden također koristi ironične usporedbe, npr. “Plesati sa starom Marty bilo je isto kao vući Kip slobode za sobom po podu.” Tom usporedbom je želio reći da Marty ne zna plesati, ali je to učinio na prilično smiješan način i mislim da nema osobe koja nije shvatila značenje te usporedbe. Holden sve ljude o kojima govori naziva “stari”, bez obzira na njihove godine. Iako i sam koristi mnoge psovke, ne slaže se s njima, pa ih tako pokušava izbrisati sa zidova u školi koju Phoebe pohađa.

“Lovac u žitu” je moderan roman, čiji je stil neoubičajen u odnosu na druga djela u školskoj lektiri. Način opisivanja i razmišljanja u prvom licu je jednostavan i blizak je mladoj generaciji. Nije zamoran jer nema mnogo dosadnih opisa nego je radnja cijelo vrijeme zanimljiva i potiče nas da čitamo dalje. Također nam daje odgovore na mnoga pitanja koja mladi postavljaju o svijetu oko nas. Tako je Holden dobio odgovore na pitanja zašto netko umire mlad, kako pronaći ljubav, probao je cigarete i alkohol, a dobio je i odgovor na pitanje zašto se mora ići u školu. To su sve pitanja o kojima bi se moglo raspravljati. Nije dobio odgovor na jedno jedino tipično dječje pitanje – Kamo odlaze patke kad se zaledi jezero u Central parku?

AUGUST ŠENOA: ZLATAROVO ZLATO

Bilješke o piscu:
August Šenoa rođen je 1838. godine u Zagrebu. Djetinjstvo je proveo u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu. Prvi razred mađarske gimnazije završio je u Pečuhu, a u Zagrebu će završiti ostalih 7. 1873. godine imenovan je gradskim senatorom. Umro je 1881. g. Svoj roman “Zlatarevo zlato” objavio je 1871. godine u časopisu “Vijenac”, a godinu dana kasnije kao posebnu knjigu. Mjesto radnje:

Zagreb

Vrijeme radnje:

Druga polovica 16. st.; od 1574. do 1582. godine

Tema:

Sukob zagrepčana i gregorijanaca zbog prava na Medvedgrad

O djelu:

Ovo je djelo povijesni roman. Pisan je štokavštinom utemeljenom na građanskom jeziku. Ima dosta latinskih riječi jer je roman pisan u 16. st. kada se latinski jezik još uvijek koristio. U svom pripovijedanju pisac se koristi dijalozima koji vode do sukoba, monolozima i čestim, dugačkim opisima koji nam opisuju prostor u kojem se radnja odvija. Šenoa je sveznajući pripovjedač jer ima uvid u cjelokupno zbivanje i radnju. On je i nepouzdani pripovjedač jer iznosi vlastito mišljenje o postupcima svojih likova. U ovom romanu ima sredstava retardacije:

Šenoa uz dvije glavne radnje (borba za Medvedgrad i ljubavna priča Dore i Pavla) ubacuje i mnoge epizodne radnje (npr. sukob Petra i Stjepka, sukobi u hrvatskom saboru…)

Radnja romana je podijeljenja na dvije paralelne radnje:

povijesnu i ljubavnu. Uz povijesnu priču vezan je i opis cjelokupnog društvenog i političkog života Zagreba u 16. st. To je osnovna fabula na koju se vezuje i ljubavna fabula, u kojoj je prikazana priča o dvoje zaljubljenih. To dvoje je iz različitih društvenih staleža i u to vrijeme se nisu smjeli ni voljeti, a još manje ženiti. Na početku romana pisac iznosi mnoštvo opisa da bi nas bolje upoznao sa životom u 16.st. Upoznajemo se sa panoramom Zagreba, s običajima tog vremena te sa životima raznih ljudi i s glavnim likovima.

Analiza likova:

Glavni i najvažniji likovi su Dora Krupićeva i Pavao Gregorijanec. Dora i Pavao su pozitivni likovi. Oni se vole, ali su iz različitih društvenih slojeva pa ne smiju biti zajedno.

