Vrsta djela: Priča
Tema: Što je dobio kada je otkriven spavao
Glavni lik: Dječak
Sporedni likovi: Djeca i mačak
Sažetak: Dječak je jednom otkriven spavao i dobio zubni karijes. Drugi put je otkriven spavao pa je kratkovidan ostao tri dana i nije mogao čitati. Onda se morao dobro potkriti dok spava, jastuka je bilo do tavana pa je tri dana bio ugušen pa je onda opet morao ići u školu. Četvrti dan je bio obično pokriven pa im je krepala mačka. Onda nije znao kako spavati pa je ležao na mokroj travi te dobio batine jer je isprljao košulju.
Felix Salten: Bambi
Tema: Život Bambija i životinja
Mjesto radnje: Šuma
Vrijeme radnje: Godina
Glavni lik: Bambi
Osobine glavnog lika: Radoznao, veseo, dobronamjeran, nestašan
Sporedni likovi: Majka, Teta Ena, Gobo, Falina i šumske životinje
Redosljed događaja:
1. Bambi dolazi na svijet
2. Bambi uči o životu
3. Bambi upoznaje svoju rodbinu
4. Bambi upoznaje Starinu
5. Nestanak Bambijeve majke
6. Borba bambija za Falinu
7. Bambi je ranjen
8. Bambi na kraju ostaje sam
Bambi se zaljubio u Falinu.
ON znači krivolovac.
BAMBI JE SHVATIO DA SU NAD SVIMA NAMA ZAKONI PRIRODE.
ANTO GARDAŠ - DUH U MOČVARI
Vrsta djela: Dječji roman
Tema: Zaštita životinja u Kopačkom ritu
Mjesto radnje: Kopački rit
Vrijeme radnje: Zima
Glavni likovi:
Marion: hrabar, pametan, snalažljiv, pristojan
Liptus: snalažljiv, vrijedan, hrabar, neobičan
Melita: dobra, brižna, uredna, stidljiva
Redosljed događaja: 1. Liptus poziva Mariona i Melitu u goste
2. Mario i Melita dolaze Liptusu
3. Poziv mladeži da pomognu životinjama
4. Duh u močvari
5. Briga o ustreljenoj srni
6. Skup lovačkog društva
7. Odlazak Mirona i Melite
Opis kopačkog rita: Zimi je život u močvari znatno siromašniji nego ljeti, jer mnoge ptice, koje daju glavno obilježje Kopačkom ritu, krajem ljeta ili početkom jeseni napuštaju močvaru i sele se na jug. Za neke od nih ove su močvare privremeno boravište, ili možda tek kratko odmaralište, a nekima je tu stalno skrovište. Neke opet dolaze ovamo samo da prezime, jer je i najjača zima u Kopačkom ritu mnogo blaža od one osrednje u Sibiru.
Opasnosti koje prijete životinjama u Kopačkom ritu: Tri opasnosti koje prijete životinjama močvarama Kopačkog rita su: poplava, jaka zima sa snijegom i lovokradice.
Tko pomaže životinjama Kopačkog rita? Pomoć životinjama pružaju mještani Kopačeva.
Poruka: Pomozimo životinjama! Ne ubijajmo životinje!
SADRŽAJ:
Brat i sestra, Miron i Melita, odlaze na zimovanje prijatelju Zoltanu (Liptusu) u Kopačevo. U tijeku je velika akcija lokalnog stanovništva i lovačkog društva kojom pomažu divljim životinjama iz rezervata da prežive zimu.
Po dolasku, iste noći, dječak Halasz nađen je promrzao na obali gdje bunca da ga je napao bijeli duh na jednom od otoka u močvari. Otada zanijemi. Baba Etelka otkrije tajnu kako je duh viđen još davno i kako ne može s otoka pa se sveti svakome tko stupi na njega. U mjesto se uvuče strah. Lovci, na čelu s Vučevićem, Kovačevićem i Levayjem, pokrenu istragu.
Ali ni oni ni liječnici ne mogu pomoći Halaszu. Zato Miron, Liptus i Melita odluče naći duha i ponuditi mu da ga čamcem prebace na obalu u zamjenu da ozdravi njihovog prijatelja.
No, duh zapuca i rani lovca Levayja čime dokaže da je mnogo opasniji nego što se mislilo. Radnja filma se odvija u jedinstvenom zimskom pejzažu Kopačkog Rita. Povrh krovova baranjskih kućica koje krase rodina gnijezda na dimnjacima, unikatnog duha ovdašnjih ljudi, zvuka tambure i cimbala, te starih lovaca, tih vrijednih čuvara prirodnog blaga, djeca doživljavaju nezaboravnu pustolovinu. Upoznaju fenomene autohtone flore i faune kao i važnost brige za okoliš i životinje koje u njemu žive.
Brat i sestra, Miron i Melita, odlaze na zimovanje prijatelju Zoltanu (Liptusu) u Kopačevo. U tijeku je velika akcija lokalnog stanovništva i lovačkog društva kojom pomažu divljim životinjama iz rezervata da prežive zimu.
Po dolasku, iste noći, dječak Halasz nađen je promrzao na obali gdje bunca da ga je napao bijeli duh na jednom od otoka u močvari. Otada zanijemi. Baba Etelka otkrije tajnu kako je duh viđen još davno i kako ne može s otoka pa se sveti svakome tko stupi na njega. U mjesto se uvuče strah. Lovci, na čelu s Vučevićem, Kovačevićem i Levayjem, pokrenu istragu.
Ali ni oni ni liječnici ne mogu pomoći Halaszu. Zato Miron, Liptus i Melita odluče naći duha i ponuditi mu da ga čamcem prebace na obalu u zamjenu da ozdravi njihovog prijatelja.
No, duh zapuca i rani lovca Levayja čime dokaže da je mnogo opasniji nego što se mislilo. Radnja filma se odvija u jedinstvenom zimskom pejzažu Kopačkog Rita. Povrh krovova baranjskih kućica koje krase rodina gnijezda na dimnjacima, unikatnog duha ovdašnjih ljudi, zvuka tambure i cimbala, te starih lovaca, tih vrijednih čuvara prirodnog blaga, djeca doživljavaju nezaboravnu pustolovinu. Upoznaju fenomene autohtone flore i faune kao i važnost brige za okoliš i životinje koje u njemu žive.
