Bilješke o piscu:
Pavao Pavličić rođen je 1946. godine u Vukovaru. Njegova najpoznatija djela su Plava ruža, Stroj za maglu, Umjetni orao. Ovo mu je prva knjiga za djecu, a poslije je napisao još dvije: Zeleni tigar i Petlja.
Tema: Braco i Tut traže HrvojaMjesto radnje: Trnje i Dugave
Vrijeme radnje: Ljeto
Glavni likovi: Tut, Braco i Hrvoje
Sporedni likovi: Biba, Cvik, dedek Solarić, Valentin, brkati, sestra Fanika, dr. Peterilić...
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
Braco:
-pametan
-razumio je Hrvojeve poruke
-hrabar u potrazi za prijateljem
-domišljat
Dr. Peterilić:
-drži se dogovora
´Zato što me je Hrvoje molio da nikome ne govorim o tome kad dođete.´
- rado će prenjeti poruku
-sluša što mu drugi govore
Glavni problem u djelu: Hrvojev nestanak
Vrsta djela: Dječiji kriminalistički roman
Kratki sadržaj:
Hrvoje, Braco i Tut žive u nezanimljivom zagrebačkom naselju Dugavama. Po cijele se dane igraju pucajući iz pištolja na napuštenom gradilištu. Hrvoje je morao otići u Trnje, naselje u kojem je nekad stanovao, nahraniti bakinog psa i mačka, jer je baka otišla u toplice. No više se nije vratio.
Svi su ga uzaludno tražili, a u isto vrijeme opljačkana je i banka u Trnju. Braco i Tut dali su se u potragu za Hrvojem. Svi su im u tome pomagali i uspjeli su mu ući u trag. Konačno su na bakinoj kući u Trnju ugledali znak koji je Hrvoje uvijek crtao. Dječaci su odmah znali da im Hrvoje želi nešto poručiti. Našli su ključ bakine kuće i ušli unutra. Ugledali su poruku i postalo im je jasno zašto se Hrvoje krije. Dječaci su primijetili čovjeka kojeg je opisao Hrvoje i počinje potjera. Neznanac im je uspio umaknuti i oni se vratiše kući. Sutradan su se uputili u napuštenu baraku, a iz nje je izašao neznanac koji im je jučer umaknuo. Dječaci su se uputili na policiju i sve su ispričali policijskom inspektoru. Vratili su se natrag u baraku i pronašli torbu punu novčanica. U tom trenutku pojavio se Hrvoje. Dok je pričao svoju priču na vratima barake pojavio se susjed Cvik i tetovirani. Pljačkaši su ih vezali i zakucali vrata barake izvana, no nisu daleko stigli. Vani je već bila policija u zasjedi. Dovela ju je Biba po Hrvojevoj uputi. Slavlju nije bilo kraja.
IVAN KUŠAN: UZBUNA NA ZELENOM VRHU
Ivan Kušan: rođen je 1933.godine u Sarajevu. Objavio je dvije knjige novela, tri romana i šest romana za djecu i omladinu: Uzbuna na Zelenom Vrhu, Koko i duhovi, Domaća zadaća, Zagonetni dječak, Lažeš Melita i Koko u Parizu.
Tema: Krađa na Zelenom Vrhu
Mjesto i vrijeme radnje: Zeleni Vrh, poslije Drugog svjetskog rata
Glavni likovi: Koko, Žohar, Crni, Božo i Tomo
Sporedni likovi: Ivo, Mario, Kokova sestra i roditelji, Žoharova obitelj, obitelj od Crnoga, Božina obitelj, Tomičina obitelj, Emica
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
Koko
-ponosan
-u svakom trenutku je znao ispravno postupiti
-ništa ga nije moglo omesti
-Koko je bio razočaran gradom nakon rata
-dobar prijatelj
Emica
-djevojčica iz susjedstva u koju su svi bili zaljubljeni
- svi su je smatrali ljepoticom
-imala je dugačak jezik
-preuzela je ulogu tješiteljice nakon teških događaja
-ne drži se obećanja
GLAVNI PROBLEM U DJELU: kriminal
VLASTITO MIŠLJENJE: Meni se ovo djelo svidjelo zato što je jako zanimljivo i zato što ne možeš znati što će se dogoditi sve do samoga kraja
VRSTA KNJIŽEVNOG DJELA: dječji kriminalistički roman (komplicirana radnja, napetost, iščekivanje, uzbuđenje, opasnost)
SADRŽAJ:
Na Zelenom Vrhu počinju se iz večeri u večer dešavati provale.Lopovi prvo ubiju psa a onda ukradu sve vrijedno – kokoši, svinje, kozu i dr. Rat je tek završio i policija ništa nemože učiniti jer ima pametnijeg posla. Zato dječaci Koko, Žohar, Božo,Crni i Tomo odluče sami otkriti lopove.Prvo sumljaju na starog Isaka jer jedino njegov pas nije otrovan, ali jedne noći nestane i njegova koza.Nakon toga lopovo opljačkaju Radićeve, čija je kći Emica bila prava ljepotica i svi su bili zaljubljeni u nju.Da joj se dodvore, ispričaju joj sve o lopovima i svojim poduhvatima. Odluče slikati lopove kad ih uhvate na djelu, ali nemaju fotoaparat pa ga „posude“ od pjesnika Marija. Emica sretne Tominog starijeg brata Ivu i sve mu ispriča.
On joj se naruga i ode. Sutra svi dječaci osim Crnog dobivaju prijeteće pismo s upozorenjem da se klone gluposti jer će nastradati. Jedino Crnom lopov nudi partnerstvo, a on to odmah odluči prihvatiti jer je puno puta mislio kako da se domogne novca bez imalo rada. Lopov dođe u dogovoreno vrijeme i Crni ga odmah prepozna. Lopov mu ne želi otkriti ime drugog jer je okrutan i opasan čovjek. Crnom da zadatak da sutra odvuče dečke što dalje od kuće Leibovih koju će sutra opljačkati.
Sve otkriva slučajno mali Tomo, koji je svog brata Ivu pratio i sve shvatio, samo još nezna tko je drugi lopov. Prati i dalje brata i saznaje strašnu istinu i odluči da će ta tajna zauvijek ostati samo njegova!
Emica je krala grožđe u tuđem vinogradu i tako skrivajući se , slučajno čula razgovor Crnog i Ive i tako i ona sve saznala. Odjurila je k Tomi koji je bio na groznim mukama, sve mu ispričala i saznala da i on sve zna. Odluče da će zajedno ići obavijestiti prijatelje. Tomo im sve ispriča, uto dođe Crni i dječaci nasrnu na njega, zavežu ga užetom, strpaju u bunker i odjure saznati tko je drugi lopov.Na kraju šume spaze dvije prilike s kravom i konjem, prepoznaju Ivu koji se popikne i padne, pa ga dječaci zarobe. Jedino mali Tomo trči dalje, hvata lopova jer mora potvrditi svoju sumnju da je lopov njegov tata!
Crni se osobodio, dojurio do šume i vidio pomahnitalog čovjeka kako tuče malog Tomu koji se od silnih batina onesvjestio.Tako nije vidio psa Bobija kako nasrće na lopova.Iza njega je dotrčao Crni i odlučio spasiti dijete od ludog brijača Mirka i tako se bar malo opravdati i iskupiti pred prijateljima.
Kad se mali Tomo probudio, saznao je od majke da mu Mirko nije otac nego očuh, a Ivo polubrat što mu je bilo jako drago.
Sve sretno završi, Mariju vrate fotoaparat koji im on pokloni i kaže neka ga prodaju i provedu par dana na moru.
IVAN KUŠAN: KOKO I DUHOVI
Bilješke o piscu:
Ivan Kušan rođen je 1933. g. u Sarajevu. Od 1939. g. živi u Zagrebu gdje
je završio srednju školu i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti,
slikarski odsjek. Objavio je knjige za djecu i omladinu: Uzbuna na
Zelenom Vrhu, Koko i duhovi, Domaća zadaća, Zagonetni dječak, Lažeš
Melita, Koko u Parizu, Strašni kauboj i Ljubav ili smrt.
Mjesto radnje: Grad Zagreb, skladište staroga željeza.
Vrijeme radnje: Jesen
Tema: Traženje nestalog duha
Glavni likovi:
Ratko Milić-Koko
Zlatka Brančić
Sporedni likovi:
Otac, majka, Miki, pas Cezar, pas Bobi, stari Isak, krojač Majer, Božidar.
Kratki sadržaj:
Dok je Koko poklepno srkao krumpirovu juhu, stari Isak je ulazio u Majerovo dvorište. Kada su se Majer i Isak dogovorili za cijenu i kada je Majer pokazao put do drvarnice, Isak je počeo piliti drva. Kada je unosio drva pogledao je okolo po radnji ne bi li išta otkrio. Dok je Majer otišao pogledati večeru Isak je dobio priliku pregledati njegov stol i ormar. Ali nije našao ništa sumljivo. Kada je nosio baciti piljevinu u kanti za smeće tamo je našao dva jajolika izreska bijelog platna. Kada je došao u kuću Milevićevih izreske je dao Koku, a Koko ih je odnio pokazati Zlatku. Zlatko je rekao da to objašnjava Kokovog duha. Tada su ušli u tunel i počeli dalje kopati. Zlatko mu tada kaže da pošalje goluba s porukom da im netko sa Zelenog Vrha dođe u pomoć. Koko se nasmiješio i laganim koracima krenuo kući.
Rečenica koja sadrži važnu poruku:
Baš je taj novac nešto gadno, vidiš što sve ljudi rade radi njega, a na kraju sve loše završi.
TITO BILOPAVLOVIĆ: PAUNAŠ
BILJEŠKE O PISCU:
TEMA: Briga dječaka za svog malog prijatelja Paunaša
MJESTO I VRIJEME RADNJE: Dječakov grad, jesen
GLAVNI LIKOVI: dječak i Paunaš
SPOREDNI LIKOVI: Anica, Siga, Gricko,dječakova mama, golub Zirko
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
Dječak
- voli se igrati s praćkom
-dobro je gađao praćkom
-nikada nije htio pogoditi lastavicu
-brižan
-drugima nije htio dati svoju praćku
Anica
- dječaku je bila najljepša djevojka na svijetu
-imala je žute pletenice
- nije se htjela družiti s dječakom zato što je ubio Paunaša
Kratki sadržaj:
Bilo je to davno kad je dječak mogao hitnuti kamen iz praćke stotinjak i više metara. Točno bi kamen odletio na određeni cilj. Tad bi stari Martin izišao vani prijeteći mu sa štapom. Za njegovu praćku bi najbolja bila jedna vrsta automobilske gume. Pronalazio ju je na smetlištu Gavranićeve automehaničarske radionice. Nazivao ju je sirovom gumom. Pivarci i Potočani pravili su praćke od crne i crvene obične gume a dječak koji je pripadao Ciglarcima od sirove gume. Rašlje su bile najbolje od ljeskovine. Okrugli kamen je bio najbolji. I to je bilo sve o dječakovom načinu na koji pravi praćku. On je najbolje gađao praćkom. Bio je pravi praćkaš. Nije nikad ubijao lastavice jer se govorilo: „Tko ubije lastavicu, umrijet će mu majka“. Dječak je imao smeđeg goluba Zirka. Bio je običan i sa dječakom se uvijek igrao. Nije ni njih ubijao jer je mislio da neće biti dobar čovjek. Počela je jesen, i naravno škola. Cijelo ljeto je uz njega bila praćka. Jednog poslijepodneva Siga i Gricko su bili glavni na Malčanskom brdu. Zatražili su od njega praćku. Anica žutih pletenica je rekla da im neda praćku. I nije im dao. Tad su mu pokidali čitanku. Mesar Baždar je imao mesnicu u visokoj zgradi. Bila je zatvorena. Pogledao je gore visoko i ugledao malog goluba. Napeo je praćku da ga uplaši. I…Pogodio ga je. Počeo je plakati. Uzeo je malog, sitnog, nedužnog goluba i odlučio ga pokopati. Dok je kopao malu rupicu naišla je Anica. Kad je ugledala mrtvog golubića dječaka je nazvala ubojicom. Okrenula se i otišla. A dječak koji je tako silno volio Anicu sa velikim krupnim suzama na očima pokopaše golubića i tužno otiđe plačući.