Dora

Oičenje nevinosti, čistoće, nježnosti i dobrote. U romanu se spominju samo njezine vrline, kao da uopće nema mana. “Bijaše bistra, živa, te se već za kasnijeg djetinjstva toliko oslobodila tako da je više nisu smatrali djetetom, svi su je nazivali “zlatarevom mudrijašicom” jer se mala naučila čitanju i pisanju…”

Dora je vrlo inteligentna, jako pametna i lijepa. Njezino srce je osvojio samo Pavao Gregorijanac. Ona na kraju umire jer su svi negativni likovi bili protiv nje. Njezinu smrt isplanirao je Grga Čokolin, koji je volio Doru, ali je nije želio gledati sretnu s drugim.

Pavao

Mlad i lijep čovjek. Hrabar je, odlučan i plemenit. Dobar je vojnik, a u borbi je velik junak.

“Mladiću bijaše jedva dvadeset godina. Lice blijeđašno, plemenito, kosa dugačka, crnomanjasta, brčići mali, čelo visoko, a sjajne plavetne oči pod tamnim trepavicama dvije zvijezde da ih nije mutila neka sjeta. Mladić bijaše lijep, snažan, a ljepši od brige i sjete.”

Pavle je bio zaljubljen u Doru. Za nju bi dao sve, pa i svoj život.

On je veoma plemenit i osjećajan, te je posve različit od svog oca. Bio je jako vezan uz majku, te se nakon njezine smrti udaljavao od obitelji.

Stjepko Gregorijanec

Dostojanstven, samovoljan i silovit plemić. Čini sve da ostvari svoje želje.

Jako mu je važno mišljenje drugih.

Klara Grubarova

Brzopleta, pokvarena i lažljiva. Opsjednuta je svojom ljubavi prema Pavlu zbog koje na kraju poludi.

Petar Krupić

Iskren, pošten, blag i mudar. Velik je uzor svojoj kćeri Dori.

Grga Čokolin

Pokvaren, zao i tašt. Voli Doru i planira njezinu smrt samo da je ne gleda sretnu sa nekim drugim.

Magda

Oličenje dobrote i sigurnosti. Voljela je i štitila Doru te je nakon njezine smrti i sama umrla nastavljajući je štititi i nakon smrti.

IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ: REGOČ

Bilješke o piscu:

Autorica ove sad već potpuno priznate klasične knjige, Ivana Brlić Mažuranić unuka je pjesnika "Smrt Smail-age Čengića" Ivan Mažuranić. Otac joj je također poznati pisac -Vladimir Mažuranić. Rođena je u Ogulinu, gje je provela jedan dio svog djetinstva, a ostali dio u Zagrebu u djedovoj kući. Škole je učila privatno, posvećujući osobito brigu izućavanja jezika, te je već u najmlađim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije još njemački, ruski i engleski. U 18 godini udaje se za Vatroslava Brlića, odvjetnika i političara u slavonskom brodu. Umrla je u Tagrebu 21.09.1938. Objavila je sljedeća djela:

"Valjani i nevaljani" (1902), "Škola i praznici"(1905), "Slike" (zbirka pjesama 1912), "Zgode Šeegrta Hlapića" (1913), "Priče iz davnine" (1916)...

Lica:

Kosjenka - vila

Regoč - div

Liljo - najljepši dječak iz oba kotara

Tema:

Susret Kosjenke s Regočom te svađa između dva sela

Sadržaj:

Radnja započinje na livadi s konjima na kojima jašu prekrasne vile. Najmlađa među njima Kosjenka dobila je najbržeg konja koji je odvoji od ostalih vila i odvede preko širokih ravnica, šuma, sve do grada Legena gdje Kosjenka upoznaje Regoča, ogromnog diva koji je cijeli svoj život proveo brojeći srušene zidine grada Legena. Pošto tamo vječno pada snijeg odnosno nikada nema ljeta, Kosjenka i Regoč odlaze tražiti dva sela koja su se Kosjenki učinila prelijepim dok je jurila na svom hirovitom konju. Kopajući ispod zemlje (jer je Kosjenka željela vidjeti što je ispod nje), Regoč i Kosjenka nailaze na mnoge probleme koje uspješno rješavaju te tako dolaze do svog cilja. Izašavši na svjetlo dana kosjenka upoznnaje male pastire s kojima se vrlo brzo sprijatelji, a Regoč Ljilju najpametnijeg i najljepšeg dječaka u oba kotara, koji mu ispriča nesretnu priču o oba sela. Naime, stanovnici i jednog idrugog sela bili su u stalnoj zavadi pa su se starješine Ljiljinog sela uputile prema rijeci Zlovodi u namjeri da otklone nasip i tako potope susjedno selo.