NIKOLA PULIĆ - KLJUČIĆ OKO VRATA
Vrsta djela: Dječji roman
Tema: Zgode Maje i njenih prijatelja
Mjesta radnje: Školsko dvorište, Luna-park, starački, stanovi
Vrijeme radnje: Ljeto
Glavni likovi: Maja, Suzana, Stanko, Miroslav
Sporedni likovi: Majina mama, tata i baka, milicionari i crni čovjek
Majine osobine: Dobra, plašljiva, ljutita, dobronamjerna
Redoslijed događaja: 1. Maja, pravaključašica
2. Skupljsnje kestena
3. Noćna vožnja vlakićem
4. Čarobni sapun
5. U prikolici cestogradnje
6. Stankov tata
7. Lisica
Kakvi su pravi pravi ključaši, kakvi su polukljušači, a kakvi su šminkeri?
Pravi ključaši su oni koji ostaju sami kod kuće. Poluključaši su oni kojim povremeno dolaze baka ili djed. Oni nekad nose, a nekad ne nose ključeve. Šminkeri i šminkerice ne znaju sami ni gaće navući. Lako ih je prepoznati. Prave se važni i nemaju previše osjećaja za drugarstvo. Nose ključiće oko vrata kao ukras, jer u školi nesmiju nositi nakit. Ipak neki od njih krimice objese neki privjesak.
Što djeca trebaju činiti kad ostaju sama?
Djeca kad ostaju sama kod kuće ne smiju otvoriti nepoznatim ljudima, biti u kontaktu s roditeljima, znati neke važne brojeve...
Poruka djela: Pazimo na svoje stvari i ne razgovarajmo s nepoznatim ljudima kad smo sami kod kuće!
Djeca su najsigurnija s odraslima!
MATO LOVRAK - DRUŽBA PERE KVRŽICE
Vrsta djela: Dječji roman
Tema: Popravak starog mlina
Mjesta radnje: Selo
Vrijeme radnje: Lipanj
Likovi:
Pericine osobine: domišljat, radišan, dobar.
Divljakove osobine: dobar, aktivan u radu, razigran.
Zašto je bila važna sloga u družbi?
Sloga u družbi je bila jako važna jer bez nje se nije mogao popraviti mlin.
Što je družba pokazala ljudima?
Družba je pokazala ljudima mlin i kako se pomoću sloge sve može.
Redoslijed događaja: 1. Pero se sjetio da bi mogli popraviti mlin
2. Pero okuplja družbu
3. Družba ide prvi put u mlin
4. Uređenje starog mlina
5. Družba dobiva nove članove
6. Stari mlin je popravljen
7. Proslava završetka školske godine i popravka starog mlina
Odaberi jedan događaj i napiši sažetak.
Prvog licpnja na katoličkom kalendaru pisalo je Gracian, a pravoslavni Patrikija. Sutradan je kod katolika pisalo Erazmo, a pravoslavaca Talelej. Kako će drugaćije, neće valjda pisati Joco, Baćo i Dida, jer to nebi bio kalendar.
Poruka: Uz malo sloge sve se može!
HRVOJE HITREC - EKO, EKO
Vrsta djela: Znanstveno fantastični roman za djecu
Tema: Želja djevojčice Vesne i njezinih prijatelja da pomognu Eku
Mjesta rednje: Jaruga, planet Zmaz
Vrijeme radnje: Ljeto
Glavni likovi: Eko, Vesna, Toki i Voki
Sporedni likovi: Vesnina mama, Mljacko, Vesnini susjedi
Redoslijed događaja: 1. Eko Eko
2. Vesna, Toki i Voki pomogli su Eku
3. Eko, Vena, Toki i Voki su se sprijateljili
4. Sestra od Eka je zarobljena
5. Vesna, Eko, Toki i Voki krenuli su na planet Zmaz
6. Susret s kraljem smeća
7. Poraz kralja smeća
8. Ekino oslobođenje
9. Povratak djece na zemlju
10. Oćišćena zemlja
11. Povratak Eko i Eka na planet Bon
Poruka: Ne zagađujte zemlju!
Sve je ljepše kad je čisto!
Naziv priče: Šuma striborova
Tema: Putovanje Regoča i Kosjenke
Likovi:
Nestvarni: Regoč i Kosjenka
Stvarni: Ljiljo, starac i starica
Kosjenka: dobra, druželjubiva, znatiželjna
Regoč: tužan, dobar, lude glave
Vrijeme radnje: Ljeto
Redoslijed događaja: 1. Kosjenka prvi put silazi na zemlju
2. Kosjenka prvi put prilazi Regočevom uhu
3. Put Kosjenke i Regoča
4. Dolazak u selo
5. Regoč se vraća u Legen grad nastaviti brojati kamenčiće
Poruka: Svatko će se nekad vratiti u svoj grad
Bilješka o piscu
Erich Kästner rođen je 23. veljače 1899. godine u Dresdenu, u Njemačkoj. Bio je jedan od najboljih njemačkih pisaca za djecu. Studirao je germanistiku i romanistiku, a također je i doktorirao iz filozofije. Usto je i dobitnik međunarodnih književnih djela. Umro je 29. srpnja 1974. godine.
Kratak sadržaj
Gospođa Tišbojn poslala je svog sina k baki u Berlin i dala mu 140 maraka da ih preda baki. Emil je u vlaku zaspao i čovjek Grundijas uzeo mu je novac. Kada je vlak stao, Emil je izašao iz vlaka i tada primijetio da nema novca. Susreo je Gustava i ispričao mu što mu se dogodilo u vlaku. Dječaci su jurili za njim i počeli ga špijunirati. Malo kasnije Grundijas je otišao u banku, a tamo su ga dočekali dječaci sa službenicima banke i stražarom. Uhvatili su ga, a Emil se vratio kući sretan i ponosan.
Vrijeme radnje: ljeto
Mjesto radnje: grad Berlin
Likovi: Emil, dječaci, Emilova majka, Gustav, Grundijas
Johana Spyri HEIDI
Bilješke o piscu:
Johanna Spyri rođena je u švicarskom selu nedaleko od ciriškog jezera.