U bajci
Mesečev cvet
Grozdane Olujić opisan je grad .Moderan grad u sadašnjem vremenu . Grad nijekonkretno imenovan , a ni vreme nije tačno određeno .Po deskripciji , koja je dosta razvijena , grada koji je savod kamena i stakla , možemo zaključiti da su i prostor ivreme vrlo bliski našem .Razlika između vremena i prostora u
Mesečevom cvetu
ivremena i prostora usmene bajke je u tome što usmena bajka prostor generalizuje , dok Grozdana Olujić dajedetaljan opis grada koji je prepun kamenih kula ,kamenih klisura tj. ulica , svuda se nalaze kameni zidovikoji grad jasno razdvajaju od prirode .Vreme nije u toliko jasnoj opoziciji kao kod usmenih bajki . Formulaično se prikazuje vreme Vedranovogsluženja Gospodaru bilja koje iznosi tri godine ; tri je jedan od brojeva koji se u usmenoj bajci smatrajumagičnim .U
Mesečevom cvetu
su jasno suprotstavljeni gradski prostor i šumski , prirodni prostor .Dečak krećući se kroz kameni grad nikako nemože dashvati da negde može da raste cvet . Svuda oko njega jesamo beton i gomila ljudi koja ga ni ne primećuje . Naizlasku iz grada , rastvara se ulica i pojavljuje se livadasa potokom . Nakon detaljnog opisa grada slede opisi prirode koja jesušta opozicija .Dok je grad sav hladan i mrtav kao kamen , priroda ježiva i topla .Vedran dolazi prvi put u kontakt sa prirodom .Razmažen i naviknut na lagodan život on priroduuništava . Smatra je neprijateljskom i totalnonekorisnom za njega . Daljim tokom radnje dečak bivaiskušan od strane magijskog bića Gospodara bilja . Kada je okajao grehe koje je naneo prirodi na dar dobija tajnuMesečevog cveta . Posle tri godine služenja šumi Vedran još uvek ne veruje u njenu moć . Nesvesno stiče mraveza pomagače .Zadatak se udvostručuje kada Majka Voda traži osvetu .Mravi stupaju na snagu i Vedran konačno uspeva dadođe na vrh Srebrne gore . Ugledavši cvet on odlučuje
1
da takva čudesna lepota prirode zaslužuje da ostanenetaknuta .Suprotstavljanjem gradskog i prirodnog prostora postižese slika današnjeg deteta i čoveka koji je sve više otuđenod prirode . Ljudi sve manje provode vreme jedni sadrugima , sve manje vremena i pažnje posvećuju prirodi. Svojim ubrzanim gradskim životom ubijaju prirodu .Vedran kao junak prolazi kroz transformaciju , menja se, postaje jedno sa prirodom . Svojom brigom o prirodiuspeo je da spase svoj život
A.S.PUŠKIN: BAJKA O RIBARU I RIBICI
TEMA: Zlatna ribica
MJESTO I VRIJEME RADNJE: more i dvoru; ljeto
GLAVNI LIKOVI: Ribar i ribica
SPOREDNI LIKOVI: Starica, sluge, lude
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
Ribar
-pustio je ribicu, a nije tražio ništa za uzvrat
- pričao je o tome kako je vidio ribu koja priča
-ribu je tražio ono što je htjela starica
Starica
-pohlepna
-rekla je ribaru da je budala kada nije tražio otkup od ribice
- prema starcu se odnosila ka o prema sluzi
GLAVNI PRPBLEM U DJELU: Starica nikada nije bila zadovoljna, ništa joj nije bilo dovoljno. Što je imala više to je htjela još više od toga.
Kratki sadržaj:
Na obali mora živjeli su starac i starica. Starac je lovio ribe, a njegova žena je prela pređu. Jednog dana je starac lovio ribe i uhvatio je zlatnu ribicu koja govori. Ribica je molila starca da je ne ubije, već je pusti natrag u more, a ona će njemu ispuniti njegove želje. Starac ju je pustio u more, ali nije ništa tražio od ribice. Kad je ribar to ispričao svojoj ženi ona ga je grdila i nazvala prostačinom i budalom i tražila da od te ribe traži novo korito. Kad je to dobila, tražila je novu kuću, željela je biti moćna vlastelinka, a zatim i svijetla carica. Živjela je u dvorcu, imala je sve što je poželjela dok je svoga muža poslala da radi u staji. Na kraju je željela biti vladaricom mora i da joj zlatna ribica služi. Ribica se na to razljutila i ništa nije na tu želju odgovorila, a kada je ribar došao kući, našao je opet svoju kolibu, ženu i prepuklo korito.
MILIVOJ MATOŠEC: STRAH U ULICI LIPA
TEMA: Zgode i nezgode dječaka iz Ulice Lipa
MJESTO I VRIJEME RADNJE: Ulica Lipa; lipanj
SPOREDNI LIKOVI: mama, dječaci iz druge ulice, prodavač, Veliki Tom i Tugoljub Prvi
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
Mungos
-grub
-bio je jednostavno odjeven
-bio je neljubazan prema družini iz Ulice Lipa
-sprijateljio se s Tugoljubom
Veliki Tom
-shvaća dječje probleme
-bio je liječnik kojeg su doveli da spasi Tugoljuba
-volio se šaliti s djecom
-bio je Latičin ujak
GLAVNI PROBLEM U DJELU: Novi dječak u Ulici lipa.
Kratki sadržaj:
Jednog dana u Ulicu Lipa je došao Mungos Nevada i unio strah u ulicu. Natjerao je družinu da mu ispunjava sve želje. Mungos je boravio u Alkibijadovu podrumu. Družina se odlučila suprostaviti Mungosu. Mungos je jednog dana našao Tugoljuba Prvog u podrumu. Malo kasnije Tugoljubu se pogorša zdravlje, a Mungos otrči po Velikog Toma koji je doktor. Veliki Tom je smjestio Mungosa i Tugoljuba Prvog u svoju kuću. Mungos je Velikom Tomu ispričao kako je pobjegao od kuće zato što je morao ići na popravni iz fizike i matematike, pa je zato mislio da ga nitko ne voli. Veliki Tom je pomirio družinu i Mungosa.
IVAN KUŠAN: KOKO U PARIZU
TEMA: Dogodovštine Koka i Zlatka u Parizu
MJESTO RADNJE: Pariz
GLAVNI LIKOVI: Koko, Zlatko i ujak Pokle
SPORDENI LIKOVI: Marie, Katsarida, Jean Michel, Alles i Nikolas
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
Koko
-žudi za pustolovinama
-ponekad je plašljiv
-imao je 13 godina
-stalno je bio gladan
Marie
-uvijek je snalažljiva
-voli čitati špijunske filmove
-bila je jedna od najhrabrijih osoba u ovom romanu
GLAVNI PROBLEM U DJELU: Svi žele imati sliku Mona Lise
Kratki sadržaj:
Na početku romana saznajemo da Koko s prijateljem Zlatkom putuje u Pariz, gdje živi Zlatkov ujak Poklepović, slikar kojeg Francuzi zovu Pokle. Prije odlaska u Pariz, Zlatko, koji je već bio u Parizu, pričao je Koku strašne priče o Parizu, pa ga je zastrašio. Prestrašeni Koko ipak sa Zlatkom sretno avionom dolazi u Pariz gdje ih dočekuje Zlatkov ujak slikar Poklepović.
Slikar Koka i Zlatka odvodi u svoj skroman stan, gdje im pokazuje čuvenu sliku Mona Lise. Prvi izlazak u Parizu bio je u brijačnicu, iako je Koko htio vidjeti poznate znamenitosti grada Pariza. Koko je primijetio neke nepoznate osobe koje bježe preko terase u crvenom automobilu pa ih je pratio, ali se nažalost izgubio. Dječaci Jean i Michel željni avanture otmu Koka misleći za njega dobiti otkupninu. Koko im je rekao da je siromašan i spomenuo je sliku Mona Lise. Jean i Michel traže od Zlatka da im za otkup Koka donese sliku. Zlatko je donio sliku, ali su i njega oteli. Koko i Zlatko uspiju pobjeći otmičarima noseći sa sobom sliku. Djevojčica Marie Clevere, kći poznatog novinara i njezin prijatelj Katsarida Somais, sin bogatog brodovlasnika, prate Koka i Zlatka. Katsarida je smatrao da njegov otac želi na svome brodu imati sliku Mona Lise, a Marie je iz očevih članaka saznala da je slika nestala. Slikar Pokle trebao je sliku donijeti na snimanje filma “Slika za milijardu”, ali kako je slika nestala, on se htio baciti s Eifelovog tornja.
U potrazi za slikom Mona Lise svaki od likova odlazi najprije u stan slikara Poklea, a nakon toga u stan gospodina Somaisa, gdje svatko iznosi svoj razlog zbog čega je htio tu čuvenu sliku. Zajednički prijatelj, bivši bogalj, želio je razgovarati s Kokom, pa je on trčao beskrajnim stepenicama i probudio se.
Sve to je u stvari bio san dječaka Koka koji je pod utjecajem Zlatkovih priča bio jako uzbuđen i prestrašen, uhvatila ga je groznica i utonuo je u duboki san.
MIRO GAVRAN: ZALJUBLJEN DO UŠIJU
Bilješke o piscu:
Miro Gavran rođen je 1961. godine u Novoj Gradiški. Djela su mu prevedena na 25 jezika. Dobio je 20 književnih nagrada, među kojima i „Central European Time“ koja se dodjeljuje u Budimpešti za najboljeg srednjoeuropskoga pisca. Napisao je sedam knjiga za mlade: „Svašta u mojoj glavi“, „Oproštajno pismo“, „Kako je tata osvojio mamu“, „Zaljubljen do ušiju“, „Sretni dani“, „Pokušaj zaboraviti“ i „Profesorica iz snova“. Gavranje najizvođeniji hrvatski suvremeni pisac. Neke od njegovih predstava su: Muž moje žene, Nora danas, Zabranjeno smijanje. Također se ističe biblijska trilogija: Judita, Krstitelj i Poncije Pilat
Mjesto radnje: Nova Gradiška i Zagreb
Vrijeme radnje: Jedna školska godina
Tema radnje: Ljubav Maria i Lane
Ukratko prepričaj:
Nakon što Mario krene u 5. razred, njegovi roditelji počinju raditi gluposti: mama počinje piti alkohol, a tata trčati za mlađim ženama. Kako bi svatko od njih postigao nešto više, sele se u Zagre. Iako zbunjen u novom gradu, Mario pronalazi nove prijatelje. U siječnju Mario svaća da je zaljubljen u Lanu. Mario pokušava impresionirati Lanu, te se pridružuje školskom časopisu. Lana tada stječe još lošije mišljenje o Mariu jer misli da je neodgovoran jer nije donio svoj sastavak za školski časopis. Kada pomisli da je Grga zaljubljen u Lanu i da hodaju, Mario počne skupljati loše ocjene kako bi oduševio Lanu kojoj se to nimalo ne sviđa. Kada mu roditelji sve oduzmu i kažu mu da je u kazni, on bježi baki u Novu Gradišku i ostavlja Lani pismo, koje mu ona uzvraća. Vraća se u Zagreb, ispravlja ocjene te mu Lana ponudi da mu bude cura, a on to prihvati i tako sve lijepo završi.
Opiši Marijev odnos s prijateljima i roditeljima
Iako su se njegovi roditelji u početku svađali, on im pomaže da se pomire i objašnjava im da nema smisla da se svađaju. Nije se priklonio ni mami ni tati već je ostao zajedno s oboje roditelja i jednom i drugom pomagao da se rješe svojih problema.
Mario je isto tako čim je došao u Zagreb pronašao prijatelje- Olivera i Pavu. Jako mi se svidjelo što Mario ništa ne sakriva svojim prijateljima, već s njima razgovara o svemu, o ljubavi, filmovima, stripovima i svim problemima. Oliver i Pavo su sve rekli Mariu, i kad je Grga rekao da bi bilo bolje da ga nema i kada su mislili da Lana hoda s Grgom. To mi se sviđa jer su mu to rekli iako su znali da bi ga moglo povrijediti, a nisu skrivali ili ga ogovarali iza leđa.
Opiši Marijevo mišljenje o ljubavi i prijateljstvu
Mario misli da je ljubav nešto jako neobično kao što i kaže u prvom poglavlju knjige-„Ta ljubav je zaista čudna pojava. Posve mi je izmjenila život i više ništa nije kao prije. “. Pomalo mi se ne sviđa ovo njegovo razmišljanje o ljubavi zbog toga što previše oponaša odrasle, kao i svog oca. To se pokazuje u zadnjem odlomku knjige: „… jer moj tata uvijek kaže da od svih poklona na ovom svijetu žene najviše vole kad im poklonimo brak“. Dječak ima 11 godina i već razmišlja o braku za što je zaista prerano. Pokazuje da mu je jako važno prijateljstvo što se i vidi kada se u svakoj odluci dogovara s prijateljima
Citiraj i objasni pouku:
„Ja sam Slavoniju ostavio zbog ljubavi prema mami. Ja mogu biti sretan tamo gdje je ona sretna- objasni tata.
Ti si Slavoniju ostavio zbog mame, a ja sam je spreman ostaviti zbog Lane.“
Ovo pokazuje kako je Mario jako zaljubljen u Lanu i kako će ostaviti sve, svoj rodni kraj i sve kako bi bio s Lanom, a pouka je da se ponekad moramo odreći nečega za nekoga, tj. da nemožemo imati „ovce i novce“
„Molim te vrati se u Zagreb, ispravi jedinice, postani opet uzoran učenik kao nekad pa ćemo porazgovarati o našoj ljubavi. Prije toga neću s tobom ni jednu riječ progovoriti, a ovo pismo bit će jedini dokaz da te volim“.
Ovo pokazuje kako ništa nećeš postići s jedinicama i slabim ocjenama i da nikog nećeš osvojiti nekoga ako te ona/on nevoli onakvog kakav si zaista, a Mario je zaista bio uzoran i dobar učenik.