No brza i jaka rijeka Zlovoda potapa oba sela, a pastiri se spašavaju tako što ih Regoč prenosi na uzvisinu do koje još nije dolazila voda. Svi bi tako gledali kako Zlovoda ruši sve što se pred njom nađe da se Kosjenka ne dosjeti i poviče Regoču da rupu kroz koju je prolazila voda začepi svojim tijelom. Nakon nekoliko pokušaja Regoč ipak zaustavlja vodu, te tako izazove val veselja koji brzo splasne jer je cijelo selo odnosno sela bila pod vodom bez žive duše. Tužni pastiri priopćavaju Kosjenki koja ih je u međuvremenu jako zavoljela, da nemaju kako živjeti jer nitko od odraslih nije preživio, ne znaju obrađivati zemlju, a da i znaju sve je onako pod vodom. Tada Ljiljo naredu Regoču da probuši rupu u zemlji koja proguta svu vodu i ponovo se pokažu krovovi sela, a na njihovo najveće iznenađenje na jednom prozoru ugledaju lica djeda i bake. Otad pastiri žive u sreći i veselju, sagradivši samo jedno selo, a usred sela kula u kojoj je živjela preljepa Kosjenka.

A što je bilo s Regočom?

On se naime uplašio kad je vidio naborana lica djeda i bake te je pomislio da su oni proživjeli strašne muke, pa tako krene on nazad u svoj hladni Legen, a ionako ga se je zaželio.

HOMER: ILIJADA

AUTOR: HOMER
NASLOV DJELA: ILIJADA

GLAVNI LIKOVI:
AHILEJ- sin božice Tetide i smrtnika. Polu božanski junak, nadljudskih sposobnosti, izuzetne snage i strastvene naravi, najbolji grčki junak pod Trojom. Bez njegove pomoći , Troja se ne može osvojiti, mora se pokoriti zapovjednicima pohlepnog Agamemnona stoga se povlači iz borbe nakon što mu je Agamemnon uzeo robinju Briseidu.(1.pokretačka snaga epa)
Ahilej se vraća u boj da osveti prijatelja Patrokla (2.pokretačka snaga epa).
U osvetničkom zanosu mrcvari Hektorovo tijelo, no na zapovijed bogova vraća ga kralju Prijamu (Hektorovu ocu i kralju Troje) koji u Ahileju budi humanost.

AGAMEMNON- Menelajev brat, Atrejev sin, vrhovni zapovjednik grčke vojske. On oduzima Ahileju robinju Briseidu zbog čega se ovaj povlači iz rata. Agamemnon je zbog svoje sebičnosti kriv za sve nevolje što je zadesila vojsku. Važniji su mu vlastiti ciljevi nego dobrobit naroda.

PATROKLO_ najbolji Ahilejev prijatelj, ističe se u borbi protiv Trojanaca, gine od ruke Apolona i Hektora.

Hektor- najveći trojanski junak, ubija Patrokla, te i sam gine od Ahilejeve ruke. Hektor umire ostavivši tako ženu Andromahu i sina u povojima te žalosnoga osa kralja Prijama.

U radnju djela tj. u rat se upliću bogovi koji štite one koje vole a namještaju smrt i nesreću onima koje ne vole.

PREGLED SADRŽAJA PO PJEVANJIMA:

1.PJEVANJE

- Homer zaziva boginju Muzu da mu pjeva o Ahilejevoj srdžbi koja traje 51 dan (INVOKACIJA=zazivanje muza)
-1. DAN- svećenik Hris s golemom otkupninom dolazi u nadi da će otkupiti svoju kćer koju je zarobio Agamemnon
-svi su Ahejci htjeli vratiti KILU- starčevu kćer no Agamemnon vrijeđa starca i tjera ga
-tada u srdžbi svećenik Hris moli boga Apolona da se osveti Ahejcima :
''Tvojim strijelama moje naplati Danajcima suze''