Odrasla je u kući u kojoj je živjelo puno djece. Počela je pisati za vrijeme
francusko-ruskog rata 1871. god. Najviše uspijeha doživjele su njezine
knjige za djecu, osobito Heidi. Knjiga je ubrzo prevedena na mnoge strane
jezike. Umrla je 1901. godine.
Mjesto radnje: U planinama, gradu, Sesmenova kuća
Vrijeme radnje: Ljeto, jesen, zima, proljeće
Osnovna misao: Pomozi drugima pa će drugi tebi pomoći.
Kratki sadržaj:
Sunce je grijalo i žena je vodila Heidi sa sobom do strike sa planine. Kad
su došli žena joj je rekla da je to njezin djed i ona mu je potrčala u susret.
Njih dvoje su bili veoma sretni i stalno su bili zajedno. Tamo je srela Heidi
i Petrovu baku. Ona je bila slijepa starica i Heidi se brinula o njoj. Nakon
tri godine žena se vratila i odvela Heidi u bogatu kuću. Ondje je srela
djevojčicu Klaru koja joj postaje prijateljica. Klara je bila bolesna i nije
mogla hodati. Klarina baka je Heidi naučila čitati. Heidi je po noći ustajala
te nije mogla spavati zbog čežnje za djedom. Stari liječnik je rekao da se
mora vratiti djedu. Sutradan je Heidi došla kod djeda. Donjela mu je
pismo u kojem je bilo mnogo novca. Stari liječnik je javio da će doći u
planine. Klara je htjela doći u planine k Heidi. Nakon nekoliko dana Klara
je stigla kod prijateljice. Klara je je u planinama ozdravila, prohodala.
Baka i Klarin otac bili su presretni. Klarin otac je obećao djedu da će se
brinuti za Heidi sve dok ne umre.
Analiza likova:
Heidi
Djevojčica koja nema roditelja, radoznala, vesela, poslušna, razigrana.
Djed
Vrijedan, spretan, prižan, pažljiv, strpljiv.
Petar
Ljubomoran, ali u duši dobar.
Klara
Nepokretna, tiha i povučena.
STEVAN BULAJIĆ: IZVIĐAČI VIDRINOG JEZERA
Kratki sadržaj:
U knjizi Izviđači vidrinog jezera se govori o grupi drugova u malom mjestu koje su više mame, ali bogami i poneki tata upisali u izviđače. Oni jedan dan odluče posjetiti jedno od najljepših jezera u njihovom kraju, Vidrino jezero. Vidrino jezero se nalazilo nekih 24,5 km od njihovog mjesta, ali pošto su odlučili da ga posjeta ta distanca im nije predstavljala problem. Krenuli su oko podna i prije nego što dođoše tamo kupiše 3 gajbe pive jer odlučni bijahu da se provedu i zabave, a u današnje vrijeme kao i u tadašnje vrijeme to bilo nemoguće bez alkohola. Kako pivo ne sadrži veliki postotak alkohola ponjeli su neke jeftine brlje. Kako su stigli tamo tako su krenuli piti. I opjaniše se ko stoka. I odoše se kupat. Vidrino jezero biješe tiho i mirno. Oni to pokvariše i probudiše duh potrovani vidri koje su tražile osvetu. Kako bi im se osvetile vidre se izmokriše njima u pivo i pobjegoše. Oni nastaviše piti ko da se ništa nije desilo. Sutradan se vratiše kući.
SLAVKO MIHALIĆ: PETRICA KEREMPUH
O piscu: Završio pučku školu, gimnaziju, i maturirao, u Karlovcu. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski jezik i književnost. Piše od 14. godine. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu pokreće književni mjesečnik "Tribina" (1952.). Urednik je poezije u izdavačkom poduzeću "Lykos". Krajem pedesetih godina sudjeluje u organiziranju festivala poezije i glavni je urednik književnog lista "Književna tribina". Kad je list obustavljen, odlazi u Društvo hrvatskih književnika, radi u kulturnom tjedniku "Telegramu" kao zamjenik urednika, više puta ga biraju za tajnika Društva, gdje pokreće "The Bridge", reviju za prevođenje hrvatske književnosti na druge jezike, i zasniva međunarodne "Zagrebačke književne razgovore".
Petrica Kerempuh lik je iz hrvatske književnosti koji stoji uz bok sličnih pučkih likova u europskoj književnoj tradiciji, poput Tilla Eulenspiegela ili junaka pikarskih romana. Autor ove knjige Slavko Mihalić svoj je susret s Petricom Kerempuhom opisao, između ostalog, i sljedećim riječima: Ime Petrica Kerempuh (koliko se danas sa sigurnošću može tvrditi) prvi put se spominje u knjizi Jakoba Lovrenčića, tiskanoj 1834. godine u Varaždinu. Raščlambom Lovrenčićeve knjige brzo bismo ustanovili da je riječ o prijevodu-preradi njemačke povijesti o Tillu Eulenspiegelu, s time što je naš autor ponajviše mislio na poučni smisao svoje kompilacije, namijenjene najširem krugu čitatelja (...) Što je meni preostalo? Pa upravo ono na čemu je Jakob Lovrenčić stao 1834. godine: da Petricu Kerempuha do kraja pohrvatim, smještavajući neke od njegovih 'Tillovskih' pustolovina u naše povijesno, zemljopisno i folklorno ozračje, da tome pridodam vlastite mašte, znanja i iskustva, ponešto iz bogatoga narodnog pripovijedanja, ali sam ostavio i prilagodio i dio Petričinih skitnji po svijetu, ne bez podrugljivih primisli na tadašnja europska zbivanja i odnose.