Rudyard Kipling: Knjiga o džungli
Ko su glavni likovi ove priče? ( Dječak Mougli, pantera Bagira, tigar Šere Kan i medo Balu.)
Šta vam je neobično u ovoj priči? (U džungli, gdje žive samo životinje, živi i jedan DJEČAK.)
Kako je dječak dospio u džunglu? (Rad na tekstu: učenici sami lociraju taj dio teksta.)
Da li se spominju dječakovi roditelji? (Ne.)
Ko je dječaka othranio? (Vučija porodica.)
Da li i životinje osjećaju kao i dječak? (Da.)
Ljude dijelimo na dobre i opasne. Da li tako možemo podijeliti i ove naše životinje? (Možemo.)
Koje su dobre, a koje su zle? (Dobre su sve osim Šere Kana.)
Zašto je Šere Kan ponajviše mrzio dječaka? (Šere
Kan je bio snažan i u džungli su ga se svi bojali. Mogli bismo reći da
je on bio gospodar džungle. Dječak Mougli se bojao Šere Kana.)
Ali, šta mislite, da li se i Šere Kan bojao Mouglija? (Jest. Bojao se da će dječak jednog dana porasti i postati tako snažan, snažniji i od njega, te da će zavladati džunglom.)
Zbog čega dolazi do borbe između dječaka i tigra Šere Kana? (To
je borba koja treba da odluči da li će dječak ostati među životinjama
ili će ga Šere Kan protjerati u selo u kojem je rođen. ŠERE KAN JE REKAO
DA NJEMU NIJE MJESTO MEĐU NJIMA, JER ON NIJE ŽIVOTINJA.)
I ko je pobijedio u toj borbi? (Dječak.)
Za
Šere Kana Borba je bila je simbol ponosa i prestiža, a za dječaka je
borba i pobjeda bila simbol ODRASTANJA. U trenutku kada dječak
nadmudruje i pobjeđuje strašnog Šere Kana, on zapravo postaje ZREO,
ODRASTAO i spreman kako za život u džungli, među životinjama, tako i za
život među ljudima.
Da li je dječak i nakon pobjede ostao sa svojim prijateljima, životinjama, u džungli? (Nije)
Šta ga je ponukalo da ipak ode u selo, među ljude? (Djevojčica koju je vidio kako sipa vodu.)
I šta je tada učinio? (Uzeo je njen ćup i pomogao joj.)
Da li se to on možda zaljubio?
Da li vi pomažete djevojčicama ili samo onoj koja vam se sviđa? Ili
među vama, ne daj Bože, ima i onih koji uopšte ne pomažu djevojčicama
(ne podignu im s poda knjigu ili olovku koja im je ispala, ne otvaraju
im vrata da prve uđu u učionicu, ne izvlače im stolicu da bi sjele
itd.)?
Da, da, ovaj naš mali Mougli se ZALJUBIO. On je odrastao
u džungli među životinjama i nije naučen kako treba da se ponaša sa
ljudima, ali s ovom djevojčicom je ipak znao šta treba da učini.
Kako je to on znao? (Vodila ga je LJUBAV.)
Je li neko od vas možda zaljubljen?
Ljubav je, dakle, lijepa strana ove priče.
Koje su još lijepe teme ove priče? Je li to PRIJATELJSTVO? (Jeste.)
Gdje se spominje prijateljstvo? Ko se za koga žrtvovao? (Rad na tekstu: Učenici pronalaze te dijelove u tekstu.)
Da li ste se i vi nekada žrtvovali za svoga druga ili drugaricu?
Treba li se žrtvovati za prijatelje?
(Treba.)
Treba li se žrtvovati za ljubav?
Koji je još bio razlog što je Mougli otišao da živi u selu sa ljudima?
Da li bi on bio sasvim sretan da je ostao u džungli? Da li biste vi bili
sretni u džungli sa životinjama (Ne biste.)
(naravno da ne bi. Bez obzira što je odrastao u džungli i stekao mnogo prijatelja, dječak se tu ne bi osjećao sasvim SVOJ,
jer on je ipak ŠTA (ljudsko biće), ima potrebu da se druži sa ljudima,
da voli i da bude voljen, da bude sa onima koji su mu slični izgledom
prije svega, a zatim i potrebama, a navike, načine ponašanja i sl. On će
već naučiti. Vidjeli smo, niko ga od životinja nije učio da se
zaljubljuje, a čim je ugledao djevojčicu svojih godina, on je osjetio
nešto, osjetio je privlačnost, sipmatije, ljubav. LJUDI NIKADA NE MOGU POSTATI ŽIVOTINJE I ŽIVOTINJE NIKADA NE MOGU POSTATI LJUDI. To
što je pisac u ovojm romanu životinjama dao ljudske osobine /sposobnost
da osjećaju, govore, razmišljaju/, učinio je zato da vama cijela priča
bude interesantnija. Ali životinje su ipak životinje, a ljudi su ljudi.
Ima ona narodna poslovica: “SVAKA PTICA SVOME JATU LETI”. )
Šta to znači? (To
znači da svako biće traži sebi srodna bića. Tako kad biramo momka ili
djevojku tražimo one koji su nam po nečemu slični /ne po svemu/; isto
tako kada biramo prijatelje s kojima ćemo se družiti i sl.)
Pa je onda čudno što je naš junak Mougli ipak odlučio da živi sa sebi sličnim – sa ljudima? (Nije.)
Kako to prihvataju njegovi prijatelji? Da li i oni njegovu odluku smatraju ispravnom? (Da. Jer oni znaju da će se on među ljudima osjećati srećnijim i ispunjenijim.)
Da li su oni nesebični; da li su to pravi prijatelji? Jer, ne zaborabite, oni njegovim odlaskom gube pravog prijatelja? (Da
to su pravi prijatelji. Pravi prijatelji su oni koji će nas podržati i
onda kada ono što radimo ne znači veliku radost ili korist za njih.)
ZLATKO KRILIĆ: Zabranjena vrata
Bilješke o piscu:
Zlatko Krilić je rođen 1955. g. u Osijeku. Osim ove knjige napisao je
i ova djela: Prvi sudar, Početak plovidbe, Veliki zavodnik, Zagonetno
pismo, Kazalište lutaka i drugi igrokazi, Jaje, Hod, Krilate lutke,
te knjigu za odrasle Živi pijesak. On piše i za kazalište, radio, televiziju,
kao i scenarije za crtane i igrane filmove. S uspjehom se okušao kao
kazališni redatelj.
Mjesto radnje:
i ova djela: Prvi sudar, Početak plovidbe, Veliki zavodnik, Zagonetno
pismo, Kazalište lutaka i drugi igrokazi, Jaje, Hod, Krilate lutke,
te knjigu za odrasle Živi pijesak. On piše i za kazalište, radio, televiziju,
kao i scenarije za crtane i igrane filmove. S uspjehom se okušao kao
kazališni redatelj.
Mjesto radnje:
Bolnica
Likovi:Dugi, Sanja, Anđelak, Lidija, Denis, Marko, sestre i
Likovi:Dugi, Sanja, Anđelak, Lidija, Denis, Marko, sestre i
doktori…
Kratki sadržaj:
U bolnici postoje vrata za ženski odjel. Dugome je bolnica šašava,
dešavaju mu se dogodovštine. Dugi svaku noć bježi na ženski odjel
jer je tamo njegova ljubav, Lidija. Od tog Duginog stalnog bježanja na
ženski odjel vrata su se počela zaključavati. Dugi je htio izaći iz bolnice
na jedan dan da bi mogao ići na tulum, ali ga doktori nisu pustili.
Denis je bio ljubomoran na Dugog i zato mu je bilo drago kada ga doktori
nisu pustili da ide na tulum. Dugi je rekao Denisu da će on otići na tulum i
pokazati će mu slike, ali ako mu to uspije onda će smjeti zapaliti Denisov
bicikl. Drugi dan Dugi je donio slike sa tuluma, ali je rekao da će Denisu
jednom iznenada zapaliti bicikl. Denis je stavio šalice iznad vrata i tako
se osigurao. Dugi je tu istu noć došao, a šalice su popadale po podu i
napravile veliku buku. Sestra Gertruda dolazi živčana sa dječjeg odjela
da vidi kakva je to buka. Dugi opet kroz zaključana vrata bježi na ženski
odjel. Zbog toga je sestra Ivanka dobila premještaj na dječji odjel,
a Gertruda je prešla na rad sa mladeži. Dugi je rekao sestri Ivanki da će
joj ispuniti tri želje jer je zbog njega dobila premještaj. Sestra Ivanka je
rekla Dugome da pobjegne na ženski odjel kada dežurna sestra bude
Gertruda. Tako je i napravio. Nabavio je fotoaparat, bocu vina, dvije čaše
i tablete za spavanje. Sestri Gertrudi je podmetnuo tablete za spavanje u
kavu, a u ruku joj je stavio polupraznu bocu i čašu, te je Anđelak sjeo kraj
nje. Dugi ju je slikao i ostavio sliku na stolu. Tada je pozvao sve da idu na
ženski odjel, te su još i proslavili Dugin odlazak iz bolnice. Sestra Ivanka
je bila zahvalna Dugome jer su se sestra Gertruda i ona opet zamijenili za
radna mjesta.
Analiza likova:
Dugi
Snalažljiv, mudar, dobronamjeran, odlučan, jakog karaktera,
dobrog srca, drži do svoje riječi, zaljubljen do ušiju …
Sanja
Lijepa, draga, pametna, mudra, zaljubljena u Anđelka.
Lidija
Snalažljiva, dobra, lijepa…
Anđelak
Mudar, sramežljiv, osjetljiv…
Denis
Lakovjeran, ljubomoran, bojažljiv…
Sanja Pilić MRVICE IZ DNEVNOG BORAVKA
Tema
Razlike raspoloženja ljudi kad raspolažu novcem ili su u besparici
Kratak sadržaj
Janko je najmlađi član jedne simpatične i neobične zagrebačke obitelji koja je u problemima zbog nestašice novaca. Najveća tragedija je kad im se pokvare hladnjak i bojler, a mama dobije živčani slom kad god treba nešto platiti. Janko želi postati novinar a u školi mu je dosadno jer sve zna, odlikaš je. Jedino što ne voli je učenje pjesmica napamet. Odluči napraviti robota i time se proslaviti.
Nakon dugo vremena otac dobije posao da napravi pet tisuća komada nakita pa se svi tješe kako će uskoro postati bogati. Janko dobiva pisma sa ružinim laticama za koja misli da mu ih šalje Morana u koju je zaljubljen, što se na kraju i bude točno. Sa dečkima iz razreda osniva Klub slavnih muškaraca i tajno se sastaju da naprave plan predstave za kraj školske godine u kojoj će svatko od njih pokazati svijetu u čemu je najbolji.
Nakon što se izredaju kvarovi po kućanskim aparetima, roditelji padaju u depresiju i ne vjeruju da će se Finac pojaviti na vratima da preuzme naručen nakit za prodaju. I Janko je nervozan kad se priča o novcu jer zna da je to jedini problem u njihovoj obitelji.
Zbunjen je promjenom ponašanja susjede Sović i bude mu je žao, polako svima otkriva da radi na Robotku pa i njoj.Zbunjen je i svojom zaljubljenošću jer ga tjera da se stalno pere što on inače mrzi, a Morani izjavljuje ljubav parizerom i ne zna gdje griješi kad vidi njenu reakciju. Kad je počeo pisati za "Modru lastu", počeo je zarađivati. I Finac se pojavio pa su konačno bili bogati. Tata je kupio kombi i puno odjeće za svih. Robotko je napokon završen i orobotio se (rodio se), progovorio i puno naučio u malo vremena. Svi su se iznenadili. I Morana je upoznala Robotka u kojeg se odmah zaljubila, a zaljubljena je i u Janka.
Predstava je na kraju školske godine bila savršena, Sve se lijepo završilo, svi su bili zaljubljeni, imali su novaca i bili su sretni.
Kompozicija
- Uvod: Janko opisuje obitelj i probleme s novcem
- Zaplet: Odluka o pomaganju obitelji zaradom od pisanja za "Modru lastu"
- Vrhunac: Đozef napokon zaradi novac i donosi sreću obitelji
- Rasplet: Svi se planovi ostvare, novac i ljubav su tu, ljetovanje nije izostalo.
M. Twain DOŽIVLJAJI HUCKLEBERRYJA
FINNA
Bilješke o piscu:
Mark Twain rođen je 1835. god. na Floridi u državi Missouri. Umro je 1910. god. Neka od njegovih djela su: Kraljević i prosjak, Doživljaji
Huckleberryja Finna.
Mjesto radnje:
Otok, Ilijanska obala
Vrijeme radnje:
Ljeto
Likovi:
Fin, crnac, Tom, Douglas, tata, Bames, Joe, Harper, Ben, Huck…
Kratki sadržaj:
Dječak Huck imao je pijanog oca kojega je viđao jednom tjedno. Imao je prijatelja Toma Sawyera sa kojim se je puno družio. Njih dvoje su htjeli osnovati razbojničku bandu. Jedne noći je Huck Fin pomogao crncu Jimu da pobjegne. Došli su na jedan otok gdje je Huck bio kod jedne obitelji, a Jim je bio na splavi. Huck je našao Jima i plovili su dalje rijekom tražiti Cairo. Kada su vidjeli da bezvrijedno traže dogovorili su se da će se vratiti doma i reći istinu. Kada su nakon dugog putovanja došli u grad Jima su zarobili. Kada su to saznali Tom i Huck probali su ga osloboditi, ali bez uspjeha. Prije smrti gospođica Watson oslobodila je Jima ropstva.