-3.-9.dan Apolon šalje kugu svojim strijelama na grčku vojsku
- 10.dan Ahilej saziva skupštinu kako bi saznali zašto je bog Apolon srdit na njih
-Prorok Kalhant ustaje i govori kako će Apolonova srdžba nestati kada vrate Hrisu njegovu kćer
-Tada se Ahilej i Agamemnon svađaju i međusobno vrijeđaju, jer Agamemnon srdito odbija vratiti Kilu te prijeti da će uzeti Ahilejevu Briseidu.
-Tada se Ahileju ukazuje božica Atena koja ga spriječi da potegne mač na kralja
-U ljutnji Ahilej proklinje Agamemnona
-Ustaje stari Nestor iz Pila,savjetuje im da se pomire, ali Ahilejovu je srdžba bila odviše velika pa se on zaklinje da nikada više neće ratovati za Agamemnona.
-Ahejci vraćaju Hrisu kćer i prinose Apolonu žrtvu
-Agamemnon uzima Ahileju robinju Briseidu što ju je dobio na dar od Ahejaca
-Ahilej ljut i razočaran kroz plač pripovijeda majci Tetidi što se dogodilo. Tetidino se srce slama i on pristaje da će otići Zeusu.

-12.dan Tetida moli Zeusa da pomaže Trojancima sve dok se Agamemnon ne ispriča Ahileju
-Hera kojoj su i Agamemnon i Ahilej bili dragi, razljuti se jer joj Zeus nije htio reći zašto ga je Tetida posjetila

6. pjevanje

-Ahejci vode bitku dok su Trojanci u velikoj stisci
-Helena savjetuje Hektoru da se vrati u grad te pošalje žene u Atenin hram da se mole za pomoć i milost
-Trojanski junak Glauk i grčki junak Diomed sukobljavaju se u boju i kroz razgovor otkrivaju da su unuci dvaju slavnih ratnika koji su ujedno bili i prijatelji
(zanimljivo je kako Homer spominje kao Glauko poklanja Diomedu zlatno a za uzvrat dobiva mjedeno oružje- ''...gdje Diomedu dade zlatno oružje za mjedeno-njegovo bješe goveda sto vrijedno,a ovoga goveda devet'')- U ovom pjevanu pjesnik pripovijeda na vrlo opširan način Glaukovo porijeklo
-Hektor obilazi majku i šalje ju u Atenin hram, zatim grdi brata Parisa i zove ga u boj,a onda odlazi u susret prelijepoj ženi Andromahi i malomu sinu.
-Andromaha moli Hektora da ne odlazi u boj, a on najviše strahuje kako će nju neprijatelji zarobiti i odvesti u ropstvo ako izgube rat.

16. pjevanje

-Patroklo plačući dolazi k Ahileju žaleći zbog sudbine mnogih junaka
-Ahejci stalno gube bitke jer Ahilej ne želi stupiti u rat
-Patroklo kori Ahileja koji zbog svoje srdžbe ne želi ući u boj;dopušta da pogibaju grčki junaci,a i sami Odisej i Agamemnon su ranjeni
-Patroklo moli Ahileja da ga stvai na čelo Mirimidonaca te da mu dade svoj oklop kako bi ga možda Trojanci zamjenili s njim i tako se prestrašili.
-Ahilej odobrava Patroklov zahtjev i savjetuje mu da se ne udaljava od opkopa grčkog tabora i da ne ide do zidina Troje.
-Homer opet zaziva muze, ovaj put da mu pjevaju o boju Ahejaca i Trojanaca
-Ahilej ustaje i požuruje Patrokla da se naoruža, moli Zeusa da podari u boju Patroklu slavu ali da se iz boja vrati živ
-Patroklo se primiče zidinama Troje i želi ubiti Hektora,ali Hektora spašavaju besmrtni konji
-Patroklo ubija mnoge ratnike i tada se na njega zaleti Zeusov sin Sarpedon. Zeus pokušava spasiti svoga sina ali ga spriječava Hera i tako Sarpedon pogiba.
-Glauko moli Apolona da mu izliječi smrtnu ranu i tada odlazi do Hektora sa mu kaže da je Sarpedon poginuo.
-Zeus spušta maglu, a boj postane još krvaviji, a Apolon odlazi po Sarpedonovo tijelo da ga časno pokopa.
- Apolon uzevši lik Hektorova ujaka potiče Hektora da ubije Patrokla
-Apolon u borbi ranjava Patrokla oštrim kopljem i on bježi u gužvu. Tamo ga pronalazi Hektor kojem Patroklo govori da će ga Ahilej ubiti.
-Patroklo umire,a Hektor se vraća u boj.