Knjiga Petrica Kerempuh donosi radost čitanja na kakvu smo već gotovo zaboravili, podsjećajući nas na vrijeme kada je književnost oplemenjivala individualne prostore mnogo više nego li joj to aktualno vrijeme 'kulture' elektronskih medija želi priznati. Petrica Kerempuh je čitateljska avantura koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.
mjesto radnje:šuma
vrijeme radnje:dan i jutro
pisac:anto gardaš
kratak sadržaj:
U ovoj lektiri govori se o jednom veoma veoma udaljenom planetu koji se zvao ljubičasti planet. Razlog zašto je ovaj planet bio ljubičasti je što je jedna multinacionalna kompanija čiji je simbol bila ta ljubičasta boja odlučila kupit taj planet i na njemu modifikovat da sva priroda bude ljubičaste boje. Tamo su živjeli i ljudi koji su takođe bili ljubičasti. Što je na Zemlji bilo sivilo to je na Ljubičastom planetu bilo ljubičastilo. Jedna žena, Vira, nije mogla to podnjeti jer je njena omiljena boja bila crvena. Ali gdje naći crnenu boju, bojiti u crveno i ostati nekažnjen jer se pojavljivanje i korištenje bilo koje druge boje dobijala smrtna kazna. Prilikom modifikacije ljudi sve je postalo ljubičasto osim krvi, jer ipak krv nije voda. Krv je bila rješenje, ali ipak bol nije podnosila i igle se plašila da bi vadila iz sebe krv. Svaki mjesec je 4-5 dana u mjesecu skupljala crvenu boju koju joj je donosila tetka iz Crvenke. Kad
jedan dan sakupi teglu ona ode do zgrade vlade i tamo ugleda ženu koja nosi krzno i isrska je crvenom bojom jer je ona volila životinje. ....................
likovi:
glavni lik:tata nino,miron i ljubičasti planet
sporedni lik:mama maša,tonkica,tina i baba nada
pouka:lijepo je pomagati drugima
U knjizi Leteci razred koja je po nasem skolskom planu i programu obavezna lektira, govori se o nesputanim djecijim danima punim veselja sale, zaljubljenosti, ali ponekada i tuge.
U pocetku knjige Leteci razred sve djeluje razdragano, razigrano kao u nekoj bajci i djeca bezbrizno koracaju kroz zivot. Ipak jednoga dana sa u skoli u jednom razredu odvija nevjerovatna stvar sa malom djevojcicom po imenu Margaret koja slucajno otkriva svoju tajnu koju je godinama cuvala jer se plasila reakcije drugih...
Ova lektira je svakako jedna od ljepsih lektira koju obradjujemo u skoli i bilo bi zaista sjajno kad bi svako procitao ovu lektiru.
ZVONIMIR Balog: Nevidljiva Iva
.jpg)
Višestruko nagrađena zbirka Nevidljiva Iva nije samo ishodišna za Balogov pjesnički opus, nego i presudan događaj u hrvatskoj dječjoj književnosti. - dr. Stjepan Hranjec
U svojoj prvoj knjizi Nevidljiva Iva Zvonimir Balog najavio se kao novator, kombinator, veliki smišljator. Njegove ćete šaljive pjesme i čudesne priče lako prepoznati, jer imaju u sebi "ono nešto" - mudro, okretno duhovito i vješto što im daje izuzetnost i utiskuje zaštitni znak prave vrijednosti. - Sunčana Škrinjarić
Balog je posvema moderan pisac: jezik je alfa i omega njegova projekta pisanja za najmlađe. Igra je oblik u kojemu on realizira taj projekt.
Zvonimir Balog ide u red najboljih hrvatskih dječjih pisaca svih vremena. Jednako po vlastitosti nadahnuća, bliskosti djetetu, pripadnosti suvremenim trendovima u dječijoj književnosti, neiscrpnosti radosti stvaranja, koliko i po visokom književnom dometu i recepciji od strane mladih čitatelja kao i kritičara.
Što u bogatoj Balogovoj književnoj biografiji znači knjiga Nevidljiva Iva? U njoj Balog prvi put izlaže i pokazuje svoju pjesničku osobenost. U njoj Balog otvara prevladavajući stil nove hrvatske dječje poezije. Ta knjiga započinje nepresušnu Balogovu igru riječima, u njoj se, dakle, bogato otvara osebujna Balogova nonsensna gramatika.
Kako napravit pjesmu?
Pjesmu može napraviti svatko
i Dalibor i Dodo i Vlatko,
A evo kako se ona pravi:
najprije se red smijeha stavi,
pa red visokih plavih gora,
pa red dubokih tajnovitih mora.
Jedan cvijet! Dvije – tri duge
Jedna zvijezda! Malo tuge.
Zatim iz srca pjesnik izvuče
zlatnog goluba da u pjesmi guče!
Tema: Na koji način napraviti pjesmu
Mjesto i vrijeme radnje: neodređeno
Interpretacija: Pjesnik govori da svatko može napisati pjesmu, daje par savjeta kako to učiniti. Da bi mogao napisati pjesmu samo treba imati osmijeh, inspiraciju te malo tuge. Mora izvući one najdublje osjećaje iz srca.
Lirski subjekt je sam pjesnik.
O piscu:
IVANA BRLIĆ - MAŽURANIĆ - PRIČE IZ DAVNINE
Vrsta djela: Zbirka bajka
__________________________________
__________________________________
Tema: Šuma striborova
Likovi:
Sin: naivan, dobar i pametan.
Majka: dobra, pametna i skromna.
Guja: dosjetljiva, pohlepna i zla.
Tko su domaći i kome su pomogli?
Domaći su veseli duhovi kućnog ognjišta koji su pomogli majci.
Što si doznala/lo o oprostu u priči?
Doznao/la sam da si obitelj uvijek oprosti.
Redoslijed događaja: 1. Susret s Gujom
2. Susret s domaćim
3. Sin misli da mu je majka vještica
4. Odlazak majke
5. Majka se ne želi vratiti u mladost
6. Majka i sin su sretni
Što ti je bilo najljepše u priči i zašto?
Sinov oprost majci zato što ona nije bila kriva.
Poruka: Svatko zaslužuje oprost i ne budi naivan.