Citati iz knjige:
"Mislio sam o našem putovanju niz rijeku i za sve vrijeme bio mi je Jim pred očima. Na danu i u noći, nekad na mjesečini, nekad u buri, a mi plovimo, i razgovaramo, i pjevamo, i smijemo se. Nisam se mogao sjetiti bilo čega što bih mu mogao zamjeriti, nego posve obratno. Gledao sam ga kako drži moju smjenu poslije svoje, umjesto da me zove, kako bih ja mogao dalje da spavam... i kako mi je uvijek govorio dijete, i ugađao mi, i kako je za mene činio sve čega bi se sjetio i kako je uvijek bio dobar; i najzad se sjetih kako mi je bio zahvalan kad sam ga spasio rekavši onim ljudima da na splavu vladaju velike boginje..."
"Mislio sam o našem putovanju niz rijeku i za sve vrijeme bio mi je Jim pred očima. Na danu i u noći, nekad na mjesečini, nekad u buri, a mi plovimo, i razgovaramo, i pjevamo, i smijemo se. Nisam se mogao sjetiti bilo čega što bih mu mogao zamjeriti, nego posve obratno. Gledao sam ga kako drži moju smjenu poslije svoje, umjesto da me zove, kako bih ja mogao dalje da spavam... i kako mi je uvijek govorio dijete, i ugađao mi, i kako je za mene činio sve čega bi se sjetio i kako je uvijek bio dobar; i najzad se sjetih kako mi je bio zahvalan kad sam ga spasio rekavši onim ljudima da na splavu vladaju velike boginje..."
- "- Slušaj, Jime, govori li mačka kao što govorimo mi?
- - Ne, mačka ne govori.
- - Dobro, a krava?
- - Ne, ni krava ne govori.
- - A govori li mačka kao krava, ili krava kao mačka?
- - Ne, ne govori.
- - Prirodno je i pravo da svaka od njih govori drugačije, je li?
- - Razumije se.
- - I zar onda nije prirodno i pravo da mačka i krava govore drugačije nego mi?
- - Sasvim je tako.
- - Dobro, a zašto onda ne bi bilo prirodno i pravo ako jedan Francuz govori drugačije nego mi? Odgovori mi na to!
- - Je li mačka isto što i čovjek, Huck?
- - Nije.
- - Dobro, onda mačka i ne može da govori kao čovjek. Je li krava isto što i čovjek! - je li krava isto što i mačka?
- - Ne, ona nije ni jedno ni drugo.
- - Dobro, onda krava ne može da govori ni kao čovjek ni kao mačka. A je li Francuz čovjek?
- - Jeste.
- - E lijepo! Zašto onda ne govori kao čovjek? Dovraga! Reci ti meni to."
Miro Gavran: Kako je tata osvojio mamu
Ovo je neobična priča o čovjeku koji je bio toliko glup da je morao iznova osvajati ženu koju je već jednom osvojio“ je citat s početka romana Kako je tata osvojio mamu kojeg sam nedavno pročitala u jednom dahu.
Roman je napisao poznati hrvatski književnik – Miro Gavran. Iz početnog citata već možete otprilike zaključiti o čem govori roman, ali da bi bolje shvatili i više se zainteresirali ja ću vam ga detaljnije prepričati.
Pa, evo kratkog sadržaja:
Glavni lik je Antun, jedinac koji živi u siromašnoj obitelji. Mama mu je magistra kemije, ali ne radi u struci, nego u trafici. Tata mu radi kao skladištar u tvornici te je izumitelj koji radi patente za automobile. Patent je uređaj u automobilu koji štedi energiju. Njegove patente niti jedan proizvođač automobila ne želi kupiti zbog toga je jako nesretan.
Antun na Sljemenu upoznaje djevojčicu po imenu Bernarda koja mu pomaže u teškim trenutcima. On se polako zaljubljuje u nju, a kasnije i ona u njega. Njegovu majku, Anu, živcira što njen muž, Josip, svo svoje vrijeme provodi u svojoj radionici gdje radi na dvanaestom patentu te nikad nije s njom i Antunom. Zbog toga se oni često svađaju.
Nakon nekoliko uzastopnih svađa njegova majka se odluči odseliti svojoj majci. Antun ne voli maminu majku, njegovu baku, jer mu svaki dan sve više i više zapovijeda, doslovno mu ona „kroji“ život. Jako ga je pogodilo to što tatu može viđati samo srijedom i svaku drugu subotu. Uz Bernardinu pomoć pokušava spojiti mamu i tatu.
Odlučio je svoj rođendan slaviti kod tate i nagovoriti mamu da dođe uvjeravajući je da će tamo biti i Bernardini roditelji pa ona neće morati pričati s tatom. Ona pristane. S Bernardom se dogovori da njeni roditelji dođu sat i pol kasnije kako bi njegovi roditelji bili sami. Dok su mu roditelji samo šutjeli na njegovom rođendanu on pokušava „podići“ atmosferu. Shvaća da ne ide sve lagano kako je očekivao te napravi nešto posve neočekivano. Vrati im poklone i zamoli ih da mu ispune želju koju žarko želi za rođendan. Oni mu oboje obećaju da će sve napraviti da njega usreće. On im kaže da želi da se poljube. Iz prve im nije bilo drago, ali su ipak to učinili. Dok su se ljubili shvate da se još uvijek vole, pomire se te odluče ponovno živjeti zajedno. Malo kasnije dođu i Bernardini roditelji te im priopće vijest da su našli kupca za njegov patent te da će se time sigurno obogatiti. Antunov otac se na kraju zaposlio u tvornici automobila, a Bernarda na samom kraju Antunu izjavi ljubav te svi napokon budu sretni i zadovoljni.
Nadam se da vam se svidio roman i da ćete ga i sami počitati. Dakle, potrčite u najbližu knjižnicu te uživajte u ovoj književnoj poslastici, baš kao što sam i ja uživala!
Mark Twain - Pustolovine Toma Sawyera
Bilješke o piscu:
Američki književnik Mark Twain, pravim imenom Samuel Langhorne
Clemens, rođen je 30. studenoga 1835. Neko je vrijeme bio brodar na
Mississipiju, kopač zlata, a bavio se i novinarstvom. Godine 1853. odlazi
na istok, u potrazi za poslom, i radi u tiskarama u New Yorku,
Philadelphiji, Washingtonu, St. Louisu. Umro je 21. travnja 1910. godine.
Poznata su mu djela: Pustolovine Toma Sawyera, Život na Mississipiju,
Pustolovine Huckleberryja Finna, Ukradeni bijeli slon, Tajanstveni stranac,
Jenki iz Connecticuta na dvoru kralja Arthura.
Kratak sadržaj:
Jednog dana se Tom Sawyer igrao sa svojim prijateljom.Tom je dobio zadatak od tetke da ofarba ogradu. Tom je jedva povlačio četku po ogradi jer mu je to bilo veoma mrsko. On to nije htio raditi ali je morao a ograda je bila povelika. Posto je kuca bila pokraj puta prođe jedan dječak. Upita Toma da li on može da malo farba ogradu. Tom mu je to dopustio jedino ako mu ovaj dadne kliker. Dječak je pristao i uzeo četku. Naišlo je još dječaka i on je od svih uzeo po nešto a zauzvrat davao im je da ofarbaju jedan dio ograde. Tako je Tom brzo ofarbao ogradu te zaradio mnogo klikera, praćku, sličice i još mnogo sitnih stvari koje je uvijek imao u svom džepu. Oni su se igrali pirata.
Jednom je primjetio da neki čovjek pljačka brod. Tom je to vidio i odmah je to prijavio policiji. Ubrzo su ga uhvatili i kriminalac je bio ljut na Toma. Htio mu se osvetiti. Međutim, kriminalac pobježe prije presude. Jednom prilikom učitelj povede razred u kojem je bio Tom u spilju. Tom i Hack se ubrzo odvojiše od drugih te ušli u potpuno drugi kraj pećine. Nisu ni slutili da se tu krije pljačkaš kojeg je Tom prijavio. Međutim, Tom je primjetio da im se pljačkaš približava. Pošto je imao u ruci svjeću počeo je da pravi rukama razne sjene koje su se oslikavale na suprotnom dijelu pećine. Tako se pljačkaš uplašio te pobježe glavom bez obzira. Tako su Tomovi dani prolazili i jednom je čak sa Hakom pobjegao ne bi li ih svi iz grada tražili jer su mislili da su Hack i Tom mrtvi. Razlog tome je da je Tom bacio svoju odjeću u rijeku. Danima je trajala potraga za Tomom i Hakom a oni su samo sa druge strane obale nijemo posmatrali brodove koji su tražili njih. Ubrzo se Tom sažali na svoju tetku koja je patila za njim, a prethodno im se trebala održati sahrana. Tom i Hack se odaše te svi veselo odoše svojim kućama.
Glavni lik: Tom Sawyer
Analiza glavnog lika
Tom je vrlo interesantan lik. On je symbol sve djece svijeta. On predstavlja sve ono za čim dječaci žude dok su u školi, na ulici ili čak u spilji. Tomu nikad ne može biti dosadno a i kad mu je dosadno on dosadu pokušava uništiti. To se najbolje vidi na primjeru kada je od farbanja ograde napravio čak i veoma vrijednu nagradu za njega.
Tom Sawyer (pravo ime Thomas Sawyer) nije imao majku, pa se o njemu brinula majčina sestra, koju je on zvao teta Polly. On je vrlo neposlušan prema njoj i ponekad joj laže, ali je i pustolovna duha te dobar, pametan i plemenit. Korištenje njegova pravog imena često mu je značilo nesreću (osobito u školi, gdje je često dobivao batine od učitelja).
Sporedni likovi:
* Hucklebery Finn je sin pijanca. Njegova je odjeća sva u dronjcima i ne ide u školu, no, unatoč tome, plemenit je i dobar.
* Becky je plašljiva djevojčica koja se ponekad naljuti na Toma, koji se u nju zaljubio.
* Mary je Tomova starija rođakinja, i kći tete Polly. Odlična je učenica koja je na vjeronauku jednom osvojila Bibliju.
* Sid je Tomov mlađi polubrat.
* Indijanac Joe je ubojica i kriminalac koji je prevario Muffa Pottera.
* Teta Polly je preuzela brigu za Toma kad mu je majka umrla i otada od njega pokušava napraviti pristojnog dječaka, pa mu često daje batine.
* Muff Potter je naivni pijanac koji je smatrao da mu je Indijanac Joe prijatelj.
Mjesto radnje: obala rijeke Misisipi
Ideja: čovjeku je potrebno društvo, veselje, radost ali ne i da to činimo kako bi druge povrijedili
Tema: djetinjstvo Toma Sawyera
J.Verne 20 000 MILJA POD MOREM
Bilješke o piscu:Jules Verne (1838. – 1905.) je bio slavni francuski pripovjedač i ostavio jepuno djela za mladež: 63 romana i 18 novela pustolovnog, znanstvenog iznanstveno-fantastičnog sadržaja. Polovicu toga čine knjige o moru.U svojim je djelina predvidio mnoge tehničke izume koji su danas dio našestvarnosti i naše tehnologije. Temeljna misao toga velikog sanjara je:"Sve što jedan čovjek može zamisliti, drugi ljudi to mogu ostvariti."
Mjesto radnje:U morima i oceanima
Vrijeme radnje:1866. godina
Tema:Kapetan Nemo, Nautilus, posada i tri nesretna putnika (Aronnax, Conseil,Ned Land) doživljavaju mnoga čuda i nevolje putujući pod morem.
Ideja:Mobilis in Mobili (pokretno u pokretnom)
Kratki sadržaj:Kapetan Faragut pozvao je gospodina Aronnaxa da ide s njim naputovanje u potrazi za morskom nemani. Kada su putovali naišli sužna neman. Brod je udario u tajanstveni predmet i gospodin Aronnax,Conseil i Ned Land su ispali iz broda. Pali su pokraj nemani tj. podmornice,a neki morski ljudi su ih grubo odveli u tu podmornicu. Tu su se sprijateljilii počeli pričati o pustolovinama što su ih doživljavali. Putovali su podmorima i ustanovili da se podmornica zove Nautilus, a da se kapetan zoveNemo. Tada su gospodin Aronnax i njegovi prijatelji saznali od Nema da seiz mora dobiva hrana, papiri, zavoji i još mnoge stvari potrebne za život.Putovali su ispod vode, pronalazili su svakakve zanimljivosti ispod Tihogoceana i oplovili svijet.
Najuzbudljiviji odlomak:„Uostalom gledajte, neman se miče. Miče se naprijed natrag! Napast će!“
Mjesto radnje:U dubinama mora
Vrijeme radnje:19. stoljeće
Tema:Pustolovine i plovidba podmornicom
Osnovna misao:Normalan život na zemlji je privlačniji od svega blaga i zlata pod morem.