18. pjevanje

-Kad Ahilej sazna za Patroklovu smrt, želi počiniti samoubojstvo
-Tada dolazi Tetida i obećaje mu da će mu ona nabaviti novo oružje od Hefesta kako bi mogao otići u boj osvetiti prijatelja
-Ahilej se po Herinu nalogu popne na opkup i glasno krikne a Trojanci se prestraše i pobjegnu
- Hektor se odbija povući u grad iako mu je tako savjetovano

24.pjevanje

-Ahilej nakon Hektorove smrti svakodnevno povlači i mrcvari njegovo tijelo vezano za kola oko Patroklova groba
-Prijama- Hektorova oca i kralja Troje kroz grčku vojsku provodi Hermo i ostavlja ga ispred Ahilejeva šatora
-Prijam ulazi u šator i moli Ahileja da mu da Hektorovo tijelo
Prijam i Ahilej plaču zajedno. Prijam plače za sinovima a Ahilej za ocem i Patroklom.
-Ahilej daje Prijamu Hektorovo tijelo, a prijam njemu daje veliku odštetu.
Prijam i Ahilej zajedno večeraju diveći se jedan drugome
-Ahilej i Briseida zajedno legnu u šator a Prijam na trijem
Kad se Prijam vrati s Hektorovim tijelom u Troju, oplakuju ga žena Andromaha, majka Hekuba i djeveruša Helena.
.Potom spaljuju njegov leš na lomači...

ILIJADA JE PISANA HEKSAMETRIMA. TO JE EP POVIJESNE TEMATIKE S MITOLOŠKIM ELEMENTIMA. HOMER UPOTREBLJAVA FORMULAIČNE IZRAZE ILI UČESTALE EPITETE (Brzonogi Ahilej, sjajnooka Briseida...)
Što se tiče ostalih stilskih obilježja epa koristi se polisindeton, prebacivanje, opkoračenje, inverzija te slavenska antiteza.
SLAVENSKA ANTITEZA(pitanje-negacija-odgovor).

II. verzija

Bilješke o piscu:

Homer je bio slijepi grčki pjesnik. Najvjerojatnije je živio u 12. stoljeću prije Krista u Smirni. Vrlo je vjerojatno da je napisao dva najveća antička epa: Ilijadu i Odiseju, iako mnogi osporavaju mogućnost da je on autor tih djela. Iako veliki pjesnik, radio je kao dvorski pjevač ili pripovjedač. Novija istraživanja upućuju na to je da je živio u 9. stoljeću prije Krista i bio zemljoradnik.

Likovi:

Ahilej, Agamemnon, svećenik Hriso, Briseida, Hektor, Apolon, Hera, Zeus, Patroklo, Tetida, Hefest, Atena, Heraklo, Prijam…

Sadržaj:

I pjevanje

Nakon devet godina ratovanja između Ahejaca (grka) i Trojanaca odluka o pobjedniku nikako ne pada. Razorivši jedan grad u borbi protiv trojanskih saveznika Ahil je u ropstvo poveo i kćerku Apolonova svećenika Hrisa, Briseidu. Ona je pripala kralju Agamemnonu. Njezin otac donio je otkupninu ne bi li mu Agamnemon vratio kćer. Nakon pogrdnog odbijanja svećenik Hris zamoli njegovog zaštitnika boga Apolona da kazni Ahejce. Apolon usliša Hrisovu molitvu, te pošalje svoje nevidljive strijele. Tko god je bio pogođen umro bi od kuge. Devet dana padale su strijele po Ahejcima. Zbog tog napada boga Apolona biva sazvana Narodna skupština na kojoj Agamnemon sazna uzrok Apolonove ljutnje, te u zamjenu za svećenikovu kćer on traži Ahilovu robinju Briseidu, čim je vrlo rasrdio Ahila koji više ne želi pomagati ahejskoj vojsci. Nakon što mu biva oduzeta Briseida Ahil tužno zaziva majku Tetidu i moli je za pomoć. Kako bi mu pomogla, Tetida odlazi na Olimp te se tuži Zeusu zbog svog sina Ahila. Zeus odluči kazniti Ahejce neuspjehom u njihovom boju protiv Trojanaca, no na tu Zeusovu odluku božica Hera, Zeusova žena strašno se uzbuni, no Zeus ne posustaje od svoje odluke.