_________________________________________________________
Naziv priče: Regoč
Tema: Putovanje Regoča i Kosjenke
Likovi:
Nestvarni: Regoč i Kosjenka
Stvarni: Ljiljo, starac i starica
Kosjenka: dobra, druželjubiva, znatiželjna
Regoč: tužan, dobar, lude glave
Vrijeme radnje: Ljeto
Redoslijed događaja: 1. Kosjenka prvi put silazi na zemlju
2. Kosjenka prvi put prilazi Regočevom uhu
3. Put Kosjenke i Regoča
4. Dolazak u selo
5. Regoč se vraća u Legen grad nastaviti brojati kamenčiće
Poruka: Svatko će se nekad vratiti u svoj grad
Lutonjica Toporko
i devet župančića
- Tema bajke: Kako su devet javorića postali devet mladića - župančića, a od grabića malešan momak Toporko.
- Ideja (poruka): Čovek je deo prirode i svaka izolacija predstavlja udarac na slobodu i pravilan fizički i psihički razvoj.
Fabula
Priča počinje o tome kako je seoski župan Jurina video na livadi devet javorića koji niotkud nisu imali vode, pa naredio seljanima da do njih dovedu vodu. Čarobnjaku Neumijku ovo bi milo, te odluči da u znak zahvalnosti pomogne županu. Bogati Jurina je, naime, mnogo bio tužan jer nije imao dece. Deda Neumijko savetuje župana šta da radi sa devet javorića da bi od njih postali župančići. Uz javoriće zajedno je rastao i jedan grabić. Kad je po čarobnjakovom savetu posečeno devet javorića, posečen je i grabić. Njega župan da drvodelji da napravi toporište (držalje). Drvodeljina žena, međutim, postupi isto kao i županova. Stavi grabov panjić u kolevku i stane ga ljuljati do ponoći, a tad se od njega stvori sitan momčić kao što se od javorova stvoriše župančići, koji su, pak, bili znatno krupniji. Pošto je bio namenjen za držalje (toporište), baka mu dade ime Toporko. Drugi deo imena Lutonjica u vezi je sa legendom o detetu stvorenom od komada drveta. Rasli župančići, ali bez kose, jer Jurina nije do kraja ispoštovao Neumijkov savet. Rastao i Toporko i jednog dana poželi da se sretne sa braćom. Otkriva im tajnu da su zajedno rasli. Župan sa sinovima izlazi na konjima van kapija tvrđave. Njegov glavni zapovednik postaje zavidan i namerava da sekirom pobije župančiće. Međutim, Toporko se pretvara u držalje sekire i sprečava nesreću. Deda Neumijka, čudnom moći, u oblake odvodi Toporka i devet župančića. Oni postaju njegovi đaci. Prolaze kroz nevolje i patnje, a osvetoljubivi deda Neumijka nikako im ne da da se vrate na zemlju. Malešni, ali mudri Toporko lukavstvom doznaje od Neumijka tajnu povratka na zemlju. Takođe, savetuje župana kako će doznati koje među njegovim dvorjanima hteo nauditi župančićima. Zatim, uz bakinu pomoć ostvaruje svoj plan o bekstvu sa devet župančića od Neumijke. Zlobnog županovog zapovednika stiže zaslužena kazna. Župan naređuje da se sruše zidovi kojima je grad bio odvojen od ostatka županije. Župan je ostario, ali su dorasli župančići.Likovi:
Lutonjica Toporko je fizički znatno slabiji od župančića, ali je od njih mudriji, pametniji, odlučniji, snalažljiviji i za pravi život spremniji. Stalni dodir s prirodom očvrsao je u njemu moć prilagođavanja, dao mu je prirodnu snagu i izdržljivost uprkos slabašnom telu. Djed Neumijka(čarobnjak) nebom prolazi zorom u svitanje i noću u smiraj. U dva koraka nebo pređe; po livadama rosu polaže; bradom vetar razmahuje, a noktima oblake para, pa gde treba kišu obara; maglu rasteruje da sunce ogreje..." nit se mije, nit se brije, niti nokte podrezuje".Razgovor o bajci
- Kako su postali župančići i Toporko?
- Od devet javorića i jednog grabića.
- Zašto je čarobnjak Neumijko nagradio župana Jurina?
- Zato što je Jurina naredio da se javorićima dovede voda.
- Kakva je razlika između Toporka i župančića?
- Toporko je sitan momčić, a župančići znatno krupniji, ali je od njih mudriji i izdržljiviji.
- Kakav utisak na tebe ostavlja ded Neumijka?
- Meni je vrlo simpatičan lik, dobroćudan i pravedan, zaštitnik biljnog sveta, spreman je da nagradi svakog ko drveće voli
- Navedi sve fantastične motive u ovoj zbirci!
Erich Kästner EMIL I DETEKTIVI
Kratak sadržaj
Gospođa Tišbojn poslala je svog sina k baki u Berlin i dala mu 140 maraka da ih preda baki. Emil je u vlaku zaspao i čovjek Grundijas uzeo mu je novac. Kada je vlak stao, Emil je izašao iz vlaka i tada primijetio da nema novca. Susreo je Gustava i ispričao mu što mu se dogodilo u vlaku. Dječaci su jurili za njim i počeli ga špijunirati. Malo kasnije Grundijas je otišao u banku, a tamo su ga dočekali dječaci sa službenicima banke i stražarom. Uhvatili su ga, a Emil se vratio kući sretan i ponosan.
Vrijeme radnje: ljeto
Mjesto radnje: grad Berlin
Likovi: Emil, dječaci, Emilova majka, Gustav, Grundijas
Johana Spyri HEIDI
Johanna Spyri rođena je u švicarskom selu nedaleko od ciriškog jezera.
Odrasla je u kući u kojoj je živjelo puno djece. Počela je pisati za vrijeme
francusko-ruskog rata 1871. god. Najviše uspijeha doživjele su njezine
knjige za djecu, osobito Heidi. Knjiga je ubrzo prevedena na mnoge strane
jezike. Umrla je 1901. godine.
Mjesto radnje: U planinama, gradu, Sesmenova kuća
Vrijeme radnje: Ljeto, jesen, zima, proljeće
Osnovna misao: Pomozi drugima pa će drugi tebi pomoći.
Kratki sadržaj:
Sunce je grijalo i žena je vodila Heidi sa sobom do strike sa planine. Kad
su došli žena joj je rekla da je to njezin djed i ona mu je potrčala u susret.