Likovi:Profesor Aronnax, Conseil, kanađanin Ned Land, kapetan Nemo.
Kratki sadržaj:Godinu 1886. svi ljudi po pojavi morskog čuda. Koji god brodovi išli naistraživanja vratili su se bez rezultata. Neki su mislili da je to čudovišteneprirodne snage, a druči su mislili da je to podmornica sa beskrajnojakom pokretnom snagom. Tako je jedan brod krenuo u istraživanje snamjerom da se ne vrati dok nešto ne sazna. Na tom brodu je bioprofesor Aronnax, njegov vječni pratilac Conseil i kanađanin Ned Land.Profesor Aronnax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi liugledali čudovište. Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod.Aronnax, Conseil i Ned Land su skočili u more. Ugledali su podmornicui popeli se na nju. Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo.Sutradan je kapetan Nemo vodio Aronnaxa, Conseila i Ned Landa naronjenje da upoznaju svijet pod morem. Tu su bile razne školjke, ribice irazličite morske trave. Aronnax, Conseil i Ned Land su se čudili ljepotimorskog dna. Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala„Nautilus“. Podmornica je bila vrlo lijepa. Imala je muzej u kojoj su sedržali zlato, bisere i drago kamenje. Kapetn Nemo im je rekao da tko goddođe na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života. Prolazili su dani itjedni. Jednog dana Conseil je gledao kroz prozor pa povika:"Profesore,dođite!". Profesor priđe prozoru, pogleda i vidi čamac.Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom.Plovili su ka otocima Australije, gdje su stigli nakon tjedan dana.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na otok.Kapetan Nemo je dozvolio. Ušli su u čamac i bili naoružani električnimpuškama. Otok je bio prekriven divnom šumom. Iz dana u dan su išli naotok. Jednog dana kada su bili na otoku i grijali se na vatri, počelo jepadati kamenje na njih. Uhvatiše puške i pobjegoše u čamac.Uto iz šume izađoše divljaci i počnu ih gađati strijelama.Zaveslaju i odu na podmornicu. Prolazili su mjeseci plovidbe napodmornici. Jednog dana Aronnax, Conseil i Ned Land se dogovoreza bijeg. No nisu uspjeli jer je podmornica zaronila u morske dubine,ali nisu odustajali nego su čekali novu priliku. Podmornica je plovila premajugu do južnog pola. Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stijena.Podmornica je radila punom parom i sljedećeg dana su se probili.Podmornica je jurila velikom brzinom ka sjeveru. Jednog dana Ned rečeprofesoru: "Noćas bježimo!". Došla je noć. Profesor, Conseil i Nedukrcaše se u čamac. U tom trenutku podmornica se našla u vrtologu.Čamac se otkvačio i našao usred vrtloga. Ujutro kada su se probudili bilisu u kolibi. Pitali su se da li se podmornica izvukla. Svi troje bili su sretništo su živili.
Roald Dahl CHARLIE I TVORNICA ČOKOLADE
Tema radnje: Posjet dječaka Charlia fantastičnoj tvornici čokolade Williya Wonke.
Vrijeme radnje: Zima
Mjesto radnje: Neki sivi velegrad
Kratka bilješka o piscu:
Roald Dahl rođen je 13.09.1916. godine u Llandaffu u Walesu. Englez je norveškog podrijetla. Iako je kao RAF-ovac ozlijeđen u II. svjetskom ratu, počeo je pisati o svojim zgodama u Saturday Evening Postu. Prvi njegovi roman bio je „Gremlini“ (1943), napisan za Walta Disneya, te je iz njega nastao uspješan film. Nakon njega uslijedio je roman koji ga je proslavio, Charlie i tvornica čokolade, ekraniziran dva puta: 1. put Willy Wonka and the Chocolate Factory (1971) i 2. put Charlie i tvornica čokolade(2005.). Od romana za odrasle nalazimo „Someone like You“ i „ Kiss, Kiss“. Uz Charlia i tvornicu čokolade nalazimo i sljedeće romana: „Vještice“, „Matilda“, „BFG“, „James and the gigant peach“. Od knjiga mu je također ekranizirana „Matilda“(1996.) knjiga o djevojčici koja ima nadnaravne sposobnosti. Napisao je scenarije za „You live only twice“, popularni film o najpoznatijem agentu na svijetu, agentu OO7 u službi Njenog veličanstva i film Chitty Chitty Bang Bang (1968). Poznat je po suradnji sa Engleskim ilustratorom Quentinom Blakeom čije ilustracije krase gotovo sva njegova izdanja. Preminuo je u Oxfordu
Osvrt na knjigu
Ova knjiga koja govori o vickastom Willyu Wonki, magičnom proizvođaču čokolade u sebi nosi jedan čaroban svijet, kombinaciju prekrasne priče i surove stvarnosti, te nam želi kazati kako nije svo blago na ovom svijetu novac. Naime, mali Charlie i njegova obitelj sa šestero odraslih osoba živi u maloj siromašnoj kućici. Dok četvero staraca leži u jednom krevetu, on i njegovi roditelji spavaju u maloj sobi na podu. U priči se spominje i još četvero pohlepne djece koji su redom: Augustus Gloop, debeli i pohlepni dječak koji cijelo vrijeme nešto jede, Veruca Salt, razmažena djevojčica koja želi sve na svijetu, Mike Teavee dječak koji cijelo vrijeme gleda televiziju te na posljetku Violeta Beauregard, djevojčica koja cijelo vrijeme žvače žvakaču gumu. Svaki od to četvero djece dobio je ulaznicu za ulazak u Wonkinu tvornicu, no među njih se uključi i jedan siromašan i skromni dječak, potpuna suprotnost njima, to je Charlie. I dok ostala djeca iritiraju gospodina Wonku i Oompa-Loompase, Charlie mu se dopada kao samozatajan i tih dječak. Tijekom putovanja kroz tvornicu ostala djeca polako nestaju zbog svojih mana: Augustus Gloop zbog svoje pohlepe za hranom, Violeta Beauregard zbog žvakače gume, Veruca Salt zbog razmaženosti te Mike Teavee zbog televizije. Charlie tako, iako siromašan dobiva nagradu, njegova obitelj se doseljava u tvornicu. Ova knjiga iako se radi o vrhunskoj bajci, prikazuje neke od stvarnih problema današnjeg svijeta. Iako ovo nije prava klasična bajka, sve na kraju završava sretno. Ova bajka prikazuje i patuljke koje ćemo primjetiti nakon malo pažljivijeg čitanja, a to su kritički i cinički postavljeni Oompa-Loompasi koji pjevajući svoje pjesme zapravo iskazuju kritike. Uglavnom, ova mi se knjiga svidjela zbog toga što pokazuje koje su prave vrijednosti, a sve uz određenu dozu mašte.
Karakterizacija likova: Charlie Bucket
Siromašan „Nemoj to mene pitati. Sigurno ga ne može kupiti“
Mršav „To je sigurno onaj mršavko što stoji odmah pored nas“
Darežljiv „Podijeliti ćemo je. Hoću da svatko kuša komadić“
Suosjećajan „Ali to je strašno“
Pametan „A onda, vrlo mirno, sa čudesnom mudrošću koju često
pokazuju mala djeca u trenucima nevolje, malo po malo
počeo je uvoditi sitne promjene.
Izgladnjeo „To je za njega u tom trenutku značilo samo jedno: HRANU!“
Ljubitelj čokolade „Ono za čime je žudio više od ičega bila je ČOKOLADA.“
Kratki sadržaj
U početku upoznajemo Charlia i njegovu obitelj. Saznajemo o njihovim životnim prilikama. Charlie saznaje za natječaj fantastičnog slastičara Willya Wonke, te se nada da će dobiti jednu od 5 zlatnih ulaznica. I Charliju se posrećilo te je našao jednu od ulaznica. Djed Joe ga odvodi u tvornicu, te tamo upoznaje uobraženu djecu Mike Teavea, Verucu Salt, Augusta Gloopa i Violetu Beauregard. Iako gospodin Wonka upozorava da se drže roditelja, no prvi tom upozorenju podlaže August, dječak koji samo žudi za hranom. On upada u rijeku čokolade, nakon toga nastrada Violeta Beauregard koja želi samo žvakati, tada uslijedi Veruca Salt zbog njene želje za svačim što ugleda. Na kraju stradaje Mike Teavee kojem je jedina želja televizija. Mali Charlie ostaje sam te mu Willy Wonka otkriva pravu stranu svoga nauma: želju za nasljednikom tvornice. Tako se mali Charlie i njegova obitelj iz kućice na kraju grada seli u raskošnu tvornicu čokolade, najmagičnije mjesto na svijetu.
IVAN KUŠAN: ZAGONETNO DJEČAK
Bilješke o piscu:
Ivan Kušan, književnik i prevoditelj, rođen je 1933. godine u Sarajevu. 1939. godine se seli u Zagreb, gdje je završio osnovnu i srednju školu i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Najpoznatija djela su mu: Koko u Parizu, Domaća zadaća, Lažeš, Melita, Koko i duhovi, Uzbuna na Zelenom Vrhu, Zagonetni dječak i Strašni kauboj.
O DJELU:
Priča o dječaku koji vodi dvostruki život Kušan razvija poput trilera, sa svim pripovjedačkim trikovima: zagonetkama, poluotkrićima, zaustavljanjima, zapanjujućim iznenađenjima, simultanim zbivanjima, prešućivanjem i nagovještajem. Ilustrirao Ivan Kušan.
Tomo, Kokov prijatelj i susjed sa Zelenog vrha doseli se u Zagreb s majkom i krene u isti razred s Kokom. Tomo se stalno žali da je u Zagrebu dosadno i da nema pustolovina. Koko to negira i počinje smišljati što bi se moglo pretvoriti u pustolovinu. Za oko mu "zapne" crnokosi dječak koji sjedi ispred njega. Crnokosi dječak je došao tek ove godine u njihov razred iz đačkog doma u Splitu. Dječak nekad kaže da se zove Mirko, a nekad Marko jer se zabuni i sve više im postaje sumnjiv. Dječaci ga počinju promatrati i pratiti i otkriju da ima dva imena, jedno pravo, a drugo lažno. U romanu se javlja i djevojčica Marijana koja Koku i Tomu pomaže kao špijunka.
Moje mišljenje: Roman me oduševio svojom zanimljivošću. Svako poglavlje završava na najnapetijem dijelu i čitača jednostavno "vuče" da pročita sljedeće poglavlje. Po toj osobini meni su Kušanovi romani zaista posebni.
PAVAO PAVLIČIĆ: PETLJA
Pavao Pavličić (1946) hrvatski je književnik koji piše za odrasle i djecu. Od 1965. do 1969. u Zagrebu je studirao komparativnu književnost i talijanski jezik s književnošću. Od 1970. asistent je na Odsjeku za komparativnu književnost, Katedra za poredbenu povijest hrvatske književnosti. Doktorirao 1974. tezom “Sesta rima u hrvatskoj književnosti”. Od 1975. je docent, od 1980. izvanredni, a od 1985. redoviti profesor. Vodio kolegije iz poredbene povijesti hrvatske književnosti te iz teorije književnosti i metrike. Na području književne povijesti najviše se bavio barokom i manirizmom, a kao versolog semantikom stiha. Objavio i više interpretacija iz starije i novije hrvatske lirike. Pavao Pavličić je danas najproduktivniji hrvatski prozaik s preko četrdeset objavljenih romana, knjiga priča, autobiografskih zapisa, feljtona i romana za djecu. Prve je prozne radove objavio 1968. godine, a prvu knjigu “Lađa od vode” 1972.
PAVAO PAVLIČIĆ: PETLJA
Pavao Pavličić (1946) hrvatski je književnik koji piše za odrasle i djecu. Od 1965. do 1969. u Zagrebu je studirao komparativnu književnost i talijanski jezik s književnošću. Od 1970. asistent je na Odsjeku za komparativnu književnost, Katedra za poredbenu povijest hrvatske književnosti. Doktorirao 1974. tezom “Sesta rima u hrvatskoj književnosti”. Od 1975. je docent, od 1980. izvanredni, a od 1985. redoviti profesor. Vodio kolegije iz poredbene povijesti hrvatske književnosti te iz teorije književnosti i metrike. Na području književne povijesti najviše se bavio barokom i manirizmom, a kao versolog semantikom stiha. Objavio i više interpretacija iz starije i novije hrvatske lirike. Pavao Pavličić je danas najproduktivniji hrvatski prozaik s preko četrdeset objavljenih romana, knjiga priča, autobiografskih zapisa, feljtona i romana za djecu. Prve je prozne radove objavio 1968. godine, a prvu knjigu “Lađa od vode” 1972.