VI pjevanje

Ahejci jačaju i pobjeđuju Trojance koji su stjerani sve do zidina Troje. Hektor kaže majci Hekabi neka ona i druge žene idu u hram boginje Atene uz prinos potrebnih žrtava i neka je mole za pomoć, da ih obrani od Ahejaca, a posebno od junaka Diomeda i strašnog Ahileja. Stoga su one krenule. Na bojišnici, iz dviju vojska izlaze junaci, grčki Diomed i trojanski Glauk. Žele se boriti jedan protiv drugog ali se prepoznaju kao unuci dvojice junaka, pobratima. Stoga odustaju od borbe i prijateljski se razilaze. Hektor odlazi kod svoje žene Andromahe i oprašta se s njom prije nego otiđe u boj. Hektor i njegov brat Paris odlaze u boj.

XVI pjevanje

Nakon što izgubiše sve junake Ahejci su se našli u veoma teškoj situaciji i bili su pred porazom, te Patrokolo moli Ahileja da mu pomogne ili da ga pusti da vojska predvođena njim napadne Trojance. Ahilej ga pusti davši mu svoje oružje u pridruživši mu Mirmidonce, no preporuči mu da se odmah odagnavši Trojance od lađa vrati da se ne bi bogovi naljutili. Vidjevši Patrokola u Ahilejevom oružju s Mirmidoncima Trojanci su pobježali misleći da je to Ahilej. Patrokolo je junački s vojskom udario na Trojance te ubije vojvodu Sarpendona, te pokuša osvojiti i Troju. Došavši pred zidine grada pokušao je da se popne na gradske zidine i tri puta biva odbijen od Apolona. Četvrti puta Apolon ga oštro upozori te se Patrokolo povuče od straha prema Apolonovom gnjevu. Apolon nagovori Hektora da krene u napad. U borbi između Patrokola i Hektora Apolon udari Patrokola u leđa te ga onesvijesti. Patrokola je prvi ranio Euforo kopljem u leđa. Patrokolo teško ranjen jedva se dovuče do svoje čete, te pade na pod i Hektor ga ubije.

XVIII pjevanje

Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i tuguje za prijateljem. To čuje njegova majka Tetida i dođe utješiti sina, te mu kaže da ne ide u boj bez oružja jer će ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oružje. Tetida odlazi na Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oružje. Hefest pristaje i počne kovati novo oružje. Te noći Trojanci još jednom pokušaju oteti Patroklovo tijelo, ali Hera šalje Irida s porukom za Ahileja i kaže mu da se samo pojavi na opkopu kako bi se Trojanci uplašili. Ahilej se prošeta opkopom, a Trojanci uplašeni bježe, pa Ahejci konačno donesu tijelo Patroklovo Ahileju. Spustila se noć i Trojanci vijećaju. Pulidamas, prorok, predlaže da se preko noći svi vrate u grad, jer bi inače bili previše izloženi, s obzirom na to da se Ahilej vratio. Hektor i ostali ljudi, nisu željeli poslušati njegov pametni savjet, već su ostali vani.

XXIV pjevanje

Svako jutro Ahilej žali Patrokla i vuče Hektorovo tijelo oko njegova groba. Bogovima to napokon dosadi i Zeus pošalje Tetidu Ahileju, da mu kaže da mora predati Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu, a Iridu pošalje Prijamu da mu kaže da otkupi Hektorovo tijelo. Prijam s kolima dolazi u ahejski tabor, gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za bogate darove. Ahilej pristaje, te Prijam ostaje preko noći i ujutro se vraća u Troju sa sinovim tijelom. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomači.

Mjesto i vrijeme radnje:

Okolica grada Troje oko 12. stoljeća prije Krista

Analiza likova:

Ahil

Sin kralja Peleja i morske božice Tetide, ahejski junak, hrabar, neustrašiv, uvijek spreman na borbu.

Zeus

On je u Grčkoj vrhovni Bog svih bogova i ljudi. U Ilijadi stoji na strani Trojanaca, ali samo zato što ga je za to zamolila Ahilejeva majka Božica Tetida. Zeus je mudar i pravedan, ali sputan svojim položajem ne može doći do punog izražaja.

Apolon

Mladi Bog sunca, svjetlosti i proroštva. Veliki je prijatelj i pomagač Trojanaca, a posebno Hektora, kojeg je osobno više puta spasio od Ahileja.