Njih dvoje su bili veoma sretni i stalno su bili zajedno. Tamo je srela Heidi
i Petrovu baku. Ona je bila slijepa starica i Heidi se brinula o njoj. Nakon
tri godine žena se vratila i odvela Heidi u bogatu kuću. Ondje je srela
djevojčicu Klaru koja joj postaje prijateljica. Klara je bila bolesna i nije
mogla hodati. Klarina baka je Heidi naučila čitati. Heidi je po noći ustajala
te nije mogla spavati zbog čežnje za djedom. Stari liječnik je rekao da se
mora vratiti djedu. Sutradan je Heidi došla kod djeda. Donjela mu je
pismo u kojem je bilo mnogo novca. Stari liječnik je javio da će doći u
planine. Klara je htjela doći u planine k Heidi. Nakon nekoliko dana Klara
je stigla kod prijateljice. Klara je je u planinama ozdravila, prohodala.
Baka i Klarin otac bili su presretni. Klarin otac je obećao djedu da će se
brinuti za Heidi sve dok ne umre.
Analiza likova:
Heidi
Djevojčica koja nema roditelja, radoznala, vesela, poslušna, razigrana.
Djed
Vrijedan, spretan, prižan, pažljiv, strpljiv.
Petar
Ljubomoran, ali u duši dobar.
Klara
Nepokretna, tiha i povučena.
STEVAN BULAJIĆ: IZVIĐAČI VIDRINOG JEZERA
Kratki sadržaj:
SILVIJA ŠESTO STIPANIČIĆ : BUM TOMICA 1
BUM TOMICA se sastoji od sto pričica (sto sličica) iz svakodnevice urbane zagrebačke obitelji. Glavni lik je desetogodišnji dječak Tomica, razapet između svoje zaigranosti i različitih očekivanja roditelja, starije sestre i mlađeg brata. Tomica je pred pubertetom i već ga pomalo muče prve zaljubljenosti, nepravde i kritički odmak prema svijetu odraslih, njegov mlađi brat vrtićke dobi zaigrano je dijete sklono na svoj način preispitati i postupke braće i roditelja, dok je najstarija kćer adolescentica koja živi u svom svijetu imajući, svojim godinama, svojstven odnos i prema braći i prema roditeljima. Iz tog normalnog "generacijskog sukoba" nerijetko se preispituju stvari preko kojih obično prelazimo kao preko svakodnevnih i običnih zahvaljujući tempu života i dnevnoj rutini. I dok odraslima život postaje rutina, djeca u ovim pričama dokazuju da je život sve samo ne rutina. Primjerice, jedno "obično" vođenje najmlađeg djeteta u vrtić od obične "rutine" pretvara se u pravu, malu senzaciju...
O djelu: Riječ je o duhovitim zgodama i nezgodama u Tomičinom životu (obitelji, školi... ), koji svojim dječjim očima promatra svijet. Roman nema čvrstu kompoziciju ni fabulu. Sastavljen je od crtica iz kojih pršte odnosi i međuodnosi jedne obitelji koja ima tri klinca različite dobi, različitih interesa, različitih svjetova.
Tema: Zgode i nezgode u Tomičinom životu
Iz djela: Ne volim čitati! Mama veli da je čitanje zdravo. Nešto poput špinata. Ni njega ne volim. Pretpostavljam ni on mene. Ispada da je sve zdravo što ne volim ili što mi je dosadno. Tu nešto ne štima. Jednog me dana mama uhvatila za ruku i naredila: -Sjedni! Još je rekla:
- Slušaj! Dobit ćeš za to picu, hambić, moći ćeš buljiti u televizor koliko te volja.
Dakle, pod uvjetom da je slušam mogu raditi i jesti sve što volim, a nije zdravo.
- Onda dobro! – rekao sam i slušao mamu kako mi čita BUM TOMICU 3.
“To je ipak bolje od špinata!” – pomislio sam u sebi. A onda nisam mogao izdržati i upitao sam je:
- Mama! Hoćeš li morati svim klincima kupovati piće, hambiće i sve te stvari… Mislim, to mora još netko čitati!
- Pojma nemam – rekla je i zbrisala u kuhinju.
- Slušaj! Dobit ćeš za to picu, hambić, moći ćeš buljiti u televizor koliko te volja.
Dakle, pod uvjetom da je slušam mogu raditi i jesti sve što volim, a nije zdravo.
- Onda dobro! – rekao sam i slušao mamu kako mi čita BUM TOMICU 3.
“To je ipak bolje od špinata!” – pomislio sam u sebi. A onda nisam mogao izdržati i upitao sam je:
- Mama! Hoćeš li morati svim klincima kupovati piće, hambiće i sve te stvari… Mislim, to mora još netko čitati!
- Pojma nemam – rekla je i zbrisala u kuhinju.
SLAVKO MIHALIĆ: PETRICA KEREMPUH
O piscu: Završio pučku školu, gimnaziju, i maturirao, u Karlovcu. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski jezik i književnost. Piše od 14. godine. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu pokreće književni mjesečnik "Tribina" (1952.). Urednik je poezije u izdavačkom poduzeću "Lykos". Krajem pedesetih godina sudjeluje u organiziranju festivala poezije i glavni je urednik književnog lista "Književna tribina". Kad je list obustavljen, odlazi u Društvo hrvatskih književnika, radi u kulturnom tjedniku "Telegramu" kao zamjenik urednika, više puta ga biraju za tajnika Društva, gdje pokreće "The Bridge", reviju za prevođenje hrvatske književnosti na druge jezike, i zasniva međunarodne "Zagrebačke književne razgovore".
Godine 1967. jedan od sastavljača "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika". Prema Mihelićevim riječima rađeni su pritisci da ne dođe do tiskanja teksta Deklaracije u »Telegramu« od pripremljenog sloga spremnog za rotaciju, a kasnije proganjanje sviju koji se nisu htjeli odreći dokumenta strašno. »Morao sam otići iz Telegrama, ostao sam bez posla, a onda su 1971. obnovljeni svi napadi«. Svake se godine 16. ožujka pod firmom njegova rođendana slavila zapravo u književničkom Društvu Deklaracija.[1]
U teškim sedamdesetim godinama uglavnom prevodi, osobito sa slovenskog, za što prima "Župančičevu listinu". Postaje tajnikom biblioteke "Pet stoljeća hrvatske književnosti".