Opis
Uđi, Kiko - rekao je Rista. - Mi upravo pakiramo. Kika je neodlučno stupila preko praga pa zašla u hodnik, a odatle u kuhinju. Tamo je našla stolac, pa je sjela. Hrvoje joj je tiho rekao:- Idu na put, znaš. To je bilo točno. Nitko nije bio osobito sretan zbog toga puta. Svi troje su jedva čekali taj tjedan proljetnih praznika u travnju, pa da skupa nekamo odu, ili da makar samo šeću po Zagrebu. Ali, onda se pokazalo da od zajedničkih praznika neće biti ništa. Hrvojeva majka morala je obavezno na nekakav pedagoški seminar u Crikvenicu, a što je još gore, ni Rista nije bio slobodan, jer se njegov otac, Hrvojev djed, razbolio, pa je Rista morao ići u Delnice vidjeti ga. Hrvoju nije preostalo ništa drugo nego se preseliti kod ujaka Mirka i tete Šaše, tamo kod Petlje, i ondje čekati dok mu se roditelji ne vrate. Tamo je, doduše, bio bratić Marko, koji je bio sasvim u redu, ali je Hrvoje na taj način bio odvojen od svojih glavnih prijatelja Brace i Tuta koji su ostajali u Dugavama...
Stara ekipa iz Dugava – Hrvoje, Braco i Tut – ponovno je u akciji. Ovaj put, zaigrani dečki pokušavaju otkriti i spriječiti manijaka, koji napada prolaznike kod novozagrebačke petlje, s osobitom strašću prema ženskim torbicama. No kada bi samo znali kuda će ih ova pustolovina odvesti, možda ne bi ni promolili nos iz kvarta.
Pavao Pavličić provjereni je pisac romana za mlade, a Petlja je uz Zelenog Tigra još jedan iz Mozaikove biblioteke Pavao Pavličić za mlade. Sumnjamo da će mlađi čitatelji htjeti stati na ovome, zbog čega ovu biblioteku namjeravamo uskoro proširiti i drugim naslovima našeg poznatog pisca: Trojica u Trnju, Mjesto u srcu i San koji se ponavlja. ?
Pavao Pavličić provjereni je pisac romana za mlade, a Petlja je uz Zelenog Tigra još jedan iz Mozaikove biblioteke Pavao Pavličić za mlade. Sumnjamo da će mlađi čitatelji htjeti stati na ovome, zbog čega ovu biblioteku namjeravamo uskoro proširiti i drugim naslovima našeg poznatog pisca: Trojica u Trnju, Mjesto u srcu i San koji se ponavlja. ?
Zlatko Krilić: Čudnovata istina
Bilješka o piscu
Zlatko Krilić rođen je u Osijeku 1955 godine. Živi je u Čepinu pa u Zagrebu i profesionalno se bavi književnošću. Jedan je od najčitanijih i i najomiljenijih dječijih pisaca. Djela su mu zastupljena u mnogim školskim udžbenicima. Zlatko Krilić najmlađi je klasik hrvatske književnosti. Član je DHK (Društva hrvatskih književnika) i HDDU (Hrvatskog društva dramskih umjetnika). Do sada je objavio knjige: Čudnovata istina, Početak plovidbe, Prvi sudar, Veliki Zavodnik i druge. Piše i igrokaze i drame i za televiziju, radio i film.Djela su mu prevođena i na druge jezike.Za svoj rad primio je više nagrada među kojima su najznačajnije: ''Nagrada Ivana Brlić Mažuranić'', '' Grigor Vitez'',
Mjesto radnje:
Mjesto radnje je dom dječaka Zlatka, točnije krevet u kojem leži nepokretni dječak, a iz kreveta maštajući odlazi na razna druga mjesta.
Vrijeme radnje:
Radnja se događa za vrijeme školske godine u kojoj je Zlatko u prometnoj nesreći povrijedio kralejžnicu, te je dok su drugi išli u školu ležao nepokretan u svom krevetu.
Likovi:
Glavni lik je dječak Zlatko Krilić. Osim njega u romanu sudjeluju: njegova prijateljica Irena, Liječnici - doktor Čujić i diktor Li, Filozof i psiholog bradonja Ivo i Zlatkova majka .
Opis glavnog lika:
Zlatko Krilić je pametan, otvoren , povjerljiv a nadasve optimističan dječak, koji ni poslije nesreće u kojoj mu je oštećena kralježnica nije prestao vjerovati da će opet prohodati, radosno živjeti život.
Sadržaj:
Dječak Zlatko Krilić je za vrijeme jedne nogometne utakmice nepažljivo istrčao na cestu gdje ga je zatepo jedan automobil. Dječak je operiran u bolnici, ali poslije operacije je liječnik dr,Čujić rekao njegovim roditeljima da će dječak za cijeli život ostati nepokretan jer da se povrijeđena kičma ne može izliječiti. Dječak je tako ležao u krevetu, majka ga je posluživala , a u posjete mu je dolazila prijateljica Irena. Prije nesreće u školi su pripremali priredbu u kojoj je Zlatko trebao glumiti glavnu mušku ulogu. Kad je stradao njegovu ulogu preuzeo je jedan drugi dječak ( Igor)
Zlatku je jako bilo žao što ne može iči na tu školsku priredbu, a onde je ležeći odlučio da na nju ide u mašti. Zažmirio je i počeo zamišljati da je tamo. Tada mu se cijela soba zavrtila , sve je jako šumilo i zujalo i on se odjednom našao u školi na priredbi.Igor je na jednom mjestu zboravio tekst pa mu je Zlatko šapnuo , iako ga Igor nije vidio.Zlatkovo tijelo je bilo u krevetu kao mrtvo, a duša mu je bila u školi , pa je on sve mogao vidjeti, ali njega nije vidio nitko. Vidjevši njegovo gotovo mrtvo tijelo Majka je hitno zvala liječnika ,ali ni dr. Čujić , a kasnije ni dr. Li kojega je dr. Čujić pozvao nisu mogli objasniti što se to s dječakom događa. Srce mu je gotovo prestalo kucati, disanje bi koro skroz stalo, ali ipak nije bio mrtav.Za par minuta je došao sebi i bio opet potpuno živ, a nitko mu nije vjerovao da je on negdje bio dok je njegovo tjelo ležalo kao mrtvo u krevetu.
Majka se plašila da je poludio, liječnici nisu znali objasniti,ali Zlatko je od tada vježbao takve svoje odlaske na razna mjesta. Napokon nakon jednog takvog putovanja tj.posjeta nastavniku matematike kod kojeg je Zlatko vidio zadatke koji će biti na testu i rekao ih prijateljici Ireni , ona mu je povjerovala da on stvarno ode i bude na mjestu za koje kaže da je bio. I ona ga je bodrila da i dalje vježba takve svoje odlaske i putovanja.
Zlatko je uočio da ne samo da može otići kuda god želi , nego i da može iću u vrijeme u koje želi. Putovao je dakle u prostoru i vremenu u kojem hoće, nitko ga nije vidio, njegovo tijelo je ležalo kao mrtvo u krevetu, a je on bio svjestan svih stvari i mjesta na koje bi dolazio.Najprije je putovao po sadašnjosti, pa po prošlosti, a tada krenuo u budućnost.Tamo je zamislio sebe za pet godina i kad je došao vidio je sebe kao mladića koji sjedi, piše i hoda i Irenu koja mu je djevojka, i tako je saznao da će za pet godina biti opet zdrav. Uz pomoć Irene kojoj je pričao i koja ga je u svemu tome podržavala došao je na ideju da ide i u budućnost i da vidi kako će se izliječiti. Išao je, ali ni za pet ni za 10 god. nauka nije bila našla načina kako da se izlijeći njegova kičma. No čuo je i neke teorije da svatko može sam sebe izliječiti snagom svoje volje i to na način da uđe u sebe i tamo popravi organ koji želi da ozdravi. U njegovim razmišljanima veliku podršku davao mu je i bradonja Ivo, jedan filozof i psiholog koji ga je posječivao i koji mu je rekao da je istina sve što je istina za njega i da on može sve u što vjeruje da može. I onda je Zlatko odlučio da pokuša uči u sebe i popraviti živce na kičmi. Majci je rekao spremi mi knjige, sutra idem u školu. Majka se jako uplašila da je Zlatko poludio i samo je plakala. No uveće kad su svi zaspali Zlatko je odlučio krenuti u sebe. Opet je čuo zujanje ,vrtnju i okretanje cijele sobe. Tjelo je bilo gotovo mrtvo, ali u njemu se održavala strašna borba između bolesti i želje za životom. Pobjedio je život i zdravlje. Kada se probudio bio je još uplašen da i pokuša pokrenuti nogu, ali skupio je hrabrost i rekao sam sebi-ustani. I ustao .Došao je u kuhinju i rekao mami « Jesi li mi spremila knjige? Idem u školu.Nekadašnji dječak Zlatko Krilić je pisac ove knjige , danas živi u Kastvu kod Rijeke i sasvim dobro hoda u cipelama br.44, vozi bicikl, čak i trči.
Pouka:
Pouka ovog djela je da čovjek može učiniti i postići sve za što on vjeruje da može. Čak i ako svi drugi misle da se nešto ne može ili da nešto nije istina,svaki čovjek ima svoju istinu i moć i ako vjeruje u nju ona će se ostvariti snagom vlastite volje.
Bilješke o piscu:
Ferenc Molnar je mađarski književnik rođen 1878. u Budimpešti. Pisao je komedije, romane i dječje pripovijetke. Najpoznatiji su mu romani: Čamac bez gospodara, Eva i Junaci Pavlove ulice. Umro je 1952. godine u New Yorku. Bilješke tijekom čitanja:
Pisac opisuje radnu atmosferu u prirodopisnom kabinetu učenika 4. razreda
Čonakoš šalje pismo Boki u vezi sastanka na grundu
Vrlo lijepo je opisan grund koji je dječacima iz Pavlove ulice značio beskrajnost i slobodu
Nemeček na grundu susreće Feri Ača koji krade njihovu zastavu
Dječaci se sastaju na grundu i izaberu Boku za predsjednika
Čonakoš, Boka i Nemeček odlaze na otok u botaničkom vrtu gdje ostavljaju papir s porukom “Tu su bili dečki iz Pavlove ulice.”
Hrabri Nemeček sam odlazi kod crvenokošuljaša, oni ga uhvate i bacaju u vodu “a on iz vode gleda tako tužnim pogledom kao kakva žalosna žabica”
Dječaci Pavlove ulice pripremaju plan za obranu svojeg grunda
Hrabri mali Nemeček se razbolio
Gereb šalje pismo u kojem otkriva plan crvenih košulja, moli da mu oproste i da ga opet prime u svoje društvo
Započinje borba za grund – “dan bitke bio je divan proljetni dan, vrijeme koje se samo moglo poželjeti.”
Borba je opisana kao žestok susret dvije grupe dječaka “a mala truba je odjeknula u znak da tvrđave otpočnu s bombardiranjem. Pješčane bombe počele su letjeti.”
Nemeček je jako bolestan – “taj tako veseli pješak, a sada tako žalosni kapetan Pavlove ulice jako se promijenio.”
Boka saznaje da će se na grundu, kojeg je toliko volio i za kojeg se toliko borio, graditi nova zgrada “čitav svijet okretao se oko Boke, počeo je plakati, a velika bol pritiskivala je njegovo srce.”
Dojam o djelu:
Roman Junaci Pavlove ulice mi se sviđa jer je u njemu opisano veliko prijateljstvo među djecom, njihova borba, požrtvovnost, hrabrost i ljubav za komadić zemlje na kojoj su se uvijek igrali i bili zajedno. Na slikovit način je opisan grund kao i osjećaji koji su ta djeca osjećala prema njemu. Gubitak dobrog prijatelja kao i grunda slomio je mala srca dječice tako da me taj roman na kraju rastužio.
Vrsta djela:
Dječji pustolovni roman
Mjesto radnje:
Radnja je smještena u glavni grad Mađarske, Budimpeštu. Najvažniji događaji zbivaju se u Pavlovoj ulici, na grundu – “ono je peštanskom djetetu ravnica, poljana, livada, ono za njega znači beskrajnost i slobodu.”
Vrijeme radnje:
Vrijeme radnje je mjesec ožujak (”mart”) – “prozori su bili širom otvoreni tog toplog martovskog dana.” Mislim da se radnja romana događa krajem prošlog stoljeća kada još nije otkriven lijek protiv upale pluća.
Tema:
Tema djela je borba dvije skupine dječaka koji žele obraniti, odnosno osvojiti mjesto za igru kojeg u velikim gradovima nema. Borba je bila organizirana kao da se brani svoj dom ili domovina. Nažalost, dječaci su izgubili grund i dobrog prijatelja Nemečeka.
Ideja:
Dječaci Pavlove ulice i crvenokošuljaši trebali su zajedno dijeliti grund. Njihova dječja igra bila je kao pravi rat u kojem je bilo i žrtava, a izgubljen je i teritorij zbog kojeg su ratovali. Dogovorom se mogu postići bolji rezultati, nego svađom i borbom.
Kratki sadržaj:
Grupa dječaka, učenici 4. razreda, svoje slobodno vrijeme provodili su na grundu koji se nalazio u Pavlovoj ulici. To je bilo mjesto koje su dječaci jako voljeli i ono im je značilo beskrajnu slobodu igre. Taj grund htjela im je oduzeti grupa dječaka zvanih crvenokošuljaši. Dječaci te grupe učinili su “einstand”, a što znači objavu rata. Izazov su prihvatili dječaci iz Pavlove ulice i počeli se pripremati za borbu, borbu za svoj grund. Grupe dječaka su se hrabro borile, ali su na kraju pobijedili dječaci Pavlove ulice. Pomogao im je njihov prijatelj, mali i bolesni Nemeček. Grund je bio njihov, ali su nažalost izgubili hrabrog Nemečeka koji je uskoro umro. Osim prijatelja, izgubili su i grund na kojem se je trebala graditi kuća, izgubili su komad zemlje koji su branili s toliko boli, s toliko junačke hrabrosti.