Atena

Božica mudrosti i rata, a bori se na strani Ahejaca. Povremeno u postizanju svojih ciljeva ne postupa najpoštenije, no u većini situacija ipak postupa pošteno.

Hefest

Bog vatre i kovačkog zanata. Bio je jedan od rijetkih bogova koji se nisu izravno umiješali u Trojanski rat. U 1. pjevanju se dokazao kao mirotvorac bar nakratko pomirivši Zeusa i Heru.

Hera

Zeusova žena, zaštitnica obitelji. Podržava Ahejce i udružuje se s Atenom.

Tetida

Boginja mora i majka Ahileja. Vrlo snažno se zauzima za svaku sinovu želju i dokazuje svoje poštenje pri svakoj pojavi u radnji, mada nekada daje prednost majčinskoj ljubavi.

Agamemnon

Kralj Mikene i vrhovni zapovjednik ahejskih snaga pred Trojom. Svojom škrtošću je izazvao bijes Boga Apolona i ustvari započeo Ilijadu. Poslije u 18. pjevanju mijenja svoj stav prema Ahileju, jer je napokon uvidio što je učinio. Lakom, voli naređivati.

Hektor

Najveći trojanski junak. Bio je prilično svojeglav (to ga je na kraju koštalo glave), ali se barem borio za ono u što je najčvršće vjerovao – domovinu. Hrabar, glavna trojanska snaga.

Patroklo

Ahilejev najbliži prijatelj. Odrasli su zajedno i bili su nešto kao pobratimi. Njegova odanost domovini i Ahileju prikazana je u 16. pjevanju, gdje željan borbe za domovinu ipak traži Ahilejevo dopuštenje za odlazak u boj. Hrabar, borben, vjeran, prijatelj i suborac.

Prijam

Kralj Troje. Njegova ljubav i dobrota se najviše ističu u 24. pjevanju pri molitvi Ahileju da mu vrati sinovo tijelo.

Dojam o djelu:

Kao običnog čovjeka, s malo interesa za ovakva stara književna djela, ne mogu reći da me Ilijada iskreno oduševila. Čak mislim da bi se mnogi složili sa mnom da je pomalo dosadna. Kao ratni ep većinom se temelji na mržnji i ubijanju. Dugi opisi borbi pogotovo u 16. pjevanju i dalje prilično su dosadni i vrlo razvučeni. S druge strane nije sve baš tako crno, jer ipak se pojavljuje i tračak ljubavi, a to se najjasnije očituje u 24. pjevanju gdje Prijam s poštovanjem prilazi ubojici svoga sina Ahileju, a on potpuno zaboravlja na srdžbu prema Hektoru i Trojancima i ugošćuje Prijama. Isto tako postoji i majčinska ljubav za sina koju Tetida iskazuje u molitvama Zeusu i Hefestu. Sve u svemu Ilijada me višestruko nadilazi svojim stilom, koji još uvijek nisam u potpunosti usvojio i protumačio, pa zbog toga ni ne mogu biti potpuno objektivan u vrednovanju djela.

Pero BUDAK-KLUPKO
O piscu

Pero Budak književnik je rođen 1917.g u Trebinju. Glumac, redatelj i direktor kazališta, autor je drama, pjesama, eseja i članaka.Od drama poznate su:
-Svjetionik
-Proljeća bez ljeta
-Mećava
-Zaboravljeni
Od komedija poznata su mu djela:
-Klupko
-Tišina! Snimamo!
-Političko vjenčanje
Prije negoli će ova nabrojana i druga djela objaviti, on je sudjelovao kao rukovoditelj, redatelj, predavač i organizator u radu zagrebačkih amaterskih kazališnih družina, a 1949. i 1950. godine umjetnički je direktor Kerempuhovog vedrog Kazališta. U vremenu od 1950. pa do 1953. redatelj je u kazalištu Komedija. Zatim je 1953. postavljen za direktora novoosnovanog Zagrebačkog dramskog kazališta, danas kazališta Gavella, kojem ostaje na čelu sve do 1970. kad postaje direktor Nakladnog zavoda Matice hrvatske.