Od 1983. je izvanredni, a od 1991. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. [2] Od 1995. dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umjetnosti. Od 1987. bio je glavni i odgovorni urednik književnog mjesečnika Razreda za književnost naše Akademije "Foruma", a od 2000. predsjednik Društva hrvatskih književnika.
Zbirke pjesama objavljene su mu diljem svijeta na više od 20 jezika.
Na hrvatski jezik prevodi i pjesme iz Makedonije, preveo je neke pjesme Konstantina Miladinova [3].
Petrica Kerempuh lik je iz hrvatske književnosti koji stoji uz bok sličnih pučkih likova u europskoj književnoj tradiciji, poput Tilla Eulenspiegela ili junaka pikarskih romana. Autor ove knjige Slavko Mihalić svoj je susret s Petricom Kerempuhom opisao, između ostalog, i sljedećim riječima: Ime Petrica Kerempuh (koliko se danas sa sigurnošću može tvrditi) prvi put se spominje u knjizi Jakoba Lovrenčića, tiskanoj 1834. godine u Varaždinu. Raščlambom Lovrenčićeve knjige brzo bismo ustanovili da je riječ o prijevodu-preradi njemačke povijesti o Tillu Eulenspiegelu, s time što je naš autor ponajviše mislio na poučni smisao svoje kompilacije, namijenjene najširem krugu čitatelja (...) Što je meni preostalo? Pa upravo ono na čemu je Jakob Lovrenčić stao 1834. godine: da Petricu Kerempuha do kraja pohrvatim, smještavajući neke od njegovih 'Tillovskih' pustolovina u naše povijesno, zemljopisno i folklorno ozračje, da tome pridodam vlastite mašte, znanja i iskustva, ponešto iz bogatoga narodnog pripovijedanja, ali sam ostavio i prilagodio i dio Petričinih skitnji po svijetu, ne bez podrugljivih primisli na tadašnja europska zbivanja i odnose.
Knjiga Petrica Kerempuh donosi radost čitanja na kakvu smo već gotovo zaboravili, podsjećajući nas na vrijeme kada je književnost oplemenjivala individualne prostore mnogo više nego li joj to aktualno vrijeme 'kulture' elektronskih medija želi priznati. Petrica Kerempuh je čitateljska avantura koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.
Anto Gardaš - Ljubičasti planet
vrijeme radnje:dan i jutro
pisac:anto gardaš
kratak sadržaj:
U ovoj lektiri govori se o jednom veoma veoma udaljenom planetu koji se zvao ljubičasti planet. Razlog zašto je ovaj planet bio ljubičasti je što je jedna multinacionalna kompanija čiji je simbol bila ta ljubičasta boja odlučila kupit taj planet i na njemu modifikovat da sva priroda bude ljubičaste boje. Tamo su živjeli i ljudi koji su takođe bili ljubičasti. Što je na Zemlji bilo sivilo to je na Ljubičastom planetu bilo ljubičastilo. Jedna žena, Vira, nije mogla to podnjeti jer je njena omiljena boja bila crvena. Ali gdje naći crnenu boju, bojiti u crveno i ostati nekažnjen jer se pojavljivanje i korištenje bilo koje druge boje dobijala smrtna kazna. Prilikom modifikacije ljudi sve je postalo ljubičasto osim krvi, jer ipak krv nije voda. Krv je bila rješenje, ali ipak bol nije podnosila i igle se plašila da bi vadila iz sebe krv. Svaki mjesec je 4-5 dana u mjesecu skupljala crvenu boju koju joj je donosila tetka iz Crvenke. Kad
jedan dan sakupi teglu ona ode do zgrade vlade i tamo ugleda ženu koja nosi krzno i isrska je crvenom bojom jer je ona volila životinje. ....................
likovi:
glavni lik:tata nino,miron i ljubičasti planet
sporedni lik:mama maša,tonkica,tina i baba nada
pouka:lijepo je pomagati drugima
Erich Kästner-Leteci razred
Ukratko lektira leteći razred govori o nesputanosti i retrospektivnom pogledu u odrastanje dječaka i njegovim nadanjima. Sa likovima se u potpunosti poklapa slike nesavršenosti koja postupno razvojem radnje i njenim poteškoćama ima za cilj da čitaocu predoči probleme sa kojima nas ovaj savremeni svijet okružuje i daje nam uvid u razmišljanja onovremenog dječaka ispunjenim radošću, ali i dječačkom znatiželjom kroz piščevo pero izraženo latinicom. Leteći razred je metafora, da se razumijemo i piščeva sloboda da baš taj naslov upotrijebi za knjigu.U knjizi Leteci razred koja je po nasem skolskom planu i programu obavezna lektira, govori se o nesputanim djecijim danima punim veselja sale, zaljubljenosti, ali ponekada i tuge.
U pocetku knjige Leteci razred sve djeluje razdragano, razigrano kao u nekoj bajci i djeca bezbrizno koracaju kroz zivot. Ipak jednoga dana sa u skoli u jednom razredu odvija nevjerovatna stvar sa malom djevojcicom po imenu Margaret koja slucajno otkriva svoju tajnu koju je godinama cuvala jer se plasila reakcije drugih...
Ova lektira je svakako jedna od ljepsih lektira koju obradjujemo u skoli i bilo bi zaista sjajno kad bi svako procitao ovu lektiru.
ZVONIMIR Balog: Nevidljiva Iva
.jpg)
Višestruko nagrađena zbirka Nevidljiva Iva nije samo ishodišna za Balogov pjesnički opus, nego i presudan događaj u hrvatskoj dječjoj književnosti. - dr. Stjepan Hranjec
U svojoj prvoj knjizi Nevidljiva Iva Zvonimir Balog najavio se kao novator, kombinator, veliki smišljator. Njegove ćete šaljive pjesme i čudesne priče lako prepoznati, jer imaju u sebi "ono nešto" - mudro, okretno duhovito i vješto što im daje izuzetnost i utiskuje zaštitni znak prave vrijednosti. - Sunčana Škrinjarić
Balog je posvema moderan pisac: jezik je alfa i omega njegova projekta pisanja za najmlađe. Igra je oblik u kojemu on realizira taj projekt.