Likovi:
Boka, Gereb, Nemeček, Barabaš, Kolnai, Lesik, Rihter, Vajs, Čele,
Čonakoš, Čengej, Pastori, Feri Ač, profesor Rac, Slovak Janko, pas
Hektor, Gerebov otac, Nemečekova majka, Nemečekov otac
Analiza likova:
Nemeček
Mali, mršav dječak krhke građe, dobrodušan i sretan što ga prijatelji kao takvog žele u svojoj družini. Bio je “običan vojnik” pa su mu svi mogli naređivati, morao je izvršavati tuđe naredbe i ići u zatvor. Njegova hrabrost i ljubav prema grundu bili su toliki da je, iako jako bolestan, bio zaslužan za pobjedu. Zbog toga je imenovan kapetanom, ali teška bolest skrhala je tog malog junaka.
Citat:
“U krevetu je ležao kapetan, velikih očiju, duboko i teško dišući otvorenih, malih, tankih usta. Ali on nije nikog prepoznao. Možda je već vidio stvari koje su skrivene ljudskom pogledu.”
Boka
Hrabar, mudar, pravedan i pošten dječak. Bio je vođa dječaka iz Pavlove ulice. Prijatelji su ga jako voljeli, slušali i poštovali.
Citat:
“Jednom riječju, Boka je ostavljao dojam pametnog dječaka koji je krenuo u život kao čovjek koji će, ako se ne i popne visoko, pošteno i muški opstati na svom mjestu.” Znao je i plakati za svojim prijateljem Nemečekom, a kada je čuo da će se na “njegovom” grundu graditi zgrada, velika je bol pritiskivala njegovo srce.”
Feri Ač
Krupan crnomanjast dječak, lijep, hrabar i simpatičan. Bio je vođa crvenokošuljaša. Bio je pravedan, mrzio je izdaju, a bio je duboko potresen bolešću i smrću malog Nemečeka.
Analiza stila:
Stil u kojem je pisan ovaj roman je zanimljiv, napet, pun događaja. Likovi su vjerno opisani, tako da sami možemo vizualno zaključiti kako je izgledao pojedini lik. Borba između dječaka opisana je kao da se vodi pravi rat. S puno osjećaja je opisana smrt malog Nemečeka.
Zlatko Krilić rođen je u Osijeku 1955 godine. Živi je u Čepinu pa u Zagrebu i profesionalno se bavi književnošću. Jedan je od najčitanijih i i najomiljenijih dječijih pisaca. Djela su mu zastupljena u mnogim školskim udžbenicima. Zlatko Krilić najmlađi je klasik hrvatske književnosti. Član je DHK (Društva hrvatskih književnika) i HDDU (Hrvatskog društva dramskih umjetnika). Do sada je objavio knjige: Čudnovata istina, Početak plovidbe, Prvi sudar, Veliki Zavodnik i druge. Piše i igrokaze i drame i za televiziju, radio i film.Djela su mu prevođena i na druge jezike.Za svoj rad primio je više nagrada među kojima su najznačajnije: ''Nagrada Ivana Brlić Mažuranić'', '' Grigor Vitez'',
Mjesto radnje:
Mjesto radnje je dom dječaka Zlatka, točnije krevet u kojem leži nepokretni dječak, a iz kreveta maštajući odlazi na razna druga mjesta.
Vrijeme radnje:
Radnja se događa za vrijeme školske godine u kojoj je Zlatko u prometnoj nesreći povrijedio kralejžnicu, te je dok su drugi išli u školu ležao nepokretan u svom krevetu.
Likovi:
Glavni lik je dječak Zlatko Krilić. Osim njega u romanu sudjeluju: njegova prijateljica Irena, Liječnici - doktor Čujić i diktor Li, Filozof i psiholog bradonja Ivo i Zlatkova majka .
Opis glavnog lika:
Zlatko Krilić je pametan, otvoren , povjerljiv a nadasve optimističan dječak, koji ni poslije nesreće u kojoj mu je oštećena kralježnica nije prestao vjerovati da će opet prohodati, radosno živjeti život.
Sadržaj:
Dječak Zlatko Krilić je za vrijeme jedne nogometne utakmice nepažljivo istrčao na cestu gdje ga je zatepo jedan automobil. Dječak je operiran u bolnici, ali poslije operacije je liječnik dr,Čujić rekao njegovim roditeljima da će dječak za cijeli život ostati nepokretan jer da se povrijeđena kičma ne može izliječiti. Dječak je tako ležao u krevetu, majka ga je posluživala , a u posjete mu je dolazila prijateljica Irena. Prije nesreće u školi su pripremali priredbu u kojoj je Zlatko trebao glumiti glavnu mušku ulogu. Kad je stradao njegovu ulogu preuzeo je jedan drugi dječak ( Igor)
Zlatku je jako bilo žao što ne može iči na tu školsku priredbu, a onde je ležeći odlučio da na nju ide u mašti. Zažmirio je i počeo zamišljati da je tamo. Tada mu se cijela soba zavrtila , sve je jako šumilo i zujalo i on se odjednom našao u školi na priredbi.Igor je na jednom mjestu zboravio tekst pa mu je Zlatko šapnuo , iako ga Igor nije vidio.Zlatkovo tijelo je bilo u krevetu kao mrtvo, a duša mu je bila u školi , pa je on sve mogao vidjeti, ali njega nije vidio nitko. Vidjevši njegovo gotovo mrtvo tijelo Majka je hitno zvala liječnika ,ali ni dr. Čujić , a kasnije ni dr. Li kojega je dr. Čujić pozvao nisu mogli objasniti što se to s dječakom događa. Srce mu je gotovo prestalo kucati, disanje bi koro skroz stalo, ali ipak nije bio mrtav.Za par minuta je došao sebi i bio opet potpuno živ, a nitko mu nije vjerovao da je on negdje bio dok je njegovo tjelo ležalo kao mrtvo u krevetu.
Majka se plašila da je poludio, liječnici nisu znali objasniti,ali Zlatko je od tada vježbao takve svoje odlaske na razna mjesta. Napokon nakon jednog takvog putovanja tj.posjeta nastavniku matematike kod kojeg je Zlatko vidio zadatke koji će biti na testu i rekao ih prijateljici Ireni , ona mu je povjerovala da on stvarno ode i bude na mjestu za koje kaže da je bio. I ona ga je bodrila da i dalje vježba takve svoje odlaske i putovanja.
Zlatko je uočio da ne samo da može otići kuda god želi , nego i da može iću u vrijeme u koje želi. Putovao je dakle u prostoru i vremenu u kojem hoće, nitko ga nije vidio, njegovo tijelo je ležalo kao mrtvo u krevetu, a je on bio svjestan svih stvari i mjesta na koje bi dolazio.Najprije je putovao po sadašnjosti, pa po prošlosti, a tada krenuo u budućnost.Tamo je zamislio sebe za pet godina i kad je došao vidio je sebe kao mladića koji sjedi, piše i hoda i Irenu koja mu je djevojka, i tako je saznao da će za pet godina biti opet zdrav. Uz pomoć Irene kojoj je pričao i koja ga je u svemu tome podržavala došao je na ideju da ide i u budućnost i da vidi kako će se izliječiti. Išao je, ali ni za pet ni za 10 god. nauka nije bila našla načina kako da se izlijeći njegova kičma. No čuo je i neke teorije da svatko može sam sebe izliječiti snagom svoje volje i to na način da uđe u sebe i tamo popravi organ koji želi da ozdravi. U njegovim razmišljanima veliku podršku davao mu je i bradonja Ivo, jedan filozof i psiholog koji ga je posječivao i koji mu je rekao da je istina sve što je istina za njega i da on može sve u što vjeruje da može. I onda je Zlatko odlučio da pokuša uči u sebe i popraviti živce na kičmi. Majci je rekao spremi mi knjige, sutra idem u školu. Majka se jako uplašila da je Zlatko poludio i samo je plakala. No uveće kad su svi zaspali Zlatko je odlučio krenuti u sebe. Opet je čuo zujanje ,vrtnju i okretanje cijele sobe. Tjelo je bilo gotovo mrtvo, ali u njemu se održavala strašna borba između bolesti i želje za životom. Pobjedio je život i zdravlje. Kada se probudio bio je još uplašen da i pokuša pokrenuti nogu, ali skupio je hrabrost i rekao sam sebi-ustani. I ustao .Došao je u kuhinju i rekao mami « Jesi li mi spremila knjige? Idem u školu.Nekadašnji dječak Zlatko Krilić je pisac ove knjige , danas živi u Kastvu kod Rijeke i sasvim dobro hoda u cipelama br.44, vozi bicikl, čak i trči.
Pouka:
Pouka ovog djela je da čovjek može učiniti i postići sve za što on vjeruje da može. Čak i ako svi drugi misle da se nešto ne može ili da nešto nije istina,svaki čovjek ima svoju istinu i moć i ako vjeruje u nju ona će se ostvariti snagom vlastite volje.
Ferenc Molnar: Junaci Pavlove ulice
Ferenc Molnar je mađarski književnik rođen 1878. u Budimpešti. Pisao je komedije, romane i dječje pripovijetke. Najpoznatiji su mu romani: Čamac bez gospodara, Eva i Junaci Pavlove ulice. Umro je 1952. godine u New Yorku. Bilješke tijekom čitanja:
Pisac opisuje radnu atmosferu u prirodopisnom kabinetu učenika 4. razreda
Čonakoš šalje pismo Boki u vezi sastanka na grundu
Vrlo lijepo je opisan grund koji je dječacima iz Pavlove ulice značio beskrajnost i slobodu
Nemeček na grundu susreće Feri Ača koji krade njihovu zastavu
Dječaci se sastaju na grundu i izaberu Boku za predsjednika
Čonakoš, Boka i Nemeček odlaze na otok u botaničkom vrtu gdje ostavljaju papir s porukom “Tu su bili dečki iz Pavlove ulice.”
Hrabri Nemeček sam odlazi kod crvenokošuljaša, oni ga uhvate i bacaju u vodu “a on iz vode gleda tako tužnim pogledom kao kakva žalosna žabica”
Dječaci Pavlove ulice pripremaju plan za obranu svojeg grunda
Hrabri mali Nemeček se razbolio
Gereb šalje pismo u kojem otkriva plan crvenih košulja, moli da mu oproste i da ga opet prime u svoje društvo
Započinje borba za grund – “dan bitke bio je divan proljetni dan, vrijeme koje se samo moglo poželjeti.”
Borba je opisana kao žestok susret dvije grupe dječaka “a mala truba je odjeknula u znak da tvrđave otpočnu s bombardiranjem. Pješčane bombe počele su letjeti.”
Nemeček je jako bolestan – “taj tako veseli pješak, a sada tako žalosni kapetan Pavlove ulice jako se promijenio.”
Boka saznaje da će se na grundu, kojeg je toliko volio i za kojeg se toliko borio, graditi nova zgrada “čitav svijet okretao se oko Boke, počeo je plakati, a velika bol pritiskivala je njegovo srce.”
Dojam o djelu:
Roman Junaci Pavlove ulice mi se sviđa jer je u njemu opisano veliko prijateljstvo među djecom, njihova borba, požrtvovnost, hrabrost i ljubav za komadić zemlje na kojoj su se uvijek igrali i bili zajedno. Na slikovit način je opisan grund kao i osjećaji koji su ta djeca osjećala prema njemu. Gubitak dobrog prijatelja kao i grunda slomio je mala srca dječice tako da me taj roman na kraju rastužio.
Vrsta djela:
Dječji pustolovni roman
Mjesto radnje:
Radnja je smještena u glavni grad Mađarske, Budimpeštu. Najvažniji događaji zbivaju se u Pavlovoj ulici, na grundu – “ono je peštanskom djetetu ravnica, poljana, livada, ono za njega znači beskrajnost i slobodu.”
Vrijeme radnje:
Vrijeme radnje je mjesec ožujak (”mart”) – “prozori su bili širom otvoreni tog toplog martovskog dana.” Mislim da se radnja romana događa krajem prošlog stoljeća kada još nije otkriven lijek protiv upale pluća.
Tema:
Tema djela je borba dvije skupine dječaka koji žele obraniti, odnosno osvojiti mjesto za igru kojeg u velikim gradovima nema. Borba je bila organizirana kao da se brani svoj dom ili domovina. Nažalost, dječaci su izgubili grund i dobrog prijatelja Nemečeka.
Ideja:
Dječaci Pavlove ulice i crvenokošuljaši trebali su zajedno dijeliti grund. Njihova dječja igra bila je kao pravi rat u kojem je bilo i žrtava, a izgubljen je i teritorij zbog kojeg su ratovali. Dogovorom se mogu postići bolji rezultati, nego svađom i borbom.