O djelu
Komedija »Klupko« sastoji se od 3 čina, a događa se u malom trgovištu u Lici, oko godine 1930. Sva tri čina su pred gostionicom »Tetke Rože«. Osobe u ovoj drami su:
Roža, krčmarica, zvana »Tetka Roža«
Jursan, njen bivši muž
Anica, njezina kćerka
Josina
Antuša, žena Josina
Vranjica, njihova kćerka
Radojko Škorić, trgovački putnik
Mijat, udovac
Markina, pritrglija
Jeka, službenica u »Tetke Rože«
Ilija
Prvi momak
Drugi momak
Momci

U ovom djelu saznajemo da se život od 1930. god. Do dana današnjeg nije puno promijenio. Tu glavni, pozitivni lik »Tetka Roža« ima kćerku Anicu i bivšeg muža Jursana. Odmah na početku saznajemo da njena kćerka nije iz braka s Jursanom, nego kći Rože i Mijata.
PRIZOR IZ KOMEDIJE
Mijat dolazi pod Rožin prozor i kucne čvrsto. Tada Roža izađe na prozor.Mijat joj govori da ne može spavati, ali da želi biti s njom otkada je Mara umrla i da ju svaku noć sanja i da ne može bez nje. Na to mu Roža govori da bude tiši jer će joj se dijete probuditi, a i da ih može čuti Jeka. Mijat je htio da mu Roža bude žena, ali ona mu je rekla da mora čekati do jeseni dok se Anica ne uda. Anica nije imala roditelje, ali se po selu pričalo da je Mijat njezin otac. Malo kasnije Mijat uđe kroz prozor u Rožinu sobu dok ga ona čeka na drugom prozoru. Josina je sve to vidio i legao pod lipu i pjevušio. U to dolazi Ilija pod Jekin prozor. Prvo je počeo gugutati a onda je bacio mali kamenčić. Ubrzo Jeka otvori prozor. Ilija joj je rekao da ga otvori da može ući, ali nju je bilo strah da netko ne čuje. Tada joj je Ilija rekao da mu je obećala. Rekao joj je i da siđe u štalu i tada je došla. Josina je i to promatrao. Odjedanput se čula Roža koja je tjerala Mijata jer je skoro svanulo. Mijat se složi i kaže joj da mora izaći kroz Rožin prozor jer je tamo bačva. Kad se prozor zatvorio Josina potrči, odgura bačvu do drugog prozora i sakrije se. Mijat je počeo izlaziti i primjetio da nema bačve, a Roža mu je rekla da je ona pod onim drugim prozorom. Tako je Josina nekoliko puta pomicao BAČVU A Roža je govorila Mijatu da je slijep. Počeli su se svađati, i kada je pjetao počeo kukurikati Mijat se bez riječi počeo spuštati. Za to vrijeme Josina brzo iskrene bačvu na stranu, a Mijat koji je izlazio osklisznuo se i pao. Stiglo je jutro i svi su se »probudili«, (ovo je bio jedan događaj iz ove komedije).
Mijat kojem je žena umrla želi da svi saznaju da je Anica njegova kći. Međutim Roža želi da pričekaku jer je Anica pred udajom.
Jeku, koja radi za Rožu oblijeće Ilija.
Jursan, Rožin bivši muž vjeruje da ima kćer staru 22 godine, jer par mjeseci poslije njegovog odlaska Roža mu je napisala pismo da je dobila kćer s njim. Međutim, ona mu je slagala kako bi se on osjećao kriv što ju je ostavio samu u Lici.
Roža mu šalje sliku Vranjice s porukom da je to njihova kći. Ona mu prešućuje Anicu, s ciljem da ga vrati.
Tako i počinje ova komedija, slikom Vranjice, jer jedan Rade Ugarčić, sin Maniše Ugarčića iz Raduča koji živi u Americi, je vidio njenu sliku i htio ju je oženiti. Roža koja ne želi da se osramoti pred Jursanom moli Josinu i Antušu, roditelje Vranjicine da kad dođe Rade Vranjicu presele tih nekoliko dana kod nje, a Anica kod njih. Jedini problem je u tome što se Rade zaljubio u Vranjicu.
Vranjica sve priznaje Radi-da nije Rožina kći, i njih dvoje si priznaju uzajamnu ljubav.
U krčmu se jednog dana pojavljuje Jursan sa željom da ga Roža primi natrag. Tako se Vranjica i Rade zaručuju, JEKA I ILIJA isto priznaju ljubav jedno drugom i svi žive sretno do kraja života.

Lektire za 1. razred srednje škole

Facebook Share