Zvonimir Balog ide u red najboljih hrvatskih dječjih pisaca svih vremena. Jednako po vlastitosti nadahnuća, bliskosti djetetu, pripadnosti suvremenim trendovima u dječijoj književnosti, neiscrpnosti radosti stvaranja, koliko i po visokom književnom dometu i recepciji od strane mladih čitatelja kao i kritičara.
Što u bogatoj Balogovoj književnoj biografiji znači knjiga Nevidljiva Iva? U njoj Balog prvi put izlaže i pokazuje svoju pjesničku osobenost. U njoj Balog otvara prevladavajući stil nove hrvatske dječje poezije. Ta knjiga započinje nepresušnu Balogovu igru riječima, u njoj se, dakle, bogato otvara osebujna Balogova nonsensna gramatika.
Kako napravit pjesmu?
Pjesmu može napraviti svatko
i Dalibor i Dodo i Vlatko,
A evo kako se ona pravi:
najprije se red smijeha stavi,
pa red visokih plavih gora,
pa red dubokih tajnovitih mora.
Jedan cvijet! Dvije – tri duge
Jedna zvijezda! Malo tuge.
Zatim iz srca pjesnik izvuče
zlatnog goluba da u pjesmi guče!
Tema: Na koji način napraviti pjesmu
Mjesto i vrijeme radnje: neodređeno
Interpretacija: Pjesnik govori da svatko može napisati pjesmu, daje par savjeta kako to učiniti. Da bi mogao napisati pjesmu samo treba imati osmijeh, inspiraciju te malo tuge. Mora izvući one najdublje osjećaje iz srca.
Lirski subjekt je sam pjesnik.
O piscu:
| Frane i njegovo društvo s mora, započinju svoju treću nevjerojatnu pustolovinu. U ovoj zgodi prijatelji će otkriti tajnu davno potonulog broda no glavni zaplet nastat će kad se pojave i lovci na blago. Gdje se skriva dvoje nestalih i što se to zbiva na mjesnom groblju otkrit će se na vrijeme. | |||||||||||||||||
| Treća knjiga u trilogiji pustolovnih romana M. Gluščević vodi družinu
koju već poznajem - Franu, Marinu, Bumbara i Vesnu - u nove neobične
doživljaje vezane uz more, tajanstveno podmorje i lov na potonulo blago.
Knjigu je vrlo maštovito oslikao Tomislav Tikulin.
Bakreni Petar- Anto Gardaš
Bakreni Petar
Bakreni Petar je
bio krupan dječak i jedva se provlačio kroz uski tunel. Slijedio ga je
Mirom, a odmah iza njega, držeći mu se za košulju, šljapkala je Melita.
Iza njih su u koloni jedan po jedan išli i ostali. Zadnji je bio
Slanina. Dahtao je i posrtao i stalno nešto gunđao na račun uskih
hodnika.
Dva lektirna romana Ante Gardaša donekle međusobno povezuju isti glavni
junaci i oba romana pripadaju području znanstvene fantastike. Profesor
Leopold dovršava svoje kapitalno djelo – stroj za putovanje kroz
vrijeme, dok se istodobno nikako ne može snaći u najjednostavnijim
životnim situacijama. Tu su i neizbježni likovi Miron, Melita, Bakreni
Petar – krupan dječak. Radnje Gardaševih romana napete su, prožete
brojnim dijalozima, a sadržajno uvijek neizvjesne do samoga kraja.
Anto Gardaš (Agići kod Dervente, 21. svibnja 1938. - Osijek, 10. lipnja 2004.),
književnik. Piše romane, bajke, priče, pjesme i igrokaze, a među
njegovim pjesništvom se ističu samostalne zbirke haiku poezije.
PUTOVANJE PLAVE STRIJELE - GIANNI RODARI  Gianni Rodari (Omegna 1920. Rim 1980.) plodan je i veoma popularan talijanski pisac za djecu. Napisao je niz knjiga za mališane kojima se znao izvanredno približiti. U svojim pričama poslužio se magičnim ključem fantazije. Njegova je mašta domišljata i stvaralački živa. Dijalog koji uspostavlja s malim čitaocem otkriva nam njegovu pjesničku dušu, ali i smisao za realne odnose u svijetu malih i odraslih koje će on znati obogatiti humorom. Doista, smisao za humor karakterizira zbivanja i događaje koje opisuje. Blaga ironija ogleda se i u crtanju likova. Edukativni moment, to jest poučavanje djece, nije nametljivo nazočan, već prirodno proizlazi iz tijeka radnje. Rodarijev poznati dječji roman Putovanje Plave Strijele nosi sve karakteristike njegove pripovjedačke poetike. Sam zaplet veoma je maštovit i zabavan, ali korijeni zbivanja mnogo su dublji, prožeti ljubavlju prema djeci. Dječak Francesco silno želi prekrasni električni vlak Plavu Strijelu. Personificirane igračke solidarne s Francescom i s drugim dječacima i djevojčicama kojima su igračke nedostupne, odluče napustiti svoju gospodaricu Befanu i same usrećiti mališane. Cijela galerija neobičnih likova, niz čudesnih zbivanja, otkrivaju bogatu stvaralačku imaginaciju Giannija Rodarija. Vlak Plava Strijela sa svojim putnicima živi posebnim, dinamičnim životom u kojem se isprepleću strah i radost, osjećaj osamljenosti i nenadoknadiva ljepota prijateljstva. Likovi poput morskog vuka, kapetana Polubradog, ukočenoga generala koji iznad svega želi rat, šutljivog Srebrnog Pera kojega svi slušaju jer uvijek kaže pravu riječ na pravom mjestu, strpljivog i veoma odanog psića Kuska kojemu je prijateljstvo smisao života, samo su jedan dio iz bogatog svijeta likova i doživljaja kojima je Rodari obogatio dječju književnost.
Tema: Prijateljstvo decaka i konja. |