Kratki sadržaj:
Grupa dječaka, učenici 4. razreda, svoje slobodno vrijeme provodili su na grundu koji se nalazio u Pavlovoj ulici. To je bilo mjesto koje su dječaci jako voljeli i ono im je značilo beskrajnu slobodu igre. Taj grund htjela im je oduzeti grupa dječaka zvanih crvenokošuljaši. Dječaci te grupe učinili su “einstand”, a što znači objavu rata. Izazov su prihvatili dječaci iz Pavlove ulice i počeli se pripremati za borbu, borbu za svoj grund. Grupe dječaka su se hrabro borile, ali su na kraju pobijedili dječaci Pavlove ulice. Pomogao im je njihov prijatelj, mali i bolesni Nemeček. Grund je bio njihov, ali su nažalost izgubili hrabrog Nemečeka koji je uskoro umro. Osim prijatelja, izgubili su i grund na kojem se je trebala graditi kuća, izgubili su komad zemlje koji su branili s toliko boli, s toliko junačke hrabrosti.
Likovi:
Boka, Gereb, Nemeček, Barabaš, Kolnai, Lesik, Rihter, Vajs, Čele,
Čonakoš, Čengej, Pastori, Feri Ač, profesor Rac, Slovak Janko, pas
Hektor, Gerebov otac, Nemečekova majka, Nemečekov otac
Analiza likova:
Nemeček
Mali, mršav dječak krhke građe, dobrodušan i sretan što ga prijatelji kao takvog žele u svojoj družini. Bio je “običan vojnik” pa su mu svi mogli naređivati, morao je izvršavati tuđe naredbe i ići u zatvor. Njegova hrabrost i ljubav prema grundu bili su toliki da je, iako jako bolestan, bio zaslužan za pobjedu. Zbog toga je imenovan kapetanom, ali teška bolest skrhala je tog malog junaka.
Citat:
“U krevetu je ležao kapetan, velikih očiju, duboko i teško dišući otvorenih, malih, tankih usta. Ali on nije nikog prepoznao. Možda je već vidio stvari koje su skrivene ljudskom pogledu.”
Boka
Hrabar, mudar, pravedan i pošten dječak. Bio je vođa dječaka iz Pavlove ulice. Prijatelji su ga jako voljeli, slušali i poštovali.
Citat:
“Jednom riječju, Boka je ostavljao dojam pametnog dječaka koji je krenuo u život kao čovjek koji će, ako se ne i popne visoko, pošteno i muški opstati na svom mjestu.” Znao je i plakati za svojim prijateljem Nemečekom, a kada je čuo da će se na “njegovom” grundu graditi zgrada, velika je bol pritiskivala njegovo srce.”
Feri Ač
Krupan crnomanjast dječak, lijep, hrabar i simpatičan. Bio je vođa crvenokošuljaša. Bio je pravedan, mrzio je izdaju, a bio je duboko potresen bolešću i smrću malog Nemečeka.
Analiza stila:
Stil u kojem je pisan ovaj roman je zanimljiv, napet, pun događaja. Likovi su vjerno opisani, tako da sami možemo vizualno zaključiti kako je izgledao pojedini lik. Borba između dječaka opisana je kao da se vodi pravi rat. S puno osjećaja je opisana smrt malog Nemečeka.
Branka Primorac - Ljubavni slučaj mačka Joje
Branka Primorac - Ljubavni slučaj mačka Joje
O piscu:
Branka Primorac rođena je kao Branka Matić u Zagrebu. Mnogo godina kasnije postala je Branka Primorac, promjenom bračnog stanja. Ima dvoje djece Ladu i Dražena, a njezin najveći san bilo je novinarstvo, koji se ostvario tijekom apsolventskog statusa upisom u jednogodišnju Vjesnikovu školu i poslije obavezne prakse u Večernjem listu. No, njezino spisateljsko iskustvo započelo je tek kasnije, a za sve je kriv "Maturalac" kojeg su čitatelji dobro primili. Osim te knjige napisala je još: "Sve zbog Ane", (nastavak Maturalca), Perešin, život i smrt, Moj djed astronaut i Ljubavni slučaj mačka Joje. Njena djela nagrađena su mnogim nagradama: Maturalac( nagrada - Mato Lovrak), Perešin (nagrada - Bili su prvi kad je trebalo).
Vrsta djela: dječji roman
Tema: Ljubavni slučaj mačka Joje
Kompozicija: 17 poglavlja
Fabula:
UVOD - U stan obitelji Sertić dolazi prijeteće pismo.
ZAPLET - svi su zabrinuti i odlaze u potragu, Tihomir i Silvio ostanu zaključani u podrumu.
VRHUNAC - Štef i gospodin Tomić s pazikućom istražuju kotlovnicu ali istraživanje završi kobno jer se Štef onesvijesti, Sjekira i njegova banda oslobađaju Tihomira i Silvija te krenu u potragu.
RASPLET - Na tv-u u emisiji o kućnim ljubimcima pojavljuje se i sam urednik te emisije sa svojom perzijskom mačkom Larom i Jojem.
ZAVRŠETAK - Odlazak na policiju gdje se slučaj rješava, Sertićevi odvode svojeg mačka kući, no on je jako tužan sve dok na tv - u ponovno ne vidi svoju voljenu.
Likovi:
Joje - ludo zaljubljen, nepromišljen ,naivan
Lara - obožava i voli Joju
Biserka - zabrinuta, pažljiva
Tihomir - voli Joju, brine se o njemu , zabrinut , snalažljiv
Štef - zabrinut, voli Joju , šaljiv
Moj osvrt:
Meni se ovo djelo u početku nije svidjelo. No, čitajući postalo mi je sve zanimljivije. Govori o tome kolika je sreća kad imaš kućnog ljubimca jer kad si napušten on te uvijek sasluša poput pravog prijatelja.
O piscu:
Branka Primorac rođena je kao Branka Matić u Zagrebu. Mnogo godina kasnije postala je Branka Primorac, promjenom bračnog stanja. Ima dvoje djece Ladu i Dražena, a njezin najveći san bilo je novinarstvo, koji se ostvario tijekom apsolventskog statusa upisom u jednogodišnju Vjesnikovu školu i poslije obavezne prakse u Večernjem listu. No, njezino spisateljsko iskustvo započelo je tek kasnije, a za sve je kriv "Maturalac" kojeg su čitatelji dobro primili. Osim te knjige napisala je još: "Sve zbog Ane", (nastavak Maturalca), Perešin, život i smrt, Moj djed astronaut i Ljubavni slučaj mačka Joje. Njena djela nagrađena su mnogim nagradama: Maturalac( nagrada - Mato Lovrak), Perešin (nagrada - Bili su prvi kad je trebalo).
Vrsta djela: dječji roman
Tema: Ljubavni slučaj mačka Joje
Kompozicija: 17 poglavlja
Fabula:
UVOD - U stan obitelji Sertić dolazi prijeteće pismo.
ZAPLET - svi su zabrinuti i odlaze u potragu, Tihomir i Silvio ostanu zaključani u podrumu.
VRHUNAC - Štef i gospodin Tomić s pazikućom istražuju kotlovnicu ali istraživanje završi kobno jer se Štef onesvijesti, Sjekira i njegova banda oslobađaju Tihomira i Silvija te krenu u potragu.
RASPLET - Na tv-u u emisiji o kućnim ljubimcima pojavljuje se i sam urednik te emisije sa svojom perzijskom mačkom Larom i Jojem.
ZAVRŠETAK - Odlazak na policiju gdje se slučaj rješava, Sertićevi odvode svojeg mačka kući, no on je jako tužan sve dok na tv - u ponovno ne vidi svoju voljenu.
Likovi:
Joje - ludo zaljubljen, nepromišljen ,naivan
Lara - obožava i voli Joju
Biserka - zabrinuta, pažljiva
Tihomir - voli Joju, brine se o njemu , zabrinut , snalažljiv
Štef - zabrinut, voli Joju , šaljiv
Moj osvrt:
Meni se ovo djelo u početku nije svidjelo. No, čitajući postalo mi je sve zanimljivije. Govori o tome kolika je sreća kad imaš kućnog ljubimca jer kad si napušten on te uvijek sasluša poput pravog prijatelja.
Matošec Milivoj - Suvišan u Svemiru
O piscu: Milivoj Matošec Milovoj Matošec je hrvatski dječji književnik rođen u Zagrebu1929. godine U zagrebu je završio osnovnu školu, gimnaziju i pravni fakultet.Bavio se novinarstvom, a radio je i na televiziji. Napisao je mnogo priča, romana i radio igara te scenarija za televizijske emisije, serije i crtane filmove.Najpoznatija djela su mu: Tragom brodskog dnevnika,Kapetan Tornado, Admiralov otok, Veliki skitač, Strah u Ulici lipa i dr.
Romani su mu prevedeni na mnoge jezike. Umro je u Zagrebu 1982. g. Romani su mu prevedeni na mnoge jezike. Roman Strah u Ulici lipa nagrađen je 1968. godine nagradama «Grigor Vitez» i «Mlado pokolenje»,
Najpoznatiji romani Milivoja Matošića su :
«Tragom brodskog dnevnika», «Posada oklopnog vlaka»,
«Suvišan u svemiru», «Tiki traži neznanca», «Kapetan Trnado»,
«Admiralov otok», «Putovima gospodina Foga», «Veliki skitač»,
«Strah u Ulici lipa», «Okuka na zlatnoj rijeci», «Dječak sa Sutle»,
«Tri kapetana traže blago», «Pustolovina u dimnjaku».
Romani su mu prevedeni na mnoge jezike. Umro je u Zagrebu 1982. g. Romani su mu prevedeni na mnoge jezike. Roman Strah u Ulici lipa nagrađen je 1968. godine nagradama «Grigor Vitez» i «Mlado pokolenje»,
Najpoznatiji romani Milivoja Matošića su :
«Tragom brodskog dnevnika», «Posada oklopnog vlaka»,
«Suvišan u svemiru», «Tiki traži neznanca», «Kapetan Trnado»,
«Admiralov otok», «Putovima gospodina Foga», «Veliki skitač»,
«Strah u Ulici lipa», «Okuka na zlatnoj rijeci», «Dječak sa Sutle»,
«Tri kapetana traže blago», «Pustolovina u dimnjaku».
O romanu: Milivoj
Matošec veliko je ime hrvatskoga dječjeg romana. Roman “Suvišan u
svemiru” mogli bismo najprije svrstati među znanstveno-fantastične
romane - zbog raketa, leta na Mars i robota. No istodobno to je i dječji
krimić i dječji ljubić. Glavni lik romana je dječak Pero. Svuda je
neshvaćen, sve čini krivo pa čak dobiva i nadimak Katastrofa. Kad se
nađe među Marsovcima, lijek nalazi upravo u prijateljstvu.
Ponešto
o piscu: Grigor Vitez rođen je 1911.g. u
Kosovcu, u Slavoniji.
Objavio
je zbirke pjesama ; “San boraca u zoru” (1955), “Pjesme” (1950), “Naoružane
ruže” (1955), “Povjerenje životu”(1985), i poezije “Kao lišće i trava”(1960).
Za djecu je je objavio zbirke pjesama: “Vesele zamke”(1955), “Prepelica”(1956),
“Sto vukova”(1957), “Kad bi drveće hodalo”(1959), “Hvatajte lopova”(1964),
“Gdje priče rastu”(1965), “Igra se nastavlja”(1967), i slikovnice; “Medvjed kao
pudar”, “Dva pijetla”, “Tko će s nama u šumicu”, “Životinje spavaju”,
“Maksimir”, “Doživljaj svjetskog putnika” i “Čudna škola”. Neke od pjesama
Grigora Viteza prevedene su i objavljene na petnaestak jezika izvan naše
zemlje. Osim pjesama Grigor Vitez je pisao priče i članke za novine i časopise.
Grigor Vitez je umro 23. studenog 1966. godine u Zagrebu, a sahranjen je u svom
rodnom selu.
Tulipani
dižu čaše
Tema:
Radost tulipana
Osnovna
misao: Treba čuvati cvijeće, odnosno prirodu koja nam uzvraća svojom ljepotom
Vrsta
stiha: Vezani
Vrsta
pjesme: Lirska - pejzažna
Stil:
personifikacija (“Sunce toči”)
Lastavica
Tema:
Povratak lastavica s juga
Osnovna
misao: Kada dođu lastavice počinje proljeće
Vrsta
stiha: Slobodan
Vrsta
pjesme: Lirska - pejzažna
Stil:
personifikacija (“a što si nam donjela?
proljeće na
repu“)
Zmaj
Tema:
Putovanje avionom
Osnovna
misao: Ne treba se bojati leta avionom
Vrsta
stiha: Slobodan
Vrsta
pjesme: Lirska - misaona
Stil:
poredba (“zmaj je avion”)
Olovko,olovko
Tema:
Želja učenika da ne moras sam pisati zadaču i učiti
Osnovna
misao: Ne teba biti lijen
Vrsta
stiha: Slobodan
Vrsta
pjesme: Lirska - misaona
Stil:
personifikacija (“Knjižice, knjižice,
Nauči se !”)
Lovačka
priča
Tema:
Priča lovca o lovu na jelena
Osnovna
misao: Treba biti mudar i snalažljiv
Vrsta
stiha: Slobodni
Vrsta
pjesme: Lirska - misaona
